VDG JAHRBUCH 2003
Stjepan MATKOVIĆ
Prilog životopisu feldmaršala Alfreda von Zeidlera U ostavštini Rudolfa Kiszlinga (1882.-1976.), nekadašnjeg časnika u stožeru maršala Conrada von Hötzendorfa te kasnijeg ravnatelja bečkog Kriegsarchiva i plodnog povjesničara, pronašao sam tiskani zapis o feldmaršalu Alfredu von Zeidleru koji se sastoji iz dvaju dijelova. U prvome dijelu, Kiszling opisuje Zeidlerovo vojničko značenje, dok u drugome dijelu von Zeidler osobno opisuje svoj životni put. S obzirom da u hrvatskoj vojnoj historiografiji nema podataka o toj visokoj časničkoj figuri, ovaj prilog uglavnom prenosi sadržaj iz materijala pronađenih u spomenutom Kriegsarchivu, kako bi pružio osnovne obavijesti o toj osobi istaknutog životopisa.1 Von Zeidler je rođen 18. studenog 1869. u Zagrebu. Otac mu je bio ulanski (konjički) natporučnik, koji je tada bio izvan službe i imao u najmu jedan posjed u Zagorju. Obitelj je bila u dobrim vezama s plemićkim obiteljima Schlippenbach, Rauch, Hellenbach i Jelačić, a Alfredova krsna kuma bila je Clotilda barunica Hellenbach, rođena Jelačić. Uskoro je otac kupio dobro kraj Celja (1870.), a Alfred je, kad je za to došlo vrijeme, započeo s vojnom izobrazbom u Militär Unterrealschule u Günsu, a zatim u Militär Oberrealschule u Moravskoj Bijeloj Crkvi (Mährisch Weisskirchen). Završivši vojnu akademiju u Bečkom Novom mjestu krenuo u izgradnju bogate vojne karijere. Prvo je bio postavljen u dva lovačka bataljuna (br. 1 u Josefstadtu u Češkoj i br. 27 u Villachu). Njegov mlađi brat Egon (1870.-1919.) također je krenuo putem vojne profesije i kasnije je postao posljednjim vojnim pobočnikom cara Karla. Život okončao samoubojstvom jer je bio razočaran porazom monarhista u Austriji i ugasnućem “altösterreichischen Soldatengeist”.2 Od 1892. započeo je von Zeidler pohađati ratnu školu za operativnu službu, nakon čega je kraće vrijeme bio zaposlen u 17. pješačkoj brigadi u Pragu. Od 1. svibnja 1897. von Zeidler je ponovo bio vezan uz Hrvatsku. Te je godine dodijeljen na uslugu hrvatsko-ugarskoj postrojbi 31. lovačkom bataljunu, koji je bio tada smješten u Grazu, a zatim je premješten u Petrinju.3 Zapovjednik mu je bio general pješaštva barun Anton von Bechtolsheim, koji se istaknuo u slavnoj pomorskoj bici kod Custozze (1866.). Prema Kiszlingovom zapisu, von Zeidler je svladao toliko hrvatski jezik da je osobno mogao ravnati školovanjem svojim podčasnika. Von Zeidler je osobno zapisao: “Der Anfang war für mich recht schwer. Ich sprach kein Wort kroatisch und in der Kompagnie nur der Oberjäger und der Rechnungsunteroffizier 1
2
3
U ovoj prigodi najiskrenije se zahvaljujem kolegama prof. Milanu Pojiću (Hrvatski državni arhiv) i dr. Vladimiru Geigeru (Hrvatski institut za povijest), koji su mi nesebično pomogli u dotjerivanju ovoga priloga. Usp. Peter Broucek, Ein General im Zwielicht. Die Errinerungen Edmund Glaises von Horstenau, knj. 1, Wien-Köln-Graz 1980. Feldjägerbaon Nr. 31 osnovan je 1.listopada 1873., a popunjavao se novacima s popunidbenog okružja 79. pješačke pukovnije u Otočcu. Spadao je u sastav XIII. zbora.
51
