VDG JAHRBUCH 2003
Lidija DUJIĆ
Astrid Lindgren i Roda Roda I. Švedska književnica Astrid Lindgren rođena je 29. studenog 1907. godine na imanju Näs, u okolici vikinškog gradića Vimmerbyja, kao - Astrid Anna Emilia Ericsson. Slikovita jezera, šume i livade pokrajine Smaland - s jedne strane, te vedra, radina i pobožna obitelj - s druge strane, postale su trajnim koordinatama njezina literarnog opusa. Četvero djece obitelji Samuela Augusta i Hanne Ericsson odrastalo je na imanju uglavnom ravnopravno s djecom njihovih sluga i najamnih radnika, a česti su gosti imanja bile i skitnice - u rasponu od dobroćudnih i zabavnih lutalica pa sve do opasnih lupeža. Kao autentični likovi toga vremena i prostora, i oni su trajno pohranjeni u kasnije kreiranim književnim svjetovima Astrid Lindgren. Godine 1931. udala se za Sturea Lindgrena pa je sljedeći podatak iz njezine, dotad prilično vedre, ali i sasvim obične biografije vezan uz - slučaj! - toliko čest kad je riječ o ženskoj književnoj praksi. Naime, u jesen ratne 1941. godine njezina, tada sedmogodišnja kći Karin oboljela je od upale pluća. Kako to obično biva, kad je ispričala sve poznate priče, mama Astrid Lindgren počela je izmišljati nove. Radilo se gotovo o nekoj vrsti obiteljske narudžbe, jer - možda je pretjerano tvrditi da je bolesna djevojčica ležeći u postelji, ucjenjivački zatražila od mame da joj priča priče o njoj1. A ona je bila, dakako - Pipi Duga Čarapa. Ime i osobu, izmislila je, navodno, upravo Karin. Dar, ali i potrebu za pripovijedanjem, naslijedila je Astrid Lindgren od svojih roditelja, no poticaj da krene na sklisku stazu književnikovanja2 došao je ipak iz praktičnog života - najprije bolesno dijete, a potom na ledu slomljena noga - odveli su buduću književnicu ravno u postelju gdje je kratila vrijeme kriomice bilježeći već ispričane zgode o Pipi Dugoj Čarapi, ali i stvarajući usput nove. Na sličnu pomirbu spisateljstva s dužnostima ženskim3 naići ćemo u autobiografskim zapisima hrvatskog Andersena Ivane Brlić - Mažuranić.4 Pipilota Viktualia Zavjesić Peperminta Efraimova Duga Čarapa - devetogodišnja djevojčica, u isto vrijeme beskrajno smiješna i beskrajno snažna - lik je kakav do tada svjetska dječja književnost, prema uvriježenom mišljenju, nije poznavala. Umjesto papirnato dobrih, naivnih i prostodušnih drvenih lutaka kakve je i sama Astrid Lindgren kasnije stvarala (primjerice, djevojčice Kajsa i Malin5) pred male je čitatelje, 1 2 3 4
5
Mirko Rumac: Svijet Astrid Lindgren, pogovor romanu Pipi Duga Čarapa, Znanje, Zagreb, 1998, str. 226 Jagoda Truhelka: Autobiografija, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knjiga 107, Matica hrvatska, Zagreb, 1970, str. 81 Ivana Brlić - Mažuranić: Autobiografija, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knjiga 73, Matica hrvatska, Zagreb, 1968, str. 179 Što više, njezinog su Hlapića povjesničari dječje književnosti (pro)čitali kao velikog Razmovog prethodnika, čak u istom žanrovskom obrascu pikarskog romana. Vidi: Milan Crnković: Dječja književnost, Školska knjiga, Zagreb, 1986, str. 148 Astrid Lindgren: Hrabra Kajsa i druge priče, Mladost, Zagreb, 1985.
77
