VDG JAHRBUCH 2003
Marija MOGOROVIĆ CRLJENKO
Istarski markgrofovi iz obitelji Weimar-Orlamünde u konstelaciji odnosa Carstva i papinstva u doba borbe za investituru U radu ćemo nastojati prikazati djelovanje istarskih markgrofova iz obitelji Weimar-Orlamünde, ponajprije Ulrika I. i Vecelina II. u razdoblju borbe za investituru. O istarskim markgrofovima iz spomenute obitelji nemamo previše podataka, međutim, zahvaljujući graničnom položaju Istre i Hrvatske te rodbinskim i tazbinskim odnosima između istarskih markgrofova s jedne te ugarskih kraljeva i hrvatskog kralja s druge strane pokušat ćemo rekonstruirati njihov položaj i međusobne odnose u konstelaciji odnosa Carstva i papinstva u doba borbe za investituru. Ponajprije ćemo se osvrnuti na stanje u Hrvatskom te u Ugarskom kraljevstvu, a potom na odnose istarsko-kranjskih markgrofova i ugarskih kraljeva te hrvatskog kralja. Politika pape Grgura VII. i njegove težnje za reformom Crkve nisu bile ograničene samo na područje Njemačke i Italije. Grgur je aktivnom vanjskom politikom nastojao provoditi crkvenu reformu i u ostalim područjima Zapadne Europe, počevši od Francuske, pa preko rubnih područja Europe na jugu – južne Italije, Sicilije i kršćanske Španjolske, njezinom sjeveru – Irske, Engleske, skandinavskih područja, istočnom i srednjoeuropskom području – Rusije, Poljske, Češke, Ugarske, pa sve do područja uz istočnu obalu Jadrana - Hrvatske, Duklje, ali i s Bizantom.1 Reformna strujanja osjećala su se, dakle, i na području Hrvatske već za Petra Krešimira IV., iz dinastije Trpimirovića.2 Već je za vladavine tog kralja, Dmitru Zvonimiru koji je oženio Jelenu, kćerku Bele I. i sestru Gejze i Ladislava, kao banu predan dio Slavonije.3 Nakon Petra Krešimira IV. Dmitar Zvonimir postaje vladarom Hrvatske upravo u prvim godinama pontifikata spomenutog pape Grgura VII., pa stoga u tom svjetlu treba promatrati i njegovu krunidbenu “zavjernicu”, odnosno zakletvu vjernosti.4 1
2
3
4
O tome vidi: H. E. J. Cowdrey, Pope Gregory VII. 1073-1085, Clarendon Press, Oxford, 1998., 331.-495., usp. i: Velika povijest Crkve (dalje: VPC), ur. H. Jedin, sv. III/1, Zagreb, 1971., 422.-438. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek (dalje: Hrvatski rani...), Novi Liber i Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1995., 363.-294.; T. Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje. Prostor, ljudi, ideje (dalje: Hrvatsko srednjovjekovlje), Školska knjiga i Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 1997., 43.-49. O tome vidi: Margetić, Bilješke o međunarodnom položaju Zvonimirove Hrvatske (dalje: Međunarodni položaj...), u: ZKH, 12.-17. Povjesničari nisu suglasni kad se govori o godini Zvonimirove krunidbe. Jedni drže da je to bilo 1075., dok drugi smatraju da se radi o 1076. godini (ako je upotrijebljen pizanski kalkul radi se o 1075., a ako je upotrijebljen firentinski kalkul, radi se o 1076. godini). Barada smatra da je u dataciji zavjernice upotrijebljen pisanski kalkul, te da se radi o godini 1075. O tome vidi: M. Barada, Prilozi kronologiji hrvatske povijesti (1062-1075), Rad JAZU 311, Zagreb 1957., 185.-217. Nasuprot njemu u novije vrijeme Stipišić dokazuje kako je ipak pri dataciji zavjernice upotrijebljen firentinski kalkul te da Zvonimirovu krunidbu treba smjestiti u 1076. godinu. Vidi: J. Stipišić, Pitanje godine krunidbe kralja Zvonimira, u: ZKH, Zagreb 1997., 57.-66.
83
