VDG JAHRBUCH 2003
Ivan PEDERIN
Kruna Svetog Stjepana i uloga Nijemaca u njoj (u zbirci Die österreichisch-ungarische Monarchie in Wort und Bild) Ovaj rad prikaz je i analiza svezaka o Kruni sv. Stjepana u naprijed navedenoj zbirci. Bila je to najjača politička jedinica habsburške carevine, najzahtjevnija i zapravo stožerna jedinica. Kruna sv. Stjepana obsizala je osim Mađara još Slovake, Rumunje i druge narode. Tu je bila i Hrvatska kao osobito bolna točka te krune o kojoj se u zbirci šuti ili se ona spominje kao njezin pridruženi dio i pritom se šuti da je Hrvatska bila kraljevina, te da je imala (ograničeni) suverenitet. Ova snažna politička jedinica bila je centralistička, mađarski je bio uredovni jezik, a političko vodstvo u Budimpešti vjerovalo je da će asimilirati Slovake, Rumunje i druge, ali je jasno bilo da ne može asimilirati Hrvate jer mađarski nije bio uredovni jezik u Hrvatskoj. Pod krunom sv. Stjepana živjelo je vrlo mnogo Nijemaca, koliko - to se izbjeglo navesti. Ti Nijemci su bili kulturno i gospodarski vrlo aktivni, ali gotovo da nisu imali manjinskih prava, a nisu ih ni tražili. O njihovom nacionalizmu jedva da se što može reći, a nije bilo nikoga tko bi im dijelio nacionalističke publikacije. Dio Nijemaca bio je židovske vjere, ali su se oni ipak osjećali i kao Nijemci, prihvatili su njemački jezik i napustili jiddisch. Bilo je i mnogo Srba i to poglavito na sjeveru, ali su ti Srbi selili na jug. Zbirku Die österreichisch-ungarische Monarchie in Wort und Bild pokrenuo je prijestolonasljednik Rudolf. Bila je to zbirka koja je trebala predstaviti Austro-Ugarsku u zemlji i inozemstvu, počela je izlaziti 1882. i nastavila do pred sam kraj Carevine. U toj zbirci svakoj je zemlji, jer Carevina nije imala pokrajina nego zemlje (Länder), posvećen po jedan svezak. Zemlje su bile kraljevine, a Carevina je imala četiri kraljevine – Češku (Böhmen), Mađarsku i Hrvatsku, da i Dalmaciju, tri krune - sv. Vjenceslava, sv. Stjepana i napokon carsku krunu. Njemački dio Austrije (Deutsch-Österreich) nije bio zasebna politička jedinica već se sastojao od niza grofovija i vojvodstava koje grosso modo odgovaraju današnjim saveznim zemljama Republike Austrije. Austrija je imala još i brojne manje feudalne jedinice. Zemlje (Länder) nisu bile samo kraljevine, već i zemlje kao Štajerska, Kranjska, Moravska, pa čak i Bukovina. Na ovaj je način naglašen federalizam Carevine koja se u ovoj zbirci predstavlja kao niz zemalja s većim ili manjim stupnjem autonomnosti obrazloženih poviješću. Potpun suverenitet nije imala ni jedna od zemalja. Nositelj suvereniteta bio je car i samo je on imao sve atribute suvereniteta. Carevina se nazivala Austrijom, ali se službeno zvala do 1806. Rimsko Carstvo, onda c. k. Državama, za Bachova apsolutizma službeno se zvala Austrijske države ili Carske države i napokon se nazvala Austro-Ugarskom. Ova zbirka počela je izlaziti 1886. s uvodnikom koji je napisao prijestolonasljednik, ali je nastavila s izlaženjem i poslije njegove smrti do zaključno 99
