eurocommerce
Uvesti zaštitne mjere za usklađenost podataka Zajednička izjava industrije o Zakonu o podacima: Zaštitne mjere potrebne su kako bi se osiguralo da se čuvaju temeljna prava vlasnika podataka. Kao predstavnici europskih tvrtki, potpisnici ove zajedničke izjave žele izraziti svoju duboku zabrinutost u vezi s Poglavljem V. Zakona o podacima EU o tome kako organizirati obvezno dijeljenje podataka Business-to-Government (B2G).
O
zbiljna zabrinutost proteže se na odredbe daleko izvan poglavlja V., no ova zajednička izjava bavi se samo onima koji se odnose na članke 14. do 22. Potvrđujemo da iznimne situacije, a posebno nepredvidivi hitni događaji, mogu zahtijevati od javnih tijela da koriste iznimne ovlasti za dobivanje posebnih podataka koje posjeduju privatni subjekti, a koji bi im omogućili saniranje takve krize. Međutim, Poglavlje V. Zakona o podacima izaziva velike nedoumice u pogledu njegove usklađenosti s pravnim poretkom EU-a i Poveljom EU-a o temeljnim pravima. Ovu procjenu potvrđuje vrlo kritično mišljenje Europskog odbora za zaštitu podataka, koje naglašava nedostatak „zakonitosti, nužnosti i proporcionalnosti“ i nedostatak zaštitnih mjera za zaštitu vlasnika podataka od proizvoljnog uplitanja u njihova temeljna prava. Stoga pozivamo institucije EU-a da uvedu zaštitne mjere kako bi se osigurala usklađenost poglavlja V. s GDPR-om, Poveljom 104 Suvremena trgovina 1(48)
EU-a o temeljnim pravima i ključnim načelima koja uređuju vladavinu prava. Ključna načela i mjere zaštite koje treba uvesti u Poglavlje V. Zakona o podacima: Što se traži u zajedničkoj izjavi? 1. Precizno definirati što je iznimna potreba. Članak 15. trebao bi sadržavati pravno precizniju definiciju o tome što predstavlja iznimnu potrebu, a posebno što predstavlja izvanrednu javnu situaciju. 2. Uobičajena izrada zakona nije iznimna potreba. Članak 15(c) trebao bi jasno navesti da se ne može koristiti za prikupljanje podataka za podršku izradi nacrta zakona. Donošenje zakona temeljeno na dokazima, uobičajena je aktivnost u svim državama članicama i ne može se smatrati „iznimnim“. 3. Izričito dodjeljivanje nadležnosti javnom tijelu koje traži podatke. Zadaća od javnog interesa koja opravdava iznimnu potrebu prema članku 15(c) treba
se izričito dodijeliti (javnom tijelu koje podnosi zahtjev) posebnim zakonodavnim aktom. Horizontalne kompetencije ne bi se trebale smatrati dovoljnima. Štoviše, nepostojanje podataka koji opravdavaju iznimnu potrebu, trebalo bi javnom tijelu učiniti ‘materijalno nemogućim’ ispunjavanje njegove zadaće od javnog interesa. 4. Ne bi se smjelo zaobići suzakonodavce EU-a. Institucije EU-a trebale bi se oslanjati na sektorsko zakonodavstvo Institucije EU-a i agencije EU-a ne bi trebale imati koristi od ovlasti dodijeljene člankom 15(c), jer bi to inače zaobišlo predviđena ustavna rješenja EU-a po ugovorima EU. Kao što je istaknuto u mišljenju Europskog odbora za zaštitu podataka (paragraf 92), oni bi trebali „jedino moći obvezati posjednike podataka da podatke učine dostupnima u skladu s ovlastima koje daje isključivo sektorsko zakonodavstvo“. Nedavno predložena horizontalna
