VDG JAHRBUCH 2003
Robert SKENDEROVIĆ
Prvi i drugi njemački ceh u Požegi Njemačka zajednica u Požegi tijekom 18. stoljeća Osmansko osvajanje Slavonije u 16. stoljeću predstavljalo je snažan prekid srednjoeuropske tradicije razvoja urbanog života slavonskih gradova. U vrlo kratkom vremenu slavonski su gradovi sasvim promijenili izgled i način života. Većinu stanovništva gradova u osmanlijsko doba činili su muslimani, a kršćanske su zajednice predstavljale izrazitu manjinu koja je imala minoran društveni i gospodarski značaj. Veliki rat za oslobođenje (1683.-1699.) uništio je osmanlijsku urbanu tradiciju. Slavonski su gradovi početkom 18. stoljeća ponovno počeli stvaranje urbanog života gotovo od početka jer je tijekom rata iz njih izbjeglo cjelokupno muslimansko stanovništvo, ali je zbog teških uvjeta života i stalne ratne opasnosti gradove u velikoj mjeri napustilo i kršćansko stanovništvo. Tako su početkom 18. stoljeća najznačajniji gradovi Slavonije (Osijek, Požega, Slavonski Brod, Đakovo, Vukovar i Virovitica) imali između 600 i 800 stanovnika. Za razliku od Bačke i Banata, gdje je bečki Dvor planirano naseljavao njemačke koloniste, takvo planirano koloniziranje nije zahvatilo i Slavoniju. Nijemci su u Slavoniju naseljavani tijekom čitavog 18. stoljeća uglavnom u pojedinačnim doseljavanjima ili u manjim grupama na inicijativu pojedinih veleposjednika. Međutim, značajniji broj doseljavanja Nijemaca zabilježen je u to vrijeme u gradovima Slavonije. Od prvih godina oslobođenja u urbanom razvoju Slavonije osjetio se jak njemački utjecaj. Neposredno nakon oslobođenja od Osmanlija u gotovo svim slavonskim gradovima bile su smještene vojničke postrojbe koje su u većini bile sastavljene od Nijemaca. Njihovi časnici doveli su u Slavoniju i svoje obitelji. Uz vojnike i vojničke obitelji doselili su za vojskom i vojni ranarnici, ali i brojni obrtnici koji su opskrbljivali vojsku potrebnom opremom. Između ostaloga, njemačke su postrojbe povele za sobom i svoje pivare, sedlare, puškare i druge obrtnike čije je usluge vojska koristila. Tako je vojska, koja je ujedno bila i veliko opterećenje za lokalno stanovništvo, dijelom doprinijela i obnovi života slavonskih gradova. Tijekom 18. stoljeća život se u Slavoniji postupno normalizirao. Ratna opasnost bila je sve manja, pa su 1745. godine obnovljene slavonske županije – požeška, virovitička i srijemska. Malo-pomalo vojnička je vlast ustupala mjesto civilnim vlastima, što je potaklo razvoj gospodarstva i trgovine.
187
