D Annuzijev potpis by zlatko moranjak

ISBN 978-953-8238-40-6

9 789538 238406 Cijena: 150 kn

9 789538 238406

Ferruccio Burburan Zlatko Moranjak

D’ANNUNZIJEV POTPIS

Ferruccio Burburan Zlatko Moranjak

D’ANNUNZIJEV POTPIS

Ferruccio Burburan - Zlatko Moranjak

D’ANNUNZIJEV POTPIS

Nakladnik: Hrvatsko književno društvo Biblioteka: Književno pero Za nakladnika: Ernie Gigante Dešković Urednik: Robert Krančić Recenzent: Ernie Gigante Dešković Grafičko oblikovanje: Robert Krančić Obrada fotografija: Filip Burburan Robert Krančić Tisak: Grafik, Rijeka Rujan, 2021.

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Sveučilišne knjižnice Rijeka pod brojem 150204040. ISBN 978-953-8238-40-6

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

D’ANNUNZIJEV POTPIS

Rijeka, 2021.

Sadržaj PREDGOVOR. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 UVODNO POGLAVLJE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12 Povijesni kontekst grada Rijeke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14 Knjiga prva:

GABRIELE D’ANNUNZIO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 PRINC AVANTURE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24 BIOBIBLIOGRAFSKI NOTES . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29 LITERARNI OPUS. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54 Dekadentizam. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .54 Estetizam i nadčovječstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55 Ars poetica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57 Morske hore. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .58 Rime i laude (slavospjevi, pjesme u hvalu) . . . . . . . . . . . . . . . .59 Romani i kazališna djela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .59 Radovi za kinematografiju. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .62 Kritika o D’Annunzievom spisateljskom opusu. . . . . . . . . . . 65 Novinarski rad. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73

COPYWRITER I TESTIMONIAL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79 La Rinascente. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83 Ostali promidžbeno-oglasni angažmani. . . . . . . . . . . . . . . . . . 85 Parfemi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87 Il Parrozzo. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .90

ONOMATURG - KREATOR NEOLOGIZAMA. . . . . . . . . 95 Pecivo „alla italiana“ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .96 Problem imenice automobil. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .97 Osobna imena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .99 Letjelica. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .99 Trup aviona . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100 Vatrogasne postrojbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101 Žestica, a ne konjak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101 Scudetto. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102

D’ANNUNZIO I SPORT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104 Sport u D’Annunzijevoj „državi“ Fiume i Scudetto . . . . . . . 112

MOTO I SLOGANI D’ANNUNZIA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117 Ratni moto . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118 Fijumanski moto. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 126 Ostali pjesnikovi slogani. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136

DADAIZAM I FUTURIZAM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143 Dadaizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143 Futurizam. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147

GABRIELE D’ANNUNZIO - MARINETTIJEV EDIPOV KOMPLEKS. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155 POLITIKA I RAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 164 Zastupnik u parlamentu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 164 Rat i retorika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165 Knjiga druga:

L’ IMPRESA DI FIUME . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 173 Danuncijada. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 173 Kako je sve počelo. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 174 Zašto se dogodila “Pjesnikova Fijumanska avantura”. . . . 175 Rijeka mašte sa prednostima stvarnog života. . . . . . . . . . . . 176 Situacija u gradu Fiume, zabava i revolucija. . . . . . . . . . . . . . 177 Centar svijeta – mjesto svih zamislivih mogućnosti . . . . . 182 Kvarnerska regencija - prijestolnica antikomformizma - središte nemogućeg. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183 Vlast u gradu Fiume i Kvarnerskoj regenciji. . . . . . . . . . . . . . 183 Leon Kochnitzky . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183 Henry Furst . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 184 Ludovico Toeplitz de Grand Ry. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185 Guido Keller (Barun von Keller) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 186 Giovanni Comisso . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 188 Ricciotto Canudo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 189 Mario Carli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 190 Novi način bavljenja politikom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 191 Fiume kao pobuna potlačenih. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 194 Riječka liga. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 195

Yoga. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196 Yoga - duhovni red grada Fiume. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .202 Loto Rosso i Loto Marrone . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 204 Prijateljstvo, suparništvo i „Zakon stila“. . . . . . . . . . . . . . . .207 Ludilo, život, zabava. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 210 Život umjesto čistog preživljavanja - anarhizam u gradu Fiume. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 218 O državi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 218 O školstvu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 220 O vojsci (Nacrt novog vojnog poretka oslobodilačke vojske) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 220 Futurizam i „Tvrdoglavi“ u gradu Fiume . . . . . . . . . . . . . . . 220 Fiume kao sjedište revolucionarnog turizma. . . . . . . . . . . . . 221 Grad Života. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .222 Osnove političkog nauka u Regenciji. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 224 D’Annunzio i Hrvati. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 226 Fijumanska piratska ekonomija „Posjedujem ono što sam poklonio!“. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 228 Fijumanski Dekameron. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 241 Tišina Desete korporacije i Arturo Toscanini. . . . . . . . . . . . 244 Carta del Carnaro. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 244 Arturo Toscanini . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 246 Kraj jednog sna. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .250

POPIS LITERATURE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .253

PREDGOVOR

ijeka (ili Fiume ) je tijekom dru-

i ostali - u prošlom stoljeću bili žrtve

ge polovice devetnaestog i po-

ideologija i povijesnih okolnosti, to se

četkom dvadesetog stoljeća bila

osobito očituje. Mijene povijesti mogu

grad nemogućih mogućnosti, i čak

se osjetiti i dan danas. Povijest je na

možda odviše malen za svoju povi-

riječkom području - prije, za vrijeme i

jesnost. Izgledalo je da je u tom ču-

poslije dvaju najvećih svjetskih ratova

desnom gradu na Kvarneru gotovo

- izmijenila, možda ne toliko vanjski

sve ostvarivo. Izvorni fijumanski au-

izgled, koliko duh grada.

tonomizam nastojao je od beskrajno

Rijeka (Fiume), taj jedini mali ve-

bogatog industrijskog središta i luke

legrad na planetu, svoj je svjetski po-

napraviti nešto izvan i iznad Austro-

litički vrhunac dosegao upravo nakon

Ugarske, tada najveće europske države.

što ga je paravojnim udarom osvojio

I onda se dogodio Veliki rat, te nedu-

D’Annunzio, na čelu svojih ardita i le-

go po njegovom završetku Gabriele

gionara. Zbog Rijeke je i europska povi-

D’Annunzio.

jest, posebno talijanska, ipak drugačija

U ovom radu odlučili smo se baviti

nego što bi bila da joj se nije dogodio

proslavljenim talijanskim pjesnikom

ovaj pustolovni spisatelj. Iako je u Ri-

i njegovom avanturom, znanom kao

jeci proveo tek nešto više od godinu

„Riječki pothvat“ (L’Impresa di Fiume)

dana historijski pečat što ga je ostavio

. Osim što smo, prije svega, željeli pro-

osjeća se i danas. Pjesnikovo otvaranje

niknuti u duh minulih vremena, htjeli

Pandorine kutije u Rijeci presudno

smo se još jednom uvjeriti u to u koli-

je utjecalo na recentnu povijest gra-

koj mjeri ideologije određuju sudbine

da. Ovaj su događaj „nostalgičari“ s

ljudi. Na primjeru Rijeke, čiji su žitelji

Apeninskog poluotoka uzdizali u ne-

podjednako - Hrvati, Talijani, Slovenci

besa. Istodobno, ideološki čistunci s

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Predgovor

ove strane Jadrana su ga uglavnom

Povjesničari, teoretičari umjetnosti,

ignorirali, minimalizirajući njegovu

pravnici, književnici, kulturolozi, so-

ulogu, umjesto da se - po riječima

ciolozi, filozofi , i to s različitih strana

Nedjeljka Fabrija - „ rečeni riječki

svijeta, pisali su i još uvijek pišu o tom,

sindrom sagleda u punoj tragičnosti

do danas nikada dovoljno osvijetlje-

posljedaka (kojih se rep vuče do danas)

nom, intrigantnom pothvatu. Lik i dje-

i u glamuroznosti i svjetlosti aktera

lo Gabriele D’Annunzija, kao i njegov

samoga čina.“.

pothvat L’Impresa di Fiume, tema su za

Nema sumnje da je Gabriele

kojom se i nadalje iskazuje pojačan in-

D’Annunzio - znameniti pjesnik i pro-

teres, ne samo u Italiji nego i u raznim

zaist, slojevita i kontroverzna politička

drugim dijelovima svijeta.

ličnost - bio velikan svoga vremena.

Ova povijesna epizoda takvog je

Publiku je osvajao literarnim djelima,

značaja da će se Rijeka, kroz cijelo

pripadnice ljepšeg spola kao nezasitni

razdoblje prve četvrtine dvadesetog

ženskar, a kasnije se pozabavio i oku-

stoljeća, nalaziti u fokusu svekolikih

piranjem tuđeg teritorija. Za mnoge

interesa te ga činiti središtem europ-

Talijane, posebno za njegova života, on

ske i svjetske povijesti transformira-

je bio ne samo „Božanski pjesnik“ već i

jući grad u pravi politički i kulturalni

zaslužni patriota, a za mnoge pripad-

„laboratorij“. Laboratorij za eksperi-

nike netalijanskih nacija i za Hrvate,

mentiranje načinima ponašanja i raz-

tada pa čak i danas, oličenje nasilja i

mišljanja kao i stjecanja novih običaja,

zatiranja nacionalnog identiteta u cje-

laboratorij za utvrđivanje pokazatelja

lini. Zbog svega toga o D’Annunziju još

kako individualne tako i kolektivi-

i danas postoje mnogi tragični mitovi,

stičke moralnosti, anticipirajući tako

a neki se potenciraju do razine trajne

procese koji će kasnije utjecati na ve-

pozitivne ili negativne civilizacijske

oma duboko preoblikovanje naravi

baštine.

suvremenih društava i zajednica na

Av a nt u r i s t ič k om

e pi z o d om

europskim prostorima.

l’Impresa di Fiume, Gabriele D’Annunzio

Glavni nam je metodološki oslo-

dovodi i pozicionira Rijeku u istinsko

nac u pisanju ove knjige bio pristup

žarište kako europskih tako i svjetskih

u kontekstu takozvanog “interdis-

političkih i socijalno-kulturalnih zbi-

ciplinarnog polja studija pamćenja.”

vanja, uz poruku svima da je „Fiume

Time smo htjeli izbjeći da se ostane u

grad Života, Najuzvišeniji nad svima !“

području ideoloških apoteoza. U ovoj

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

fazi rasprave o pamćenju dvadesetog

tog doba. Stoga se autori, istraživački,

stoljeća mogu se naći poticaji za ra-

stalno vrte u krug.

zumijevanje onoga što se pojavljuje,

U prvom dijelu knjige donosimo

napose u talijanskom medijskom pro-

podatke o životu, radu i aktivnostima

storu, kao dominantna interpretacija

Gabriele D’Annunzija. Koliko je nama

D’Annunzijeve riječke avanture, od-

poznato, ovo je najopsežniji prikaz te

nosno njenog shvaćanja u ključu pro-

vrste koji je do sada objavljen na hrvat-

slave, veselog revolucionarnog zanosa,

skom jeziku. U drugom dijelu nastojali

kulta ljepote, kulturne - političke - i

smo interpretirati pjesnikov “Riječki

društvene obnove. Interpretacija koja

pothvat” na način nešto drugačiji od

ističe onaj dio “Riječkog pothvata”

onog uobičajenog , kada je riječ o pu-

koji ga vezuje za libertinizam, anar-

blikacijama na hrvatskom jeziku.

hizam i revolucionarni sindikalizam

Valja nam pojasniti kako ova knjiga

(fiumanesimo) u nas je slabo ili nikako

donosi prikaz činjenica iz prošlosti

poznata, a obzirom da nam se učinila

grada Rijeke u tadašnjim granicama,

veoma zanimljivom odlučili smo je

odnosno isključivo urbaniteta sa za-

primijeniti u pisanju drugog dijela ove

padne strane Rječine, grada koji se

knjige.

tada službeno zvao Fiume. Današnji

O Gabriele D’Annunziju i njegovoj

grad Rijeka, kompozicija je sastavljena

petnaestomjesečnoj vladavini Rijekom

od dvije nekadašnje urbane sredine

postoji u svijetu veoma obimna histo-

koje su bile razdijeljene granicom u

riografska i publicistička literatura,

dvije različite države. Širenje toponima

dok je na našem jeziku, nažalost, dosta

Rijeke na istočni dio, odnosno na Trsat

skromna. Ta činjenica zahtijevala bi da

i Sušak, formalno-pravno započelo je

se o tome izradi i objavi odgovarajuća

tek 1947. godine, nakon potpisivanja

bibliografija. Bez cjelovitog uvida u do

Mirovnog ugovora u Parizu. Fiume

sada objavljene radove teško je tvrditi

i Sušak su nakon Drugog svjetskog

koji od njih unaprijeđuju istraživanje

rata integrirani u Jugoslaviju kao jedan

ove problematike, a koji raspiruju i

grad: Rijeka = Fiume + Sušak.

produbljuju brojne nesporazume. Na-

Komunistička je vlast uklonila sve

ime, mnogi radovi pisani su jedno-

tragove prethodnih režima - dvogla-

strano, pojednostavljeno i nadasve bez

vog orla s gradskoga tornja, lava sv.

poznavanja povijesnih okolnosti riječ-

Marka s lučkoga gata, spomenik kra-

ke i šire političke i privredne situacije

lju Aleksandru I sa Sušaka - kako bi

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Predgovor

učvrstila novi narativ “revolucionar-

svjetska rata fašizam, a poslije 1945.

nog grada” ujedinjenog pod crvenom

godine birokratski boljševizam, prema

zvijezdom. Komemorativna kultura

čijem učenju “proleteri nemaju domo-

socijalističke Jugoslavije općenito je

vine”, stali su svaki iza svoje nacije, ne

ignorirala Prvi svjetski rat, osobito u

mareći previše za onu drugu. Zbog toga

Rijeci, s izuzetkom tumačenja isho-

su u tom međuratnom razdoblju Rije-

dišta talijanskog fašizma i teritorija

čani - Fijumani bili, milom ili silom,

koje je dobila odnosno “okupirala”

Talijani, dok su nakon “oslobođenja”

Kraljevina Italija, a na koje je preten-

vlasti nastojale, pod svaku cijenu, do-

dirao korpus hrvatskog entiteta u Au-

kazati da je grad oduvijek imao samo

stro - Ugarskoj monarhiji, odnosno

hrvatski karakter. Tadašnja “rapalska

Kraljevina SHS.

granica”, koja je dijelila Rijeku (Fiume)

Radi državno-političkog razvoja

i Sušak, bila je čvrsta barijera jer su

prilika nakon Drugog svjetskog rata,

se na obalama Rječine (Fiumare) niz

ova je stranica moderne riječke povije-

godina nalazila dva potpuno odvojena

sti još uvijek nedovoljno poznata, zato

svijeta. Povezano s tim, jedan od naji-

što je bila izložena namjerno i umjetno

staknutijih lokalnih aktivista-komu-

nametnutim ideološkim zamagljiva-

nista Dr. Slavko Komar još se pod kraj

njima tijekom razdoblja u kojem je

rata slikovito očitovao: “Tamo smo, u

Rijeka bila u sastavu DF/FNR/SFR Ju-

grad Fiume, išli kao na drugu planetu.”

goslavije. Iz točke gledišta poslijeratne

U politiku historijske revizije Dru-

historiografije važna su bila jedino ona

gog svjetskog rata i jugoslavenskog

zbivanja i društveni procesi vezani

socijalističkog iskustva, od sredine

uz vulgarno tumačenje marksističkog

osamdesetih godina prošlog stoljeća,

poimanja stvarnosti. Sve ostalo, mada o

uključili su se intelektualci, novinari,

tome postoji vrlo bogata i raznovrsna

publicisti i književnici otvarajući neke

građa, jednostavno je, prešućivano.

tabu teme nastojeći delegitimirati no-

Za temu, kojom se ovdje bavimo,

sive ideološke stupove komunističke

treba ukazati na činjenicu da su od-

elite na vlasti. Nakon raspada Jugo-

nosi između Talijana i Hrvata u Rijeci,

slavije, i po nastajanju nove države

tijekom povijesti, postavljeni tako da

Republike Hrvatske, uključuju se i

je uvijek netko bio u nadređenom, a

historiografi. Nažalost, pored tako-

drugi, zbog nacionalne pripadnosti,

zvanih “velikih” tema poput Jasenov-

u podređenom položaju. Između dva

ca, Bleiburga, Golog otoka, Inform-

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

biroa, Stepinca, Hrvatskog proljeća,

oba ta naziva iako danas grad Fiume

takozvano “talijansko pitanje” (prvi

više ne postoji - ni službeno politički,

i drugi egzodus, fojbe) - usko vezano

ni administrativno, a ni u perceptivno-

uz povijest koja je građena na mo-

mentalnom smislu. Uz to nam se poja-

delu regionalne društvenopolitičke i

vio i problem dekliniranja riječi Fiume

kulturne posebnosti Julijske krajine

na hrvatskom jeziku. Način kako su

odnosno sjevernojadranskog area-

to hrvatski intelektualci radili u ono

la (posebice Istre i Rijeke) - ostalo je

doba (primjerice „u Fiumi“ ili „na

ipak na margini i nije nikada izazvalo

Fjumu“) učinio nam se neadekvatnim,

duboke lomove u javnoj memoriji i

iako pomalo čak i simpatičnim, pa smo

historiografiji Hrvatske.

se odlučili upotrebljavati izraz „grad

Zbog povijesnih razloga, kod obra-

Fiume“, a kod dekliniranja bi mijenjali

de materijala za ovu knjigu namjerili

samo prvu riječ, na primjer: „u gradu

smo se na problem dvojakosti Fiume/

Fiume“.

Rijeka. Odlučili smo se, ipak, koristiti

Autori

Napomena autora: Odlučili smo da tekst u knjizi ne opterećujemo mnoštvom fusnota i bilješki, nego samo da u pregledu korištene literature na kraju knjige istaknemo izvore koje smo pregledavali i proučavali. U navedenim izvorima nalaze se bilješke koje upućuju na druge publikacije, spise i arhivsko gradivo o ovoj problematici i općenito o D’Annunziju i njegovoj vladavini u Rijeci (1919-1921).

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Predgovor

UVODNO POGLAVLJE

’Impresa di Fiume, odnosno „Ri-

intervencionizam proslavljenog pje-

ječki pothvat“, jedan je od sre-

snika, prvi je put, još 28. lipnja 1915.

dišnjih događaja novije povijesti

godine, upotrijebio ruski kazališni

grada na Rječini pa je i prisjećanje na nj

časopis Rampa i žiznj. Tada je pod tim

ujedno i sastavni dio posebnog stanja

nazivom objavljen pregršt tekstova

europskog pamćenja dvadesetog sto-

o D’Annunzijevom političkom anga-

ljeća i kao takav odražava neke njegove

žmanu. Pojam Danuncijada usvojio je

važne osobine. U svjetskoj literaturi i

i Viktor Car Emin, iskoristivši ga u

historiografiji znana kao L’Impresa di

naslovu svog najznačajnijeg književ-

Fiume, odnosno Endeavor of Fiume, ova

nog djela. U radovima na hrvatskom

povijesna epizoda od velikog je značaja

jeziku najčešće se rabi inačica “Riječki

ne samo za prošlost usko fijumansko -

pothvat”.

riječkog lokaliteta, već i obuhvatnije: hrvatskog, europskog i svjetskog.

Svrsishodnije i objektivnije razumijevanje razloga koji su rezultirali

D’Annunzijev fijumanski patrocinij,

D’Annunzijevim paravojnim udarom

kao posljedica njegovog paravojnog

na Rijeku (L’Impresa di Fiume) nije

upada u Rijeku (tadašnji grad Fiu-

moguće bez sagledavanja povijesnog

me), u raznim se publikacijama po-

konteksta grada Rijeke u posljednjih

javljuje i kroz pojam Danuncijada.

150 godina. Grad se tijekom tog raz-

Ovaj izraz, kojim se podrazumijeva

doblja mijenjao politički, društveno,

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

privredno-ekonomski i kulturalno,

događaja od okončanja Velikog rata

što se odražavalo i na život različitih

pa do Rapallskog ugovora s kraja1920.

etničkih i jezičnih zajednica na ovome

godine, koji je rezultirao nastankom

prostoru. Rijeka se do Prvog svjet-

Slobodne Države Rijeka (Stato Libero

skog rata razvijala u višenacionalnom

di Fiume).

i višejezičnom okruženju. Kulturni

Svako razdoblje proizvodi svoj vla-

pluralizam u javnom životu grada us-

stiti prostor i nameće zajedničku prak-

postavio je jednu njegovu identitetsku

su kroz tenziju između postojeće forme

posebnost, a to je izražajna fijuman-

i dinamizma funkcije. Kulturna se i

ska kulturalnost, poznatija pod poj-

jezična raznolikost ostvaruje kroz ljude

mom „fijumanstvo“. Ona je odraz i

i njihove međusobne odnose u praksi

posljedica višedecenijskog bivanja u

njihova svakodnevnog života, a svoje

ambijentu „melting pot“ - ideje da se

uporište nalazi u povijesnim procesima.

multietničko društvo integrira tako

Svako obilježje različitosti, koje posto-

da se od kulture svake etničke skupine

ji u jednome trenutku, u određenom

uzme ponešto kako bi se uspostavila

društvenom kontekstu, istodobno je i

zajednička kultura i identitet te što

rezultat i prijelazno stanje.

čvršća međusobna povezanost.

Grad Rijeka je kroz povijest bio ve-

Političke promjene su u čitavom

oma otvoreni grad, gdje su narodi i

razdoblju - od polovice devetnaestog

jezici dolazili u kontakt, utjecali jedni

pa do kraja dvadesetog stoljeća - bile

na druge u ozračju kulturnoga i jezič-

uvjetovane promjenama režima na-

nog pluralizma. Istodobno, Rijeka je i

silnim putem što se odražavalo na

trusan, ambivalentan prostor koji je

privredne i društvene odnose. Uslijed

često mijenjao države i vlasti, a njegovi

političkih promjena na društvenom

su simbolički krajolici prolazili kroz

planu, mijenjao se i identitet grada

drastične promjene, koje odražava-

Rijeke. Povijesni, makroskopski uvid

ju kako ekonomske tranzicije tako i

otkriva urbani prostor postupnih pro-

lokalne, nacionalne i kozmopolitske

mjena u društvenome sustavu, koje se

težnje i ideologije. Ukratko, Rijeka je

odražavaju u paradoksima i antago-

grad veoma usložene i nevjerojatno

nizmima. L’Impresa di Fiume, odnosno

turbulentne povijesti, grad koji je do-

Danuncijada, jedna je od faza kroz koju

slovno prošao sve i svašta, i koji za-

se naročito prelamaju i artikuliraju na-

služuje puno veću pozornost ne samo

petosti različitih stvarnosti, u slijedu

historiografa već i političkih elita.

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Uvodni dio

Povijesni kontekst grada Rijeke

obalom. Naročito je intenzivna bila robna razmjena s Jakinskom obalom

Geopolitički, grad Rijeka smješten

(Costa Anconetana, u regiji Marche) koja

je na rubnom dijelu većih političkih

je bila rival moćnoj Veneciji na Jadra-

cjelina, te se ujedno proteže i kroz pro-

nu. Rijeka je jedini grad duž današnje

stor točke u kojoj se susreću i ispre-

hrvatske morske obale koji nikada nije

pliću srednjoeuropska i mediteranska

bio pod upravom Mletačke republike.

kultura. Zato Rijeku možemo odrediti

Čak štoviše, od 1291. godine, kada je

i kao Sjeverni pol Mediterana (na po-

Venecija Rijeci objavila rat, ta su dva

ložaju gdje se, uz Monfalcone i Trst,

područja bila stalno u latentnim ratnim

Sredozemno more najdublje uvuklo u

sukobima, doduše i s mnogobrojnim

europski kontinent), ali i kao Južni pol

primirjima, sve do 1618. godine. Među

Mitteleurope. Prošlost Rijeke poseban

Venecijancima kolala je poznata izreka:

je primjer srednjoeuropskih prekret-

„Un Fiumano neonato, un nemico in piu’

nica u povijesti.

di Venezia“ („Svaki novorođeni Riječa-

O nastanku Rijeke, njezinu razvo-

nin, jedan je neprijatelj Venecije više.“)

ju i političkoj pripadnosti sve do 14.

Sve do početka 18. stoljeća, Rijeka

stoljeća, ne zna se baš previše, jer je

(Fiume, odnosno Terra Fluminis Sancti

gradska arhiva višekratno bila žrtvom

Viti; na vulgarnom njemačkom Sankt

raznih ratnih razaranja. Intenzivnija

Veit am Pflaum) je bio gradić s nekih tri

arheološka istraživanja, u posljednjih

tisuće stanovnika. Nakon što je, novim

stotinu i nešto godina, pokazala su da

patentom, habsburški vladar Karlo

riječko područje obiluje velikim brojem

VI Rijeku i Trst proglasio slobodnim

prapovijesnih lokaliteta čiju kronolo-

lukama, događaji su se počeli odvijati

giju naseljavanja ona bilježe sve do 11.

sve dinamičnije. Poslije katastrofalnog

stoljeća prije Krista. To se prapovijesno

potresa 1750. godine dolazi do ubrza-

naselje s vremenom pretvara u rimski

nog širenja grada Rijeke izvan grad-

vojnički castrum, te u srednjovjekovni

skih zidina, kao i do velikog preokreta

grad utvrdu. Tijekom stoljeća gradom

u ukupnom razvoju ovog područja.

vlada nekoliko feudalnih gospoda-

Pitanje pripadnosti Rijeke proteže se

ra, a od 1466. godine ulazi u posjed

od ustanovljenja takozvanog pravnog

Habsburgovaca.

instituta Corpus Separatum i proklama-

Rijeka je stoljećima bila u stalnim trgovinskim vezama s talijanskom 14

cije carice i kraljice Marije Terezije iz 1776. godine. Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

Revizijom navedene proklamaci-

Razdoblje francuske uprave, koja je

je 1779. godine, Marija Terezija pro-

potrajala naredne dvije i pol godine,

glašava Bakar slobodnom lukom, s

izvršilo je utjecaj na razne sfere druš-

područjem od Trsata do Šmrike, te

tvenog života Rijeke. Riječki gubernij

određuje „neka se grad Rijeka s kota-

obnovljen je 1822. godine. Talijanski

rom i nadalje smatra kao odijeljeno i

je jezik i od mađarske, a kasnije i od

svetoj kruni Kraljevine Ugarske pri-

hrvatske vlasti, priznat kao službeni

druženo tijelo, i da se ni na koji način

jezik riječkog gubernija.

ne miješa s bakarskim kotarom koji

Mađarskom revolucijom, koja je za-

je uvijek pripadao Hrvatskoj.“ Ovako

počela 15. ožujka 1848. godine, uzdr-

sročena formulacija tog dokumenta

mani su temelji Austrijskog Habsbur-

potakla je u 19. stoljeću velike rasprave

škog carstva. Riječke gradske vijećnike

o tome je li Rijeka pripojena Ugarskoj,

preplavio je domoljubni osjećaj zajed-

te je omogućavala pravni spor između

nički cijelom Ugarskom Kraljevstvu

Hrvatske i Ugarske o karakteru veza

iako to nije podrazumijevalo i posto-

grada s političkim zaleđem.

janje, kod njih, mađarskog nacional-

Međutim, bez obzira na prijepore

nog identiteta kao što bi isprva mo-

koji će uslijediti tako donijetim paten-

glo izgledati. Pripadnost koju gradski

tom, gradu Rijeci ponovo se potvrđuje

municipij javno iznosi odnosi se na

pravo na unutarnju autonomiju za-

pripadnost Ugarskom Kraljevstvu u

jamčenu statutima (Corpus Separatum).

kojem je Rijeci zajamčena autonomi-

Time mu se priznaje stoljetna samo-

ja (koju svakako nastoje očuvati) na

uprava i poseban položaj u gospodar-

osnovu pravno-političke slijednosti.

skom i administrativnom pogledu.

Hrvatska je u to doba jedno od naj-

Hrvatsko kraljevsko vijeće ukinuto je

nerazvijenijih područja Monarhije,

te iste 1779. godine i njegove su ovlasti

slabo dotaknuto procesima moder-

prenesene na Ugarsko namjesničko

nizacije i socijalnim kretanjima, gdje

vijeće pa je i Rijeka potpala pod ovlasti

osnovu privrede još uvijek čini po-

toga tijela. Status Rijeke kao izdvoje-

ljoprivreda zasnovana na feudalnim

nog tijela pridruženog ugarskoj kruni

osnovama, a industrijalizacija je u sa-

revidiran je 1807. godine, neposredno

mom začetku. Mađari, politički daleko

prije dolaska Francuza. Dekretom iz

jači, bore se za autonomiju teritorija

travnja 1811. godine, grad ulazi u sa-

zemalja krune Sv. Stjepana.

stav Napoleonovih Ilirskih provincija. D’ANNUNZIJEV POTPIS - Uvodni dio

Gradom Rijeka, u ime ugarske vla-

la u neprijateljskom okruženju inzisti-

de, upravlja guverner izabran među

rajući na svojoj pripadnosti Ugarskoj

mađarskim plemićima. Guverner je

kruni. S lijeve strane Rječine razvija

ujedno i kapetan grada, odgovoran za

se naselje Sušak koje je pripadalo ba-

širi teritorij gubernija, ali i za funk-

karskom municipiju.

cioniranje same gradske komune.

Burna 1848. godina nije, dakako,

Međutim, veze prema Hrvatskoj su

zaobišla ni Rijeku. Iako se na području

ipak čvršće od samo dobrosusjedskih

ovog specifičnog municipija ne doga-

s obzirom da Rijeka redovno šalje

đaju barikade niti ulični prosvjedi, kao

svoje predstavnike u Sabor, pa tako

što je to slučaj u gradovima diljem Eu-

municipij imenuje svoje delegate koji

rope, dogodile su se ključne promjene

će grad predstavljati u Saboru. Time

u smislu političke pripadnosti Rijeke,

Rijeka pokazuje kako smatra da ona

a mađarska uprava biva zamijenje-

ipak ima neku ulogu i u Hrvatskoj. Ovaj

na hrvatskom. Temelji su to daljnjih

je koncept, vjerojatno, mogao i dalje

prijepora mađarske i hrvatske stra-

funkcionirati da nije bilo rata između

ne, te same riječke gospode nesklone

Ugarske i Hrvatske.

hrvatskoj upravi, što će se protezati

Te revolucionarne 1848. godi-

tijekom slijedećih dvadeset godina, sve

ne, prvi put u povijesti međusobno

do Ugarsko-Hrvatske nagodbe i tzv.

su zaratile Hrvatska i Ugarska. Bio je

„Riječke krpice“, a i nadalje ostaviti

to početak rastakanja višestoljetne

svoje tragove u političkim prilikama

hrvatsko-ugarske državne zajedni-

u Rijeci krajem 19. i početkom 20. sto-

ce. Mađari su Hrvate doživljavali kao

ljeća.

kočničare građanskih promjena, dr-

Glavna preokupacija Riječana i dalje

žavnoga prosperiteta, a osobito kao

ostaje očuvanje gradske autonomije.

branu za nastanak samostalne ugarske

Riječki vijećnici ignoriraju događa-

države (u kojoj bi Hrvatska imala biti

je u Zagrebu i „Zahtijevanje naroda“

tek jedna od njenih pokrajina). Hrvati

od 25. ožujka, prema kojima se i od

su pak Mađare smatrali zatirateljima

Rijeke traži priključenje hrvatskom

svojih nacionalnih težnji. Hrvatski ban

teritoriju. Ubrzo dolazi službeni poziv

Giuseppe (Josip) Jelačić predvodnik je

bana Jelačića i Hrvatskog sabora da se

vojnih postrojbi koje guše mađarsku

Rijeka priključi Trojednoj Kraljevini.

revoluciju, a u korist i za račun austrij-

Karlovački plemić Josip Bunjevac, za-

skih vlastodržaca. Rijeka se ubrzo naš-

grebački podžupan, rješavajući situ-

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

aciju u neposrednom riječkom zaleđu

riječkih patricija, koji nisu bili maknuti

(Grobnik i Gorski kotar) ljeti 1848. go-

i izmješteni iz gradske uprave i koji

dine, zainteresiran je konačno riješiti

stalno traže načina da se Rijeka vrati

i pitanje Rijeke. Bunjevac od Rijeke

pod izravnu upravu Mađara. Takva će

traži podređivanje vlasti bana te ri-

atmosfera vladati gradom slijedećih

ječkom municipiju šalje ultimatum.

dvadeset godina (kroz koje razdoblje

On je sa sušačke strane Rječine imao

žitelji Rijeke općenito nisu bili zado-

društvo od gotovo 1.000 naoružanih

voljni hrvatskom vlašću), sve do us-

pojedinaca, dok je Rijeka imala tek

postave ugarskog provizorija u Rijeci.

šačicu gradske narodne garde kojom

Kroz cijelo to razdoblje, svi relevantni

je zapovijedao Pietro Scarpa.

dokumenti ispisivani su i na talijan-

Josip Bunjevac, sa svojim trupa-

skom i na hrvatskom jeziku.

ma, ulazi u Rijeku 31. kolovoza 1848.

Godine 1851. Rijeka broji 12.272 sta-

godine, oko 8:30 sati. On je ovu akciju

novnika. Sa 65 manufaktura i 20 veli-

zauzimanja Rijeke izveo bez da je pri-

kih poduzeća te ukupno 5.000 radnika,

čekao posebno odobrenje bana Jelači-

grad je već 1857. godine bio najvažnije

ća, u čije je ime nastupao. Bez obzira

industrijsko središte Hrvatske. I po-

na to, ban Jelačić je već slijedeći dan

red toga, dvadesetogodišnje razdoblje

javno pohvalio Bunjevca za zauzeće

hrvatske uprave u Rijeci proteći će u

Rijeke (Fijumani su ovu akciju okarak-

neprekidnim razmimoilaženjima lo-

terizirali kao okupaciju svoga grada).

kalnih municipalnih vlasti s vlašću

Bunjevac ostaje u Rijeci kao banski

bana u Zagrebu, pa i sa županijskom

povjerenik (5. rujna je i službeno ime-

vlašću u samoj Rijeci. Hrvatska se u

novan opunomoćenim povjerenikom),

tom razdoblju nalazila u nezavidnoj

organizirajući vlast vrlo diplomatski,

ekonomskoj situaciji, posljedici pro-

poštivajući postojeću gradsku upravu s

mjena u strukturi privređivanja te nije

gradskim podkapetanom Giuseppeom

uspijevala jednakom dinamikom slije-

Agostinom Tosonijem (prema „Libro

diti Rijeku u prilagođavanju tim pro-

di consiglio“- „Knjiga protokola riječ-

mjenama. Kroz te će prijepore pokret

kog gradskog vijeća“,DARI-Državni

riječkog autonomizma sticati političku

arhiv Rijeka). Tosoni i Bunjevac su

snagu. Sva nastojanja hrvatske uprave

prilično dobro surađivali u daljnjem

da sredi stanje i da Rijeku ekonomski,

vođenju grada, iako je Bunjevac imao

politički i nacionalno čvrsto poveže sa

stalnih prigovora upravo od strane

svojim političkim tijelom propadaju.

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Uvodni dio

Austro-ugarskom nagodbom 1867.

ali koje je završilo raspadom i „ga-

godine, monarhija je podijeljena na

šenjem“ Austro-Ugarske monarhije

Cislajtaniju (u njen sastav ušli su

1918. godine.

Istra, Dalmacija, svi otoci) - dio pod

Hrvatski sabor prihvatio je 20. srp-

izravnom vlašću Austrijanaca, i na

nja 1870. godine ugarsku upravu nad

Translajtaniju (pod upravom Mađara)

Rijekom pod uvjetom da to stanje bude

kojoj su pripale Hrvatska, Slavonija te

privremeno. Prema toj odluci gradom

Vojvodina.

i riječkim kotarom upravlja guverner

Hrvatski sabor je 24. rujna 1868. go-

„Rijeke i hrvatsko-ugarskog primor-

dine usvojio tekst „Hrvatsko-Ugarske

ja“ kojega na prijedlog predsjednika

nagodbe“ s 69 glasova „za“ i 4 „pro-

ugarske vlade imenuje kralj. Ovlasti

tiv“. Na osnovi paragrafa 66. nagodbe,

guvernera su bile javna uprava u gradu

tadašnji grad Fiume (Rijeka) sa svojim

i pomorstvo u primorju Translajtanije.

kotarom bio je izuzet od Hrvatske i

Posebnost situacije u upravljanju Ri-

neposredno pripojen Translajtaniji

jekom čini još jedna specifičnost: uz

odnosno ugarskom dijelu monarhi-

guvernera postoji i gradonačelnik - po-

je. Rijeka je postala zasebno političko

desta’ koji također ima određene inge-

tijelo (u državno-pravnom pogledu

rencije u lokalnoj upravi i samoupravi.

„autonomna oblast“ s posebnim sta-

Kroz cijeli taj polustoljetni period

tusom) pripojeno izravno ugarskoj

odnose Rijeke i Zagreba tradicionalno

kruni, pod nazivom Separatum Corpus

je opterećivao „Crimen Fluminense“

Sacrae Hungariae Coronae. Autonomi-

(„Riječki grijeh“) odnosno osjećaj hr-

ja grada i gubernija bila je uređena

vatske nemoći ili - što se u povijesnim

suglasnošću Ugarskog parlamenta,

publikacijama češće ističe - Rijeci na-

Hrvatskog sabora i Gradskog pogla-

metnute krivnje. Rijeka posve gubi

varstva grada Fiume (Rijeka). Zapadni

obilježja stare primorske komune u

dijelovi današnjeg grada Rijeka: Za-

kojoj se sva vlast koncentrira u ruka-

met i Kantrida bili su pod upravom

ma trgovačkog patricijata, i postaje

Austrije, dok je Sušaku nadređen bio

srednjoeuropski grad. Provincijalizam

Zagreb odnosno izravno hrvatski ban.

definitivno ustupa mjesto kozmopo-

Iako se radilo o privremenom rješenju,

litizmu. U tom babilonski živahnom

takozvanom stanju provizorija, ma-

gradu vlada istinska pomutnja običaja

đarske su ga vlasti postupno pretvarale

(Srednja Europa na Mediteranu) i je-

u stanje koje je trebalo postati trajno,

zika: u svakodnevnoj se komunikaciji

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

paralelno koriste talijanski, hrvatski,

strukturi, Talijani i Mađari prote-

njemački, mađarski i slovenski jezik,

žu se od pripadnika najviših slojeva

uz dva autohtona gradska varijeteta

pa sve do radništva, dok Hrvati čine

(riječka cakavica i fijumanski idiom).

niži i srednji sloj, ali u manjoj mjeri

Rijeka sa podopćinama, 1890. godi-

i udio u gradskom patricijatu. Zbog

ne, već broji 30.130 žitelja, a Sušak 2.417.

toga u Rijeci, za razliku od na primjer

Godine 1896. dolazi do sukoba između

Istre, nema jednoznačnog podudara-

predsjednika vlade Ugarske i Predstav-

nja društvene i nacionalne strukture,

ništva Rijeke (izvršne vlasti u gradu)

nacionalnih i političkih opredjeljenja.

povodom direktnog uvođenja ugarskih

Po završetku Velikog rata 1918. go-

zakona u Rijeku. Naime, lokalne vlasti

dine prestaje postojati Austro-Ugar-

za to nisu dale nikakvu privolu. Taj do-

ska monarhija. Time prestaje važiti i

gađaj označio je početak sukoba između

Ugarsko-Hrvatska nagodba. Hrvatski

riječkih autonomista i zagovaratelja

sabor je 29. listopada raskinuo sve dr-

centralizma kojemu je sklona bila nova

žavno-pravne veze s Austrougarskom,

vlada. Na političkoj sceni, 1897. godine

a istog je dana proglašena Država SHS

pojavljuje se Autonomna stranka koju

(Slovenaca, Hrvata i Srba). Istodobno

predvode Luigi Ossoinack i Michele

je u Rijeci veliki župan Rikard Lenac

Maylender. Maylender je izabran za

preuzeo vlast od posljednjeg mađar-

gradonačelnika unatoč akcijama vlade

skog guvernera Zoltana Jekelfaluszyja.

iz Budimpešte da se to spriječi. Godine

Rijeka je nakratko ušla u sastav novoo-

1907. održana je javna skupština gra-

snovane Države SHS koja je, međutim,

đana kojom se traži uvođenje općeg

bezuspješno pokušavala od sila An-

prava glasa.

tante zatražiti priznanje. Dan poslije,

Grad Rijeka je od 19. stoljeća pa sve

u gradu je ustanovljen još jedan organ

do početka Prvoga svjetskoga rata bio

vlasti u prijelaznom razdoblju: Consi-

industrijski vrlo razvijen. Godine 1910.

glio Nazionale Italiano di Fiume (Tali-

već ima 55.650 stanovnika, a Sušak

jansko nacionalno vijeće Rijeke). Sušak

12.214. Od svih gradova u Hrvatskoj,

definitivno ulazi u sastav Države SHS.

Rijeka ima najviše industrijskih rad-

Raspad nekad moćne Austro-Ugar-

nika, čak 6.484. Od toga broja njih go-

ske monarhije potencirao je i nemo-

tovo 83% radi u šest velikih industrij-

gućnost velikih sila da se dogovore

skih postrojenja. Radništvo je u gradu

oko podjele dijelova dotadašnjih njenih

internacionalno. Prema nacionalnoj

teritorija. Ovakva situacija za poslje-

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Uvodni dio

dicu je imala produžavanje agonije,

Nakon protjerivanja D’Annunzija

neizvjesnosti i bezvlađa, posebice na

iz Rijeke, slijedio je sporazum između

području tadašnjeg grada Fiume (za-

Kraljevine Italije i Kraljevine SHS sklo-

padni dio današnje Rijeke). Dana 4.

pljen 12. studenog 1920. godine u gra-

studenog 1918. godine u riječku luku

diću Rapallo pokraj Genove. Temeljem

ulazi talijanska vojska. U samom gradu

ovog sporazuma, bivša D’Annunzijeva

nastaje kaotično stanje u obnašanju

„država“ postaje međunarodno pri-

vlasti. Pitanje statusa Rijeke postaje

znata i neovisna Free State of Fiume

veliki međunarodni problem. Ubrzo se

-Stato Libero di Fiume -Slobodna država

u Rijeku iskrcavaju i grad zaposjedaju

Rijeka. Početkom ožujka 1922. godine

anglo-američke i francuske postrojbe u

pristaše fašista izveli su puč kojim su

sastavu savezničkih vojnih snaga. Na-

„srušili“ legitimno izabranu vladu na

žalost, one nisu uspjele, ili pak nisu bile

čelu s predsjednikom Zanellom. Bila je

ni voljne uvesti nekog posebnog reda.

to uvertira u pripajanje grada Fiume

Nakon što su 1919. godine savezničke

Kraljevini Italiji.

trupe napustile grad nastaje konfuzna

Rimskim paktom od 22. veljače

situacija i čak se događa i krvoproliće.

1924. godine, Kraljevina SHS je pri-

Zagovornici i pristaše aneksije

znala pravo vladi Benita Mussolinija

Rijeke Italiji dovršavaju pripreme za

da i formalno-pravno anektira ovaj

zauzimanje grada. Podkraj ljeta 1919.

grad. Nakon kapitulacije Italije (rujan

godine na scenu ovog grada, sa svo-

1943.), grad okupiraju njemačke vojne

jim arditima i legionarima, stupa ta-

snage, a onda početkom svibnja 1945.

lijanski pjesnik Gabriele D’Annunzio,

godine u grad ulaze partizanske jedi-

spisatelj i poeta, tada već ovjenčan au-

nice. Sve do veljače 1947. godine i Mi-

reolom svjetske slave. On će zapadnim

rovne konferencije u Parizu, državno

dijelom Rijeke vladati slijedećih nešto

pravno pripadanje Rijeke (zapadnog

više od petnaest mjeseci. Njegova Tali-

dijela, zvanog Fiume) Italiji nije bilo

janska Regencija Kvarnera (La Reggenza

osporeno, osim argumentima oruž-

Italiana del Carnaro) doduše nije bila

ja. Historijski krug, čije je iscrtavanje

međunarodno priznata država - je-

počelo D’Annunzijevom „Riječkom

dino ju je priznao Lenjinov SSSR - ali

avanturom“ 1919. godine, kronološki je

je u analima moderne povijesti ostala

možda zatvoreno 1975. godine kada su

zabilježena kao jedina država kojoj je

u talijanskom Osimu izaslanici Italije i

ikada na čelu bio jedan pjesnik.

Jugoslavije potpisali sporazum. Njime

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

su formalno-pravno okončani sporovi

Josip Broz Tito kada je odlučio i naredio

između dvije države, ali ostalo je pita-

svojim jedinicama da u svibnju 1945.

nje da li su oni i povijesno rasvijetljeni.

godine zauzmu / „oslobode“ Trst, iako

Razlike među ljudima, posebno

je bio svjestan činjenice da taj grad

idejne, a znatno manje nacionalne ili

ne može zadržati i „ugurati“ u novu

vjerske, utjecale su na egzodus i svu

Jugoslaviju. To je bilo u suprotnosti

tragiku zbivanja po završetku Drugog

sa sporazumom kojeg je sklopio sa

svjetskog rata na području nekadašnje

zapadnim saveznicima zbog čega je i

Julijske krajine. Tako i u lomovima na

sam Winston Churchill bio „poludio“.

riječkom području, nadmetanju novog

Ali Tito se nadao da će mu taj potez

i starog ideološkog obrasca, prave su

biti adut u nastojanjima oko uključe-

žrtve bili ljudi. Ne samo Talijani, kako

nja Istre, grada Fiume, i drugih nekih

se obično mislilo, nego i znatan broj

dijelova , koji su do tada bili u sastavu

hrvatskog i drugog netalijanskog živ-

Italije, u novu državu. Vrijeme je poka-

lja. Ignoriranje cijelog jednog, i to vrlo

zalo da mu se taj rizik na kraju isplatio .

važnog, razdoblja ne samo riječke ili

Povijesna je činjenica da je Danun-

hrvatske nego i međunarodne povijesti,

cijada i kasnija - u vrijeme vladavine

ukazuje na mnoge dogme. One su često

fašizma - uprava gradom Fiume, osta-

upravljale historiografijom, ali i živo-

vila brojne i bolne ožiljke tisućama

tima ljudi, među njima i stanovnicima

ljudi koji su bili primorani napuštati

Rijeke. Mnogi su od njih ispaštali, ni

svoje domove. Da li je krajem Drugog

krivi ni dužni, samo zbog toga što su

svjetskog rata i tijekom prvog deset-

bili pripadnici jedne, a ne druge nacije.

ljeća po njegovu završetku, revan-

L’Impresa di Fiume odnosno „Riječki

šizam na područjima Rijeke, Istre i

pothvat“, dio je i hrvatske povijesti,

Primorske Slovenije - po načelu „Oko

iako se odigravao na tada tuđem te-

za oko. Zub za zub.“ - bio opravdan ?

ritoriju. D’Annunzio je svojim para-

Na ovo pitanje, poželjno bi bilo dati

vojnim upadom u Rijeku zapravo dao

odgovor, ili odgovore, u svrhu dekon-

recept za takve i slične akcije. Musso-

struiranja nekih stereotipa i zadatih

liniju je to bila poučna lekcija za njegov

shema koje je o nacionalnim sukobi-

„Marš na Rim“ ( Marcia di Roma) 28.

ma na sjevernojadranskom području

listopada 1922. godine, kojim je do-

izgradila i učvrstila starija, koliko ta-

šao na vlast u Italiji. D’Annunzijevim

lijanska toliko i hrvatska i slovenska

poučkom, nema sumnje, poslužio se i

historiografija.

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Uvodni dio

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

Knjiga prva

GABRIELE D’ANNUNZIO

Život svakog čovjeka je put k sebi samome, pokušaj puta, nagovještaj neke staze. Nijedan čovjek nije nikada bio sasvim on sam; no svatko teži za tim da to postane, jedan potmulo i sumorno, drugi jasnije, svatko kako zna. Svatko nosi sa sobom ostatke svog rođenja, sluz i jajčane ljuske jednog prasvijeta sve do kraja. Netko nikada ne postane čovjek, ostane žaba, ostane gušter, ostane mrav. Netko je gore čovjek, dolje riba. Ali svatko je hitac prirode uperen k čovjeku. A svima su podrijetla zajednička, majke iste, svi mi dolazimo iz istog ždrijela; ali svatko, kao pokušaj i zamah iz dubina, teži svojoj vlastitoj svrsi. Mi možemo razumijeti jedni druge; ali svatko može tumačiti samo sebe samog. — Hermann Hesse: DEMIAN

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

Princ avanture

io je bijel poput snijega, nama-

razinu umjetničke forme koja je uvijek

zan mirišljavom nekom masti,

bila u opoziciji mainstream-u. Sebe je,

besprijekoran u odijevanju. Giz-

uvijek i svugdje, volio isticati u prvi

delin i kicoš, istinski dandy koji se uvi-

plan zbivanja. U svakom pogledu, bio

jek želio isticati plemićkim načinom

je kontroverzna osoba o kojoj ni danas

ponašanja i ophođenja. Bio je model

ne postoji jedinstveno mišljenje. Kako

profinjenosti, esteta dobrog ukusa i

god pristupili D’Annunziju, nešto će

obožavatelj visoke mode. Za sebe je

uvijek izmaknuti našoj pozornosti.

znao tvrditi: „Ja sam životinjska ne-

Njega je gotovo nemoguće svesti na

man luksuza i sve ono što je suvišnost

jedan pripovjedni zahvat. Ne samo

i pretek neophodno mi je kao i samo

zbog naravi njegovih književnih, nego

disanje.“ Obožavao je skupe i egzotične

svekolikih životnih postupaka.

stvari, preferirao svilu i kadifu. Biti

Niskog rasta, imao je visoko čelo

nepotkupljivi poeta, veliki ljubavnik

koje odaje čvrstu volju, ravan nos, ali

i obožavatelj uzvišenosti i krasote,

pogleda i usana tako slabašnih, kao da

sve mu je to bilo potrebno u kreiranju

su posve prepušteni fatalnosti i stra-

najvećeg umjetničkog djela: njegovog

stima. Njegov izgled uopće nije ostav-

vlastitog života.

ljao dojam da se radi o ma kakvom

Njegov stil života, stvaranja i javnog

pjesniku ili umjetniku. Po riječima

nastupanja učinili su od njega lik kojeg

Michaela Leedena: „Nos mu je bio pre-

se ili obožava ili prezire. Taj „apo-

više okrugao, oči preblizu postavljene,

stol najrazuzdanijeg i najrafiniranijeg

a imao je i strašne zube koji su mu

egoizma“, kako ga je etiketirao list

kasnije zadavali mnogo glavobolje.“

Corriere della Sera, svoju je egomaniju

Naizgled nježne tjelesne konstitucije

i ekscentričnost uspio uzdignuti na

i sanjivih očiju, kovrčave tamne kose

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

- dok nije posve oćelavio - doimao se

već i kao način osvajanja svijeta. Imao

kao nekakav umiljati dječačić. Bio je

je opsesivnu strast prema pisanju. U

potpuna suprotnost svojem ocu kojega

pisanju je, vlastita iskustva isprepli-

je opisivao kao utjelovljenje goropadne

tao s maštanjima i sanjarijama. Bio je

tjelesnosti i svega gadljivog i tjelesno

čitatelj „svejelica“, onaj koji se hrani

raspadljivog. No, od njega je naslije-

svakavim tekstovima i koji guta baš

dio strast prema ženama i neutaživi

svakakvu literaturu. Bio je pisac finog

erotski naboj.

kova iako u znatnoj mjeri i plagijator,

Slobodni stil života koji je razvio

sposoban uzimati od klasika isto toliko

nauštrb tadašnjih moralnih standar-

koliko i od trendova i stilova koji su

da, osobito razne ljubavne avanture,

tada bili u modi. Baš istinski otimatelj

ubrzo su mu donijele titulu velikog

tuđih ljubavi ali i kradljivac stihova

zavodnika. Isticao se slobodoumnim i

kako onih antičkih tako i stihoklepaca

lascivnim kolumnama koje je objavlji-

- svojih suvremenika. Znao je grabiti

vao u raznim glasilima. Usprkos broj-

punim šakama, od Ovidija pa sve do

nim fizičkim nedostacima opčinjavao

Camilla Sbarbara, a da se nikada nije

je žene, a i sam je bio opčinjen njima.

udostojio ni citirati ih. Najznačajnije

Skandali, dvoboji, raskidi sa svojim

mu je oružje bilo: vješto slaganje riječi

ljubavima, od kojih su neke zbog toga

kojima je opijao ne samo ljepotice, već

znale boraviti u psihijatrijskim kli-

i mase. Netko je izračunao kako mu je

nikama ili čak pokušavale i samou-

opus - do kraja života - narastao na

bojstva, samo su potvrđivali njegove

dvadesetak milijuna redaka i stihova.

brojne preljube i zaljubljivanja. Većina

Gabriele D’Annunzio još je od mla-

ljubavnih veza poslužila mu je kao na-

dih dana pokazivao sklonost ka tome

čin vlastitog materijalnog uzdržavanja

da bude „drugačiji“ i da to svugdje i

na račun ljubavnica, a mnoge je isko-

svakako pokazuje. Gotovo pa je znao,

ristio ne samo kao nadahnuće za svoja

još od malih nogu, kako izgraditi vla-

književna ostvarenja, već i za vlastitu

stiti mit. Samopromocija mu je relativ-

promociju. Novac, novac, novac... teško

no rano postala veoma dobro poznati

je on odolijevao tom zovu.

pojam. Svesrdno ju je prigrlio i uvijek

U pretjeranoj senzualnosti prepo-

obilato koristio. Publici i javnosti ser-

znao je vlastiti potencijal, ne samo kao

virao bi svoju sveprisutnost i sve bi

pisac koji vlastite erotske maštarije i

činio u službi svoga igrokaza. Imao

doživljaje pretače u stihove i rečenice,

je veliku i jako rasprostranjenu vid-

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

ljivost, koju je zapravo sam izgradio i

svemu onome što smo voljeli i svemu

proizveo. Bio je pravi medijski aktivist.

onome što je pridonijelo tajanstvenom

Na određeni je način bio davna prete-

opravdanju za naše postojanje i pri-

ča „ekonomije pozornosti“, točnije:

sutnost na zemlji. Ti „neposlušni“, oni

ekonomije privlačenja i usmjeravanja

su doista prava „sol“ i stvarni začin

pažnje na sebe u lukrativne svrhe, a

zemlje, oni su ti koji su odgovorni za

koja u današnje vrijeme zauzima sve

Boga... Bog - kakva strašna riječ, i to

više prostora na svjetskoj pozornici

još iz pera - da stvar bude bolja - ne-

poslovnih aktivnosti.

koga tko je nemoralan i nećudoredan.“

Bio je osoba koja razmišlja i ponaša

Sve što je bilo vezano uz njego-

se izvan uobičajeno očekivanog okvira.

vo ime, D’Annunziju je bilo zabavno,

Svaka okoštalost išla mu je na živ-

ugodno, sjajno, gotovo pa uzbuđu-

ce. Bio je neobuzdani individualist

juće: makar i majušna mrvica ari-

i veliki neposlušnik. Po okončanju

stokratskog, asocijacija na biblijske

Drugog svjetskog rata,veliki je fran-

teme, način na koji su ga etiketirali

cuski književnik (dobitnik Nobelove

čak i nadčovjekom. On je bio anđeo ar-

nagrade) Andre’ Gide u jednom pismu

hanđel što donosi proročanska otkrića

svom sunarodnjaku, također piscu,

svijetu, svijetu koji mu se toliko divi i

Bernardu Engingeru-Satpremu suge-

čudi. Ime D’Annunzio - Nagovjestitelj,

rirao „oslonac“ u daljnjem tijeku živo-

(u doslovnom prijevodu „od onoga koji

ta ovim riječima: „non - soumission“ !

objavljuje, koji je glasnik nečega „) to-

(nema pokoravanja !) Obrazložio je to

liko mu je bilo sretno i dobro pogođeno

na slijedeći način: „Svijet će se spasiti,

da su neki od njegovih suvremenika

ako se uopće ikada bude mogao spasiti,

ustrajali na tome kako mora da ga je on

jedino i samo zahvaljujući onima koji

sam osmislio i odabrao, a ne kako je to

su neposlušni i koji se ne daju pokori-

njegovo pravo obiteljsko ime na koje,

ti“. Moglo je to izgledati kao poziv i kao

naravno, ima pravo. A i on sam toliko

podsticanje na pobunu protiv zakona,

je bio zaljubljen u svoje ime da je sa

protiv svih mogućih politika, konven-

stražnje strane stolice s naslonjačima,

cija i običaja, bilo društvenih, moralnih

koja se nalazila u blagovaonici i koju je

ili nekih drugih - ukratko: reći ne! Ali

koristio u razdoblju svoje najveće slave

Gide je nadalje pokušao objasniti kako

i sreće, dao ugravirati riječi: „Anđeo

njegov ne zapravo i izričito znači da:

Gospodnji s nama je !“

„Da nema neposlušnih, došao bi kraj 26

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

On sam toliko je mitologizirao vla-

U potrazi za čovjekom s onu stranu

stiti životopis da je svaka književna i

osobnosti koja ga prikriva, iz biografije

ina obrada njegove povijesne figure u

D’Annunzija pokušat ćemo prikazati

opasnosti od ponavljanja. Zvuči para-

kako on ipak nije bio tek neki posve

doksalno, ali činjenica je da što je manje

frivolni i lakoumni esteta koji bi se s

aktualan kao pjesnik i književnik, to je

vremena na vrijeme - već prema potre-

sve življa diskusija o njemu, a njegov

bama i prilikama - zaogrnuo odorom

lik i djela na drugim područjima života

pjesnika, zavodnika, ili pak kakvog

predmet su sve većeg zanimanja. Čini se

vojskovođe. On je oduvijek bio pjesnik

da će na kraju, umjesto njegovih djela,

od akcije, pravi epski aed (pjevač- pje-

opstati tek rasprava o čovjeku. Da li je

snik u starih Grka), uzdizan u nebesa,

Gabriele D’Annunzio bio avanturist?

čovjek koji je zazirao od toga da si sebi

Jedan plitak, neozbiljan i isprazan Nar-

dozvoli mogućnost eventualne propa-

cis kojeg su bizarne okolnosti te epohe

sti ili da ga ubija ma kakva inertnost.

uzdigle na pijedesetal „najslavnijeg

Gabriele D’Annunzio zasigurno nije

spisatelja na svijetu“, umjetnika kojem

bio tek nekakav običan avanturist, već

se divilo veliko mnoštvo publike, ali i

je riječ o istinskom Princu avanture,

dobar dio spisatelja i umjetnika.

prethodniku i starijem bratu Lawrencea od Arabije, Saint-Exuperyja, Andre’ Malrauxa i Romain Garyja. Viktor Car Emin, u svojem najboljem dijelu „Danuncijada“, priznao je kako je i sam bio nadahnut ljutim mu protivnikom Gabrieleom: „Svojim prepadom D’Annunzio nam je nanio mnogo zla. Svojom plamenom riječi, pjesničkim poletom, neodoljivim stihom, umio je da zanese mase, da ih vuče za sobom, fascinira, fanatizira... Fijumani su počeli da vjeruju u ono neko svoje supertalijanstvo kao i u neko najčistije latinstvo svoga grada...Godine 1940., dvadeset godina nakon pjesnikova mahnitanja u Rijeci, u dane kad je Italija...ulazila u nov osva-

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

jački rat, u trenutku kad su s onu stranu

njem. Iznosio sam događaje onako kako

mosta najbučnije odjekivale stare da-

su se odvijali, pa sam...u „Danuncijadi“

nuncijanske parole, ja sam – pun srdžbe,

pjesnikovoj drugarici Sorellini pustio da

osvete i mržnje – sjeo za stol da u jednom

ga od vremena do vremena nježno potiče

svom novom djelu salijem na Gabrijela

neka se vrati...svojoj umjetnosti.“

svu bujicu svoga bijesa...Međutim-izišlo

Zvonkog i glagoljivo zavodljivog

je drukčije. Što sam dublje ronio u neka

glasa, taj razbarušeni i opsjenarski

njegova djela, sve sam više podlijegao

D’Annunzio, sušta je suprotnost an-

čaru što je strujao iz nekih stranica nje-

đeoskome imenu što ga nosi. On već u

govih „Laudi“, njegovih drama i romana.

internatu Cicognini svojim pjesmotvo-

Osjećao sam se kao upola svladan...Nisam

rom „Šesnaest mi je godina“ naviješta

mogao da blagosiljam, a ni da prokli-

nemir stoljeća na pomolu:

Šesnaest mi je godina, a ćutim već kako mi bukte u duši i u mozgu prve vatre mladosti što se bliži: kutri mi u srcu prekomjerna želja za znanjem i za slavom, koja me često prignječi dubokom i mučnom melankolijom i natjera u plač: ne podnosim bilo kakav jaram: pripravan na srdžbu i na uvrede koliko i na opraštanje: pravedan, a najžešći preziratelj kukavica: oprečan štoviše svemu što radi svijet: vatren ljubitelj Nove umjetnosti i lijepih žena: krajnje svoj u ukusima: krajnje postojan u sudovima: nevin do krutosti: rasipan do razmetništva: ushićen do ludosti... Što još? ... Ah! bijah zaboravio jednu stvar: loš sam pjesnik i neustrašiv pripovjedač snova. (iz internata Cicognini, utorak 20. svibnja 1879.)

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

Biobibliografski notes

1863.

D’Annunzio samo njegov pseudonim.

abriele D’Annunzio rodio se 12.

Naime, i njegov otac i braća mu i sestre,

ožujka, u 8 sati ujutro, u očevoj

svi su nosili prezime D’Annunzio.

kući u Corso Gabriele Mant-

Gabrieleov otac Francesco Paolo,

hone’, nekoliko koraka udaljenoj od

doduše, rođen je kao Rapagnetta. On

jednoličnog duguljastog zdanja zna-

je, naime, bio posljednje rođeno di-

nog kao Bagno Borbonico, smještenog

jete u nizu od njih sedmero iz braka

na desnoj strani rijeke Aterno koja je

čovjeka po imenu Camillo Rapagnetta

ujedno i granica između općina Pes-

i žene mu Rite Olimpie, djevojačkog

cara i Castellammare Adriatico.

prezimena Lolli. Ritina sestra Anna

U mnogobrojnoj literaturi na temu

Giuseppina bila je udana za Antonia

D’Annunzia često se nailazi na speku-

D’Annunzia (otac mu Francesco bio

lacije oko njegovog pravog prezime-

je bogati posjednik raznih nekretni-

na. Demon dualnosti „Gabriele Rapa-

na i dobara i jedan od najuglednijih

gnetta“, kao l’annunziatore (glasnika,

stanovnika provincije Abruzzo). Kako

objavitelja, najavljivača) pratit će ga

Antonio i Anna Giuseppina nisu imali

cijeli život. To prilično smiješno pre-

djece, odnosno nasljednika, odlučili

zime, Rapagnetta, služilo je s vremena

su usvojiti Francesca Paola (budućeg

na vrijeme Gabrieleovim suparnicima i

oca pjesnika Gabrielea), kada je ovaj

neprijateljima za ironiziranje i zato da

napunio 13 godina. Usvajanje je pravno

mu se s vremena na vrijeme podrugu-

registrirano 1851. godine, dekretom

ju, posebice kada bi ih on znao iritirati

Građanskog suda u Aquilei, a pri tom

svojim „aristokratskim“ poziranji-

činu Francesco Paolo se odrekao svog

ma. Nije istina da je izvorno pjesni-

izvornog prezimena te uzeo prezime

kovo prezime bilo Rapagnetta, i da je

D’Annunzio. Prije spomenuta zlobna

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

legenda nastala je uslijed toga što je

menom, D’Annunzijev odnos s ocem

na krštenju Gabriele D’Annunzija kum

postaje sve konfliktniji. A i pjesnik,

bio upravo njegov nono Don Camillo

po mnogo čemu počinje nalikovati na

Rapagnetta, pa se ime i prezime ovog

svog oca koji je bio senzualan čovjek,

svjedoka nalazi i na krštenici.

predan užicima i rasipništvu. Gabriele

Pjesnikov otac Francesco Paolo bio

je počeo sve više zazirati od svog oca,

je trgovac vinom i sitni zemljoposjed-

ponajprije zbog njegovog hedonizma

nik, ali veoma dobrog imovinskog sta-

i tjelesnog izgleda. Smatrao ga je oso-

nja. Kada je nešto kasnije postao načel-

bom oskudne moralnosti i kulturne

nikom Pescare, a onda i vijećnikom u

zaostalosti. U svom djelu Il Trionfo della

pokrajinskoj skupštini, nezadovoljan

Morte, portretirao ga je ovako: „Debeo,

običnom titulom cavaliere, samog je

uvijek drečavo crvene boje lica i snažne

sebe frizirao naslovom commendato-

tjelesne građe, izgledao je kao čovjek

re, iako nikada nije bio odlikovan bilo

koji iz svakog dijela svog tijela emitira

kakvim znamenjem po kojem bi imao

neiscrpnu vrućinu putene vitalnosti.

pravo tako se titulirati. Nažalost, Ga-

Njegova čeljust širokih vilica, njegove

brieleov otac najčešće se prepuštao ra-

debele usne pune neutažive bahato-

sipničkom načinu života pa je u kratko

sti, usta pretrpana njegovim snažnim

vrijeme uspio spiskati obiteljsko nasli-

disanjem, njegove nemirne prilično

jeđe, a svojim nasljednicima ostaviti

dvosmislene oči, njegov podrhtavajući

tek obiteljsku kuću. Pjesnikova majka

nos sav istočkan pjegama, svaka crta

Luisa De Benedictis rođena je u mjestu

njegovog lica nosila je pečat nasilja i

Ortona a Mare, u nekadašnjem samo-

osornosti. Mesnata putenost, ta bru-

stanu San Francesco, koji je vremenom

talna stvar puna žila, vena, živaca,

postao Palazzo De Benedictis.

tetiva, žlijezda i kostiju, puna instin-

Francesco Paolo je brzo postao svi-

kata i požuda, putenost koja se znoji

jestan talenta svog sina i uočio njegove

i zaudara - ta brutalna stvar, sva od

vrline i darovitost. Veoma se zauzeo za

samoga mesa, bujno je u njemu rasla

njegovo obrazovanje te ga podržavao

i cvala nekom vrstom besramnosti i

još od njegovih prvih poetskih izraža-

drskosti.“

vanja. U Gabrieleovim adolescentnim

Supruga jednog takvog stvora, na-

godinama i prvim godinama njegove

ravno da je bila svetica, odnosno žena

mladosti njihov je odnos bio afektivan

neporočnog i gotovo besprijekornog

i ispunjen međupoštovanjem. No vre-

ponašanja. Luisa De Benedictis, u ci-

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

jelom gradu znana kao Dona Luisetta,

odličnim ocjenama. Profesori su ga

potječe iz imućne obitelji. Uz njenu po-

opisivali kao adolescenta obdarenog

moć, Gabriele dolazi u kontakt sa ni-

mnogim talentima koji je, iako predan

žim plemstvom Pescare te se upoznaje

učenju i mnogo zreliji od drugih uče-

s osobama mnogo profinjenijim od

nika, „sav posvećen tome da od sebe

onih iz obitelji D’Annunzio. Pjesnikova

napravi ime“. On sam nije ni tajio svoju

je mati bila lijepa žena koja se pomirila

želju da u svemu prednjači: „Sviđa mi

s ulogom dolične kršćanske supruge.

se pohvala, sviđa mi se slava, volim

Iako stroga, svu je ljubav pružala svojoj

život.“ Shvaćao je da ima neodoljiv

djeci. Prema svojoj majci pjesnik je

utjecaj na svoje drugove pa će reći:

gajio duboku ljubav i posvećenost koje

„Već sam bio postao svijestan svoje

nikada neće prestati.On ju je poseb-

moći, znao sam već tada da ću moći

no obožavao zbog načina kojim mu je

odvući na bilo koje mjesto, u bilo koje

ugađala i na koji mu se divila: „Njeni

doba, cijelo svoje društvo radi izvođe-

su pogledi bili moje nebo“. Ljubav pre-

nja najluđih nepodopština. Još je tada

ma njoj inspirirat će ga u ispisivanju

iskazivao osobnost lišenu kompleksa

dirljivih stranica, od Inno alla madre

i psiholoških kočnica, osobnost koja

mortale (Laus vitae) do Consolazione

se s realnošću nosila kompetitivnim

(Poema Paradisiaco), preko stranica

pristupom. To je posebice došlo do

djela Notturno do onih u Libro segreto

izražaja kada se, kao šesnaestgodiš-

i Le faville del maglio. Krajem siječnja

njak, usudio pisati pismo slavnom ta-

1917. godine, dok je bio na frontu, stigla

lijanskom pjesniku Giosue’ Carducciju,

ga je vijest o njenoj smrti. Odmah je

kojim se tada oduševljavao i divio mu

otputovao u Pescaru, i u odori kape-

se.U tom je periodu sastavio l’Ode a

tana, prisustvovao pogrebu. Navodno

Umberto, svoj prvi tiskani rad.

je njezin Gabriele silno plakao i, čak, u nesvijest pao.

1874.

1879. Književnu karijeru D’Annunzio je započeo stihovima s jakom senzu-

Jedanaestogodišnji Gabriele napu-

alnom notom, koja će do kraja ostati

šta Pescaru i odlazi u Kraljevski inter-

njegova glavna odlika. Troškove izda-

nat Cicognini, u gradu Prato u Tosca-

vanja svoje prve zbirke stihova, Primo

ni. Tamo pohađa klasičnu gimnaziju,

Vere, pokrio je njegov otac. Tiskao ju

te je nakon sedam godina završava s

je u jednoj tipografiji u gradu Chieti.

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

1880. Objavljuje svoju prvu novelu Cincinnato. Preuređuje i nadopunjuje zbir-

te joj posvećuje pjesme u zbirci Canto novo. Gabriele je svoju novu dragu zvao Lalla te joj obećao kako će je oženiti.

ku Primo Vere za novo, drugo izdanje.

Seli se u Rim s namjerom upisa na

Uz tu se zbirku vezuje i nastanak tako-

Fakultet studija književnosti. Napisao

zvanog „danuncijevskog fenomena“.

je zbirku pripovjetki u verističkom

Naime, sam se D’Annunzio dosjetio

duhu, Le novelle della Pescara.

načina na koji bi mogao uvećati uspjeh svoje zbirke. Novine Gazzettino Lette-

1882.

rario iz Firenze zaprimile su i objavile

Uskoro počinje surađivati s književ-

anonimnu dojavu o tobožnjoj smrti

nim časopisima Fanfulla te dvotjedni-

pjesnika, odnosno o njegovom padu

kom avangardnijeg usmjerenja Cronaca

s konja što je izazvalo smrt. Odmah

Bizantina. Također radi u redakcijama

su uslijedili ganutljivi nekrolozi. Ta

književno-satiričkog lista Capitan Fra-

je vijest polučila takav efekt, zajedno

cassa, koji je bio više pomodan i opona-

s demantijima koji su uslijedili, da je

šao pariški Gil Blas, te u listu La Tribuna

privukla pozornost svekolike publike

za koji počinje pisati eseje.

na ovog mladog pjesnika učinivši od

Izlazi mu zbirka lirskih pjesama

njega legendu. Bez obzira na to, što je

Canto Novo kojom će požnjeti ogroman

kasnije utvrđeno, kako je sve to on sam

uspjeh u cijeloj Italiji: „Svatko me je

namjerno osmislio i izveo.Na krilima

tražio, molio i proglasio božanstvom.

ove legende, D’Annunzio će 1881. godi-

Posebice su žene bile te koje su iznad

ne stići u Rim. Po okončanju školovanja

svega bile dirnute.“ Novinar Edoardo

u internatu Cicognini, ljeto će provesti

Scarfoglio nazvao ga je „Bonaparte-

u svom kraju Abruzzo gdje će učvrstiti

om talijanske književnosti“. Također

svoje prijateljstvo s slikarom Frances-

objavljuje svoje prve pripovijesti Terra

com Paolom Michettijem, skulptorom

vergine s temama smještenim u ambi-

Costantinom Barbellom i muzičarem

jent i tradicije svog rodnog kraja Abru-

Francescom Paolom Tostijem.

zzo. U Rimu živi u jednom skromnom

1881. U Firenzi upoznaje Giseldu Zucconi, kćerku jednog od svojih profesora u

sobičku, u ulici Borgognona. Ustrajni je i stalni posjetitelj salona, koji su tada bili u modi i koji su se otimali za tada već proslavljenog pjesnika.

Cicogniniju, u nju se ludo zaljubljuje D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

D’Annunzio upoznaje Mariu Har-

1885.

douin, kćerku francuskog husara iz

D’Annunzio postaje glavni urednik

obitelji Duca di Gallese, pa se 1883.go-

treće serije izdanja časopisa Cronaca

dine s njom i vjenča. Iz tog braka rodit

Bizantina. U razdoblju od 1884. do 1888.

će mu se tri sina: Mario, Gabriellino i

godine intenzivno piše za novine i ča-

Ugo Venerio, i kćerka Eva Adriana Re-

sopise. Taj rad nije ga samo energetski

nata, koju će smatrati svojom malom

trošio već i nervirao jer je osjećao kako

sirenom. Uslijed izraženih erotoman-

ga svakodnevni napor sve više odvraća

skih sklonosti D’Annunzio će cijeli svoj

od ostvarenja sna o slavi i remek djelu

život mijenjati partnerice i doslovno

svoje poezije. To njegovo novinarsko

juriti iz preljuba u preljub. No, ovaj

iskustvo ipak nije bilo uzalud utrošeno

njegov prvi brak ujedno će biti i ostati

vrijeme. Njime je stekao okretnost,

njegov jedini brak.Takav njegov izbor

lakoću i mnogostranost izražavanja,

bio je diktiran željom da bude upleten

kao i spremnost u sučeljavanju s ko-

u što je moguće manje pravnih za-

lektivnom senzibilnošću.

vrzlama zbog stalnih izmjena svojih nebrojenih ljubavnica.

1883.

U vrijeme godišnjeg odmora, kojeg je provodio u svom rodnom kraju Abruzzo, točnije 30. rujna 1885. godine, izazvao je na dvoboj stanovitog novi-

Kako je Duca di Gallese, otac no-

nara, imenom Carlo Magnico, koji mu

vopečene pjesnikove mladenke, bio

je u jednom objavljenom tekstu uputio

protiv tog braka ostali su bez miraza

nekoliko pogrdnih riječi. D’Annunzio u

te se sele u Abruzzo, u Villa del Fuo-

tom dvoboju biva ranjen u glavu i lica

co. Pjesnik objavljuje zbirku pjesa-

oblivena krvlju. Radi zaustavljanja kr-

ma Intermezzo di rime. Nastavlja još

varenja, na tjeme mu je izliveno toliko

intenzivnije surađivati s novinama i

željeznog klorida da je ostao bez kose.

periodičnim izdanjima glavnog grada.

Pjesnik je tim činom sačuvao svoju čast

1884. Izlazi mu nova zbirka Il libro delle

ali je postao ćelav.

1886.

vergini. Iste godine postaje stalni ured-

Objavljuje zbirku novela San Pan-

nik lista La Tribuna za koji će pisati

taleone, koje će kasnije biti uključene

kronike iz mondenog svijeta,sve do

u knjigu Novelle della Pescara. Također

1888. godine.

izdaje svezak lirskih pjesama saku-

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

1888.

pljenih pod naslovom Isaotta Guttadauro. To su izdanje ilustrirali likovni

D’Annunzio napušta Rim i list Tri-

umjetnici, sljedbenici pravca znanog

buna. Povlači se u Abruzzo, u mjesto

kao „prerafaelitizam“ koji su se oku-

Francavilla. Tu ga, u svojoj vili „Il

pljali u rimskom lokalu Caffe’ Greco.

Convento“, ugošćuje prijatelj, slikar

Ono, međutim, neće polučiti očeki-

Francesco Paolo Michetti. U to vrijeme

vani uspjeh. Novinar i pisac Edoar-

spjevao je zbirku La Chimera te napisao

do Scarfoglio na tu se knjigu osvrnuo

svoj prvi roman Il Piacere. Ovim roma-

jednom zabavnom parodijom, na što

nom, u kojem je glavni lik dekadentni

je Gabriele reagirao tako što je i njega

junak, uvode se u Italiji novosti europ-

izazvao na dvoboj. Naime, supruga je

skog dekadentizma i simbolizma. Go-

svog Gabrielea jednog dana podsjetila

dinu dana kasnije taj će roman izdati

na to kako svom jednom i jedinom

nakladnik Treves.

slugi duguju tri mjesečne plaće. Ubr-

1889.

zo su se Rimom počele širiti glasine i nagađanja o tome kako bi Princ Sciarra

Tek pošto mu je izdan Il Piacere, pri-

(koji je nedavno bio kupio list Cronaca

premio se za pisanje novog romana

Bizantina) plaćao svog reportera ne

L’Invincibile. Nije ga, međutim, stigao

toliko dobro zbog njegovog talenta

dovršiti tijekom ljeta što ga je proveo s

koliko zbog popustljivosti spram nje-

Barbarom u mjestu San Vito Chietino.

govih slabosti. Scarfoglio je taj trač i

Od 1. studenog 1889. pa sve do zadnjeg

javno obznanio. Duel se zbio 20. stu-

dana studenog 1890. boravi u Faenzi,

denog 1886. ukrštanjem mačeva. Tom

gdje služi vojni rok u regimenti lako

prilikom D’Annunzio je ranjen u ruku.

naoružanih konjanika „Cavalleggeri

Odmah potom, pjesnik je obnovio svoje

d’Alessandria“, kao rezervni potpo-

prijateljstvo s Scarfogliom.

ručnik. Prvih je mjeseci u vojsci bio

1887.

zaokupljen treniranjem konja u dresuri ali i čišćenjem staja. Iako je već

Upoznaje Elviru Nataliu Fraternali,

bio vješt u jahanju, dogodio mu se i

udanu Leoni, u koju se zaljubljuje i koju

jedan pad kada ga je „vranac iz Ma-

će potom zvati Barbara i/ili Barbarella.

reme“ izbacio iz sedla“. D’Annunzio

Ona će ga inspirirati za lik Ippolite

će se tog događaja dotaknuti mnogo

u djelu Trionfo della morte. S njom će

godina kasnije (1916. godine) u svom

ostati u vezi sve do 1891. godine.

djelu Notturno.

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

1890. U časopisu Tribuna illustrata objavljeni su prvi nastavci romana L’Invincibile. Razvodi se od supruge koja je pokušala

naslov: Il Trionfo della morte. Objavljuje zbirku pjesama Elegie Romane.

1893.

samoubojstvo skočivši s prozora u svo-

Izlaze mu zbirke Odi navali i Poema

joj kući. Stare i tek nastale pjesme sa-

paradisiaco. Naslov ovoj drugoj zbirci

kupio je u zbirci pod naslovom L’Isotteo

nametnuo mu je izdavač. Pjesnik je u

- La Chimera.

to vrijeme bio u sukobu s publikom i

1891. Objavljuje dugu novelu Giovanni Episcopo te radi na djelu L’Innocente.

htio je zbirku nasloviti kao Margaritae ante porcos (Perle ai porchi), pri čemu je bilo posve jasno tko su „porci“ (svinje), a tko „perle“ (biserje).

Seli se u Napulj gdje upoznaje Mariu

Pjesnička djela iz ovog razdoblja

Gravinu, suprugu grofa Anguissola di

predstavljaju njegovu najzreliju liriku.

Ramacca s kojim ona ima četvero djece.

U njima se D’Annunzio afirmira kao

Tamo se pjesnik, kroz jedno određe-

suvereni majstor riječi i savršen ko-

no vrijeme, uspijeva vladati umješno

vač stiha, oživljujući arhaične izraze

i nekako lavirati između dvije žene,

i pomno birajući riječi radi njihovih

Gravine i Barbare. Taj je period ovje-

zvukovnih kvaliteta. Roman L’Innocente

kovječio u nekima od svojih poetskih

izlazi u časopisu „Mattino“, te je od-

radova koji ostavljaju dojam kao da su

mah preveden na francuski (L’Intrus)

namijenjeni dvostrukom primatelju.

i nešto kasnije na engleski jezik (The

Gravina se potpuno prepušta

Intruder) . Ovaj mu roman donosi svjet-

D’Annunziu te mu rađa kćerku Rena-

sku slavu. Dvije godine proživljene u

tu, zvanu Cicciuzza, koja je u Notturnu

Napulju za pjesnika su obilježene veo-

prikazana u liku Sirenette. Počinje su-

ma izdašnim kulturalnim akvizicijama

rađivati s listovima Corriere di Napoli

i one predstavljaju doista preokret u

i Mattino.

njegovoj karijeri pisca, iako ih je on sam

1892. Za kazalište priprema i skicira Sogno

okarakterizirao kao „sjajna mizerija“.

1894.

di una notte d’estate i La Nemica. Prihva-

Nakladnik Treves izdaje D’Annunziev

ća se ponovno teksta L’Invincibile te ga

roman Il Trionfo della morte koji će dvije

konačno privodi kraju dajući mu novi

godine kasnije biti objavljen i u Francu-

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

skoj. Ponovno se, s određenim dodacima

prema programu pristajanja, događala

i preinakama, objavljuje L’Intermezzo. U

se navala na poštanski ured radi slanja

Veneciji se upoznaje s glumicom Eleono-

mnoštva telegrama. Iz rimskog časo-

rom Duse, od njega starijom pet godina,

pisa Il Convinto dobio je ponudu da im

te se s njom upušta u vezu koja će se

sastavi program sadržaja i izdavanja,

vremenom sudbonosno intenzivirati.

a to je ujedno iskoristio za objavljiva-

Suživot s princezom Gravina posta-

nje, u nastavcima, upravo svog novog

je mu sve nepodnošljiviji uslijed njene

romana Vergini delle rocce. Ugo Ojetti,

ljubomore.

jedan od najutjecajnijih talijanskih no-

1895.

vinara i kritičara između dva svjetska rata, intervjuirao je D’Annunzia u vezi

Uspio je nagovoriti svog prijatelja

svoje knjige „Alla scoperta dei lettera-

Edoarda Scarfoglia da tijekom ljeta or-

ti“. Taj intervju postat će sastavni dio

ganiziraju krstarenje u vodama Grčke.

kapitalnog teksta za razumijevanje

U tome su im se, na Scarfoglinoj jahti

danuncijevske poetike.

„Fantasia“, pridružila još trojica prijatelja. Ovo putovanje po Grčkoj pjesniku

1896.

je doista dobro sjelo kako bi savladao

Neposredni plod krstarenja po Grč-

zlokobnu opčinjenost, koja ga je već iz-

koj bit će prerada djela Canto novo. Sada

vjesno vrijeme držala u stanju „umo-

već razdvojen od Gravine, nekoliko

ran k’o pas“, te je pridonijelo tome da

dana provodi u Toscani s slavnom ka-

njegov genij procvjeta. Kasnije, će neke

zališnom glumicom Eleonorom Duse.

od njegovih najljepših pjesama otkriti

Nju je upoznao u Veneciji, jednostav-

kako mu je ovo krstarenje donijelo be-

no se zaljubio, a uz to počeo s njom

skrajno veću blagodat nego što mu se

i surađivati na način što se odvažio

isprva činilo da je to moguće. Inspiri-

stvarati kazališne komade. Za slavnu

ran putovanjem po Grčkoj, piše roman

Duse napisao je La Citta’ morta te je

Vergini delle rocce. Scarfoglio, iskusni

započeo roman Il Fuoco. Ovaj će ko-

novinar kakav je već bio, unaprijed

mad ubrzo postati razlog zategnutih

je oglasio javnosti namjeru o ambi-

odnosa između njih dvoje zbog nespo-

cioznoj ekspediciji, pa je tako među

razuma, strasti i ljubomore. Duse je od

reporterima započela pomama i znati-

svojih prijatelja saznala na indiskretan

želja koja je od tada nadalje okruživala

način da Il Fuoco sadrži neugodne i

i pratila pjesnika. U svakoj od luka,

neuljudne detalje njenog odnosa s au-

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

torom. Ona je postala krajnje ogorčena

koje je pjesnik nabavljao ne brinući se

prema „l’enfant de volupte’“ koji je u

previše o troškovima održavanja.

svom djelu opisao sve tajne njihovog

Slavna Sarah Bernhardt igra glavnu

intimnog života. D’Annunzio je, nai-

u komadu Citta’ morte, u izvedbi odr-

me, taj komad pisao za izvođenje pred

žanoj u Parizu. D’Annunzio najavljuje

publikom. Iako je bio odlučnog stava u

pisanje djela Frate Sole, una tragedia

tome da sačuva integritet svog djela,

francescana te Laudi del cielo del mare

svejedno je nastojao umiriti svoju lju-

della terra e degli eroi, sedam knjiga

bavnicu i izgladiti svađu s njom.

poezije koje će nasloviti prema sa-

1897.

zviježđu Vlašići, odnosno konstelaciji Plejada (u starogrčkoj mitologiji ime-

Za Eleonoru Duse napisat će i Il So-

na sedam kćeri titana Atlanta koje je,

gno d’un mattino di primavera, komad

poslije njihove smrti, Zeus uzdigao na

koji će praizvedbu imati u Parizu, kao

nebo): Maia, Elettra, Alcyone, Celeno,

i Il sogno di un tramonto d’autunno. Iste

Merope, Asterope i Taigete. Sa Eleo-

godine upušta se u avanturu političkog

norom putuje u Egipat.

života. Kao zastupnik na listi desnice ulazi u jedan od dva doma parlamenta, Camera dei deputati.

1898.

1899. Iz Egipta odlazi u Grčku i na Krfu piše dramu Gloria. Po povratku u Italiju prati Eleonoru Duse na turneji koja je

Razdoblje boravka u Firenzi naj-

obuhvaćala gradove Palermo, Rim,

plodnije je i najsretnije u njegovom

Bolognu, Veneciju i Torino. Vrativši se

dugotrajnom pjesničkom životu. Da

konačno u vilu Capponcina, posvećuje

bi bio što bliže svojoj Eleonori Duse,

se projektu Laudi i stihovima koje će

u ožujku mjesecu skrasio se u mjestu

zatim skupiti u prvim trima knjiga-

Settignano, na brdima pokraj Firenze.

ma: Maia, Elettra i Alcyone. Nakon ljeta

Tamo je unajmio vilu „La Capponcina“

provedenog u mjestu Marina di Pisa, u

(pripadala je plemićkoj firentinskoj

rujnu putuje sa svojom Duse u Zuerich,

obitelji Capponi) i pretvorio je u spo-

a mjesec kasnije stižu u Beč. Kazališ-

menik ukusu za estetski dekadenti-

no djelo La Gioconda, u kojem glavnu

zam. Ta je vila bila na glasu ne samo

ulogu igra Eleonora Duse, požnjelo je

zbog svoje luksuzne opremljenosti,

te godine veliki uspjeh.

nego i po brojnim hrtovima i konjima 38

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

1900. Ulazak u novo stoljeće, pjesnik ina-

u predstavama. Praizvedba ove drame održana je u Rimu 9. prosinca.

ugurira u Firenzi svečanom Lectura

Zajedno s Ettore Ferrarijem - Veli-

Dantis. Giovanni Pascoli javno kritizira

kim Meštrom masonske lože „Gran-

i kori pretjeranu D’Annunzievu monde-

de Oriente d’Italia“- inaugurirao je

nost, sklonost društvenim zabavama i

Universita’ Popolare di Milano (pučko

površnost . Vidno uvrijeđen i pogođene

sveučilište) s kojim će surađivati u više

taštine, D’Annunzio uzvraća pobijajući

navrata. Za Božić odlazi u Pescaru.

žestoko njegove navode . Objavljuje Il fuoco, djelo koje će razbuktati velike po-

1902.

lemike zbog nemilosrdnog načina kojim

Izvršio je odabir pripovjetki za mla-

pisac prikazuje glavno lice. Javnost je

de, radnja kojih je. smještena u njegovoj

glavnog protagonista odmah identifi-

rodnoj regiji Abruzzo, te ih radi objav-

cirala s likom Eleonore Duse, s kojom

ljivanja sakupio u svezak pod naslo-

će nešto kasnije otputovati u Austriju i

vom Novelle della Pescara. Tijekom ljeta

Njemačku. Ljeto je proveo u unajmljenoj

unajmio je vilu „dei Goretti“ u mjestu

vili „Secco Motrone“ u Versiliji.

Romena, u toskanskoj dolini Casentino.

Krajem ožujka pobuđuje senzaciju u

Tu je sastavljao i preuređivao dobar dio

Parlamentu (događaj poznat kao Salto

soneta skupljenih u knjizi Elettra, kao i

della siepe). Jednostavno je, kroz aulu

najveći dio zbirke poezije Alcyone.

parlamenta, odšetao u klupe ljevice. „Politička arena je obična tržnica.“

1901.

1903. Knjiga Maia, prva u nizu iz kompleta Laudi, objavljena je u svibnju. Za vrijeme

Nastavlja rad na započetim Elettra i

ljeta provedenog u Nettunu, napisat će

Alcyone koje povremeno sam čita pri-

kazališni komad La figlia di Iorio. Kra-

sutnoj publici. Ljeti se vraća u Ver-

jem godine, ali objedinjene u jednom

siliu gdje završava pisanje drame u

svesku, objavljene su Elettra i Alcyone,

stihovima La Francesca da Rimini. Ovu

druga i treća knjiga iz kompleta Laudi.

tragediju posvetio je Eleonori Duse prema čijoj će jedinstvenoj i nedostiž-

1904.

noj glumačkoj umjetnosti D’Annunzio

Scenska izvedba najpoznatije

nadalje uobličavati karakteristike lica

D’Annunzijeve pastoralne tragedije La figlia di Iorio dogodila se u ožujku, u te-

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

atru Lirico u Milanu, te je imala veliki

ge skočio je s pet na dvadeset i jednu

uspjeh. U tom komadu, prestižnu ulogu

osobu, broj konja uvećan je s dva na

glavnog lika Mile di Codro trebala je

osam, a broj pjesnikovih pasa s četiri

utjeloviti Duse ali ju je bolest u posljed-

na čak trideset i devet. Godinama u

njem trenutku onemogućila u tome. Nje-

izlogu, kao onaj koji veoma pazi da

zina ljubavna veza s pjesnikom počela

nikada ne izgubi stalni kontakt s pu-

je sve više posustajati. Ona je sve teže

blikom, D’Annunzio vrlo dobro zna

podnosila nemirni i nespokojan karak-

da i organiziranje zabava s plesom i

ter, kao i ponavljane preljube ljubavnika

zakuskom, zatim grupna jahanja ko-

kojem se predavala svim svojim osjeća-

nja kao i lov u hajkama na lisice mogu

jima i cijelom sebe. Ali D’Annunzio ju je

pridonijeti njegovom imidžu pisca sa

ipak veoma volio na svoj poseban način.

statusom legende.

Kada je 1924. godine umrla u Pittsburgu, napisao je za nju stranice koje su iska-

1905.

zivale koliko je dirnut i ganut, a u svom

Na sceni milanskog kazališta Man-

pribježištu Vittoriale uz radni je stol,

zoni, prikazan novi pjesnikov komad

pokraj slike svoje majke smjestio i bistu

La fiaccola sotto il moggio, ali predstava

velike glumice te oko nje omotao žensku

baš i nije imala neki uspjeh. Iste godine

maramu. Tako je Eleonora postala „ko-

objavljena je knjiga Vita di cola di Rien-

prenom prekrivena svjedokinja“ nje-

zo. Nike, markiza Di Rudini, teško se

gove krajnje samoće. Te 1904. godine

razboljela te je tri puta podvrgnuta ki-

upušta se u intenzivnu ljubavnu vezu

rurškim zahvatima. Ljubavnik je uz nju

s Alessandrom Carlotti, markizom di

neumorno boravio po cijele dane i noći,

Rudini. Njoj će se obraćati imenom Nike,

sve dok nije otkrio da je nepovratno

zbog neodoljive ljepote njenog stasa.

pala kao žrtva morfija, odnosno da je

D’Annunzio nabavlja otvoreni automobil

oboljela od naizgled neizlječive bolesti.

marke Florentia. Zbog rasipničkog i neobuzdanog

1906.

načina života, kao i strmoglavog uvla-

Početkom godine, neumorni za-

čenja u pravi pravcati vrtlog monde-

vodnik upoznaje groficu Giuseppinu

nosti, život se u i oko vile Capponcina

Mancini u koju se na veliko zaljubljuje.

počinje mijenjati. Prema procjenama

Nju će on zvati Giusini ali i Amaranta.

kroničara tog doba, broj osoblja poslu-

Jadna Nike, markiza Di Rudini, time

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

će biti definitivno istisnuta. Priprema

1908.

zbirku Prose scelte. Napisao je moder-

Boreći se u samoj sebi između zova

nu tragediju Piu’ che l’amore, koje je

ljubavi i zova dužnosti (bila je udana),

izvedba bučno izviždana.

Giusina na kraju gubi razboritost te

1907.

biva smještena u jednu ustanovu za liječenje mentalno oboljelih. Na kraju

D’Annunzio prvi puta posjećuje

će odabrati odlazak u samostan. Očajni

Rijeku. Dana 23. listopada stigao je

ljubavnik o svojoj je ljubavnoj zavr-

vlakom iz Venecije kako bi u slijedeća

zlami započeo voditi dnevnik. To se

dva dana, u velebnom Teatro Verdi

djelo po svojoj iskrenosti i spontanosti

(danas kazalište Ivana pl. Zajca) pro-

razlikuje od svih njegovih dotadašnjih

movirao svoje novo djelo La Nave. Za

djela, zato što je pisano kao intimni

tu je izvedbu angažirao trupu „Sta-

zapis i nije bilo namijenjeno javnosti.

bile Romana“ i slikara Cambellottija

Ono je objavljeno, pod naslovom So-

- maga scenografije – a i sam je tom

lus ad solam, tek nakon njegove smrti.

prilikom čitao neke od dijelova iz svog

Nekoliko godina kasnije knjiga je pre-

komada. Ostalo je zabilježeno kako je

vedena i na hrvatski jezik. Čitajući ovo

tom prigodom izjavio: „Došao sam

djelo, osjeća se - u odnosu na druga

u Fiume kao u svoj grad. Pomalo se

njegova djela – kao da neka iskrenija

osjećam Fiumanom budući da sam se

i snažnije izražena duhovnost pokreće

zapravo rodio na brigantinu „Irene“,

pjesnika. Kada je u pitanju D’Annunzio,

tijekom plovidbe u povratku iz gra-

ta duhovnost ipak može biti samo rela-

da Fiume u Pescaru. Dok je jedrenjak

tivna, pa je treba primati s određenim

plovio prema Pescari nastala je oluja,

odmakom i rezervom.

a moja je mati, već u sedmom mjesecu

U njegovom životu red je došao

trudnoće, iznenada dobila trudove i

na novu ljubav, dvadesetpetgodišnju

porodila me. Dakle, pripadam dijelom

Nathalie de Goloubeff, zvanu Dona-

Pescari, a dijelom gradu Fiume... Rođen

tella. Po D’Annunziu: „Diana s Kav-

sam na sredini Jadrana.“ Sve one koji

kaza, toliko luda kao da je stvorena od

bi ikada posumnjali u ovu fantastič-

najcrnje slavenske ludosti.“ Ona će uz

nu ali nikada posve potvrđenu priču,

njega ostati dugi niz godina dijeleći s

pjesnik bi nastojao uvjeravati u njenu

njim i francusko izgnanstvo, tijekom

istinitost.

kojeg neće nedostajati prepirki i suko-

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

ba, bizarnih i dramatičnih scena. Lju-

rinu naselja La Pisana, a ni povremene

bomora će je natjerati čak i na pokušaj

pozajmice po osnovu akontacija za

samoubojstva.

izdašne honorare (kao na primjer u

1909.

slučaju ciklusa konferencija o aeronautici).

Stvara novo djelo Fedra. Nakon

Zbog svega toga, odlučuje napustiti

stanke od gotovo deset godina, vraća

Italiju i bježi u Francusku. Isprva se

se pisanju romana. Djelom Forse che si’,

nastanjuje u Parizu, a nešto kasnije

forse che no zaokružio je svoj niz roma-

pronalazi idilično zaklonište u dvor-

na. U gradiću Montichiari (Brescia) leti

cu uz samo more, u Saint Dominique

s pilotima Curtissom i Calderarom te

au Moulleau kraj Arcachona na oba-

stječe pilotsku dozvolu.

li Atlantskog oceana. Udaljenost od

1910.

Italije ipak mu nije posve dokinula zanimanje za politiku. Na Sorboni je

Tijekom svojeg firentinskog razdo-

držao gorljive proratne iredentističke

blja Gabriele se kreće između Firenze

govore pa tako postaje dijelom tali-

i Versilie, nastojeći uređivati vlastita

janskog iredentističkog i političkog

izdanja od kojih zarade, međutim, nisu

javnog mnijenja.

bile dovoljne za pokrivanje troškova

Često prisustvuje nezaboravnim

njegovog raskošnog života i opeto-

predstavama ruskog baleta. Gospođa

vanih sentimentalnih veza s razli-

de Goloubeff, pjesnikova Donatella,

čitim ženama. „Nikada bez ljubavi i

nije jedina koja ga stalno prati. Sen-

bez dugova“, pjesnik se našao usred

timentalne i intenzivno prijateljske

nepodnošljive situacije, padajući sve

odnose isprepliće s američkom slika-

više i dublje u novčane neprilike. Dok

ricom Romaine Brooks (nje se dotiče u

izlazi Forse che si’ forse che no, konač-

knjizi Notturno pod imenom Cinerina),

no shvaća kako ne može više živjeti u

feministicom i lezbijkom koja je uz to

Capponcini. Unatoč velikim uspjesima

u incestuoznoj vezi sa svojim bratom.

i ogromnim svotama novca koje je za-

Također je u intenzivnim vezama s

rađivao svojim djelima, D’Annunzija

Isadorom Duncan i Idom Rubinstein te

sve više i sve češće počinju opsjedati

ekstravagantnom markizom Marijom

i uznemiravati vjerovnici. Više mu ne

Luisa Casati Stampa (zvana Core’). Po-

pomažu ni povremeni bijegovi u ma-

činje pisati, na arhaičnom francuskom,

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

Le martyre de Saint Sebastien, misterij

Italije. Povodom rata u Libiji, piše Le

kojeg je uglazbio Claude Debussy.

Canzoni della gesta d’oltremare. Osim Le

1911. Le martyre de Saint Sebastien, s Idom Rubinstein u ulozi svetice, imat će pre-

martyre de Saint Sebastien, piše i druga djela na francuskom. Piše libreto La Parisina za jedno od muzičkih djela Pietra Mascagnia.

mijeru 11. svibnja u Parizu. Crkvene

1913.

vlasti zabranile su daljnje izvođenje ove predstave. U mjesecu srpnju,

Veliki skladatelj Giacomo Puccini

D’Annunzio počinje surađivati u listu

stupio je u kontakt s D’Annunziem i od

Corriere della Sera. Prihvatio se pisanja

njega zatražio da mu napiše libreto za

serije autobiografskih proza koju je

muzičko djelo La Crociata degli inno-

naslovio Faville del maglio. Ovi su mu

centi. Na kraju, Puccini nije prihvatio

tekstovi objavljivani sve do 1914. go-

taj libreto smatrajući kako mu nedo-

dine, a za svaki je bio plaćen po tisuću

staje potrebne dramatike za uspješno

lira kako bi mu se pomoglo u rješava-

prikazivanje na sceni. Ipak, trud pisca

nju njegovih financijskih poteškoća. S

nije ostao posve uzaludan jer je produ-

ovakvim „umjetničkim“ i memoar-

centska kuća „Musical Film“ po tom

skim prozama, koje su često naginjale

tekstu snimila film.

ka velikoj samohvali, D’Annunzio je

Za potrebe glume Ide Rubistein na-

nastojao i dalje održavati se u fokusu

pisao je La Pisanelle ou le Jeu de la rose et

talijanske publike od koje je bio pri-

de la mort. Novinama Corriere della Sera

silno odvojen.

dostavljat će nastavke kratkog romana

1912.

Leda senza cigno. Piše kazališni komad Il Ferro koji će kasnije biti preveden na

Francusku, u kojoj je jako dobro

francuski, pod naslovom Chevrefeuille.

primljen i u kojoj je slavljen, smatra

Također priprema didaskalije za film

svojom drugom domovinom. U Parizu

Cabiria.

živi luksuzno, okružen obožavateljima i ljubavnicama. Iz Francuske,

1914.

punom pozornošću prati zbivanja u

Po izbijanju Prvog svjetskog rata

Italiji. Postepeno evoluira u patriot-

napušta Arcachon i seli se u Pariz gdje

skog pjesnika nove imperijalističke

se počinje zauzimati za ulazak Italije u

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

svjetski konflikt, na strani sila Antante

moj dragocjeni život, vi me smatrate

(uz Francusku, Ujedinjeno kraljevstvo

muzejskim predmetom kojeg treba

i Rusiju).

čuvati u kučinama i platnenoj vreći. Pa

1915. Nakon pet godina „egzila“ u Fran-

dobro, evo, predajem svoj život samo iz zadovoljstva da vam se usprotivim i da ga na kraju odbacite.“

cuskoj, vraća se u Italiju. Ujutro 5. svib-

Smjestio se u Veneciji, u zdanju

nja, u rezidencijalnoj četvrti Genove

Casetta Rossa na Canalu Grande. Za

zvanoj Quarto dei Mille, otkriven je

novine Corriere della Sera, piše Canti

spomenik u znak sjećanja na veoma

della guerra latina. Početkom i krajem

važan događaj. Iz tog je mjesta svo-

kolovoza leti nad Trstom.

jedobno, u vojni pohod za ujedinjenje Italije, krenuo Giuseppe Garibaldi

1916.

sa „šakom“ (mille) pristalica da bi na

Na povratku iz jedne letačke misije

kraju završio s cijelom zemljom pod

iznad Trsta, 16. siječnja, prilikom pri-

svojim nogama. Pri toj inauguraciji

silnog slijetanja doživio je nezgodu u

D’Annunzio drži svoj poznati vatreni

kojoj je izgubio desno oko. Lijevo mu je

govor (Orazione di Quarto) kojim zago-

oko odmah bilo prekriveno povezom

vara intervenciju Italije u Velikom ratu.

kako bi ga se spasilo od eventualne

Po potpisivanju Londonskog spo-

infekcije. Dok je zbog toga prisilno

razuma i objavi Italije da ulazi u rat,

mirovao mjesecima u potpunom mra-

D’Annunzio - nakon upornih pokušaja

ku, pisao je Notturno. Ovo djelo teško je

- uspijeva ishoditi to da bude pozvan u

svrstati u neki od zadanih književnih

vojnu službu kao časnik jedinice „Lan-

žanrova. To je zapravo antiroman s

cieri di Novara“ i pod zapovjedniš-

refleksivnim i meditativnim sadrža-

tvom Vojvode od Aoste (Duca d’Aosta).

jem, pisan u formi lirske proze, rad koji

Ostalo je poznato jedno pismo koje

predstavlja posebnost u pjesnikovoj

je pjesnik dostavio Salandri, tadaš-

produkciji. Svom nakladniku Treves

njem talijanskom premijeru, u kojem

daje dozvolu da se ova proza štampa

čak prijeti da će se ubiti ukoliko mu

zajedno s knjigom Leda senza cigno.

ne bude dozvoljeno aktivirati se na

Konačno redigirano izdanje Notturna

prvoj liniji borbi: „Ja nisam nekakav

objavljeno je 1921. godine.

pisac u kućnom ogrtaču, s kapom na

Upoznaje Olgu Levi (Venturina), s ko-

glavi i u papučama. Vi želite spasiti

jom se upliće u strastvenu ljubavnu pri-

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

ču. Nešto kasnije upoznaje i pijanisticu

bezobrazluk spram neprijatelja. Ta je

Luisu Baccara (Smikra) koja će uz njega

D’Annunzijeva avantura, prije sve-

biti i u razdoblju „Fijumanske pustolo-

ga, imala simbolički značaj isto kao

vine“ kao i u vrijeme njegovog života u

i njegov ludo smion i senzacionalan

Vittorialeu, sve do njegove smrti.

let iznad Beča. Bacajući iz zrakoplova

1917. Nakon što se oporavio od ozljede oka, bori se zajedno s pješaštvom

na austrijsku prijestolnicu, veliki broj letaka umjesto izbacivanja bombi, htio je objaviti talijansku pobjedu. Nešto kasnije obavio je demonstrativno pre-

na koti Veliki, sudjeluje i u bitkama

lijetanje na nebu iznad Francuske. U

na rijeci Isonzo (Soča) i rijeci Timavo

listopadu sudjelovao u posljednjoj bici

(Reka). Tim povodom izjavio je kako je

kod rijeke Piave.

stekao treće obitavalište s onu stranu života i smrti. Ponovno se upušta u

1919.

letove avionima, iako se njegov liječnik

Kraj rata bio je i kraj njegove ljubav-

tome usprotivio, zaključivši: „Nje-

ne veze s Venturinom. Ovu će odmije-

gov slučaj znak je kako je znanost još

niti pijanistica Luisa Baccara.

jednom bankrotirala.“ D’Annunzio

Pregovori zemalja oko postizanja

je sudjelovao u ratnim pohodima le-

mira i uspostavljanja novog poretka u

tjelicom iznad Pule i Bokokotorskog

Europi ogorčili su D’Annunzia. Sma-

zaljeva, te je skovao ratni poklič Eia,

trao je pobjedu Italije „okrnjenom“ jer

Eia,Eia, Alala’ !

joj nije dodijeljena i Dalmacija. U no-

1918.

vinama Popolo d’Italia, kojih je glavni urednik bio Benito Mussolini, objav-

Nastavlja sastavljati stihove Canti

ljuje polemiku pod naslovom Lettera

di guerra, kao i držati govore kojima

ai Dalmati. Već je bilo prošlo godinu i

potiče i bodri publiku za borbu i žrtvo-

pol dana kako je Mussolini osnovao i

vanje. Osmislio je akciju ulaska u Ba-

ustrojio oružane postrojbe „Fasci di

karski zaljev morskim putem, s ciljem

Combattimento“ te po Viktoru Caru

potapljanja neprijateljskih brodova.

Eminu: „Grad Fiume proglasio svojom

Akcija „Beffa di Buccari“ (Bakarska

zastavom i umalo te nije pod njom na-

ludorija odnosno poruga) na kraju nije

pisao In hoc signo vinces! (U ovom ćeš

ostvarila planiranu krajnju namjeru

znaku pobijediti !)... Svi koji se vraćaju

ali je ipak, pokazala bezobzirnost i

iz Italije potvrđuju to.“

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

Od svih teatralnih podviga koje

što je preuzeo vlast u gradu, jedna od

je do tada izveo, a koji su za Talijane

njegovih prvih inicijativa bila je da

imali tek moralno značenje, izdvaja se

ekipira ured za tisak. Tijekom slije-

njegov pothvat poznat pod nazivom

dećih petnaestak mjeseci ukrašene i

„L’Impresa di Fiume“ (Paravojni upad

iskićene slike o njemu pojavljivat će se

s obilježjima vojnog puča) ili „Danun-

u tiskanim medijima čitavog zapadnog

cijada“. Bio je to pothvat njegova života

svijeta. S balkona Guvernerove palače,

i kruna svekolikih njegovih avantura.

njegove nove rezidencije, redovito će

Njime je uspio stvoriti situaciju koja

prisutnom mnoštvu držati žestoke

će kasnije Italiji omogućiti da u svoj

i motivirajuće govore. Sada u novoj

državni okvir pripoji i grad Fiume,

ulozi „pjesnika oratora“- pjesnika go-

unatoč svim postojećim međuna-

vorništva, uspijeva uspaljenu masu

rodnim sporazumima, a i protivno

fijumana, ardita i legionara uvući u

volji državnika okupljenih na Mirov-

zanos ovom egzaltirajućom i opasnom

noj konferenciji u dvorcu Versailles.

avanturom. Tijekom javnog iskaziva-

„Fijumanska pustolovina“, koja ima

nja odobravanja novome vlastodršcu,

upečatljivo značenje ne samo u pje-

a u prekidima izazvanih ovacijama,

snikovom životu već i u međunarod-

D’Annunzio bi ubacivao svoje posebno

noj politici, započela je 12. rujna 1919.

smišljene izreke i slogane. Na taj je na-

godine.Tog je dana, kao kolovođa čete

čin kreirao model obraćanja mnoštvu

„ardita“ – odnosno skupine dobro-

kojeg će preuzeti i oponašati budući

voljaca Talijana koji su dezertirali iz

Duce fašizma.

austrougarske vojske, D’Annunzio ušao u zapadni dio Rijeke. Iako je to

1920.

bilo protivno željama talijanske vlade,

Kako bi učvrstio vlast u gradu, te

on je zauzeo grad i okupirao ga bez

onemogućio stvaranje Riječke dr-

ispaljenog metka.

žave pod nadzorom Lige naroda,

Kada je stigao na periferiju grada

D’Annunzio je 8. rujna proglasio osni-

Fiume, zaustavio se kako bi skupini

vanje zasebne države Reggenza Italiana

fotografa i fotoreportera dopustio da

del Carnaro (Talijanska Regencija Kvar-

ga uslikavaju. To je za nj bilo karak-

nera). Imenovao je sedam „rektora“,

teristično jer je obožavao zauzimati

koji su trebali skrbiti o unutrašnjoj

svoje znane poze kako bi i na taj način

upravi, vojsci, financijama, pravosu-

bio stalno prisutan u javnosti. Nakon

đu, prosvjeti i javnim radovima, a za

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

sebe je zadržao „rektorat“, odnosno

pallski ugovor“. D’Annunzio je uoči

ministarstvo inozemnih poslova. Od

potpisivanja tog ugovora namjeravao

ratnika, postao je „Commandante“.

pozvati u goste Mussolinija, ali ovaj se

Međunarodno priznanje i sporenja oko

nije odazvao jer je, nakratko, podržao

Fiume bila su sad u središtu njegovih

vladinu stranu u pregovorima sa SHS,

interesa, tako da je zanemario unu-

čime je svom prijatelju, ali i rivalu,

trašnje političke (ne)prilike u gradu-

Gabrieleu praktički zario nož u leđa.

državi. Anarhosindikalist Alceste De

Na Ligurskoj rivijeri - u mjestu Ra-

Ambris sastavio je prvu verziju do-

pallo, 12. studenog, opunomoćeni-

kumenta Carta del Carnaro, temeljnog

ci Kraljevine Italije i Kraljevine SHS

akta - koji je trebao imati ulogu us-

potpisali su sporazum na osnovu ko-

tava- samoproglašene „Kvarnerske

jeg je utemeljena nova država Stato

regencije“, države utemeljene na vri-

libero di Fiume/Slobodna država Rijeka.

jednostima revolucionarnog sindika-

D’Annunzio je veoma glasno izrazio

lizma. Time je udaren temelj jednom

svoje veliko nezadovoljstvo: „O hulje

novom pravcu znanom kao Fiumane-

Italije, još sam živ i neumoljiv“. Nikako

simo. U povodu toga Viktor Car Emin

nije htio prihvatiti taj akt jer mu je nji-

će zabilježiti: „Vragometna je ova naša

me oduzet grad-država Fiume. Vlada

selendra. Iz nje, sve ovako neznatne, izi-

Comandantea izglasala je rezoluciju

šao je veliki ideal: fijumanizam“.

protiv Rapallskog sporazuma, te 25.

Spletke u Guvernerovoj palači osla-

studenog upućuje notu vladi u Rimu,

bile su položaj Comandantea. Vojni vrh

kojom je obavještava da Kvarnerska

Italije, a i njeni vodeći političari nisu

Regencija ne priznaje osnivanje Slo-

imali baš previše razumijevanja za

bodne države Rijeka (Stato libero di

mjesečarske planove pjesnika-vladara.

Fiume). Nakon što su oba doma (Senat

Ostala je upamćena izjava Giovanni-

i Komora) talijanskog parlamenta, 28.

ja Giolittija, tadašnjeg predsjednika

studenog, ratificirali Rapallski ugovor,

talijanske vlade: „Pozlatit ćemo mu

Rim dostavlja Comandanteu prijedlog

život, samo da nam dade mira.“ Nai-

- Modus vivendi - kojim se od njega

me, u tim je trenucima konsolidacija

traži da odstupi. Kako se on izričito

Kraljevine SHS bila od esencijalnog

izjasnio protiv tog prijedloga, talijan-

interesa za Italiju, tako da se službeni

ska je vlada odlučila vojnom interven-

Rim priklonio pregovorima s drugom

cijom dokrajčiti „Danuncijadu“.

stranom. Rezultat toga bio je „Ra48

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

Talijanska ratna mornarica provela

pravno prestala postojati fijumanska

je efektnu pomorsku i kopnenu bloka-

paradržava. Najvažnija posljedica Da-

du Kvarnerske Regencije. Navečer 21.

nuncijade bila je pjesnikova politička

prosinca u gradu je proglašeno ratno

smrt, ali i produbljivanje krize libe-

stanje čime je D’Annunzio bez ikakve

ralne Italije.

potrebe izazvao velika ratna razaranja. Atmosferi zanosne i opijajuće euforije,

1921.

što je ne tako davno kraljevala čita-

D’Annunzio je napustio grad Fiume

vim gradom, definitivno će uslijediti

tek 18. siječnja čime je završila jedna

kraj, tijekom takozvanih „Pet riječkih

značajna povijesna epizoda. Automo-

dana“ (Le cinque giornate di Fiume). Od

bilom se odvezao u Mestre gdje su ga

24. do 29. prosinca, u sukobu talijan-

čekali njegov dugogodišnji tajnik Tom

skih vladinih snaga i D’Annunzijeve

Antongini i jedan mornarički časnik.

paravojske, ubijeno je više od 50 ljudi, a

Motornim čamcem, kroz maglu što je

oko 200 ih je ranjeno; u zrak je dignuto

prekrivala lagunu, uputili su se prema

pet mostova i dva vijadukta, a stotinjak

Veneciji. Još je bio mrak dok su ve-

kuća je srušeno.

zivali brodić za crne zidne polustu-

Posljednjeg dana sukoba, topov-

pove ispred palače Barbarigo, u kojoj

skim udarima s oklopnog bojnog broda

je za nj bio unajmljen apartman. Već

Andrea Doria, napadnuta je i pogođena

su slijedeći dan iz grada Fiume počeli

Guvernerova palača, službena rezi-

pristizati vagoni puni dokumenata

dencija Comandantea. Pogođen je bio

Kvarnerske Regencije kao i njegovim

i okvir prozora D’Annunzijevog ureda

osobnim predmetima i komadima

na drugom katu. Sam je pjesnik pri

vatrenog oružja, goblenima i tapi-

tome imao sreće izbjegavši pogibelj.

serijama, raznim memorijabilijama

Ostao je tek lakše ozlijeđen otpacima

i klavirom njegove drage La Baccara.

žbuke koji su ga pogodili u glavu. Na

Nakon kratkotrajnog boravka u pa-

kraju je dao izvijesiti bijelu zastavu.

lači Barbarigo, pjesnik je objavio kako

Dramatična događanja „Krvavog Boži-

„Commandante“ kreće na put natrag

ća“ tako su okončala njegovu fijuman-

k Gabriele D’Annunziu. Ratni junak

sku avanturu. U Opatiji je, konačno, 31.

ponovo postaje spisatelj. Još iste go-

prosinca potpisao predaju kojim činom

dine odlučio se smjestiti u vili koja se

je odstupio sa svojeg položaja vladara

nalazila na brdu s kojeg puca pogled na

„Gradom Života“, a kojim je i formalno

jezero Lago di Garda. Vila u blizini sela

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

1922.

Cargnacco, okružena čempresima s terasama obrubljenim ružinim grmo-

Jednog je dana D’Annunzio pao

vima i stazama što se među azaleama

s prozora na prvom katu vile i tom

spuštaju prema jezeru, bila je jedno-

prilikom zadobio potres mozga i teže

stavan ali komforan stambeni objekt,

ozlijedio čelni dio glave. Zbog toga se

na određeni način manja verzija vile La

morao oporavljati sve do listopada.

Capponcina. Vila je bila u vlasništvu

Neki biografi pretpostavljaju da je do

Henry Todea i D’Annunzio ju je najprije

tog pada došlo jer ga je Luisa Baccara

unajmio i za to plaćao mjesečni iznos

pogurnula s prozora. Ona je, naime,

od 600 lira. Nakon nekog vremena,

bila ljubomorna zato što je D’Annunzio

otkupio ju je za iznos od 130.000 lira.

previše pažnje posvećivao njezinoj se-

Novo pribježište pozicionirano iz-

stri Jolandi. Po nekim drugim mišlje-

među Venecije i Milana, između užitka

njima, to se ipak dogodilo slučajno. Bilo

i businessa, zapravo je bilo savršeno

kako bilo, ta mu je nezgoda onemogu-

- dovoljno izolirano, a opet u blizi-

ćila da odigra aktivnu ulogu tijekom

ni velikih međunarodnih ruta. Tu će

nemirnih mjeseci koji su prethodili

pjesnik esteta ostati zatočen do kraja

maršu na Rim, gdje se trebao susresti

svog života, uživajući u sinekuri i me-

s Mussolinijem. Postoje i spekulacije o

lanholičnim uspomenama na svoje

tome kako ga se najvjerojatnije htjelo

erotske podvige.

skloniti pred navalom mogućih iza-

Obnavljanje i preuređivanje rusti-

zova koji bi ga obvezivali na neželjena

kalne vile povjerio je lokalnom arhi-

eventualna savezništva i kompromise.

tektu Gian Carlu Maroniju pod uvjetom

Prepustivši se mirnoj atmosferi

da njemu, D’Annunziju, prepusti kraj-

što je vladala na Lago di Garda, po-

nje ukrašavanje, opremanje i ispu-

svetio se završavanju djela Notturno i

njavanje dragocjenim predmetima i

radu na svojem posljednjem velikom

uspomenama iz njegovih ratnih po-

umjetničkom djelu: monumentalnom

hoda. Pjesniku će se u novom „gnijez-

zdanju „Vittoriale“, muzeju mauzoleju,

du“ pridružiti Luisa Baccara, sada već

velikom kompleksu povijesne nostal-

njegova vjerna pratilja, a koju godinu

gije. Također je odlučio sistematizirati

poslije i Aelis Mazoyer, njegova vjerna

svoje ratne i fijumanske govore radi

guvernanta i ljubavnica još od vremena

objavljivanja.

Arcachona.

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

1923.

iako su njegovi odnosi s fašističkim

Nakon što je cijeli objekt vile s ima-

režimom bili poprilično kontroverzni

njem nazvao „Il Vittoriale degli Italia-

te već duže vrijeme predmet prepirki

ni“, odlučio ga je pokloniti talijanskoj

i rasprava među istraživačima histo-

državi temeljem „Akta o doniranju“

riografima.

u kojem je vrlo jasno precizirana pro-

1926.

tustavka prema kojoj će, za uzvrat, država morati ponuditi sredstva za

Prema prijedlogu i želji Benita Mu-

završetak i održavanje monumental-

ssolinija da „proroka“ drži što dalje

nog zdanja. Državna će donacija biti

od političkog života nacije, osniva se

utoliko obilnija koliko će ustupljeni

Nacionalni institut za objavljivanje

joj resursi postajati brojniji i trajniji.

svih D’Annunzijevih djela - Opera

Tijekom ove godine ima razmirica i

omnia u nakladi izdavača Mondadori.

nesuglasja s Mussolinijem oko poje-

Financijska sredstva koja će se osi-

dinih aktualnih problema. Objavljuje

guravati iz realizacije tog obimnog

Per l’Italia degli Italiani.

izdavačkog pothvata omogućavat će da

1924.

se otkupljuju nove zemljišne površine što okružuju „Vittoriale“ i da se izgra-

Izlazi prvi tom D’Annunzijevog dje-

di krilo „Schifamondo“ tog zdanja.

la Le faville del maglio. Iste te godine,

Toscanini u milanskoj opernoj kući la

nakon aneksije grada Fiume Italiji,

Scala postavlja djelo koje je Claude De-

kralj mu je dodijelio plemićku titulu

bussy uglazbio prema D’Annunzijevu

„Duca di Monte Nevoso“ (Vojvode od

tekstu Le martyre de Saint Sebastien.

Snežnika) u znak zahvalnosti što je

1927.

osigurao novu talijansku granicu na istoku. Pjesniku je ovo odlikovanje bilo

U parku zdanja „Vittoriale“ održana

veoma drago obzirom da je oduvijek,

je grandiozna predstava djela La figlia

duboko u sebi, gajio ambicije da bude

di Iorio. U realizaciju je krenuo projekt

dio aristokracije.

Opera omnia objavljivanjem prvog sve-

1925.

ska, djela Alcyone.

1928.

Bit će među prvim potpisnicima proglasa Manifesto degli intellettuali fascisti zajedno sa F.T. Marinettijem, D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

Izlazi drugi tom djela Faville del Maglio. 51

1930.

ključnu poziciju jednog režima koji svoj

D’Annunzio potvrđuje i perfektuira

odnos s javnim mišljenjem posreduje

„Akt o doniranju“ kompleksa Vittoriale

ideologijom. Nadzor je povjeren Gio-

talijanskoj državi, koji je bio potpisan

vanniju Rizzou, funkcioneru u Mini-

još 1923. godine. Tom prigodom na-

starstvu unutarnjih poslova. On je u

pisat će: „Ne samo svaka moja kuća

raskošnoj rezidenciji u Gardone Riviera

koju sam namjestio, ne samo svaka

bio u stalnoj misiji (od 1925. godine pa

prostorija koju sam studiozno uredio,

do pjesnikove smrti), kao „produžena

već svaki predmet koji sam osobno iza-

ruka“ Ducea. Tajna i diskretna cenzura

brao i prikupio u različitim vremen-

i špijuniranje provodili su se veoma

skim periodima mog života, za mene

rigorozno: korespondencija, telefonski

su oduvijek bili način izražavanja; za

razgovori, dolasci u Vittoriale, sve se

mene su oduvijek bili način duhovnog

bilježilo i zapisivalo. Mussolinijev nalog

otkrića, kao jedna od mojih poema, kao

Rizzu bio je veoma jezgrovit: „Vijesti o

jedna od mojih drama, kao bilo koji od

duševnom stanju pjesnika komunicirati

mojih političkih ili vojnih akata, kao

odmah. Meni izravno javljati o svemu

bilo koje od mojih svjedočenja pravoj

što se odnosi na Vittoriale. Telegrafiraj-

i nepobjedivoj vjeri. Zbog toga sam se

te mi u šiframa, pišite mi, ako ustreba

odvažio ponuditi talijanskom narodu

dođite u Rim.“ Bez obzira na sve to,

sve ono što mi (pre)ostaje.“ Aktom o

D’Annunzio nije prekidao posao spisa-

doniranju Vittorialea, jamče se znat-

telja. Najčešće je pisao tijekom noćnih

ni prihodi i renta putem utemeljenja

sati, u takozvanom „uredu“.

ustanove koja će objavljivati sva djela pisca, to jest kroz Istituto nazionale per

1934.

la pubblicazione di tutte le opere di Gabri-

U Rimu je na scenu postavljen i

ele D’Annunzio, a pod patronatom kralja

izveden komad La Figlia di Iorio, u režiji

i predsjednika vlade.

Luigija Pirandella, dok je scenografiju

Sve to imalo je svoju cijenu: uklonjen odnosno prognan u kompleks Vittoriale, pjesnik živi pod nadzorom režima.

osmislio Giorgio De Chirico.

1935.

Dopušteno mu je bilo da „izvire iz vode“

Posvetio se objavljivanju knjige Cen-

tek povremeno, u slučajevima kada je

to e cento e cento e cento pagine del libro

trebao dati malo svog „sjaja i laštila“

segreto di Gabriele D’Annunzio tentato di

novom političkom kursu, što potvrđuje

morire. Bila je to posljednja knjiga koju

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

će dati u tisak. Knjiga je nastala iz pje-

demia d’Italia. Unatoč preziru prema

snikove namjere da od materijala svoje

tadašnjoj situaciji s talijanskom knji-

fragmentirane autobiografije, između

ževnošću, pjesnik je ponudu prihvatio

„velikog monumentalnog djela i propa-

ali nije otišao u Rim na svečano pre-

danja“, spasi barem nešto. Također je ra-

uzimanje funcije. Odjeci javnog života

dio na tome da poruke pisane u stihovima

do njega su dopirali tek kroz čavrljanja

i prozama, kojima se obraćao Mussoliniju

unutar Vittorialea.

veličajući rat u Abesiniji, sakupi u jednu

1938.

zbirku. Zbirka naslovljena Teneo te Africa objavljena je slijedeće 1936. godine.

1937.

Prvog ožujka, dok je sjedio za radnim stolom u prostoriji Zambracca, umro je Gabriele D’Annunzio. Prema

Nakon smrti Guglielma Marconi-

službeno prihvaćenoj objavi, premi-

ja, Mussolini je D’Annunziju ponudio

nuo je u 20:05 sati, uslijed izljeva krvi

mjesto predsjednika ustanove Acca-

u mozak.

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

Literarni opus

ontroverzni pjesnik, Gabrie-

postignućima na područjima raznih

le D’Annunzio, na talijanskoj

umjetnosti te izmijenio način života

se literarnoj sceni pojavio već

mnoštva ljudi. Pojam dekadentizam u

polovicom sedamdesetih godina de-

javni je prostor unio kritičar Francesco

vetnaestog stoljeća. Bilo je to doba

Flora, koji je komentirajući Verlainov

postepenog mijenjanja staroga druš-

stih htio zapravo dati negativan pri-

tva 18. stoljeća s njegovim pravilima,

zvuk toj novoj kulturnoj tendenciji.

vrijednostima i sigurnošću, doba koje

Dekadentizam je, protivno poziti-

postepeno ustupa mjesto modernom

vizmu, zastupao stav da znanost nije u

društvu punom nesigurnosti, s kriza-

mogućnosti pružiti čovjeku pravi uvid

ma egzistencije i nedefiniranim kul-

u stvarnost, već samo njenu površnu

turnim identitetom koji se očitovao

sliku, budući da znanost može objasniti

kroz pojavu nemogućnosti komunika-

kako se u prirodi događaju stvari, ali

cije, izoliranost, egzistencijalne stra-

ne zna pružiti obrazloženje zašto je to

hove, najbolje izražene kroz filozofski

tako. Drugim riječima, da bi spozna-

pravac poznat kao egzistencijalizam.

li samu srž stvari potrebne su - osim

Dekadentizam

razuma i znanosti - naše intelektualne sposobnosti kao što su intuicija stvar-

Od tada pa negdje sve do kraja dva-

nosti ili bar fragmentarna intuicija nje-

desetih godina 20. stoljeća javlja se

nih djelića, psihološka introspekcija,

i razvija kulturni i filozofski pokret

analiza vlastite podsvijesti. Dekaden-

dekadentizam. Fermentiranje ideja tije-

tizam najvažnijim smatra intuiciju,

kom dekadentskog razdoblja, u pokre-

iracionalnost, pjesnika kao vizionara ili

tu koji je preobrazio cjelokupnu europ-

proroka. Realni i stvarni život potreb-

sku kulturu, rezultiralo je značajnim

no je nadomjestiti iluzornim svijetom

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

sna, a umjetnost postaje najviši domet

della. Neki od kritičara dekadentizma

ljudskog postojanja. Naslućuje se razdor

naknadno su promijenili svoj prvotni,

i raskol između kulture i umjetnosti s

možda ishitreni, negativni sud u vezi s

jedne strane i malograđanskoga druš-

tim pokretom. Prema studijama Carla

tva s druge strane.

Salinarija i Waltera Binnija, ti su kriti-

Jedan od najistaknutijih eksponena-

čari - revalorizirajući ukupnost pojava

ta, ne samo talijanskog već i europskog

i dosega dekadentizma - ustvrdili da se

dekadentizma, nesumnjivo je Gabri-

talijanska kultura upravo u tom razdo-

ele D’Annunzio. Svojim romanom Il

blju lišila malograđanskog provincija-

Piacere (1889) uvodi u Italiju novitete

lizma, otvorivši se napokon europskim

europskog dekadentizma i simboliz-

težnjama i kulturnim strujanjima.

ma, kao i figuru dekadentnog junaka. Njegovo pjesništvo uključuje pojam

Estetizam i nadčovječstvo

nadčovjeka, panteizam, esteticizam,

Kod D’Annunzija je teško razdvojiti

zavodljive ugođaje stvorene zvukom

život od spisateljske produkcije. Po vla-

riječi. U njegovim djelima prevladava

stitom priznanju, on je htio „od svojeg

ambijent višeg sloja građanstva.

života učiniti umjetničko djelo.“ Za izra-

Dekadentizam je bio izvorištem niza

žavanje se služio mnogim, međusobno

raznorodnih umjetničkih struja u goto-

veoma različitim, literarnim vrstama, a

vo svim umjetnostima: osim u književ-

privlačili su ga i raznoliki drugi umjet-

nosti, u slikarstvu nastaju futurizam,

nički pravci. U temelje svoje produkcije,

apstraktna umjetnost, kubizam, dadai-

D’Annunzio je svjesno postavio projekt

zam, nadrealizam, ekspresionizam, me-

života kojeg se ne može oponašati i ko-

tafizičko slikarstvo; u arhitekturi funk-

jeg čine izbori nečeg što je ekstremno

cionalizam; u muzici impresionizam te

i senzacionalno; upražnjavanje skan-

uvođenje mjuzikla i jazza. U kazališnoj

daloznih ljubavnih veza, raskošnog ži-

umjetnosti došlo je do značajnih poma-

votnog stila, vojnih pothvata i naširoko

ka i to ne samo na razini sadržaja, već i

rasprostranjene ekscentričnosti. To ga

s tehničke strane (primjer Pirandello).

je učinilo ne samo piscem nego i oso-

Dekadentizam je također svjedokom

bom koja je sposobna da uveliko utječe

nastanka nove – filmske - umjetno-

na druge i općenito na javno mnijenje.

sti čiji su ogromni potencijal uočili i

U korijenu izbora umjetnosti i eg-

kroz pisanje scenarija iskoristili neki

zistencije nalazi se, međutim, želja za

od pisaca, poput D’Annunzia i Piran-

življenjem i posjedovanjem stvarnosti

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

u svim njenim pojavnostima i očitova-

Pod utjecajem Nietzschea, stalno se

njima, opsesivna potreba za senzual-

opirao i protivio rutini svijeta industrij-

nim, vitalnim, energičnim i snažnim

skog građanstva kao i demokratskim i

užicima, za impulsima koji se uzdižu u

parlamentarnim institucijama kojima

estetizirajući kult Ljepote. D’Annunzija

je suprotstavljao koncepciju aristokra-

je, dakle, moguće definirati kao estetu

cije prema kojoj je masa uvijek iska-

jer život koncipira kao kult umjetnosti i

zivala prezir. Mit o nadčovjeku - kao

nečeg lijepog, jer ga konstruira kao dje-

stav i izraz iščekivanja pojave takvog

lo profinjene i dragocjene umjetnosti.

nad-čovjeka koji je sposoban i spreman

Samu Ljepotu, on pri tome postavlja

prijeći s onu stranu svojih granica - po-

na pijedesetal apsolutne vrijednosti

služio mu je da odbaci svoj koncept um-

vlastitog života, a pri tome se ne utječe

jetnosti koja bi trebala prožimati sve,

bilo kakvoj moralnosti.

čak i dimenziju građanstva i politike.

D’Annunzio nije bio čovjek ni du-

Uz to je elaborirao ideju o misiji veličine

bokih, a ni posve originalnih misli već

i moći talijanske nacije, a koju treba

artista sposoban sintetizirati elemente

ostvariti herojskim načinom života i

novotarija svog doba, s dosljednošću,

težnjom za dostizanje vojničke slave. Uz

suvislošću i velikom osobnošću na

ovaj mit o junaštvu, pjesnik je vezivao

način da nam u svojim djelima ostavi

svoj negativni sud o postunitarističkoj

savršenu sintezu jednog svijeta. On se

Italiji (onoj nakon ujedinjenja) te traga-

nije ustručavao“ pokrasti“ ono što bi

nje za vlastitim povijesnim korijenima

pogodilo i dirnulo njegovu imaginaciju

u paganskoj grčko-rimskoj civilizaciji

i što bi sadržavalo one elemente koji bi

i u civilizaciji Rinascimenta.

mu mogli koristiti da zadovolje ukus

Literarna produkcija D’Annunzija

građanskog i elitističkog sloja i opće-

nastajala je usporedno s njegovim pri-

nito „njegove publike“. Edoardo Scar-

vatnim i javnim životom. Njegovim

foglio (novinar i utemeljitelj napuljskog

velikim ljubavima i čestim boravcima

lista Il Mattino), pjesnikov prijatelj još

u rimskim, napuljskim, firentinskim i

iz njihovih studentskih dana, prozvao

pariškim salonima posvećena su i nji-

ga je „Bonaparteom lijepe književnosti

ma inspirirana različita njegova djela.

- savršenom sintezom njegove velike

Zaokupljen je temama iz mondenog

ljubavi za pisanje i sklonosti k ego-

života, aktivan u pisanju književnih

centrizmu koji ga istovremeno i stalno

osvrta i kritika, teatrom, a u godinama

prati tijekom čitavog njegovog života.“

koje su slijedile zaokupljen muzikom,

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

kinematografijom te smišljanjem i pi-

onih koje iskazuju razum i znanost.

sanjem prodajnih oglasa i propagan-

Izravna posljedica takve pozicije je

dnih slogana za razne tvrtke.

egzaltiranost muzičke, alogične i evocirajuće riječi stiha koji je sposoban – kao što se čita u djelu Piacere – da „definira ono što se ne može definirati i da izrazi neizrecivo, (...) zagrli ono što je neograničeno, prodre u bezdan (ponor) (...) dostigne apsolutno“. Karakteristika D’Annunzijevog stila

Ars poetica

pisanja je upotreba rijetkih i dragocjenih riječi, velikog broja likova i neprestano

Poetika Gabriele D’Annunzija

traženje ritma i muzikalnosti koji smje-

- jasno dekadentnog utjecaja – su-

raju ka tome da prije dodirnu i pogode

protstavlja se poetici pozitivističkog

intelekt čitatelja nego li njegova čula.

tkanja. On se odriče razuma kao instrumenta znanja i poriče inteligen-

Pjesnikova emocija prenosi ide-

ciji sposobnost da učvrsti vrijednosnu

al panteizma odnosno, prožima se s

hijerarhiju koja bi mogla upravljati

prirodom i poistovejećuje s cjelinom.

čovjekovim ponašanjem i djelovanjem. Seksualni instinkt, erotski zanos

Pjesničkom emocijom on raspr-

i fizička ljubav postaju stimulans za

skava svoj Ja u vitalnom ritmu prirode

skupljanje tajni dubokog načina živ-

kako bi se dospjelo do gotovo božanske

ljenja, shvaćenog kao neprekidno ob-

dimenzije nadčovjeka. Panteizam je

navljanje snage i ljepote, kako bi se

pokazatelj sposobnosti pjesnika da

neposredno spoznalo božanstvo stvari

se prepusti najfinijim i neopipljivim

i da bi se participiralo u ritmu prirode

drhtajima prirode, da se poistovjeti sa

i stopilo s njenom božanskom dušom.

stvarima samim, s morem, rijekom,

Poezija, dakle, biva shvaćana kao in-

kišom, sve dok vlastito ime i vlastitu

tuitivni uvid i spoznaja koji uspijevaju

sudbinu ne zagubi među ljudima.

uhvatiti vrhovni sklad univerzuma, svijet i istinu koji su mnogo dublji od D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

MORSKE HORE Koja li od Hora što dovede ih k meni žive a bile su kao sjene sive, kad iščeznu sunce u večeri tužnoj, o Hermiono, koja li od Hora morskih što imale su tvoje lice i ruke ti i halje tvoje i sve kretnje tvoje lake i svaki ti pokret što je prepun draži tvoje svake, o Hermiono, koja od Hora djevičanskih štono su sa šutnjom samom utišale divlje more ko da ga u krilo svoje primiše, dječaka ljuta, da ublaže mu bolne bore smijući se, o Hermiono, koja od Hora li božanskih, s blagom tajnim što joj dade prati te na putu tvome s one strane bistrih rijeka s one strane zelen’huma, s one strane gora plavih? Zar ona što išće po neplodnom pijesku pocrnjelo lišće svetog hrasta, o Hermiono, rođeno u brdima a razmekšano gorkom soli, što otev ga s hridi skokom, vjetar dade valu gorkom 58

da ga mrvi i prevrće? Ona što na goloj stijeni svjetionik dalek gleda gdje lomi se val i pjeni, o Hermiono, to goruće oko budno što okreće svoje vatre po zrcalu ovom pustom nikad trudno? Ili ona, zamišljena, s uhom iznad školjke morske što tutanj sluša u duplju njenu i Tritonovu čuje trublju što Sirenu zove svoju izgubljenu, o Hermiono, i more sluša kako plače Sirenu svoju izgubljenu? Koja li od Hora, koja li od Hora morskih, s tajanstvenim blagom štono poklonila njoj si bila i s govorom tajnim koji bila si je naučila, o Hermiono, na putu te sada prati s one strane bistrih rijeka s one strane zelen’huma s one strane gora plavih, o Hermiono, s one strane bijelih kuća i hrastovih tamnih šuma s one strane gora plavih? (Preveo: Grgo Gamulin) Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

Rime i laude (slavospjevi, pjesme u hvalu)

kontemplira ljepotu prirode i koji se posve u njoj utapa. U zbirci Alcyone,

U D’Annunziju su živjeli i poeta

pjesnik ostavlja po strani razdraže-

simbolist i esteta nadčovjek. Poe-

nost erotskim i „uzvišenu“ retoriku;

ta simbolist koji traži jednu svjesno

utječe se muzikalnim čarima prirode

izabranu formu za izražavanje onog

te izražava rastvaranje humanog u

što je stvarno. Esteta nadčovjek koji je

onom što je od i iz prirode, odnosno

svjestan praktične vrijednosti umjet-

spremnost Ja da pronađe zajedništvo

ničkog djela popunjenog građanskim

sa svime što postoji.

i poetičnim mogućnostima . Dok se u prvim pjesničkim zbirka-

Romani i kazališna djela

ma (Canto Novo) pojavljuju najmoćniji

Nakon početnih radova s neko-

motivi danuncijevske inspiracije: sen-

liko zbirki novela posvećenih svije-

zualnost, sklonost ka svemu onom što

tu seljaka njegovih rodnih Abruzzi,

je erotsko, naturalističko i pogansko

D’Annunzio se ubrzo odlučuje na pi-

u zbirkama koje su uslijedile kasnije,

sanje romana, žanra u kojem njegova

očigledniji su danuncijevski estetizam

prozna produkcija dostiže najviše vr-

i manirizam. Kod ovih je izraženiji

hunce.Ta se djela obraćaju obrazovnom

unos (na)izmjeničnih glasova u kojima

dijelu publike i za cilj imaju stvoriti

se sadržaji profinjene senzualnosti i

idealnu knjigu u kojoj stil mora pru-

erotizma izmjenjuju u nježnijim i me-

žiti dokaz o ovladavanju najrazličiti-

lanholičnim tonovima, očijukanjima

jim moćima i vrlinama pisane riječi.

karakterističnim za čistoću djetinjstva

U njima je protagonist najčešće neki

ponovno pronađenu dobrotu.

esteta bolesne volje, a u pogledu same

U zbirci Laudi, međutim, mnogo je jasnije poistovjećivanje s Nietzscheo-

radnje romana i ritma naracije dosta su manjkavi.

vim nadčovjekom, čak i kada se obraća

Jedan od najupečatljivijih rezultata

uobičajenim mjestima klasične kultu-

njegove pojave u svijetu književnosti

re. D’Annunzio slavi heroizam u svim

bio je stvaranje jedne istinske „da-

njegovim pojavnim oblicima, bez ob-

nuncijevske publike“. Na tu publiku

zira da li se radi o onim građanskim,

nije toliko utjecao sadržaj pisanog

političkim, umjetničkim ili kultural-

teksta koliko forma divinizacije, od-

nim. Zatim pjeva pjesme u duhu Pa-

nosno način na koji „novo božanstvo“

novog zanosa svojim Ja, onog Ja koji

- spisateljska zvijezda - piše tekst.

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

D’Annunzio si je skrojio maštovit,

ka, skupštine koju prezire i odbacuje

domišljat, slikovit, kitnjast i veoma

budući da se temelji samo na snazi

upadljiv stil života „velike medijske

brojeva. D’Annunzio biva uključen u

zvijezde“, stil kojim je hranio svo-

raspravu o takozvanom parlamentar-

ju glad za snovima, misterijima, za

nom romanu kao ekstremni predstav-

„življenjem nekog drugog života“, za

nik raskola s demokratskim instituci-

kultnim predmetima i ponašanjima

jama. On je oštro napadao bojažljivo

koji su novoj kulturi mase u Italiji

ponašanje vladajuće klase, prezirao je

počeli pridavati dodatnu vrijednost i

malograđanštinu i sve izraze i oblike

značenje.

predstavničke demokracije. U svojim je

Il Piacere (djelo koje je, zajedno sa

stavovima stigao do točke izražavanja

Portretom Dorian Gray i A’ Rebours, jedno

široko rasprostirajućeg nepovjerenja

od vrhunaca europskog dekadentizma)

prema parlamentarizmu prikriveno

opisuje prinčevski život glavnog lika,

iskazujući sklonost ka autoritarnom

njegove ideje, njegova dostignuća, nje-

načinu vođenja pri čemu je svoje opo-

gove umjetničke napore, i iznad svega

zicijsko držanje nastojao zaodjenuti

strast prema fatalnim i senzualnim

aurom mitološkog heroizma.

ženama koje izazivaju tek bol i patnju.

Nepostojanje predrasuda, beskru-

To je roman u kojem D’Annunzio donosi

puloznost i narcisizam, sentimentalni

cijeli svoj estetizam i svoje iskustvo

zanosi i kalkuliranje, bili su u temelju

dandyja i umjetnika.

i odnosa D’Annunzia s brojnim žena-

U romanima koji će uslijediti, izro-

ma njegovog života. Ona koja je zasi-

nit će na još očigledniji način tematika

gurno više od bilo koje druge za pisca

nadčovjeka, s glavnim likovima koji

predstavljala čvor zamršen strastima,

stječu svijest kulturalnog i političkog

ljubavnim uzbuđenjima i prepredenim

funkcioniranja vlastitog estetizma. U

prilikama bila je Eleonora Duse. Nema

njegovim je radovima kao i u nekim

nikakve sumnje da je veza s ovom glu-

romanima (od Piacere do Vergini delle

micom međunarodne reputacije dovela

rocce) prisutan antiparlamentarizam.

do toga da D’Annunzio, nakon što je

U tim je djelima inzistirao na starom

stekao slavu kao pjesnik i romanopi-

tipu političkog - neparlamentarnog

sac, usmjeri svoj interes k kazalištu

- romana u kojima će se neki herojski

te mu posveti svoje najbolje vještine.

događaj u potpunosti zbivati i dalje

Nakon početničkih lirsko-dram-

razvijati izvan skupštine zastupni-

skih pokušaja 1898. godine, kao što su

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

Sogno di un mattino di primavera i Sogno

Manje su bile uspješne četiri drame

di un tramonto d’autunno,slijedile su

koje je D’Annunzio napisao još prije

ozbiljne drame: La citta’ morta (1898.),

svog odlaska u Francusku: La fiaccola

pisana za saru Bernhardt; La Giocon-

sotto il moggio, lirska tragedija Piu’ che

da(1899.) u kojoj je Eleonora Duse doži-

l’amore, zatim La nave, živahan prikaz

vjela jedan od svojih najvećih uspjeha.

rane povijesti Mletaka, i klasična tra-

Zatim su uslijedile: La Gloria (1899.),

gedija Fedra.

politička tragedija iz suvremenog ži-

Za vrijeme svog boravka u Francu-

vota, puna smionih osobnih aluzija;

skoj, napisao je još četiri drame od kojih

Francesca da Rimini (1901.), sjajna re-

tri na francuskom jeziku: Le martyre de

konstrukcija srednjovjekovne atmos-

Saint Sebastien(1911.), dramski misterij u

fere i najbolje pjesnikovo dramsko dje-

stihovima sa scenskom glazbom Claude

lo; „pastoralna tragedija“ La figlia di

Debussyja, pisan za rusku plesačicu Idu

Iorio (1904.), snažna seoska drama iz

Rubinstein; La Pisanelle (1912.), Le Che-

pjesnikova zavičaja Abruzzo, prožeta

vrefeuille (1914.) koju je pjesnik iste go-

primitivnim strastima, bojaznima i

dine preveo na svoj materinji jezik pod

praznovjerjem njegovih zemljaka.

naslovom Il ferro, i konačno La Parisina, na muziku Mascagnija. Ta djela, svoj uspjeh na pozornicama duguju prije svega vanjskim popratnim elementima kao što su muzika, balet, scenarij, koreografija i izvrsna gluma. Kazališni komadi pridonijeli su tome da on još dodatno učvrsti izravan odnos s brojnom publikom. U stvaranju djela za teatar, D’Annunzio je tražio takav instrument izražavanja koji će biti uvjerljiviji u odnosu na onaj u romanima. Ali, kao i romani, tako su mu i kazališni komadi u suštini lirski, siromašni akcijom, često retorički i visokoparni, gotovo uvijek popraćeni krvavim scenama, incestima, i okrutnošću svake vrste.

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

Radovi za kinematografiju Pojavom „brze umjetnosti“,

tog doba na novu Muzu gledali s nepovjerenjem i podozrivošću.

D’Annunzio je rano uvidio važnost i

Esej kojim je D’Annunzio stao na

mogućnosti filma, te složene pojave

stranu filma i na teoretskom planu

za koju se činilo kako joj nema granica.

(Del cinematografo considerato come

Film ima jednu nevjerojatnu moć. On

strumento di liberazione e come arte

nas svojim zapletom uvlači u priču, i

di trasfigurazione), a kojeg je napisao

ako je dobar, mi živimo u toj priči pola

povodom početka prikazivanja filma

sata, sat, sat i pol. Zbog te moći film se

Cabiria (1914.), objavljen je čak dvije

kao umjetnost relativno brzo raširio

godine prije nego što su futuristi, u

svijetom. Postaje sve popularniji jer se

listu „L’Italia futurista“, objavili svoj

obraća masovnoj publici, svi ga mogu

manifest La cinematografia futurista.

razumijeti, neovisno o kulturi, naciji,

Jedan je od glavnih razloga što ga je

društvenom položaju, obrazovanju,

film toliko privukao, bio isti onaj zbog

vjerskoj pripadnosti. U filmu je moguće

kojeg je svojevremeno osjetio čaroliju

uživati u njegovu realizmu i on u puno

i draž teatra. I kazalište i film dovodili

većoj mjeri podržava stvarnost nego

su ga u izravni kontakt s Masom, tom

što to čini kazalište.

„iracionalnom zvijeri“. Novo sredstvo

Pjesnikov utjecaj na film bio je

bilo je u stanju proizvesti viziju koja će

značajan i nije ga toliko određivala

u ekstazu odvesti gledatelja i zadovoljiti

njegova izravna uključenost u samu

njegovu potrebu za magijom, egzotič-

realizaciju filma, koliko činjenica da

nošću i nečim očaravajuće čudesnim.

je promovirao jednu tendenciju znanu

Uz to, film je pridonosio velikim

kao „kinematografski danuncijani-

udjelom u njegovim novčanim priho-

zam“. Ovaj smjer se u javnosti pro-

dima, što nije bilo zanemarivo obzi-

širio i popularizirao putem transpo-

rom na rastrošnost kojoj nije uspijevao

niranja njegovih književnih djela na

odoljeti. Zbog toga je 1911. godine bio

filmsko platno, poput romana Il pia-

primoran prepustiti produkcijskoj kući

cere i L’innocente. Uloga D’Annunzija

„Anonima Ambrosio di Torino“ prava

u povijesti talijanskog filma smatra

korištenja u kinematografske svrhe,

se legitimacijom nove umjetnosti u

nad šest literarnih djela, a nakon što

perspektivi svega onoga što je avan-

je već bio 1909. godine potpisao ugovor

gardno, nepristrano i bez predrasuda,

sa Luca Comeriom iz Milana, kojem

još od trenutka kada su intelektualci

je trebao isporučiti neke od filmskih

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

scenarija. Naravno, ugovor nikada nije

veniji je i vrhunski izdanak specifično

bio konzumiran.

talijanskog žanra pseudopovijesnog

Između 1911. i 1920. godine proizve-

spektakla. U to doba bio je to najam-

dena su ukupno dvadeset i dva filma u

biciozniji, najskuplji i najveći film-

kojima je D’Annunzio imao manjeg ili

ski projekt: prvi epski film i primjer

većeg udjela. Kao i u slučaju kazališta,

žanra koji će kasnije postati poznat

tako je on i u slučajevima bavljenja

kao Peplum (gladijatorski film / ma-

filmom sebi dodijelio ulogu junaka

čevi i sandale). Za povijest filma, ovo

- duhom mu srodnu - koji izvršava

je djelo značajno zbog vožnje kamere

pokretačku, tvorbenu i spasonosnu

na kolicima koja su za tu prigodu bila

misiju, odnosno realiziranje jedne

specijalno konstruirana. To je omo-

nove kinematografije. Sebi je utvarao

gućilo takozvanu „montažu unutar

da je on taj koji osmišljava scenarije,

kadra“. U filmu su korišteni umjetno

odabire i obučava glumce te vodi cijeli

osvjetljenje i - za ono doba fascinantni

proces produkcije. Međutim, njegov je

- specifični efekti (erupcija Etne), te

posao u stvarnosti bio ograničen tek

monumentalna scenografija (napose

na to da ispisuje didaskalije u jeziku

Molohova hrama). Definitivno je snaga

metafora i uzvišenog stila, da mijenja

D’Annunzija bila u njegovoj briljantnoj

imena nekim likovima i da piše tekst

sposobnosti za eksperimentiranje, u

predstavljanja filma za prikazivanje

snazi da ponovno s vremena na vrije-

na ekranu.

me iz sebe isisava pjesnika scenaristu.

Tijekom 1913. i 1914. godine bio je

Posao izrade svog dijela scenarija za

angažiran na pisanju dijela scenarija

Cabiriu, sam pjesnik je definirao kao

za film Cabiri. Ovaj nijemi film režirao

„una bojata“ (lopovluk, nedostojan čin)

je Giovanni Pastrone koji je napisao i

obzirom da je „za tri ili četiri sata rada

scenarij, fiktivnu priču prema Livijevu

zaradio 50.000 lira, gotovo kao u bilo

djelu „Od osnutka grada“ - na temu

kojoj javnoj kockarnici“.

Drugog Punskog rata, rata između

Drugi scenarij koji D’Annunzija uk-

Rima i Kartage. U izradi scenarija bio

ljučuje u „građu nijeme umjetnosti“ je

je angažiran i D’Annunzio, ali samo

La crociata degli innocenti. To je zapravo

za dio koji se odnosi na didaskalije,

libreto koji je bio namijenjen muzičkoj

odnosno patetične međunaslove (među

scenskoj izvedbi u teatru, međutim ni

najduljima u povijesti filma) te za ne-

Puccini ni Mascagni ga na kraju nisu

obična imena likova. Ovaj film najču-

pristali uglazbiti. Razlozi zbog kojih

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

je bilo veoma komplicirano izvesti to

D’Annunzio i njegov sin Gabrielli-

djelo na sceni bili su upravo oni koji

no, u kinu i filmu vidjeli su priliku za

su ga učinili prilagodljivim filmskoj

obradu do tada nerealizirane građe

transpoziciji: prisutnost velikog broja

i materijala, kao i za realizaciju po-

djece, brojne promjene mjesta radnje,

tencijalnih poslova koji bi im donosili

scena požara koji zahvaća toranj Ti-

novac. Gabriellino se nadao da će sebi

balda, potonuće broda, itd. Produkcij-

učiniti najbolje te krenuti naprijed, ako

ska kuća Musical Film Rema Sonzogne

se bude koristio očevim imenom i vje-

počela je sa snimanjem 1915. godine.

štinama, njegovom maštovitošću i in-

Filmska ekipa bila je sastavljena od

ventivnošću, a da se istovremeno osta-

izvrsnog redatelja Alberta Traverse,

vi njegovih iskustava s teatrom. Ali,

dvoje umjetničkih direktora, opera-

na kraju, jedini Gabriellinov pothvat

tera te mladih glumaca Biance Virgi-

vrijedan spomena bio je film La nave,

nie Camagni, Giuliette De Risa i Guida

kojeg je uspio napraviti 1921. godine,

Graziosija. Film je sniman u eksteri-

u suradnji s Mariom Roncoronijem,

jerima Rima i Napulja, a dovršio ga je

u kojem je glavnu ulogu - tumačeći

Pax Films 1916. godine. Film je distri-

lik Basiliole - imala ruska plesačica

buiran godinu dana poslije, ali je na

Ida Rubinstein. Film se prikazivao u

kraju izgubljen. Događaji vezani uz sve

Veneciji i njenoj okolici u razdoblju u

teškoće kod izrade tog filma ostale su

kojem je D’Annunzio iz grada Fiume

obavijene velom tajne.

lansirao proglase protiv vlade, tako da

Treći D’Annunzijev scenarij, L’uomo

se uključivao u militaristički projekt

che rubo’ la Gioconda, nikada nije reali-

fijumanskog nacionalizma kao sred-

ziran kao film. Polazište ovog scenarija

stvo propagande.

bio je događaj koji se zbio u stvarnosti,

Nakon projekta La nave, film će

odnosno krađa Da Vincijeve slavne

D’Annunziju dati novi poticaj za njego-

slike „Gioconda“ iz muzeja Louvre, ali

vo korištenje u svrhu politike i retori-

je izvorna pjesnikova ideja bila ta da

ke, shvaćajući ga kao temeljno sredstvo

napiše jednu priču. Tek je tijekom svog

za odašiljanje poruka širokim masa-

fijumanskog razdoblja pomislio kako

ma. U tu svrhu, pisat će didaskalije

bi taj tekst mogao preurediti za film te

za dokumentarne filmove Il Paradiso

ga je objavio 1932. godine na francu-

all’ombra delle spade i La nostra marina

skom jeziku, pod naslovom L’homme

da guerra opera per le vittorie e la glo-

qui vola la Joconde.

ria d’Italia. Zaključno, kao najtipičnije

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

mitove pjesnika koji bi mu poslužili

vom književnom izrazu. Ozbiljni sadr-

za teme namijenjene filmu, možemo

žaji, koji duboko prožimaju cijelo biće,

navesti: veličanje divlje, sirove snage

proizvode adekvatan izraz, organski

antičkog Rima u njegovoj borbi pro-

sljubljen s duhovnim pokretima koji su

tiv korumpiranih naroda Mediterana

ga izazvali. Njegov je izraz vrlo često

(Cabiria), kršćanski mitovi (La crociata

samodopadan u svojoj vanjskoj zvuč-

degli innocenti) i mitovi umjetnosti

nosti i briljantnosti. Odatle muzikalna

(L’uomo che rubo’ la Gioconda).

linija u ritmu D’Annunzijeve rečenice

Kritika o D’Annunzievom spisateljskom opusu

koja je tek na mahove umjetnički pozitivna, i to osobito u kraćim lirskim sastavima, ali koja često prelazi u lažnu

Iz perspektive duhovnih strujanja

emfazu. Zato je njegovo stvaralaštvo

koja su se odražavala u D’Annunzija

fragmentarno. Nedostaje mu dublji

i koja su aktivno djelovala u sudbo-

doživljaj koji bi služio kao središte i

nosnim događajima njegovog doba,

žarišna točka jedinstvenog umjetnič-

književna kritika i kulturna povijest

kog stvaranja, te se ono ostvaruje tek s

utvrdile su kako je u suštini njegove

prekidima i u epizodama. Tako se slika

osobnosti diletantizam, odnosno po-

D’Annunzijevog svijeta lomi na bezbroj

svemašnje pomanjkanje čovječanske

malih zrcala i na bezbroj malih sličica

zainteresiranosti u promatranju i pri-

koje blješte i sjaju.

kazivanju života. On život ne promatra

D’Annunzio je, a što je i posve pri-

ni sa simpatijom, ni s milosrđem, ni

rodno za tako udešenu duhovnost,

s odvratnošću, ni s užasom, kako se

prošao raznovrsne idejne utjecaje, od

to obično događa kod velikih pisa-

verizma i utjecaja Carduccija, preko

ca. On prema životu ostaje hladan i

ruskoga nihilističkog kršćanstva do

ravnodušan, a prima ga samo svojom

katoličkog misticizma. Ali je, u suštini,

rafiniranom senzibilnošću i to kao

ipak ostao uvijek isti - diletant koji ni-

blještavu i šaroliku igru senzacija što

šta ne uzima ozbiljno i kojemu sve ide-

se postepeno pretvara u sladostrasnost

ologije služe tek za njegovu briljantnu

koja prelazi u perverznost, sadizam i

igru senzacijama. Zbog toga se on kao

okrutnost, da bi konačno završila u

umjetnik i nije vidno razvijao. Njegova

težnji za pokoljem i uništavanjem.

stvarna umjetnička fizionomija, koja

Prirodno je da takav način doživlja-

je određena već u prvim književnim

vanja stvarnosti ima odraza i u njego-

radovima, ostat će nepromijenjena

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

do kraja iako je bio izložen različitim

u njemu preobličavalo i izobličavalo,

vanjskim utjecajima.

bez počinka. Moralna snaga nedo-

Tako udešena književna osobnost

stajala mu je potpuno....Glas volje bio

bila je predodređena postati pred-

je prigušen glasom nagona, a savjest

stavnikom opće duhovne krize koja

mu je bila kao zvijezda bez vlastite

se pojavila u Europi zadnjih desetljeća

svjetlosti. Takav je bio uvijek. Zašto,

devetnaestog stoljeća. Kapitalistički

dakle, boriti se protiv sebe samoga ?

industrijalizam i pozitivističke ide-

Cui bono?“ Taj diletantizam, spojen s

ologije uništile su vjeru u ideal, te se

hladnom autoanalizom, prožima i ro-

čovjek našao zatečen osjećajem vlastite

man L’innocente. U njemu se na čudan

pustoši i prazninom, prepušten vlasti-

način spajaju samilost ruskoga tipa s

tim ćudima i nesuspregnutim nagoni-

D’Annunzijevom egolatrijom. Junak

ma. Ali ipak, D’Annunzio ne završava

romana kaže za samoga sebe: „Bio

potpuno u brutalnom naturalizmu,

sam uvjeren da sam ne samo izabrani

onako kako su završila ista ta raspo-

duh, nego rijedak duh. I mislio sam da

loženja prošavši kroz kanale boljševič-

rijetkost mojih senzacija i mojih osje-

ko-socijalnih surovosti.Ona kod našeg

ćaja oplemenjuje svaki moj čin. Ali na

pjesnika poprimaju oblik koji odgovara

dnu svih mojih istančanosti nije bilo

kulturnim tradicijama njegove zemlje

ničeg drugog do li strašna sebičnost.“

Italije. Nad svojim mutnim i nečistim

I ta sebičnost dovodi D’Annunzijeve

izvorima i strujama, D’Annunzio ra-

junake do izoliranosti, dosljedno do

zastire ružičasti oblak poezije, poezije

čame i osjećaja neizmjerne pustoši.

ispunjene milinom i ljupkošću, tako

Pojedinac se ne smije, bez teške kazne,

da ga Benedetto Croce čak naziva pje-

udaljiti od ljudske zajednice.

snikom Harita, božice dražesti: „Isti-

Kao stari romantičari, koji su tražili

na je da se u D’Annunzijevoj poeziji

spasenje od životne pustoši u subli-

susreću pokolji i okrutnosti, s crve-

miranoj ljubavi, tako i neoromantičar

nilom ruža crvenilo žive krvi, s blje-

Giorgio Aurispa - junak romana Tri-

dilom ruža bljedilo smrti. Ali i ovi su

onfo della morte - nastoji naći smirenje

za D’Annunzija rafiniranost i Harite.“

na isti način. Iako zna da je sve tašto i

U njegovu prvom romanu Il Piacere,

nestalno, nije se mogao oteti potrebi

veoma je jasno prikazana duhovna

ljubavi, potrebi „da traži sreću u po-

praznina glavnoga junaka: „Njegov je

sjedu drugoga bića“. Iako je znao da

zakon dakle bila promjenjivost. Sve se

je ljubav najveća od ljudskih bijeda,

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

„jer je posljednji napor, koji čovjek

ljavao najviše lirske trenutke svoje

pokušava, taj da izađe iz samoće svoga

strasti, a proživljavao ih na podesnim

unutrašnjeg bića“, on je ipak težio za

mjestima, među svim velikim posti-

ljubavlju, koja će „ispuniti jedan čitav

gnućima prirode i umjetnosti, koje su

bitak“. Ali ljubav toga modernog ro-

oplemenjivale i produbljivale njegovu

mantičara morala je nužno, radi nove

radost.

duhovne atmosfere, koju u prvom redu

U djelu Il fuoco, za pozadinu ljubavi

karakterizira nedostatak etičkog osje-

između jednog pjesnika i jedne velike

ćaja, ispasti sasvim drukčija od ljubavi

glumice uzeta je Venecija, u cjelovi-

starije romantike.

tom blještavilu svoje bujne umjetničke

D’Annunzijevi su ljubavnici spo-

prošlosti. Venecijanska umjetnost, pri-

sobni samo za čisto seksualnu lju-

roda i ljubavi miješaju se u harmoniju,

bav. Njegove su žene većinom lijepa,

punu raskoši i razblude. Noćna je Ve-

histerična, često neplodna, požud-

necija D’Annunziju „grad divan i pravi

na i okrutna bića, vječni izvor uvijek

napasnik. U njegovim žilama, kao u

novih tjelesnih podražaja i užitaka.

žilama razbludne žene, počela se paliti

D’Annunzio to izričito tvrdi upravo u

noćna groznica.“ Glavni junak tog ro-

romanu Trionfo della morte. On je pod

mana, u jednoj od svojih knjiga, večer-

neprestanom vlasti vizija razbludnih

nji čas naziva časom Tizianovim, jer

zagrljaja, koje apsorbiraju sve druge

mu se čini da sve stvari sjaju posljednji

osjećaje, te se s nasladom zaustavlja

put u vlastitoj, bogatoj svjetlosti, kao

kod njih, opisujući ih do minuciozno-

nagi stvorovi ovog umjetnika, i kao

sti, obavijajući ih zaparnom i omamlji-

da obasjavaju nebo. Ljubavna vrućica

vom atmosferom raskošne putenosti.

D’Annunzijeva junaka poprima pri-

D’Annunzio pokušava, doduše, subli-

vidno idealne i grandiozne razmjere.

mirati svoju ljubav te je pokušava oba-

Ta prividna grandioznost neke je od

viti bljeskom idealizma i umjetnosti.

obožavatelja D’Annunzija, pristalica

U spomenutom romanu, Aurispa vidi,

tzv. „danuncijanizma“, toliko zavela

gdje se „u prošlosti svi vrhunci ljubavi

da su je uzimali za ozbiljno. Tako je

obasjavaju i bljeskaju vanrednim blje-

Arturo Borgese iz Polistene (Calabria)

skom“. Vrlo daleke stvari vraćale su se

pokušao pridati pjesnikovoj umjetno-

u njegovo sjećanje, uz valove glazbe

sti značaj idealističke vizije, pankoz-

koji bi ih uzvisivali i preoblikovali. U

mičke intuicije i herojskog morala.

jednom trenutku ponovno je proživ-

Croce, nasuprot takvom Borgeseovom

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

shvaćanju, ističe senzualistički karak-

spaljivanjem na lomači glavne juna-

ter D’Annunzijeve umjetnosti u smi-

kinje koja umire uz uzvik: „Il fuoco

slu protagorejsko-cirenejskog značaja

e’ bello“ (Vatra je lijepa). I taj uzvik

njegova morala (habere non haberi).

ima više prizvuk naslade u samouni-

Uostalom, kako kaže Croce, herojski

štenju nego žrtve i čišćenja koji bi mu

moral ili je eufemizam za diletantizam

pjesnik htio dati. Požuda protagonista

i senzualizam, ili prazna riječ, jer je

za slavnom glumicom u knjizi Il fuoco

običan moral dovoljan da čovjek bude

bila je „nezdrava i bezmjerna“ i „sa-

heroj, a što je inače teško postići. I zato

državala je drhtaj pobijeđenog mnoš-

nije nikako u pravu francuski pisac

tva, opojnost nepoznatih ljubavnika

Benjamin Cremieux kada tvrdi da je

i vizije orgijskog promiskuiteta“. U

snaga D’Annunzijeva upravo u onome

djelu L’innocente, poslije dugog vre-

što je njegova najglavnija mana.

mena, supruzi ponovno nalaze staru

Na kraju krajeva, pjesnikove su-

ljubav. Prizor pomirenja i ljubavnog

blimacije ljubavi pokazuju se divljim

zbližavanja završava s: „Dokle se je

vatrama, što one u biti i jesu. One su

čuo strašan krik?“

odrazi golog seksualnog nagona, te se

Prirodno je, onda, da D’Annunzio

gotovo redovito sunovraćaju iz svojih

govori o „tuzi tjelesne ljubavi“ i o od-

lažnih idealizacija (otuda i lažna du-

vratnosti prema putenosti. Njegovi

bina D’Annunzijeva stila na tim mje-

ljubavni prizori samo su mračni i tu-

stima) u ponore animalnosti, okrut-

galjivi grčevi i deliriji puti, odijeljeni od

nosti i patološke perverzije. U djelu

duše. Ako kod njega ima nekih ljubav-

L’innocente govori se izravno „o okrut-

nih melanholija, to su onda melanho-

nosti koja je na dnu svih senzualnih

lije zasićenosti i praznine koje ostavlja

ljudi“. U knjizi Forse che si’, forse che no

udovoljena požuda. Nije ništa čudno u

ljubavnik otkriva prijevaru ljubavnice

tome da mu žena mora izgledati kao

i zvjerski je zlostavlja.

vječni neprijatelj koji muškarca vječito

U tragediji La figlia di Iorio žeteoci,

ispija i uništava. Iz toga se rađa ideja

pomahnitali od vina i pohote, pro-

nestanka, ideja smrti, ali ne u smislu

gone glavni lik Milu di Codra i žele

pjesnika, koji su u smrti i ljubavi vi-

je silovati. Ova tragedija, inače jedna

djeli dva blizanca i jedine dvije sreće

od najboljih D’Annunzijevih kazališ-

što ih je kob dala nesretnim smrtni-

nih djela, prožeta je divljom mistikom

cima, nego nakaradni spoj razblude i

praznovjerja, puti i krvi, te završava

uništenja. U djelu Trionfo della morte,

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

poslije jedne perverzne ljubavne scene

ukočene u svojoj praznoći kao ofureno

u kojoj dolazi do kulminacije histeri-

lišće, ili oboružane strašnim zubima

zam žene, ljubavnik u jezovitoj borbi

kao veprovim očnjacima; zečje usne,

povlači ljubavnicu u ponor.

guše, skrofule, crveni vjetri, prištevi.

Razbludnost i okrutnost (volutta’ e

Svi užasi ljudske puti prolazili su u

crudelta’) na licu ljubavnice oduševlja-

sjaju sunca, pred Kućom Djevice.“ Koja

va lik romana Forse che si’, forse che no.

je inspiracija za taj prizor? Sigurno ga

Razbludnost i okrutnost - to su središ-

nije nadahnula samilost prema patnji,

nje točke velikog dijela D’Annunzijeve

nego osjećaj odvratnosti koji nije bez

književne produkcije. On se najradije

izvjesne perverzne naslade u onome

prenosi maštom u atmosfere prožete

što je nakazno, naslade pomiješane sa

nasiljem, pokoljem, krvlju i ubojstvi-

stilističkom dekadentnom virtuozno-

ma. D’Annunzija, općenito, neodoljivo

šću. Nedostatak stvarnog nadahnuća

privlači odvratno i ogavno. U knjizi

koje proizlazi iz duše, nadomještaju

Trionfo della morte opisuje mase vjer-

groznice uzbuđenih živaca s iscerenim

skih fanatika sa svim mogućim tjele-

priviđenjima.

snim nakaznostima: „Sva izobličenja

U romanu Il fuoco, D’Annunzijev

mišića i kostiju, sve raznolikosti tje-

ideal ljepote završava u sublimaciji

lesne ružnoće, svi neizbrisivi tragovi

bestijalnoga. On to izričito i naglašava.

napora, nevremena i bolesti - luba-

U glorifikaciji Venecije zamišlja neka-

nje, zašiljene i zgnječene, ćelave ili

dašnju gospodaricu mora kao božicu

vunaste, pokrivene brazgotinama i

koja se podaje jednom bogu: „On se

izraslinama; oči bjelkaste i neprozirne

pokazao. Pokazao se na jednom obla-

kao mjehuri sirutke, oči tužne, mo-

ku, sjedeći na vatrenim kolima i vukući

drozelenkaste kao oči osamljene žabe

za sobom krajeve svojih grimiza, za-

krastače; plosnati nosevi, kao prignje-

povjednički i sladak, s poluotvorenim

čeni šakom ili zavinuti kao jastrebov

usnama, punim šapata i tišina šum-

kljun, ili dugi i mesnati kao rilo, ili

skih i s razasutim vlasima... Spusti k

gotovo izglodani bolešću; lica posuta

divnom gradu svoje mladenačko lice,

krvavim žilicama kao lišće loze u je-

odakle se širio neizreciv, neljudski čar,

sen, ili žućkasta i nabrana kao burag

ne znam kakvo životinjstvo, delikat-

preživača, ili čekinjasta kao sijerak;

no i okrutno, s kojim su bili u opreci

usne tanke kao razrezane britvom, ili

pogledi duboki od znanja pod teškim

otvorene i mlitave kao trule smokve, ili

trepavicama.“ Glavni lik istog djela

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

zanosi se vizijama čisto animalnog

u jednom lažnom heroizmu. To nije

iživljavanja: „Pod utjecajem grimizne

istinski, nepatvoreni, tihi, i zato tim

jesenske večeri on se pretvarao, prema

veći i uzvišeniji heroizam samozataje

nagonima svoje krvi i uspomenama

u borbama jednolike i sive svakodnev-

svog intelekta, u jedan od oblika koji

nice. To nije žrtvovanje vlastite ličnosti

neodređeno prelaze iz životinjskog u

za vjeru u bilo što, a što nije vlastito

božansko, u jednoga od onih poljskih

dragocjeno „ja“. To je u suštini subli-

genija kojega je grlo nabreklo istim

macija vlastite sebične ličnosti, ličnosti

onim žlijezdama što vise s kozjih grla.

koja je vječito žedna novih podražaja,

Radosna pohota poticala ga je na čudne

neobičnih i još neiskušanih doživljaja.

čine i pokrete, iznenađenja i zasjede.

Otuda izvire D’Annunzijev nadčovječji

Dočaravala mu je veselje proganjanja,

imperijalizam Nietzschea, otuda glo-

obaranja, brzog spajanja na mahovini

rifikacija zrakoplova i drugih raznih

ili iza divljeg grma. On je zaželio onda

ratnih sprava, uređaja i naoružanja,

jedno biće koje bi mu bilo slično, svježa

otuda zanos za ratnim djelovanjem

prsa kojima bi mogao priopćiti svoje

zbog rata, kao i slavljenje „vječnih ko-

smijehove, dvije brze noge, dvije mi-

rijena rase“, latinske rase.

šice spremne za borbu, zaželio je plijen

Latini su se napokon sjetili prvoga

da ga zgrabi, djevičanstvo da ga siluje,

čovječjeg krila koje je palo u Sredoze-

nasilje da ga izvrši.“

mno more, krila Ikara. Pjesnik rase

Duhovnost, odcijepljena od osnov-

kliče: „Tko će dignuti to krilo? Tko će

nih čovječansko-etičkih sadržaja,

jačom vezom znati spojiti razasuto

iživljavajući se u pustim vanjskim po-

perje, da ponovno pokuša taj mahniti

dražajima (jedan od D’Annunzijevih

let?“ I sada su se Latini trgnuli iz sna:

likova kaže: „Ne mogu se odreći u ži-

„Novo oruđe kao da je uzvisilo čovje-

votu nikakve stvari koja podražuje

ka nad njegovu sudbinu, kao da ga je

moju požudu“), mora nestašicu ide-

obdarilo ne samo novim gospodstvom

ala nadomjestiti bilo kakvim lažnim

nego i šestim osjetilom. Protiv uvijene

idealom. I zato je D’Annunzio pjesnik

maske misterija sjajilo se dijamant-

čistog senzualizma, virtuozni umjet-

sko lice pogibelji.“ I novi Dedal leti

nik izražaja svih animalnih požuda,

„s iluzijom da nije čovjek u jednom

strahova, uzbuđenja i opažanja koji

stroju nego samo tijelo u jednoj jedinoj

je na kraju, pod djelovanjem različi-

ravnoteži. Nevjerojatna novost pratila

tih vanjskih utjecaja, morao završiti

je sve njegove pokrete... Jedna cijela

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

rasa postala je novom i radosnom u

zapanjenim očima? Eto, Europa usahla

njemu.“ Pomahnitala i zanesena masa

od starosti, neodlučna i pogrbljena

prati smioni let junaka neizmjernih

pod teretom svojih prijevara i svojih

prostora: „Okrutni delirij obojio je

sramotnih kukavičluka, uronit će cijela

crvenilom žilice tisuća i tisuća očiju,

u krv sa sigurnošću da će iz nje izaći

očiju podignutih k ispupčenoj nebeskoj

mlađa, mlađa nego onda kada su na

pozornici. Krvava radost circenska

nju, barbarku, puhnuli svježi vjetrovi

nadirala je u tjeskobna srca.“ I mase

Preporoda s Mediterana.

dozivaju letača:“Tarsis! Tarsis!“ Ideja

Mnogi kritičari, zadržavajući se

vođe, kao otjelovljenja rase, i bezob-

na njegovoj apstraktno preuzetoj

zirni dinamizam već su rođeni.

ideologiji, najodlučnije poriču da je

D’Annunzijev imperijalizam dolazi

D’Annunzio istinski pjesnik. Drugi

do izražaja, i to na vrlo retoričko-de-

pak, naprotiv, zaslijepljeni lažnom du-

korativan način, osobito u njegovim

binom baš ove ideologije, postavljaju

kasnijim djelima poput Garibaldi i La

ga u red najvećih pjesničkih duhova

Nave.

talijanske književnosti. U tom spo-

D’Annunzio dočekuje svjetski rat

ru, Benedetto Croce svakako zauzima

ne kao okrutnu presudu nemilosrdne

možda najispravniji kritički stav, na

kobi, nego kao oslobođenje od dosade i

način da odjeljuje D’Annunzijev psi-

jednoličnosti, kao nenadano otvaranje

hički diletantizam, odnosno nestašicu

mogućnosti da ostvari svoje davne

organskih duhovnih sadržaja i njiho-

najtajnije želje za užitkom u pokolju,

vo pozajmljivanje izvana, od njegova

rasapu i uništavanju. Nada da će mir

stvarnog umjetničkog stvaranja koje

još ipak biti moguće spasiti, a koja za

je, doduše, fragmentarno i bez har-

tjeskobnih predratnih dana još tinja

moničnog prikazivanja života, ali je

u prestravljenim duhovima Europe,

ipak umjetnički pozitivno. Croce, da

D’Annunziju u njegovoj La Leda senza

bi okarakterizirao D’Annunzijevu pje-

cigno izgleda kao nečist koja teče po-

sničku osobnost, uzima termin kojeg

točićima mimo dućana i koju će idućeg

je Demetrios Falereus (Demetrije Fa-

jutra pometači pomiješati s drugom

lerski, grčki državnik i književnik iz 4.

prljavštinom i odnijeti je na svojim

stoljeća prije Krista) dodijelio pjesniki-

škriputavim kolima. Nestrpljivi pje-

nji Safo, te ga naziva pjesnikom Harita.

snik pita koji je to udes svijeta tako di-

D’Annunzio je doista pjesnik dražesti,

van kao ovaj koji se ocrtava pred našim

pjesnik ženske ljupkosti i svih čari nje-

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

zina tijela, od njenih najsuptilnijih

No, većina D’Annunzijevih pjesnič-

pokreta do njene kose i finih prebijelih

kih radova, u kojima je on ponajviše

ruku, on je pjesnik ruža, ljiljana, sla-

svoj, odnosi se na pjesme u kojima

vuja i drugih dražesnih pojava.

opisuje i donosi hvatanje pokreta i

Croce cijelu tragediju La Gioconda

pozicija lijepih žena u okruženju pri-

naziva tragedijom lijepih ženskih ruku.

rode, na koju magijom njihove gracije

Već kao šesnaestogodišnji mladić

pada osvjetljenje puno začaranih boja

stvara stihove s vlastitom, nepozajmljenom intonacijom, kao što su oni o mjesečevu zalazu: O falce di luna calante, che brilli sull’ acque deserte, o falce d’argento, qual messe di sogni ondeggia al tuo mite chiarore quaggiu’. (O mjesečevi srpe na zalazu/ koji bljeskaš nad pustim vodama/ o srebrni srpe, kakva žetva snova / ljulja se ovdje dolje na tvom blagom sjaju.) Tako u njegovoj mladenačkoj zbirci novela

i oblika: Per virtu’ de’ miei canti emergevan da l’onda amorosa e feconda mille fiori odoranti; E la signora bionda da’ grandi occhi stellanti arrideva alli incanti, con volutta’ profonda. Prendevano singolare forma ne ‘l dubbio lume alti i pioppi d’ argento...

Terra vergine, već ima izvanrednih opi-

(Snagom mojih pjesama/ izranjale

sa krajolika nadahnutih nepatvorenom

su iz valova/ ljubavnih i plodnih/ ti-

životnom radošću: „Fiora je pjevala iz

suće mirisnih cvjetova;

sveg grla, sjedeći pod grmom kupina,

I plavokosa gospođa/ velikih zvjez-

dok su koze uokolo brstile penjući se

danih očiju/ smiješila se čarolijama/ s

uz uzvisinu... Vjetar je s brda puhao u

dubokom raskoši.

zaklon. Široki šum lišća, valovito lju-

Dobivali su čudne oblike/ na nestal-

ljanje grana, svjetlucanje žirova stru-

nom svijetlu/ visoki srebrni jablani...).

jalo je cijelim onim rodom vegetacije, a

Takvi su i lirski fragmenti u nje-

dolje sjene razbijene živim pogledima

govim romanima. U romanu Il fuoco

sunca.“ Moglo bi se citirati još bezbroj

konkretizirana je melanholija jeseni u

mjesta iz pjesnikove lirike na kojima

neposredno sugestivnoj slici: „Slatko-

do izražaja dolazi neobična delikatnost

ća puna prodorne tuge onoga mjeseca

njegova slikanja i opisivanja.

studenoga, koji se smiješi kao bolesnik

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

u trenutnom prestanku svoje patnje,

let iznad Beča, za njegovu „bakarsku

znajući da je to posljednji, te uživa ži-

ludoriju“ i kao kulminacija svega toga,

vot koji mu s novom dražesti otkriva

za njegov paravojni upad u grad Fiume

svoje najdelikatnije sokove u času kad

i okupaciju istog.

ga napušta i njegov dnevni san, sličan je snu djeteta koje je zaspalo puno laganog mlijeka na koljenima smrti.“

Novinarski rad Novinarstvo i književnost odavno

Psihički diletantizam D’Annunzija

već egzistiraju jedno kraj drugog i za

izvire iz naturalističkih poricanja i

mnoge pisce su kao dvije ruke istog

dosljedno tome iz nedostatka čvrste

tijela: jedna pomaže drugoj i obrnuto.

idejne i etičke orijentacije. U tome treba

Pisac i novinar vrlo često su dva lica

tražiti negativnu stranu njegove umjet-

iste osobe. Međutim, oduvijek je izme-

nosti. Kao što se to gotovo uvijek zbiva

đu tih dvaju vještina postojala suptil-

u vremenima idejne i etičke dezorijen-

na demarkacijska linija. Književnost

tacije, duševna se praznina u književ-

teži k trajnosti, dok se novinarstvo

nosti i umjetnosti nastoji nadomjestiti

zaokuplja trenutačnim zbivanjima,

senzualizmom. Kao što je Benedetto

pojavama i slučajevima. Glavni motivi

Croce objasnio, i u manirizmu druge

zbog kojih se jedan pisac odlučuje na

polovice 16. stoljeća i u danuncijaniz-

avanturu u novinarstvu uglavnom su

mu opaža se isti proces, iako s indivi-

dvojaki. Prvi je taj da želi postati po-

dualnim i vremenskim razlikama. U

znat široj javnosti, a drugi je taj da se

oba ta književna pravca, idejno-etička

izdavačima predstavi imenom koje je

praznina ispoljava se u dekadentnom

već poznato publici. Eklatantan pri-

senzualizmu, s osobitom sklonošću k

mjer za to je i Gabriele D’Annunzio.

donošenju unaprijed povoljnog mišlje-

Iako je svoju spisateljsku karijeru

nja o korištenju izvanjske briljantnosti

započeo kao pjesnik, on je zapravo

i zvučnosti odnosno senzualizma koji

najprije bio novinar. Bio je dovoljno

vrlo lako prelazi u perverznost i sadi-

pronicljiv da za svog managera odabere

zam. Kada se taj duševni stav odražava

upravo samoga sebe, i toliko oprezan

u praksi, onda on poprima i konač-

i lukav da odluči postati administra-

no dobiva oblike imperijalizma, rata

tor upravljanja izgradnjom i daljnjim

zbog rata, sile zbog sile. Iz tog razloga

napuhavanjem mita o sebi. Zato se još

dogodio se D’Annunziju podstrek za

kao veoma mlad upustio u novinarsku

sudjelovanje u Velikom ratu, za njegov

djelatnost i odmah ju prepoznao kao

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

polazišnu točku na putu stjecanja slave

prilagođavajući i koristeći u kreiranju

kao pisca, a uz to i kao priliku za stjeca-

svojih proznih djela. D’Annunzijevi su

nje lukrativnih pogodnosti. D’Annunzio

izbori općenito govoreći, bili uvjetovani

je tiskane medije smatrao najnepo-

utilitarizmom koji ga je podsticao ne

srednijim i najefikasnijim sredstvom

na ono što je moglo predstavljati model

komuniciranja, te im zbog toga davao

„više“ - idealne - apsolutne vrijedno-

prednost u odnosu na knjigu. Novi-

sti, već na ono što se moglo uzimati u

narstvo mu je omogućilo da preskoči

zalog u svrhu izravne, beskrupulozne

pojedine etape u razvoju svojih spisa-

i ponovne upotrebe, u ozračju onog

teljskih vještina budući da nije trebao

što su bili njegovi ciljevi za postizanje

ulagati sve one resurse i energije koji

ekonomskog i mondenog uspjeha.

su neophodni u prevaljivanju puta za koje je obično potrebno duže vrijeme.

Veza između D’Annunzija i novinarstva započela je u Rimu, gradu u

Novinarsko iskustvo u velikoj je

koji se doselio u studenom 1881. go-

mjeri utisnuto u tematskim i stilskim

dine radi upisa na studij književnosti.

izborima njegovih književnih djela,

Ubrzo je shvatio kako ga više privlače

posebice u žanru romana koji su po

novinske redakcije nego li sveučilišne

svojoj prirodi odraz načina proma-

aule. U to doba, talijanska je metropola

tranja stvarnosti. S aspekta stilisti-

vrvila redakcijama dnevnih listova. U

ke, D’Annunziju je iskustvo reportera

prosincu te iste godine počeo je surad-

i novinskog izvjestitelja dobro došlo

nju s književnim novinama Capitan

radi vježbanja načina pisanja, i da se

Fracassa, a nešto kasnije s časopisom

oslobodi od težine retorike te da nauči

Cronaca bizantina. Kao službeni datum

pisati na jednostavan i izravan način.

D’Annunzijevog ulaska u svijet žurna-

Novinarstvo mu je omogućilo da razvije

lizma smatra se 16. siječnja 1882. godi-

način promatranja i pogled u svijet oko

ne, odnosno dan u kojem je njegov prvi

sebe, a time i da što više sazrije u ra-

članak, pod naslovom „Fiera a Santa

znim drugim načinima pisanja.

Susanna“, izašao u rimskom dnevnom

Tijekom intenzivne novinarske ak-

listu Fanfulla. U razdoblju od 1884. do

tivnosti uspio je sakupiti i akumulirati

1888. godine pisao je za dnevnik La

ogroman broj izvještaja i reportaža i na

tribuna kritične osvrte o umjetnosti

taj način stvoriti osobni neiscrpni arhiv

(posebice o likovnim izložbama) te

stilova i registara načina pisanja. Iz tog

mondenu kroniku (o primanjima po

je arhiva crpio građu znalački je potom

aristokratskim krugovima i aukcijama

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

starina). Članke i osvrte potpisivao je

osvrta svratili javnosti pozornost na

raznim pseudonimima.

časopis Cronaca bizantina.

D’Annunziju su novine za koje je

Nakon 1905. godine u D’Annunzija

pisao omogućile da stalno prima go-

se ponovno budi poetski nerv. Po-

tovo sve pariške književne časopise.

činje pisati „Le canzoni della gesta

Iz rasprava i recenzija koje su u njima

d’oltremare“, deset lirskih pjesama koje

bile sadržane, izabirao je one koje su

će list Corriere della sera objavljivati na

mu bile najzanimljivije za čitanje i koje

trećoj stranici (u to doba u svim novi-

su donosile najaktualnije momente

nama famozna treća stranica imala je

književne evolucije tog doba. Tako je

zasebnu namjenu). Tih deset pjesama

upoznao ono što su pisali Baudelai-

objavljivano je u razdoblju od 8. listo-

re i Gautier, a nadasve Maupassant,

pada 1911. godine do 14. siječnja 1912.

Nordau i Huysmans, čiji je roman A’

D’Annunzio je za to dobivao izdašni

rebours stvorio europski manifest de-

honorar od tisuću lira po svakoj pjesmi.

kadentnog esteticizma.

Te će pjesme biti kasnije obuhvaćene

Godine provedene u Rimu bile su od-

zbirkom pod naslovom Merope te će,

lučujuće za formiranje D’Annunzijevog

uz prethodno objavljene zbirke Maia,

komunikacijskog stila. U odnosu sa

Elettra i Alcyone, činiti četvrtu i posljed-

posebnim kulturalnim i svjetovnim

nju knjigu djela Laudi. U seriji pjesama

ambijentom „Vječnog grada“ formi-

„Le canzoni della gesta d’oltremare“

rat će se ono što možemo definirati

zapravo je opjevao osvajanje Libije. One

kao nukleus njegove vizije svijeta. Na

su ujedno svojevrsna potvrda sve većeg

prihvaćanje D’Annunzija u talijanskoj

i češćeg D’Annunzievog okretanja k

prijestolnici povoljno je utjecala či-

političkoj poeziji.

njenica što je tamo već bila prisutna

Deklamatorski, besjednički i pa-

i veoma aktivna veća skupina pisaca,

tetični ton kojim su odisale te pjesme

umjetnika i novinara podrijetlom iz

činio ih je naizgled dragocjenim jer se

pjesnikovog kraja, regije Abruzzo. Nju

D’Annunzio u njima koristio raznim

su, među ostalima, činili pisac i novinar

lingvističkim raritetima. Te pjesme

Edoardo Scarfoglio, slikar i umjetnički

zasigurno nisu dosegle pjesničke vr-

fotograf Francesco Paolo Michetti te

hunce zbirke Alcyone. Ali one su kako

muzičar Francesco Paolo Tosti. Oni su

kod čitatelja novina Corriere della sera

svojim specifičnim načinom umjet-

tako i među borbenim postrojba-

ničkog izražavanja i pisanja kritičkih

ma požnjele veliki uspjeh, iako ne i

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

kod kritike. U navedenom razdoblju,

Kada je Austrija, krajem srpnja 1914.

pjesme su bile distribuirane putem

godine, objavila rat Srbiji pokrenut je

500.000 primjeraka spomenutih no-

domino efekt koji će uskoro uključiti

vina. U pjesmi „Canzone della Diana“

cijelu Europu u veliki rat. Pjesnik je

predstavio je prvu borbenu uporabu

odmah zauzeo poziciju i već polovicom

zrakoplova u povijesti ratovanja. Na-

kolovoza te godine šalje u list Le Figaro

kon niza izviđačkih letova dvojice ta-

jednu od svojih poezija - „Ode pour la

lijanskih kapetana, potporučnik Giulio

resurrection latine“ - kojom daje po-

Gavotti sa letjelice „Etrik“ bacio je 1.

dršku neizbježnosti ulaska Italije u rat

studenog 1911. godine, tri bombe na

na strani Francuske, svoje „latinske

neprijateljske položaje turskog sulta-

sestre“. Prema D’Annunzievoj inter-

nata u libijskoj oazi Ain Zara te jednu

pretaciji, još od samog začetka rata,

na oazu Tripoli.

radi se o sukobu između romanske

Rat u kojem se 1911. godine mlada

civilizacije i germanskog barbarstva

talijanska nacija suprotstavila višesto-

na europskom kontinentu, u okviru

ljetnom otomanskom imperiju u borbi

kojeg bi Italija trebala pronaći načina

za posjedovanje Libije, u D’Annunzija

da okonča svoju Renesansu.

je pobudio silnu želju za obnovom pa-

Listu Corriere della sera šalje seri-

triotskog sentimenta. Ovaj je događaj

ju članaka u kojima opisuje napetost

pjesniku, tada još uvijek izbjeglici u

atmosfere Pariza u danima bitke kod

Francuskoj, ukazao na mogućnost da

Marne, kada je Francuzima sve izgle-

se pokuša vratiti u žarište političke po-

dalo izgubljeno i posve beznadežno.

zornosti i talijanske literature. Potrudio

D’Annunzio je dobio dozvolu za posjetu

se ponovo preuzeti ulogu „nacionalnog

fronti kuda se u dva navrata uputio auto-

proroka“ (Vate nazionale), a kojom je

mobilom i u svoj notes bilježio dojmove.

bio „počašćen“ desetak godina prije

Krajem rujna 1914. godine, D’Annu

toga, prigodom tada učestalih prika-

nzio u listu Journal objavljuje apel

zivanja njegovog kazališnog komada

svojim sunarodnjacima, apel kojim

La Nave. To je kazališno djelo prizivalo

on započinje svoju kampanju za ula-

uspomenu na osnutak Venecije i njene

zak Italije u rat budući da je ona do

slavne Republike te izražavalo ekspan-

tada ostala neutralna: „Combattere la

zionističke aspiracije koje su se počele

battaglia suprema contro una minaccia

pojavljivati u talijanskom društvu.

imminente di servitu’ e di sterminio !“ (Povesti vrhunsku bitku protiv nado-

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

lazeće ugroze robovske potčinjenosti

pisca D’Annunzija. U dnevnom listu La

i uništenja do istrebljenja !)

tribuna, on je 1886. godine ispisao točan

Novinarsko djelovanje Gabriele D’Annunzia moguće je podijeliti na dva

tehnički repertoar priređivanja, sastavljanja i redigiranja novinske kronike.

različita momenta. Prvi bi bio onaj koji

Pravi izvor D’Annunzijeve spisatelj-

će prethoditi, a istovremeno biti i u vezi

ske obuke nalazi se, dakle, u snažnoj

s određenim piščevim djelima. Taj se

vrijednosti informacije u kojoj se ne

moment sastoji od aktualnosti realnog

pojavljuje raskol između konkretnog i

trenutka i od toga da zaokuplja recep-

apstraktnog, između tržišta i finalnog

tivnu pozornost i raspoloženje javnosti.

proizvoda. S D’Annunzijem, istinskim

Drugi je moment onaj koji bi uslijedio

pionirom estetike informacije, litera-

po nastanku i objavi pisanog djela, a

tura postaje proizvod, a sama publika

sastoji se u rasprostranjivanju i širenju

ciljani segment tržišta za prodaju tog

istog među publikom, te od ushićenja

proizvoda. U tom smislu, upravo je

samim sobom i vlastitim literarnim

roman bio onaj žanr koji je na tržištu

„remek-djelom“. U tom kontekstu izra-

tada u usponu. Žanr koji se ponajviše

zito je upečatljivo ono što će napisati

prilagođava predstavljanju onoga što

Nicola Merola: „D’Annunzio je najprije

je doista prisutno u stvarnosti.

pisao za novine, a kasnije u novinama.“

Mnoge riječi, opisi i teme prisutne u

On je imao običaj projektirati kon-

njegovom prvom romanu Il Piacere, kao

kretan i apstraktni rad, kako u formi

na primjer jahačke utrke i katalogiza-

novinske tako i u formi literarne ak-

cija objekata na dražbama, nisu ništa

tivnosti. U tom procesu pjesnik već od

drugo do li opširni isječci iz novinar-

samog početka unosi jedan osviješće-

skog repertoara kojeg je uspio saku-

ni odnos novina i umjetnosti. U tom

piti tijekom godina pisanja za rimsko

odnosu D’Annunzio je uvijek nastojao

dnevno glasilo La Tribuna. D’Annunzio

izgraditi kulturalni sustav koji vrijedi

pretače vlastitu novinarsku kroniku

za obje aktivnosti. Kretanje modela

u roman na način da čita iste stvari

tehničke upotrebe jezika i širokog re-

dva puta,u ključu kronike i u roma-

pertoara materijala, kojeg je sakupio

nesknom ključu. Prijelaz iz novina u

u svojoj arhivi i katalogu, lako je pra-

roman je kratak. Da bi ga se dohvatilo

titi na način da se slijedi njegov put od

dovoljno je analizirati i u paralelu po-

kroničara prema prozaiku. Novine su,

staviti njegove članke s odlomcima iz

definitivno, bile istinska vježbaonica za

romana Il Piacere.

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

Copywriter i testimonial

rije kojih stoljeće i pol, u područ-

lja koncepte oglašavanja i pomoću ko-

ju poslovno-ekonomskih dje-

munikacije uvjerava i prodaje, a sve to

latnosti nije postojala zasebno

postiže svojom idejom stvarajući kre-

izdvojena „industrija oglašavanja“

ativnu i relevantnu reklamnu poruku.

u obliku u kojem je danas pojmimo.

Pisanje reklamnih i oglasnih tek-

U sektoru reklamiranja proizvoda

stova u Italiji je, na prijelazu iz 19. u 20.

tada još nije postojala struka u smislu

stoljeće, još uvijek „u krilu“ književ-

profesionalizacije posla „oglašivača“.

nosti, s tendencijama da prije opleme-

A nije postojala ni tehnička funkcija

njuje nego li da parodira. To je pisanje,

pisanja promidžbenih poruka, ogla-

naime, za jedan duži vremenski period

sa i prodajnih pisama čiju formalnu

ipak bilo okrenuto k elitističkom, dobro

strukturu čine sastavnice koje imaju

obrazovanom dijelu javnosti. Imajući

točno određeno mjesto, kao što je to

u vidu velika i značajna imena tadaš-

danas slučaj, odnosno redom: naslov

nje literarne scene, odnos između lite-

(headline), središnja slika (visual), pra-

rature i pisanja reklama očigledno se

teći tekst (bodycopy), slika proizvoda

tada potvrdio stabilnim, obzirom da

(packshot), ime tvrtke/proizvođača

su umjetnici u oglašivačkom mediju

(logotip), simbol tvrtke (trademark)

ostvarivali dodatnu zaradu koja nije bila

te zaključna fraza ili slogan (pay off,

zanemariva. Ujedno su imali mogućnost

baseline).Sve te igre riječima, već koje

konfrontirati se s uvjerljivim i veoma

desetljeće kasnije, bit će u opisu zani-

modernim izričajem i jezikom više-

manja „copywriter“.

značnih odnosno mnogoznačnih riječi.

Po definiciji, „copywriter“ je osoba

Oglašavanje je prodiralo u tolikoj

koja smišlja ideje za reklame te obavlja

mjeri da je postalo dio psihološkog

posao pisanja istih. Osoba koja smiš-

univerzuma ljudi, a time i literarne pi-

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

sane riječi, uz to što je već bilo sastavni

dukcije tako doprinose uspjehu proi-

dio izdavačkog mehanizma. Slogani

zvoda. Pisac, također, preuzima i ulogu

su bili plod podređenosti talijanskog

„testimonial“-a (onog koji svjedoči

oglašavanja ideji lijepog pisanja i izra-

i potvrđuje svoje saznanje i iskustvo

žavanja. To potvrđuje i prvi reklamni

u korištenju proizvoda ili usluge) pa

slogan (1919. godine) tvrtke „Profu-

je kao takav sastavni dio umetnutog

merie Vermondo Valli“ za zubnu pastu

dijelića jedne narativne konstrukcije

Kalikor: „A dir le mie virtu’ basta un

što se realizira oko njega. Referirati se

sorriso“ (Dovoljan je jedan osmijeh da

na poznatog pisca i koristiti ga kao re-

iskažem svoje vrline, krepost i snagu).

prezentativnu predodžbu o proizvodu,

Osim oponašanja poezije, postojao

značilo je referirati se na mitski svijet

je i drugi put kojim se moglo ići, a taj

koji mu pripada, na svijet vrijednosti

je bio da se reklamni tekstovi naručuju

kojeg je izvorište sam proizvod i koji se

izravno od poznatih i već etabliranih

okreće oko njega. Prepoznatljiv pisac

pisaca. Tvrtke bi za potrebe promidž-

postaje izvor osiguranja za kupca jer

be, a u nastojanju da tehničnost indu-

mu komunicira povjerenje u proizvod

strijskih proizvoda približe literarnoj

kao i mogućnost identificiranja s tim

poetičnosti, piscima kompletno pre-

istim proizvodom.

puštale zadaću kreiranja oglašivačke

Jedan od prvih primjera autorskog

funkcije. U pisanju reklamnih, pro-

oglašavanja, s kraja devetnaestog sto-

midžbenih i prodajnih tekstova, pisci

ljeća, je prospekt s naslovom „Fasci-

su se služili formalnim odrednicama

no Muliebre“ (Čari žene) kojeg je za

i rješenjima koja su bila tipična za po-

potrebe tvrtke „Bertelli“ iz Milana,

etski izričaj, kao što su fonske i reto-

preciznije njene linije higijenske par-

ričke figure, metričke i ritmičke igre,

fumerije Venus, napisala književnica i

igre riječima, s aliteracijom i dječje

novinarka Matilde Serao. U tom pros-

pjesmice.Tako je nastalo tzv. autorsko

pektu ona veliča, hvali i potiče brigu

oglašavanje.

za ritual ženske ljepote, otkrivaju-

U to doba, pisac oglašivačkih radova

ći tajne savršenog uljepšavanja lica,

postaje nositelj jednog životnog stila

održavanja lijepih ruku i uređivanja

i svijeta vrijednosti koje on sam pre-

nogu. Na kraju prospekta izlistani su

nosi na proizvod putem svoje vlastite

svi prozvodi tvrtke s cjenikom: parfe-

osobnosti i predodžbe o sebi samom.

mi, kreme, losioni, vodice, ekstrakti,

Prestiž pisca i njegove literarne pro-

ulja, briljantin, sapuni.

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

Znatan je broj spisatelja koji su, na

čijeg načina korištenja inteligencije i

prijelazu stoljeća i u počecima dvade-

kako se ne treba povinovati uobičaje-

setog, bili aktivni na ovom području

nim mjestima, stvarima i situacijama.

ili se prepustili utjecaju sveprožima-

Bio je uvjeren kako su skandali, koje je

jućeg fenomena oglašavanja. U Italiji

često i sam potencirao svojim neumje-

su to bili: Giosue’ Carducci, Giovanni

renim ponašanjem i pretjeranim rasi-

Pascoli, Edmondo de Amicis, Luigi Pi-

pništvom, neophodni za animiranje

randello, Grazia Deledda (dobitnica

publike i za stjecanje slave. Govoreći

Nobelove nagrade za književnost 1926.

današnjim rječnikom, D’Annunzio je

godine), Elio Vittorini. No, i u kasnijim

bio prava pop ikona: svi su htjeli biti

vremenskim razdobljima oglasno-re-

kao on, većina ga je nastojala opona-

klamni radovi znali su biti dio radnih

šati i htjela se odijevati poput njega.

aktivnosti književnika. Prije nego što

On je još 1907. godine, uočavajući ta-

je počeo stvarati književna djela, Ga-

dašnje društvene i ekonomske promje-

briel Garcia Marquez više je godina

ne, shvatio važnost slike i imidža koje

radio kao „copywriter“ za oglašivačku

će potrošač imati mogućnost adresi-

agenciju J. Walter Thompson. Paolo

rati na unaprijed određeni predmet/

Coelho napisao je i recitirao jedan,

proizvod. Uvjerio se u to da i on sam

sada već poznati spot, za Hewlett-Pac-

može postati ta slika/imidž, i naslu-

kard.

tio izražajnu snagu „testimonial“-a.

Od svih talijanskih pisaca, ujedno

Nastojao je primjenjivati princip este-

i kreatora oglasnih i reklamnih tek-

tiziranja u izgradnji vlastitog imidža

stova, najpoznatiji je svakako Gabriele

i življenja. On u to vrijeme predstavlja

D’Annunzio. On je bio veliki oglašivač

utjelovljenje modela dandy, estetski

ne samo sebe samoga - kao osobe - već

primjenjivog ne samo u literaturi već

i svojih književnih djela. U području

i u svakodnevnom životu, modela koji

pisanja reklama i promidžbeno - pro-

je u potrazi za takvim stilom života

dajnih tekstova mogao se razbacivati

kojeg se ne može oponašati, i koji je

svojom kreativnošću kroz smišljanje

zato naročito prikladan za primjenu

raznoraznih slogana i kroz pronala-

na proizvodima.

ženje novih akronima i riječi. Svojim

Dok su u Italiji oglasni plakati tr-

je oglašivačkim stvaralaštvom ujedno

šćanina Marcella Dudovicha postaja-

stavljao do znanja da postoji drugačiji

li novi estetski spomenici modernog

poredak odnosno mogućnost druga-

života, profinjeni pjesnik odlučio je

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

i sebi namijeniti ulogu protagonista

publikom. Prihvaća ulogu lika koji mu

u prosperitetnoj civilizaciji potroš-

je dodijeljen te ga živi i njime upravlja

nje, u društvu u kojem raspoloživost

prema pravilima ponude i potražnje.

i ponuda novih materijalnih doba-

Njegova je literarna produkcija stro-

ra - što su svima dostupni - opsje-

go uslovljena potragom za uspjehom

narski bliješte i zasljepljuju. Postat

i dobrom zaradom. Kroz usta jednog

će veoma tražen i jako dobro plaćen

od najpopularnijih likova pjesnikovih

„copywriter“, specijaliziran za izmi-

romana, Andrea Sperellija iz romana

šljanje i inoviranje naziva proizvoda.

Il piacere (1889), izreći će slijedeću fra-

Njegovi kolege, kritičari i polemičari

zu: „Oglašavanje treba raditi tako kao

od profesije, naviknuti na anakroni

da se stvara i izvodi neko umjetničko

koncept figure intelektualca, sada su

djelo. Potrebno je da život intelektu-

dobili novu zabavu u obliku razloga za

alca bude njegovo izvorno djelo. Sva

izrugivanje ili zadirkivanje „pjesnika

istinska superiornost leži u tome.“ Ova

koji je postao prodavač parfema“. Tih

fraza u potpunosti iskazuje danunci-

godina, njegov životni stil uziman je

jevski estetizam, traganje za lijepim ne

kao vrhunski model mondenosti, ele-

kao alternativu već kao dopunjavanje

gancije i raznih formi pretjerivanja.

dobiti i profita, kao volju neprekidnog

Zato je tiskanje reklama proizvoda u

obnavljanja biografije i literature, a što

koje je pjesnik bio involviran, najče-

je zasnovano samo na pomodarstvu i

šće već odmah na početku pobuđivalo

ničem drugom.

gotovo jednoglasni pristanak dijela

Plodonosna profesionalna i kre-

društva tzv. visokog položaja,čemu bi

ativna aktivnost D’Annunzija u sferi

se kasnije pridružio i onaj širi dio pu-

promidžbenih aktivnosti rezultirala je

blike koji uživa u proizvodima široke

cijelim nizom literarnih oglašivačkih

potrošnje, posebice prehrambenim.

žanrova. Pisac se odlikuje i raspozna-

Da bi se u potpunosti shvatila uloga

je po nekoliko formi komuniciranja

koju je D’Annunzio imao u sektoru

koje su dijelom posve posebne i koje

oglašavanja i pisanju propagandnih

drugi pisci nisu previše upražnjavali.

tekstova potrebno je zaći u merkantil-

Kod D’Annunzija se suočavamo s teh-

ni aspekt njegovog esteticizma. On je

nikom pisanja koja na raspolaganje

proizvođač i trgovac literanim djelima,

oglašavanju neke tvrtke stavlja vlastite

zna slijediti pravila tržišta, proučava

kompetencije i vlastitu kreativnost,

ih i respektira u okvirima razmjene s

ali u okviru literature koja je na trži-

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

štu ponude i potražnje. S jedne strane

zauzvrat žrtvovao pišući hvalospjeve

utjelovljuje fazu oponašanja teksta za

o karakteristikama i svojstvima njiho-

oglašavanje: tamo gdje se reklamiranje

vih proizvoda. Pisma su nastajala kao

služi literarnim prestižom prihvaćajući

korerspondencija privatnog karaktera,

model pisanja teksta u stihovima ili

ali je kod D’Annunzija postojala svijest

retorike. S druge strane, u prvi red po-

o tome da je dobro dozvoliti da se taj

stavlja vlastiti literarni talent u realiza-

materijal koristi u cilju promidžbe i

ciji slogana, u iznalaženju i izmišljanju

oglašavanja proizvoda i time prepu-

naziva proizvoda, u pisanju i redakciji

sti u dohvat najvećeg mogućeg dijela

pravih pravcatih oglašivačkih poezija.

javnosti.

On, također, istovremeno uparuje sliku o sebi samome, svojeg načina življenja i životnog stila, s predodžbom i slikom o reklamiranim proizvodima.

La Rinascente Jedan od najpoznatijih i najznačajnijih rezultata neiscrpne

Dva istaknuta žanra danuncijevske

D’Annunzijeve kreativnosti u dodje-

kreacije u oglašavanju su pisma (po)

ljivanju komercijalnih imena je onaj

hvale i tzv „naming“ odnosno dava-

za lanac velikih robnih kuća La Rinas-

nje i atribuiranje naziva proizvodima

cente. Braća Luigi i Ferdinando Bocconi

i brendovima, njihovo etiketiranje,

otvorili su u Milanu, polovicom 1865.

te iznalaženje naziva za same tvrt-

godine, prvi dućan u Italiji u kojem se

ke. D’Annunzio je s predstavnicima

prodavao tekstil i konfekcijska roba.

iz svijeta industrije često i u konti-

Već nakon godine dana zapošljavaju

nuitetu znao razmjenjivati stajališta

više od stotinu radnika koji najviše

oko pojedinih proizvoda i brendova.

rade na izradi gotove odjeće za muš-

Uz to, redovito bi davao dopuštenje za

karce. Nekoliko godina kasnije otva-

objavljivanje privatnih pisama u koji-

raju filijale u još pet gradova. Godine

ma bi veličao i slavio pojedine proizvo-

1889. u samom središtu Milana, na

de koje bi mu proizvođači dostavljali

poznatoj piazza del Duomo, otvaraju

da ih isproba. Sve to u cilju njihove

novo sjedište tvrtke u palači kojoj su

promidžbe. Tvrtke su ga za takve us-

dali ime „Alle citta’ d’Italia“. „Ma-

luge veoma dobro plaćale ili u novcu,

gazzini Bocconi“ su nakon nekoliko

ili na način da ga snabdijevaju svojim

desetljeća upali u krizu poslovanja

proizvodima koji su mu posebno bili

tako da su je braća utemeljitelji odlu-

atraktivni. U ovom slučaju on bi se

čili prodati.

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

Tvrtku je 1917. godine otkupio mi-

Početkom prosinca 1918. godine tvrt-

lanski poduzetnik Senatore Borletti.

ka je inaugurirala svoje novo sjedište u

On je već tada, po okončanju Prvog

zgradi na središnjem milanskom trgu,

svjetskog rata, shvatio koje sve velike

piazza del Duomo. Svega nekoliko dana

inovacije na društvenom planu dono-

nakon toga, strašan je požar zahvatio to

si novonastala situacija te je naslutio

zdanje te ga gotovo uništio. Od tog tre-

da se tržište potrošačkih dobara u tim

nutka, D’Annunzijeva početna namjera

momentima počinje značajnije mije-

u inovaciji imena biva, u kolektivnom

njati. Odlučio je promijeniti ime novo-

imaginariju, povezana s požarom tako

kupljenom poslovnom subjektu kako

da ime La Rinascente nanovo odjekuje i

bi i time označio prijelaz na novi način

širi ideju o feniksu koji se ponovno rađa

rada i poslovanja. Osmišljavanje no-

iz vlastitog pepela nakon smrti. Palača

vog naziva tvrtke, Borletti je povjerio

je, naime, nakon požara u potpunosti

D’Annunziju. Ovome je bilo jasno da

obnovljena. Ispada kao da je D’Annunzio,

novo ime mora aludirati na poslovni

ni kriv ni dužan, pogodivši s nazivom

preporod velike robne kuće. Krajem ko-

La Rinascente na kraju ispao vidovit u

lovoza 1917. godine, pjesnik mu odgo-

pogledu opožarivanja sjedišta tvrtke.

vara: „Evo imena za tvrtku. Našao sam

La Rinascente se s godinama izgrađivao

ga jučer u velikoj dolini Chiapovan: La

te postao, i do danas održao, kao prepo-

Rinascente. Ime je jednostavno, jasno i

znatljiv brend u svjetskim razmjerima,

prikladno.“ U doslovnom prijevodu, ova

brend koji je stvorio nove arhetipove

veoma zvučna, riječ „Rinascente“ zna-

ukusa te poticao proizvodne sustave

či: ona koja se ponovno rađa i pojavljuje.

u područjima mode i modnog dizajna.

D’Annunzio je predložio i moto: „L’Italia

Uz to, danas je taj brend identifikator

nuova impresa in ogni foggia“ (Italija,

za lanac od dvanaest velikih modnih

novi pothvat na svaki mogući način)

robnih kuća prisutnih u osam talijan-

kako bi utjelovio ideju za jednu novu

ski gradova. Kuriozitet je da je jedna

tvrtku koja će biti u stanju odgovoriti

od filijala u Rimu (ima sedam katova)

na potrebe novonastajuće potrošačke

smještena na tamošnjem trgu piazza

mase i društvenih slojeva koji bivaju

Fiume. U Milanu je, u Palazzo Reale, u

izazvani novim mogućnostima poša-

svibnju 2017. godine tvrtka La Rinascente

sti konzumerizma. Krajem rujna 1917.

priredila i javnosti otvorila izložbu pod

godine tvrtka je i službeno registrirana

nazivom „LR 100. Rinascente. Stories of

pod novim nazivom La Rinascente.

Innovation“ čime je obilježila stogodiš-

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

njicu D’Annunzijevog smišljanja njenog,

predložio ime, D’Annunzio je napisao

još uvijek postojećeg, imena.

i pismo koje se nalazi u originalnom

Ostali promidžbeno-oglasni angažmani

pakiranju proizvoda, a u kojem stoji navedeno: „Ove Vaše najnovije kutije finih keksa, po svojoj finoći, vrijedno-

Ponekad se različite oglašivačke ak-

sti i kvaliteti, nadilaze i superiorne su

tivnosti D’Annunzija stapaju u promo-

onim najboljima iz Engleske. Meni su

ciju jednog jedinog proizvoda. Takav

izvanredno ukusne. Zahvaljujem Vam i

je bio slučaj s malom slastičarnicom

slavim Vas. Vittoriale, 11. ožujak 1929.-

S.A.I.W.A., koju je u Genovi 1900. godi-

Gabriele D’Annunzio - mornar !“ Kutija

ne pokrenuo Pietro Marchese. Tvrtka

također nosi i pjesnikov potpis. Dakle

je proizvodila izvorno engleske kekse

ovdje, u jednom jedinom slučaju neke

zvane „sugar wafer“ s kojima se vlasnik

industrije, nailazimo na sjedinjene tri

upoznao tijekom putovanja u Veliku

forme oglašivačke suradnje tipične

Britaniju. Kroz narednih dvadeset go-

za danuncijevsku aktivnost, odnosno

dina proizvodnja se povećala i distribu-

prisutnost jednog pisma kojim hvali

cija proširila u tolikoj mjeri da je nekada

proizvod i njegovo pakiranje, atribu-

„mala slastičarnica“ postala jedna od

ciju komercijalnog naziva i prisutnost

vodećih industrijskih proizvodnji sla-

potpisa kojim se podcrtava i naglašava

stica iz pećnice. Godine 1922. tvrtka je

važnost uloge tzv „testimoniala“.

promijenila sjedište i ime na sugestiju

U oglašivačkim aktivnostima „te-

D’Annunzia koji je bio jedan od njihovih

stimonial“, odnosno „onaj koji svjedoči

veoma zadovoljnih i vjernih potrošača.

i potvrđuje vlastitim iskustvom“, vrsta

On je predložio da se nazove i registrira

je i/ili sastavni dio reklame u kojoj se

akronimom S.A.I.W.A. (Societa’ Acco-

pojavljuje osoba od povjerenja i ona

mandita Industria Wafer e Affini), od-

preporučuje proizvod. U takvim rekla-

nosno Komanditno društvo industrije

mama najčešće poruku o svjedočanstvu

vafla i srodnih proizvoda. S.A.I.W.A.

daje slavna ili veoma poznata osoba

ubrzo postaje i komercijalno ime za

koju publika relativno dobro poznaje.

kekse i razne slastice, te sve pozna-

Najkorisnija preporuka je ona kada se

tija i sve prisutnija trgovačka marka,

osoba koja reklamira može smatrati

razvivši se u brend koji je i danas još

autoritetom za primjenu predmetnog

uvijek veoma važan igrač na tržištu

proizvoda. Potpis pjesnika, uz to što

konditorskih proizvoda. Osim što je

proizvodu daje prepoznatljivost, ima

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

krucijalnu ulogu zato što daje kredibili-

nju slogana za iste. U tom je segmentu

tet i mogućnost poistovjećivanja i iden-

najupečatljiviji primjer s destilerijom

tificiranja s izvorom. Uspješna literarna

Luxardo S.p.A. Tu je tvrtku u Zadru, još

oglašivačka aktivnost pjesnika dovodi

1821. godine, utemeljio Girolamo Luxar-

do toga da prosječna publika bude u

do, poduzetnik i diplomat (vicekonzul u

stanju prepoznavanja D’Annunzijevog

Zadru), rođen na Ligurskoj rivijeri. De-

potpisa i da uzmogne stvoriti vezu iz-

stilerija Luxardo je od D’Annunzija za-

među njegove osobnosti i proizvoda.

tražila da joj osmisli ime za njen „cherry

Ulogu „testimoniala“ tako je imao i u

brandy“, veoma cijenjeni proizvod de-

reklamiranju poznatih, a na tržištu još

stilacije maraske - jedne od vrsta tamne

i dan danas prisutnih: butiljirane vode

višnje. Pjesnik je te 1919. godine već bio

San Pellegrino, pića Amaretto di Saronno,

u gradu Fiume, a ideja za ime mu se na-

Amaro Montenegro (piće koje je definirao

metnula prisjećanjem na činjenicu da

kao „liker pun vrlina“) i „baršunaste

su zaleđe Dalmacije, pet ili šest stoljeća

tekućine“ Fernet Branca. Također je bio

poslije Krista, nastanjivali Morlaci. Tako

„testimonial“ i u reklamiranju dvaju

je on likeru od maraske jednostavno

proizvoda: FIAT čokoladica tvornice

nadjenuo ime Sangue Morlacco (Morlačka

Majani iz Bologne i automobila Fiat

krv) te pridodao moto „Purpureo san-

Tipo 4. Čokoladice FIAT nastale su kao

guine potior“ (Krv purpurno-grimizne

oglašivačka inicijativa za lansiranje tog

boje je bolja). Kao posljedica zbivanja

automobila na tržište 1911. godine, obzi-

nakon Drugog svjetskog rata, tvornica

rom da je Majani pobijedio na natječaju

Luxardo je 1947. godine svoje sjedište i

što ga je prethodno raspisao vlasnik

pogone preselila u gradić Torreglia (14

Fiata Giovanni Agnelli. D’Annunzio je

km jugozapadno od Padove) gdje i dan

postao redoviti konzument tih čokola-

danas posluje veoma uspješno.

dica pa je ovako svjedočio: „Svaki puta

D’Annunzio je također smislio imena

kada se zateknem u Bologni, odem do

i za likere: Aurum, Prunella, Cerasella, San

tvrtke Majani kako bih se snabdio iz-

Silvestro, Unicum. Zanimljivo je ime Au-

vrsnim FIAT čokoladicama.“

rum, zbog načina na koji je ono kompo-

Znao je biti osobito nadahnut i zao-

nirano. Amedeo Pomilio, osnivač tvrt-

kupljen najvećom mogućom ustrajno-

ke i prijatelj pjesnikov, započeo je 1925.

šću u situacijama kada bi ga angažirali

godine s proizvodnjom likera na bazi

za davanje naziva raznim likerima, te

destilata kvalitetnih vina i macerirane

pisanju reklamnih tekstova, i kreira-

ispune od naranče tipične za Pescaru.

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

D’Annunzija su inspirirala dva latinska

tog doba, zajedno s umjetnicima kao što

termina s kojima se poigrao: aurum,

su De Carolis i Cermignani.

zlato i aurantium, naranča, referirajući

Godine 1921. osmislio je moto „Fisso

se tako na boju koju odražava prva riječ

l’idea“ (Fiksiram ideju) za mastilo mar-

i na okus kojeg priziva druga riječ. I tako

ke Sanrival. Proizvođač je objavio i pismo

je liker nazvao Aurum, definirajući ga

u kojem D’Annunzio zahvaljuje za to što

također i kao „Levis ponderis Aurum“

je tinta „tako velikodušno darežljivo

(veoma lagano zlato).

popunila moju isušenu mastionicu“. U

Posebno je intenzivnu suradnju

znak zahvalnosti im je dostavio jedan

održavao s tvrtkama u prehrambenom

primjerak svoje knjige Notturno, djelo-

sektoru. Za svoje usluge, naknadu nije

mice ispisane s „veoma crnim darom“.

dobivao samo u novcu već su ga one

Pjesnik je u stalnoj potrazi za novcem i

redovito i učestalo snabdijevale svojim

artiklima koji su mu neophodni za život

proizvodima što se za nj pokazalo veoma

„na visokoj nozi“ u svom utočištu Vitto-

dragocjenim obzirom na njegov luksu-

riale, pa rado stavlja na raspolaganje

zni stila života. U nekim je slučajevima

svoje spisateljske vještine svim onim

surađivao i s drugim autorima. Tako je

tvrtkama koje mu se obraćaju s upitima

sa spisateljicom Matilde Serao realizirao

za suradnju.

promidžbenu kampanju za slastičarsku tvrtku „Premiata pasticceria Geremia

Parfemi

Viscardi“ iz Bologne, te posebice za je-

D’Annunzio se oduvijek odušev-

dan od njenih najpopularnijih proizvoda

ljavao tajnom moći mirisa. Poznato

„marrons glaces“. Matilde je napisala:“

je da je u svojoj vili, u Vittoriale degli

Ja svoje nepce ne mamim ničim drugim

Italiani na jezeru Lago di Garda, osim

nego samo s marrons glaces, najslađim

svojih knjiga parfemima volio impre-

marrons glaces.“ A D’Annunzio joj odgo-

gnirati tende, odjeću, i sve ono što je

vara: „Ona među svojim lijepim prstima

sadržavalo tekstil. Prirodnim miomi-

stišće marrons glaces i ljupko se smješ-

risima bio je okružen i tijekom svoje

ka.“ Izmjena fraza i duhovitih izreka

šesnaestomjesečne vladavine gradom

između dvoje pisaca biva uokvirena

Fiume: lovorom, lavandom, ružama,

grafičkim projektom Augusta Majanija

kaduljom, ružmarinom, borovicom,

(umjetničkog imena Nasice), važnim ek-

smrčom, smolama pinije i bora i čem-

sponentom svijeta grafike i umjetnosti

presa, omamljujućim morskim zra-

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

kom kojeg je posvuda znala raznositi

Gabriele D’Annunzio objavljuje imena

domaća bura.

za nove parfeme iz serije „I Profumi del

Sve to, pjesniku je bilo nezaborav-

Carnaro“, a koja su inspirirana strašću

no senzorijalno olfaktivno iskustvo,

za novim gradom (Fiume), u kojem mu

utoliko što mu je ono bilo izvorište in-

se dogodilo da bude akter svjetske po-

spiracija za osmišljavanje naziva linije

vijesti s početaka dvadesetog stoljeća.

većeg broja esencija koje je proizvodi-

Svaki kraj nosi svoj pečat, svoj ne-

la tvrka Societa’ Anonima Stabilimenti

ponovljivi potpis. Mirisi nas šalju na

L.E.P.I.T. Ova tvrtka iz Bologne (između

putovanje, a u vezi njih prekrasna je

polovice tridesetih i četrdesetih godina

upravo činjenica što su toliko osobni.

prošlog stoljeća imala je naročito veliki

U načelu, nitko ne zna zašto odabire

uspjeh na tržištu) od D’Annunzija je

upravo taj miris koji mu se sviđa. To

zatražila da joj smisli imena za veći

ovisi o doživljajima i osjećajima koji su

broj njenih parfema. U jednom pismu

zakopani duboko u ljudskoj podsvijesti.

što ga je napisao u ožujku 1920. godine

Imena koja je pjesnik dodijelio „kvar-

Adolfu De Carolisu, koji je bio zadužen

nerskim parfemima“ bila su:

za projekt oblikovanja bočica i njiho-

La Fiumanella / La Brezza del Carnaro

vog pakiranja, D’Annunzio je napisao:

(lahor Kvarnera) / La Rosa degli Uscochi

„Poštovani gospodine/ odlična je stvar

(Ruža uskoka) / La liburna / Il lauro di

izmišljati nove parfeme u Italiji koja

Laurana (Lovranski lovor) / L’ardore del

svakodnevno fabricira/ toliko loših

Carso (Žar Krasa) / L’alala’.

mirisa koje umišljeno i tašto/ izvozi u

Sav artistički dio: dizajn bočica

Pariz i London./ Bizarno je i nastrano,

parfema, etikete, kutijice i ilustraci-

ne bez uljudnosti tražiti nova imena

je popratnih prospekata i reklamnih

za onoga tko je u svojim/naporima i

brošura koje objašnjavaju same pro-

u svojoj borbi prisiljen zanemarivati

izvode, potpisao je Adolfo De Carolis

sve obzirnosti i delikatese, čak i one

(slikar, ksilograf, fotograf i ilustra-

hrvatskih trgovaca./Ali danas je grad

tor D’Annunzijevih radova). Bočice su

Fiume ljubičicama okrunjen kao antič-

izrađene u staklarni „Vetreria Arti-

ka Atena./ I danas je ljubičica iz Fiume

stica Barovier“ u Muranu, a kovčežići

najmirisnija ljubičica na svijetu. / Sola

i prospekti s crtežima De Carolisa u

mihi redolet (meni miriše, žao mi je)./

milanskim tvrtkama „Officine Gra-

Evo naziva./Želim Vam puno sreće!“

fiche Baroni“ i „Unione Zincografi“ te

Ovim pismom od 3. ožujka 1920. godine

u „Zincografia di Bologna“. Osim što je

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

parfemima izmislio imena, kao marljiv

mi, odnosno miomirisi, za D’Annunzija

i profesionalan copywriter, za svaki je

su sve i sve je u njima. Oni mu omo-

proizvod razradio i tzv. „headline“ od-

gućuju da luta vlastitim mislima, da

nosno glavni naslov oglasa/promidž-

kreće na jedan originalan put, samo

bene kampanje. Tako je, primjerice, za

njegov vlastiti intimni doživljaj. Uvijek

Il lauro di Laurana smislio: „Fin i tanan,

je tražio mirise koji mu stvaraju ugodu

koji se izmiče i pri tome gubi, vrlo de-

i koji ga podsjećaju na dobre i lijepe tre-

likatan. Lovran: onaj što priziva slavu

nutke, koji u njemu bude osjećaj sreće.

za pjesnike i ponovno budi sjećanje na

Miris negdje čeka i on ga traži, a kada

dva čudesna umjetnika.“ Za zaključnu

ga nađe onda je to prava ljubav. Parfemi

i rezimirajuću frazu odnosno slogan

su ga znali i vraćati u prošlost, te tako

(pay off), dakle dio teksta „kojeg ispisu-

oživljavati u njemu emocije, trenutke,

je“ nova serija parfema, D’Annunzio je

slike i zvukove.

odabrao „Cum lenitate asperitas“ (Treba

Od spektakla prirode i njenih go-

pustiti da trpkost hlapi i nestaje putem

dišnjih doba opisanih u zbirci Alcyo-

istančane osjetljivosti). Ovdje se može

ne, do olfativne memorije i prisjećanja

uočiti kako pisac integrira i kombinira

koja hrani ljubavnu strast u Il piacere,

rad i obvezu odgovornosti u području

od priče o osjetilu njuha kao vodiču za

oglašavanja sa političkom propagan-

buđenje bolesti u djelu Notturno, do stal-

dom i kako ovo pokazuje labilnost gra-

nih referiranja na privatne zabilješke

nica između različitih lica i različitih

i pisma ljubavnicama, svako je djelo

dimenzija njegovih aktivnosti.

D’Annunzijevo poškropljeno ljubavlju

Arome, esencije, širenje i struja-

prema parfemu. Njegova radosna opi-

nja hlapljivih mirisa bili su važan dio

jenost olfaktivnim uzbuđenjima bila je

D’Annunzijevog olfaktivnog univer-

toliko poznata da ga je jedan od štova-

zuma i kao takvi imali veliki značaj u

telja, farmaceut Mario Ferrari iz Gar-

njegovim slikovitošću bogatim djeli-

done Riviera, u svom pismu upućenom

ma. Izljevi opojnih i nadprirodno za-

mu početkom ožujka 1925. godine, čak

nosnih ruža, bijelih ljiljana, narcisa,

počastio „titulom“ Odorarius Magister.

usijanih gardenija, poželjnih tuberoza

D’Annunzio se redovito snabdije-

(Polyanthes tuberosa), mirisa ambre,

vao parfemima koji su najviše bili u

mahovine i rose, sakristije, kože, sta-

modi, koji su mu pristizali odasvuda,

rudija, stotinu godina starih likera, ili

bez obzira na cijenu i troškove dobave.

miris svježih fijumanskih perli. Parfe-

Određeni broj parfema sam je kreirao i

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

za njih pronalazio nazive te ih čak na-

li samo u galerijama. Nakon što su se

stojao, u vlastito ime i za vlastiti račun,

našli i u muzeju, praktički su i službeno

plasirati na tržište putem važnih tali-

priznati kao umjetničko djelo.

janskih i stranih trgovaca parfemima iz tog doba. Interes mu je bio da stva-

Il Parrozzo

ra ekskluzivne, poetične i evocirajuće

Suradnja D’Annunzija s proizvodnom

arome i mirise. U tu svrhu proučavao je

tvrtkom „Luigi d’Amico parozzo Sas

razne tradicionalne recepte, a posebice

di Manoppello (Pescara)“, dvadesetih

se služio djelom o umjetnosti izrade

godina prošlog stoljeća, zanimljiva je

parfema Notandissimi segreti d’arte pro-

zbog pjesnikove sposobnosti da sjedini

fumatoria, pa preko eksperimenata Ca-

u jedan jedinstveni „case study“ (slučaj

terine de Medici sve do knjige Ricettario

iz prakse) različite žanrove njegovog

Galante del Principio iz 16. stoljeća. Na

spisateljstva i oglašivačko promidž-

margini jednog recepta za parfem u ovoj

bene aktivnosti. U slučaju suradnje iz-

posljednjoj knjizi postoji i zabilješka

među D’Annunzija i vlasnika tvrtke,

koju je pjesnik vlastitom rukom ispi-

istovremeno su prisutna pisma (po)

sao, zabilješka s formulom za parfem

hvale, potpis pisca umetnut izravno u

Acqua Nuntia. On je ovaj parfem, za koji

pakiranje proizvoda, imenovanje pro-

je osmislio ime, bočicu i ampule, čak i

izvoda („naming“) i uloga koju je pje-

patentirao jer je bio gotovo siguran da

snik razvio kao „testimonial“. Ideju za

će se uspješno prodavati, prije svega

Il Parrozzo je 1926. godine dobio Luigi

zbog imena.

d’Amico, vlasnik tvrtke, inspiriran tra-

Smatrao je da su parfumeri, u tre-

dicijom seljaka iz regije Abruzzo koji bi

nutku stvaranja kreacije, pravi umjetni-

za božične blagdane radili sirovi kruh od

ci iza kojih ostaju upečatljiva umjetnič-

kukuruznog brašna te ga pekli u pećnici

ka djela. Istinskim kreatorima parfema,

na drva. Kruh bi bio polukružnog oblika

umjetnost mora biti ultimativan kriterij.

i tamne boje. Za realizaciju slastice Il

Ovakvim stavom, na određeni način,

Parrozzo odlučeno je da se upotrebljava

D’Annunzio kao da je prejudicirao ono

kukuruz, izvorno reproduciran u neo-

što se, ne tako davno, dogodilo u Muzeju

brađenom kruhu sa žutanjkom iz jaja,

za umjetnost i dizajn u New Yorku. Ku-

kao i da se reproducira tamna boja koja

stos tog muzeja, Chandler Burr odlučio

je karakteristična za izgorjelost kore

je postaviti prvu olfaktivnu izložbu na

uslijed pečenja u peći na drva, a koju će

svijetu. Parfemi su se do tada nalazi-

se dobiti korištenjem tankog čokoladnog

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

preljeva. Kako je htio komercijalizirati i

d’Amicou kao neophodna jer se tvrtka

promovirati svoj novi proizvod, d’Amico

našla u fazi ekspanzije zahvaljujući i

se odlučio obratiti D’Annunziju. Tako

nastanku novog proizvoda. Zajednička,

je između njih započela suradnja koja

sudbinska nit koja će tvrtku upariti s

će potrajati dulje od jednog desetljeća.

pjesnikom postat će temeljni element

U to doba, već je bila naširoko po-

uspjeha novog proizvoda i od Parrozza

znata D’Annunzijeva angažiranost na

stvoriti simbol male, ali dragocjene

području oglašavanja pa je d’Amico za-

povijesti literature oglašavanja i re-

tražio suradnju sa svojim zemljakom

klamiranja. D’Annunzio je, nakon što

nadajući se da mu ovaj može značajno

je probao uzorak slastice, bio njime

doprinijeti u promidžbi novog proizvo-

veoma oduševljen. Kako je oduvijek

da. Krajem rujna 1926. godine d’Amico

bio emocionalno vezan uz svoj abru-

piše D’Annunziju: „Veoma štovani Ma-

ceški kraj, svoj grad i uz svoje izvore,

estro,/ Ovaj Vam Parrozzo, Il Pan Roz-

na upit d’Amica odlučio je odgovoriti

zo d’Abruzzo (sirovi kruh iz Abruzza),

tako što mu je početkom studenog 1926.

nudim sa svoje strane i s imenom koji

godine poslao madrigal La Canzone del

povezuje Vašu i moju mladost. Sjećate

parrozzo, napisan na dijalektu Pescare:

li se Fidalme d’Amico? Sjećanje na ovu

„E’ tante ‘bbone stu parrozze nove che

moju dragu rodicu povezano je uz Vaše

pare na pazzie de San Ciatte’, / c’avesse

radosne odlaske u internat u Prato...

messe a su gran forne te’ la terre lavorata

Htio sam ujediniti ove dvije ponude -

da lu bbove, /la terre grasse e lustre che se

sjećanje i... slasticu - jer mi je poznato

coce.../ e che dovente a poche a poche chiu’

koliko su neke uspomene vrijedne vašoj

doce de qualunque cosa doce...“, odnosno

duši. Donedavno mala tvrtka sada se

u prijevodu: „Toliko je dobar ovaj novi

povećala, pa sam Vas nastojao uklju-

parrozzo/ Da izgleda kao hir svetog

čiti u moju živu aktivnost, i eto malog

Ceteja(Peregrina, zaštitnika Pescare)/

primjera naraslog napora. On će meni

Koji je u tvoju veliku peć stavio/ Zemlju

postati nagrada ukoliko bude zado-

što je preoraše volovi/ Zemlju masnu i

bio Vaš cijenjeni pristanak. / Vaš veli-

sjajno ulaštenu što žari,/ Okrugliju od

ki štovatelj, Luigi d’Amico.“ (Časopis

provolonea(vrste svježeg sira) na toj

Interferences litteraires, broj 18/svibanj

vatri/ Plemenitoj, a koja malo po malo

2016., str. 82).

postaje/ Slađa od bilo koje druge slasti-

Suradnja s tako uglednom osobom

ce/ Blagoslovljeni da su d’Amico i sveti

kao što je D’Annunzio nametala se

Cetej! / O Bože, kada se latim parrozza,/

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

Svako jutro grlom mojim/ teče mlijeko

stavljanju reklamnog teksta nije slu-

mog Abruzza.“

čajan. On odgovara želji da se zabilježi

Znakovit je D’Annunzijev metričko

i naglasi veza proizvoda s teritorijem,

- stilistički izbor. On potvrđuje im-

a ujedno i da se pruže smisao autentič-

postaciju veoma preciznog poetskog

nosti i osjećaj povjerljivosti.

oglašivačkog stila. Prije svega, radi se

Imajući u vidu sveukupnu reklamno-

o madrigalu odnosno o tipologiji po-

oglašivačku aktivnost D’Annunzija,

etskog komponiranja u stihovima od

možemo uočiti uglavnom dva njegova

po 11 slogova kojim pjesnik, između

lica. S jedne strane prevladava osoba

ostalog, daje novi dignitet vremenu na

D’Annunzio, znana iz vojno osvajačkih

prijelazu iz 17. u 18. stoljeće. Izvorište

pothvata, onaj njegov profil koji izranja

termina madrigal u riječi je mandriale

iz razmjene (po)hvalnih pisama s vla-

i/ili madriale (stado, stoka, govedo), a

snicima raznih tvrtki koji traže njegov

izraz se odnosi na pastirski svijet i život

doprinos kao „copywritera“, ukratko

kao i na poetsku strukturu koja se u

onaj koji doprinosi stvaranju i prodaji

kontekstima narodnih pjesama, go-

proizvoda. S gledišta esteticizma, osoba

vora, predaja i spisa koristila još od 14.

koja od vlastite figure i svojih pothvata

stoljeća. Ovakvu strategiju D’Annunzio

stvara mit što se ponekad čini kao ba-

je primijenio i u drugim poetskim djeli-

naliziranje povijesno važnog načina

ma, posebice u djelu Alcyone, razvijajući

života. Primjerice, paravojni upad u

način pisanja koji bismo mogli odrediti

grad Fiume i nazivi koje je davao par-

kao kreativnu presliku posuđenica čiji

femima isprepliću se kroz lik samog

je izvor tradicionalna talijanska po-

D’Annunzija.

ezija.

Na primjeru „Parrozza“, pokazuje

U slučaju slastice „Parrozzo“, forma

se jedan drugi D’Annunzio, onaj koji je

definira suštinu. Izbor forme madri-

intimnije povezan i bliži svome rod-

gala odgovara zahtjevu da se priča o

nom kraju, svojem podrijetlu, izvorima,

jednom proizvodu koji nastaje tako što

tradicijama i kulturi. To je D’Annunzio

se za njega trag pronalazi u rustikal-

koji se trudi oko dubokog odnosa sa

no-narodnom ozračju. „Parrozzo“ je

svojom rodnom grudom, koji odabire

proizvod potekao iz miljea siromašnog

formu madrigala i izražavanje u svom

puka, ali sada prerađen na komercijalan

autohtonom dijalektu kako bi učvrstio

način, i tako ponovo ulazi u tradiciju

traženu povezanost. Kod „Parrozza“

lokalne kulture. Izbor dijalekta u sa-

prevladava upotreba poetske funkci-

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

je oglašivačko-promidžbene poruke,

sadržani proizvod, reproducirano na

izbor emulacije pri uporabi literarnog

tankom svilenom papiru, kao i njegov

izričaja u propagandnom okruženju, a

potpis na široko poznat publici i tržištu,

sve u svrhu oplemenjivanja istog čineći

zahvaljujući njegovoj slavi.

ga ugodnijim i nečim što se može ko-

U studenom 1926. godine d’Amico

ristiti i pri tome uživati, stvarajući ono

je D’Annunziju uputio zamolbu da mu

čudo i udivljenje „maraviglia“ o kojem

pomogne izmisliti ime za još jedan od

govori i Umberto Eco u svojoj knjizi La

novih proizvoda kojeg je tvrtka tek lan-

struttura assente.

sirala na tržište pod trenutnim nazivom

Madrigal kojeg D’Annunzio adresira

„Cassata Aterno.“ Pjesnik mu ubrzo

na d’Amica, postat će 1929. godine in-

odgovara, opet u dijalektu: „Dragi Lu-

tegralni dio proizvoda. Pjesma će biti

igi, /ova jadna Carmela (mislio je na

reproducirana na tankom svilenom

Mariettu Camerlengo, guvernantu kuće

papiru i umetnuta u unutrašnjost pa-

u Pescari) ostala je zatrpana raznim

kiranja kao promidžbena poruka i kao

slasticama,/ sa i bez naziva. / Moraš

svjedočanstvo priče povezane s čoko-

znati da ja postim već četrdeset sati /

ladnom slasticom. Tako će literarna

i da ih zato ne mogu jesti. / Jest ću ih

priča postati sastavni dio proizvoda.

sutra ujutro./ Izmislit ću neko ime pa

Još i dan danas, kupiti „Parrozzo“ zna-

ću ti pisati./ Ali znaj da ja želim kupiti

či doći u kontakt s dijelom literarne i

milijune i milijune komada „Parrozza“,

kulturalne povijesti Abruzza, rodnim

/ kao bilo koji drugi klijent./ Ako baš

D’Annunzijevim krajem, s poviješću i

želiš biti tvrdoglavi donator, / onda

piscima te regije, s njenom kolektiv-

ću s tobom prekinuti prijateljstvo. /

nom memorijom. Memorija i kolektivni

Da li si shvatio?/ Pozdrav, Gabriele.“

imaginarij hrane se predmetima koji su

Nakon što je ovako odgovorio d’Amicu,

u stanju unutar jednog društva i zajed-

D’Annunzio je skovao strofu od četiri

nice odrediti pravila, načine ponašanja

stiha, u dijalektu, u čast nove slastice:

i rada, rituale. D’Annunzio kreira djelić

„Da li je želiš nazvati Melitusse/ Da li

umetnut u literarnu povijest kroz svoj

je želiš nazvati Melicro’ / Punim usti-

doprinos razvoju materijalne povijesti

ma i bez da se podiže čelo / Imenuj je i

abruceške tvrtke.Nakon gotovo cije-

izgovaraj kako god želiš.“

log stoljeća, pakiranje „Parrozzo“ još

D’Amico, navodno, ove stihove

uvijek sadrži - isto onako kao i nekada

nikada nije primio, a kako je u svom

- pismo kojim pjesnik hvali u njemu

spomenutom odgovoru pjesnik napi-

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

sao frazu „Senza nome“ (Bez imena)

uvid u praktični primjer jedinstve-

ova će postati ime nove slastice i tako

nog interesa za ispreplitanje odnosa

D’Annunziju biti pripisana inovacija za

između literature, oglašavanja i in-

još jednu etiketu proizvoda.

dustrije u počecima 20. stoljeća. Pro-

U dijalektalne poetske kreaci-

jekt konfekcioniranja bio je povjeren

je koje D’Annunzio posvećuje slastici

Armandu Cermignaniju, keramičaru,

„Parrozzo“ ubrajaju se i stihovi na-

graveru, litografu, drvorezbaru i sli-

pisani povodom inauguracije skupa

karu, učeniku Adolfa De Carolisa koji

Ritrovo del Parrozzo u Pescari: „Kaže

je bio jedan od najvećih eksponena-

Dante da tamo kod Tagliacozza, /gdje

ta grafičke umjetnosti u počecima 20.

je bez oružja pobijedio stari Alardo, / da

stoljeća i koji je direktno surađivao s

bi tamo i Curradino bio pobijedio onog

D’Annunzijem u realizaciji njegovih

oblapornog proždrljivca,/ samo da je

cijenjenih književnih djela. Cermignani

imao oklop parrozza.“ D’Annunzio je

je radio ilustracije za prestižne izdavače

sebe odredio „Parrozzianom“ (oboža-

poput Laterze, Ricciardija i drugih. Kao i

vateljem Parrozza) te će sebe uvrstiti

mnogi umjetnici njegovog doba, agilno

u grupu ograničenog broja štovate-

je djelovao između slikarstva, grafike

lja te slastice, u tu jednu nišu, elitu za

i oglašavanja, graviranja i projekata

koju stvara poeziju u dijalektu a koja je

pakiranja za industriju te je realizirao

shvatljiva i razumljiva tek uskom krugu

reklamne etikete za poznate proizvode

eksperata i procjenitelja. Pozivanje na

poput likera Aurum i pakiranje slasti-

Dantea, jedne od tri krune talijanske

ce Parrozzo, pri čemu je reproducirao

književnosti, u maloprije spomenutim

listove biljaka, lovorovih bobica, mla-

stihovima, ujedno je i poziv velikom

dica i listova vinove loze u stilu Art

dijelu publike odnosno potrošačima

Deco’-a (secesije). Početkom 20. stoljeća

da uzmu udjela i u blagodatima visoke

umjetnici, intelektualci, pisci pomiču

kulture. Na taj način nastoji se razviti

se na nerazgovjetan prostor između

proces prepoznavanja poetskog izričaja

svijeta umjetnosti i književnosti, ali

čak i kroz pozivanje na kulturalnu en-

istovremeno i između svijeta izdavaš-

ciklopediju koju bi cjelokupna javnost

tva i oglašavanja. Ovo kretanje osoba

trebala dijeliti.

između raznih područja odgovara kon-

Priča o povijesti nastanka i komer-

tinuiranom pomicanju granica izme-

cijalizaciji slastice „Parrozzo“ nije

đu različitih umjetničkih, literarnih i

ograničena samo na to da nam pruži

izvanumjetničkih područja.

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

Onomaturg - kreator neologizama

imbol dekadentizma, Gabriele

janske kulture. Nijedan pisac nije na

D’Annunzio - Il Vate (Prorok), za-

život Talijana utjecao toliko koliko je

uzimao je veoma istaknutu po-

utjecao taj poeta, dramaturg, novinar

ziciju u talijanskoj literaturi, nadasve

i copywriter. Kada se misli na njega,

u razdoblju od 1889. do 1910. godine,

misli se na fenomen posebnog načina

i u toj ulozi uživao epitet istinskog

ponašanja, vladanja, stila života i na

autoriteta za pitanja talijanskog je-

pravi pravcati kult riječi.

zika. Tijekom svojeg života skrojio je

Elokventnost je za njega bila jedino

popriličan broj novih riječi i termina,

istinsko sidro spasenja u svijetu tisuća

od kojih se lijep broj zadržao u sva-

neprekidnih transformacija: „izraža-

kodnevnom, kako kolokvijalnom tako

vanje je moj jedini način življenja, način

i pisanom, vokabularu Talijana. Većina

na koji iskazujem samoga sebe, izraža-

korisnika ovog jezika nije toga niti

vanje znači živjeti.“ D’Annunzio je volio

svijesna. Il Vate je bio istinski inovator,

riječ zato što je ona u stanju izravno

pravi pravcati onomaturg - besjedo-

pobuditi emocije. On je izraze i termi-

tvorac, koji je ostavio neizbrisiv trag.

ne, te načine govora i iskazivanja, tre-

Bio je istraživač jezika s prirođenom

tirao kao veoma dragocjene predmete.

kreativnošću, u tolikoj mjeri da je smi-

Upravo zbog toga, on je bio u stalnoj

šljao i pronalazio neologizme, izraze i

potrazi za novim načinima pisanja

imena koji prije njega nisu ni postojali

i riječima koje bi se bolje prilagodile

u jeziku i životu Apeninskog poluoto-

njegovim mislima i bolje predstav-

ka. On je vladao vještinom kreiranja

ljale njegovu ideologiju. Na primjer,

neologizama razvijajući fonologiju,

pristalice fašizma preuzeli su veliki

vokabular i gramatiku. Bio je jedna

dio njegove izvanjske opreme i način

od najpropulzivnijih osobnosti tali-

izvođenja ceremonijala, frazeologiju

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

i osobit način izražavanja, govornički

odstranila rubne korice sa dva troku-

utjecaj na mase, kao i ritualni uzvik:

ta kvadratnog kruha tipa pancarre’ i

Eia, eia alala’. Njegove jezične i grafij-

tako povećala stupanj mekoće kriški i

ske inovacije ostale su trajati sve do

između njih umetnutog nadjeva (pr-

danas, kako u kolokvijalnom tako i u

votno maslac i inćuni).

pisanom svakodnevnom korištenju talijanskim jezikom.

Tih godina kada bi boravio u Torinu, D’Annunzio je znao svratiti u „Caffe

Pjesnik Gabriele stalno se „nadme-

Mulassano“, pa je tako jednom probao

tao“ s Danteom Alighierijem - „ocem

njihov izazovni novitet. Promatrajući

talijanskog jezika“, do te mjere da se

oblik tih „paninetti“ i dirnut njihovom

razmetao time kako je u svim svojim

kvalitetom, poželio je još jedan komad

djelima koristio ukupno četrdeset ti-

te u obraćanju namješteniku za ba-

suća riječi dok ih je Sommo Poeta (Vr-

rom rekao: „Želio bih još jedan od ovih

hovni Pjesnik) Dante koristio svega

ukusnih tramezzina.“ Tako je za ove

oko dvanaest tisuća.

sjajne kriške nadjevenog kruha izabrao

Pecivo „alla italiana“

umanjenicu riječi „tramezzo“ odnosno „tra-mezzo“ („nešto što se nalazi u

Osim u različitim oglašivačkim

sredini između dvaju ili više eleme-

žanrovima, iskazivao se i u stvaranju

nata“), kako bi time naglasio svojstva

novih obilježja, generičkih imena i

tog laganog zalogaja pogodnog za za-

brendova. Jedna od takvih njegovih

varati ili pak prekinuti trenutnu glad.

novotvorina je tramezzino. Ovaj brzi

Navodno mu je inspiracija za taj izraz

obrok nastao je u Torinu 1925. godine.

bio arhitektonski termin „tramezzo“

Autor mu je vlasnica lokala „Caffe’

(pregrada, razdvojni zid). D’Annunzio

Mulassano“, na trgu piazza Castello,

je novu kovanicu interpretirao kao de-

gospođa Angela Demichelis, koja je

gustaciju između glavnih obroka koja

jednog dana odlučila da je vrijeme za

doista pruža potpuno zadovoljstvo,

uvođenje noviteta u njihov menu’. Je-

kao trenutačni užitak u posezanju za

dan od tih noviteta bili su inovativni

zagrizkom ili užinom u formi meze,

„paninetti“ (kruščići), za koje su je

na pola puta između doručka i ručka.

inspirirali američki sendviči, i koje je

Bilo je to doba procesa talijanizi-

po prvi puta ponudila svojim klijenti-

ranja tuđica, a posebno napuštanja

ma kao idealni zalogajčić i čalabrčak

anglicizama i francizama i iznalaženja

za podsticanje apetita. Intuitivno je

njihovih supstituta u duhu talijan-

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

skog jezika. D’Annunzio je jednostav-

već kao pridjev izrazu „voiture“. Ona

no osjetio potrebu da riječ tramezzino

je tek kasnije postala autonomna, te

postane talijanski odgovor na engleski

upotrebljavana paralelno i u varijanti

„sandwich“, termin koji je imeno-

kratice „auto“. U stvari, 1876. godine

van po britanskom političaru Lordu

kada se ta riječ iz Francuske proširila i

Sandwichu. Ovaj bi, obično za vrijeme

Italijom, i to kao pridjev, stručnjaci su

igranja kartama ili golfa, tražio da se

imali mogućnost složiti se oko toga da

navlaš pripreme peciva ili kriške kruha

je koriste ili uz imenicu ženskog roda

namazane maslacem i sa salamom, si-

(kao „la vettura automobile“ ili „la

rom i još eventualno nečim. Ovakvo je

carrozza automobile“) ili uz imenicu

rješenje omogućavalo grofu da ponešto

muškog roda (kao „il carro automobi-

prizalogaji dok bi nastavio sjediti za

le“ ili „il veicolo automobile“). Kada se

stolom igrajući karte ili pak udarajući

termin „automobil“, od 1890. godine

lopticu za golf. Tako je pjesnik dao svoj

nadalje, počeo koristiti kao imenica,

doprinos u onemogućavanju već tada

kontroverze oko roda te imenice samo

modernog procesa „barbarskog en-

su rasle. Dakle, dilema koja je mučila

gleziniranja“ talijanskog jezika, i tako

kako francuske tako i talijanske jezi-

vrlo rano dao naslutiti i anticipirao ono

koslovce, u suštini se svodila na ra-

što će kasnije, a što traje i dan danas,

zrješavanje pitanja: da li je ta imenica

postati koloniziranje gotovo čitavog

ženskog ili muškog roda? Francuzi

svijeta engleskim jezikom i kulturom.

su se na kraju odlučili za to da je ona

Problem imenice automobil Pojava novog izuma na cestama,

ženskog roda budući je vezana uz riječ „voiture“ koja je u njihovom jeziku upravo ženskog roda.

potkraj 19. i početkom 20. stoljeća,

Prema talijanskom rječniku Alfreda

koji je užasavao pješake i konkuren-

Panzinija, Dizionario moderno iz 1905.

tnu mu željeznicu, sobom je donijela i

godine, riječ „automobil“ se najčešće

lingvistima nametnula jednu dilemu

koristila kao imenica muškog roda.

koja je od njih iziskivala donošenje

Futuristi predvođeni Filippom T. Ma-

rješenja u formi gramatičkih pravila

rinettijem odlučno su zastupali stav

vezanih na rod riječi „automobil“. Ta

kako je imenica „automobil“ muškog

se riječ, za novi izum odnosno samo-

roda. On je u jednoj od svojih ranih

kretno motorno vozilo, prvi puta po-

pjesama „Trkaći automobil (Moj Pe-

javila u Francuskoj ali ne kao imenica

gaz)“ - A l’Automobile de course (A mon

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

Pegasel) opjevao taj jureći stroj što se

svojstvena, a to je savršena poslušnost

pretvara u mitsko čudovište: „Siloviti

. Ali, suprotno ženama posjeduje neu-

bože čelične rase,/ Automobile opijen

siljenu i prirodno slobodnu polaganost

prostorom,/ Koji topćeš od muke, gri-

u savladavanju bilo koje neravnine.

zući se škripućim zubima! / O strašno

Inclinata progreditur. Veoma sam Vam

japansko čudovište užarenih očiju,/

zahvalan na elegantnom i veoma dra-

Hranjeno plamenom i naftom...“ I onda

gocjenom poklonu.“

još, u „Manifestu futurista“ (točka 4.),

D’Annunzio je rečenicom na latin-

opet Marinetti, utvrdio je aklamaci-

skom jeziku: „Inclinata progreditur“

jom: „Deklariramo da je veličanstvo

(okrenuta napretku), u dvije riječi za-

života obogaćeno jednom novom lje-

pravo donio osjećaj automobila koji

potom: ljepotom brzine. Trkaći auto-

pomaže svojem vlasniku, prometnog

mobil sa svojom haubom okićenom

sredstva koje se polaganim kretanjem

velikim cijevima poput zmija sa ek-

otkriva svijetu i donosi otvorenost i

splozivnim dahom...automobil čiji mo-

slobodu.

tor buči i trešti, kojeg kao da pokreće

Ovim je riječima, pjesnik predložio

rafalna paljba iz puške strojnice, ljepša

vlasniku Fiata da konačno sankcionira

je od Nike sa Samotrake.“

„žensku narav“ automobila, na koju

Mišljenje se, međutim, promijenilo

mu je u svom pismu ukazao i potkri-

kada je dvadesetih godina D’Annunzio

jepio argumentima. Kao već priznati i

poslao jedno pismo senatoru Giovanni

neosporni autoritet na lingvističkom

Agnelliju, utemeljitelju i vlasniku tvor-

području, ekspert za talijanski jezik

nice Fiat, kojim se zahvaljuje na uru-

„Vate nazionale“, D’Annunzio je bio taj

čenom mu poklonu - novom modelu

koji je presudio u korist druge opcije,

Fiat 509 cabriolet, u kojem je napisao:

opcije riječi ženskog roda: „automobile

„Dragi moj Senatore, upravo se vra-

e’ femminile“.

ćam sa svog posjeda u Desenzanu, s

I tako je on riješio semantičku di-

Vašim automobilom za kojeg mi se

lemu oko roda imenice automobil, a

čini da može riješiti pitanje spola o

koju su talijanski jezikoslovci godina-

čemu smo već raspravljali. Imenica

ma pokušavali razriješiti. Njegova je

„L’Automobile“ na talijanskom je jezi-

teza, dakle, imala diskretan utjecaj na

ku ženskog roda. Ona ima gracioznost,

konačnu odluku Giovannija Agnellija,

okretnost i živahnost zavodnice. Uz

koji je zauvijek napustio hipotezu da

to, ima jednu vrlinu koja ženama nije

u opticaj pusti imenicu „lo automo-

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

bile“ (ako imenica započinje sugla-

pljeni u velike cvatove nalik metli-

snikom, onda član „lo“ označava da

cama. Ljudi su odavna, zarezivanjem

je ona muškog roda, a za ženski rod

kore ove biljke, dobivali ukusni slatki

član je „la“).

sok, pa je nekome bilo palo na pamet

Osobna imena

da ga poistovjeti s manom - hranom s nebesa.

Cabiria je jedno od osobnih ženskih

Liala je umjetničko ime Amalie Li-

imena koje je izmislio D’Annunzio, i

ane Negretti Odescalchi, talijanske

to za glavnu heroinu istoimenog ni-

autorice svojevremeno popularnih lju-

jemog filma iz 1914. godine. Cabiria,

bavnih romana koji su najčešće objav-

po jednom od tumačenja, je ona koja

ljivani u novinama, kao podlistak ili

je „rođena iz vatre“ i koju Moloh (bog

feljton u nastavcima. Taj pseudonim

sunca, vatre i rata, ali i neman koja

dobila je na sugestiju D’Annunzija koji

proždire sve) želi žrtvovati. Prema

joj je želio dati ime koje bi ortografski

drugom tumačenju, izvor tog imena

sadržavalo riječ „un’ala“ (krilo): Ti

je u semitskoj riječi „kabir“ što znači

chiamero’ Liala perche’ ci sia sempre

velik i moćan. U starogrčkoj mitologiji

un’ala nel tuo nome“

Kabiri (Kabeiroi i Kabiroi) su prastara pelazgička božanstva, a u kasnije vrijeme sinovi i pomoćnici Hefestovi (boga vatre i kovačkog umijeća).

(Zvat ću te Liala zato da uvijek bude un’ala (jedno krilo) u tvom imenu).

Letjelica

Ime Ornella (izvor iz latinskog je-

Da bi označio (obilježio) novo sred-

zika, a značenje tog naziva je: mali

stvo prijevoza, D’Annunzio se poslužio

javor) također je rezultat danuncijev-

bogatom (zlatnom) zalihom latinskog

skih inovacija. Dodijelio ga je glavnom

jezika, kojeg je smatrao savršenim za

ženskom liku u tragediji La figlia di

tu svrhu. Iz njega je izvukao riječ ve-

Iorio (1904). Pjesnik je ovo ime skovao

livolus (talijanski „velivolo“; hrvatski

prema dijalektalnom izrazu „orniello“

„letjelica“).

što je u Toscani naziv za Fraxinos ornus,

Velivolo - „che va e per volare con le

to jest crni jasen (u nas još i primorski

vele“, odnosno letjelica - „koja uzlijeće,

ili gorski jasen). Ovo raslinje ima listo-

a da bi letjela mora razviti jedra/otvo-

ve rasperjane i neparno razdijeljene na

riti krila“. Ovo je pravi smisao riječi

pet do devet liski. Biljka je medonosna,

velivolus.

a cvjetovi su joj brojni i maleni, skuD’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

U kreiranju ove riječi inspirirao se

štaju posade, putnika i tereta. U hrvat-

i već ranije postojećim pridjevom iz

ski se jezik obično prevodi kao „trup

mornarske frazeologije, a koji je ozna-

aviona“. Ovu riječ prvi puta upotrijebio

čavao „onog koji izgleda kao da leti

je D’Annunzio u jeku zadnje faze svoje

jedrilicom“. Bila je godina 1910. kada

prozne produkcije, u romanu Forse che

je na konferenciji o „Dominaciji na

si’, forse che no: „...immagino’ di ritro-

nebu“ (Dominio dei cieli), D’Annunzio

varsi nella lunga fusoliera che formava

detaljno objašnjavao razloge izbora

il corpo del suo congegno dedaleo tra i

riječi „velivolo“- „letjelica“: „Riječ je

due vesti trapezii costruitti di frassino di

lako pamtljiva i izgovorljiva, fluidna je,

acciaio e di tela a dietro il ventaglio tre-

brza, ne komplicira i ne unosi zabunu u

mendo dei cilindri irti d’alette, di la’ dai

sami jezik. Budući da posjeduje odre-

qualli girava una forza indicibile come

đenu zvučnu sličnost s običnim prije-

l’aria: l’elica dalle cervature divine.“

voznim sredstvom, mogu je prihvatiti

(„... pretpostavio/zamislio sam da

kako obrazovani tako i oni manje učeni

se nalazim u dugačkom trupu koji je

ili neuki ljudi.“

oblikovao tijelo njegovog Dedalski vje-

Trup aviona

što izrađenog sklopa, između dva plašta što su visila s vratila odnosno na-

D’Annunzio je proučavao i specija-

prave, izrađenog od čelika i šatorskog

lističke leksikone, primjerice botanički

platna, a iza kojeg se nalazi lepeza što

(što je primjenio u pjesničkoj zbirci

podrhtava zbog cilindara načičkanih

Alcyone), zatim pomorski i vojni. Ovaj

krilcima, a nešto dalje od njih okre-

dio njegovih leksičkih istraživanja

tala se snaga neopisiva poput samog

utjecao je na formiranje onog dijela

zraka: propeler božanski zakrivljenih

danuncijevskog jezika koji je više ve-

lopatica.“

zan na modernost i koji će postati sa-

U ovom romanu nalaze se pojmovi

stavni dio specijalističkih leksikona i

iz područja automobilske industri-

rječnika strojarstva. Jedna od njegovih

je poput radiatore (hladnjak), volano

novih kovanica s tog područja je riječ

(zamašnjak), volante (volan), franci-

fusoliera. U aktualnom talijanskom

zam panna (prema francuskoj riječi

vokabularu ova riječ označava onaj

panne - kvar, defekt), ali još više one

segment zrakoplova koji ima „oblik

koje pripadaju svijetu avijacije. Uz riječ

dijela produženog u smjeru kretanja“,

fusoliera, u ovome romanu autor je po

a prema definiciji namijenjena je smje-

prvi puta donio i slijedeće termine:

100

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

carlinga (pilotska kabina), multiplano

Žestica, a ne konjak

(višekrilac), rullio’ (uzdužno valjanje,

Prema GRADIT („Velikom talijan-

ljuljanje), triplano (troplošnjak, tri-

skom rječniku uobičajenih riječi za

plan), virata (prekret uz ili niz vjetar,

stalnu upotrebu“) pojam arzente u tali-

zaokret ili okretanje). Sve su to izrazi

janski je jezik uveo upravo D’Annunzio.

koje su Filippo T. Marinetti i Fedele

U jednoj mu je prigodi bilo upućeno

Azari prihvatili i uvrstili 1929. godine

pitanje: „Desidera un cognac?“ (Želite li

u Primo Dizionario aereo italiano ko-

jedan konjak?), na što je on odgovorio

jim su imali namjeru standardizirati

s: „No, grazie. Gradirei arzente.“ (Ne,

pojmovnik koji je tih godina još uvi-

hvala. Radije bih žesticu.) Navodno je

jek bio dosta podložan varijacijama i

ovu riječ osmislio kao izvedenicu iz

izmjenama.

riječi „arzillo“ (živahan) i riječi „ar-

Vatrogasne postrojbe

dens“ odnosno „ardente“ (gorući), i tako htio opisati stanje euforije koje

Prigodom ustroja talijanskog na-

je inducirano pijanstvom, stanje koje

cionalnog korpusa za razvoj protupo-

čovjeku donosi osjećaj topline i koje

žarnih djelatnosti i aktivnosti civilne

prožima tijelo pri ispijanju žestokog

zaštite, 1935. godine, odlučeno je da

alkoholnog pića.

se istome dodijeli naziv koji je ana-

Prema jednoj drugoj varijanti priče,

logan imenu francuskih postrojbi: „I

D’Annunzio je predložio talijanizirati

pompieri“ (požarnici, oni koji crpe

francizam „cognac“. U jednoj autobi-

sisaljkom ili polijevaju šmrkom u svr-

ografskoj bilješci s kraja 1896. godine,

hu gašenja požara). Tri godine kasni-

naslovljenoj La Clarissa d’Oltremare,

je, u tijeku provođenja politike pune

koja je objavljena tek 1924. godine kao

kulturalne autarhije, francizam „les

dio prvog toma knjige La faville del

pompiers“ napušten je i zamijenjen

maglio, D’Annunzio piše: „... fitilji pra-

novom kovanicom vigili del fuoco: u

skaju i rasipaju miris maslinovog ulja

doslovnom prijevodu „oni koji pružaju

koji je pomiješan s mirisom žestokog

zaštitu od požara i pri tome održavaju

pića i voska“. Ali tu se još uvijek radi,

red„). Inicijator promjene naziva za

očigledno, o izražavanju koje je nasli-

vatrogasne postrojbe bio je, dakako,

jeđeno iz tradicije, a ne tek iz prefor-

D’Annunzio. Inspiracija za takvu ideju

muliranja pridjeva arzente u funkciji

bili su mu vigiles (noćni stražari, oni

imenice.

koji su uvijek budni) antičkog Rima. D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

101

Mnogo je zanimljiviji jedan malo

tile. D’Annunzio je i sam priznao kako

poznati članak iz periodičnog časo-

se pridjev arzente prije više stoljeća

pisa Corriere vinicolo (iz 1921. godine) u

koristio u starom govoru Toscane, a

kojem se glavni urednik istog obraća

arhaična fraza acqua arzente (raki-

D’Annunziju pitanjem: „Comandan-

ja, odnosno špirit kao destilat vina) u

te, ima jedna stvar koja je od velikog

starom firentinskom jeziku.

značaja za proizvođače vina i njihovih destilata, koji su se prošle godi-

Scudetto

ne okupili na Kongresu u Milanu. Oni

Scudetto je deminutiv riječi „scu-

su mi povjerili čast da Vas upitam za

do“, što znači štit ili grb, odnosno štit

neku talijansku riječ koja bi zamije-

s grbom. Kada je D’Annunzio ovu riječ

nila francuski izraz cognac. Kada bi se

upotrijebio na svoj inventivan način,

uspjelo pronaći adekvatnu riječ za taj

praktički joj je „dodao vrijednost“ i

proizvod, to bi onda našim vinarima i

tako je učinio nezaobilaznim dijelom

proizvođačima žestica dalo veliki po-

sportske terminologije. . Primjerice,

ticaj prema osvajanju stranih tržišta.“

kada se kaže da je„Juventus osvojio

D’Annunzio je dobro shvatio bit

„scudetto“ odmah znamo da je taj

stvari: „Bogme! I te kako!“ odgovo-

klub iz Torina osvojio talijansko no-

rio je on. „Znači i ja bih trebao, zbog

gometno prvenstvo. To je tako zato

vina kojeg i sam proizvodim od grož-

što svaki klub koji osvoji nogometno

đa iz mojeg vinograda, pronaći pravu

prvenstvo Italije ima pravo na svoje

talijansku riječ.“ Smijao se iskreno i

sportske dresove prišiti mali stilizira-

otvoreno, zadovoljan zbog čarolije za

ni grb trokutastog oblika, koji sadrži

koju se vidjelo kako se zrcali na oza-

trobojnicu odnosno boje nacionalne

renim licima vinara. Dok se on tako

zastave. Ta je praksa uvedena još 1925.

šalio, njegova je misao bila u grčevitoj

godine. Također svaka izabrana na-

potrazi za pravim motom. Iznenada

cionalna vrsta, ili sportaš pojedinac,

se uozbiljio i izjavio: „Pronašao sam

koji u bilo kojem sportu reprezentiraju

talijanski naziv za cognac. Ne može biti

svoju državu Italiju, na nacionalnom

ništa drugo do li arzente, epitet kojim

dresu nose scudetto. Ovaj sportski sim-

su naši preci uzdizali i obilježavali fini

bol dizajnirao je D’Annunzio. Prvi puta

tankoćutni duh vina.“ Na kraju, taj su

ga je dao primijeniti, početkom veljače

prijedlog, sve zainteresirane strane

1920. godine, na dresovima talijanske

jednodušno i s oduševljenjem prihva-

Vojne selekcije u nogometnoj utakmici

102

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

protiv reprezentacije grada Fiume, u

obvezne nositi na dresovima službeni

vrijeme njegove okupacije istoime-

grb vladajuće kraljevske obitelji Savoia,

nog grada. U doba Kraljevine Italije

ali D’Annunzio je ovom prigodom po-

nacionalne sportske selekcije bile su

stupio suprotno tome.

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

103

D’Annunzio i sport

„Fare sport e’ una fatica senza fatica“ („Upražnjavati sport, napor je bez napora“)

va izvorno danuncijevska izreka

i od pisanja. Sam je za sebe znao če-

upućuje na slabo poznati aspekt

sto tvrditi kako mu ne pada na pamet

našeg pjesnika i pisca i na vezu

biti klasičan pjesnik umotan u kućni

koju je imao sa sportom. Razlog tome

ogrtač i s nogama u sobnim papu-

vjerojatno stoji u činjenici da je javnosti,

čama. S druge strane, on koji je gajio

općenito, bilo zanimljivije proučavanje

toliku strast prema antici, nije mogao

njegovih ljubavnih i seksualnih dogo-

ustuknuti pred olimpijskom slikom

dovština, te literarnih i vojno-politič-

helenskog junaka koji u sebi sjedinjuje

kih aktivnosti. Istina je, međutim, da

etiku i estetiku. D’Annunzio kazuje

je D’Annunzio bio i pravi sportaš, prvi

kako je sport egzibicija. Egzibicija koja

veliki talijanski intelektualac koji se

predviđa i implicira nekakav plato,

za sport zanimao na sustavan način i

polje ili parter, a isto tako i elemente u

koji je, prije ostalih, naslutio ulogu koju

savršenom skladu sa svojim izrazitim

će zauzeti i predstavljati u modernom

estetizmom koji će tijekom godina,

dobu, odnosno značaj i budući utjecaj

a na poticaj njemačkog filozofa Fre-

kojeg će imati na društvo s kraja 19. i

dricha Wilhelma Nietzschea, postati

početaka 20. stoljeća.

nadčovječstvo (superomizam).

Oduvijek se, gotovo opsesivno, bri-

Tako je on i tjelesnom aktivnošću

nuo o svojem tijelu. Kako je bio esteta

nastojao slaviti svoju pojavu pjesni-

života, još je od svoje rane mladosti

ka sportaša, ukratko, i na ovaj način

iskazivao strast k prakticiranju kreta-

veličati mit o sebi samome. Još kao

nja. Sve to za inat klišeu o književniku

adolescent gajio je veliku strast prema

koji je sav povijen nad nekim stolom,

konjima i jahanju, i ona ga neće napu-

i pogrbljen od proučavanja knjižurina

štati cijeli život. Konj je „tako savrše-

104

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

no stvorenje da ga je još grčka antika

po tri sata, jer to je jedna od mojih

pripisala jednom od svojih najviših

strasti, plivam, veslam u gondoli pod

božanstava i stavila ga pod pasku svoje

mjesečevim svijetlom, srijedom i su-

najviše poštovane i najobožavanije

botom odlazim plesati, spavam, pišem

božice.“ Konj je bio ne samo simbol

stihove, idem se mačevati, udvaram se

dandy D’Annunzija, nego još više ra-

lijepim gospođama. (Sergio Giuntini,

zlog njegovih neprestanih financijskih

Gabriele D’Annunzio l’inimitabile atleta,

zaduživanja, ali i izvor inspiracija za

2012, str. 32).

njegovu neizmjernu literarnu pro-

Kao jedanaestgodišnjak upisao se

dukciju. Jednom je izjavio kako je sve

u prestižni internat Cicognini, u Pra-

sonete iz zbirke Le Citta’ del silenzio

tu. Tamo je, zbog svoje neizmjerne

(1903) sastavljao dok je galopirao. U

živahnosti, ubrzo priskrbio nadimke

zadnjem periodu svog života objasnio

„Sobilloso“ (huškač, onaj koji izaziva i

je: „Sva su moja pisana djela zapravo

podstrekava) i „Burraschino“ (onaj koji

djela konjanika, i koncipirana su dok

je bučan). Budući je bio nizak rastom

bih jahao konja.“ I ne samo to. Upra-

za svoj uzrast, drugovi iz internata su

vo ga je jahanje učinilo poznatim kao

mu nadjenuli i pomalo posprdno ime

prvog sportskog kroničara u Italiji, u

„Saltino“ (onaj koji nije u stanju izvesti

vrijeme dok je živio u Rimu.

veliki nego tek malen i kratak skok).

Fizička aktivnost i briga za vlastito

Iznenađenje je, međutim, bilo to što je

tijelo karakteriziraju život D’Annunzija

pokazivao osobitu sklonost za gimna-

još od njegovog djetinjstva. Tjelovježba

stiku i nadasve za mačevanje. Za ta dva

je za njega neka vrsta muze umjetno-

predmeta bi dobivao najviše ocjene i

sti, jer on je imao potrebu kretati se

čak zaradio posebno priznanje. Napo-

kako bi mu mozak mogao zamisliti i

se je pokazivao interes za mačevanje,

koncipirati raznorazne vizije. Dok je

sportsku disciplinu koja je u to doba (od

odrastao između mora, polja i boro-

80-tih godina 19. stoljeća i u počecima

vih šuma u svojem rodnom Abruzzu,

20. stoljeća) bila neophodan dio obuke

godinama je sudjelovao u natjecanji-

najvećeg dijela plemićkog staleža.

ma potezanja konopca, u konjičkim

S druge pak strane, bez obzira na

galopskim utrkama i u plivanju. U

odlične ocjene u internatu, nikada nije

jednom od pisama prijatelju Cesareu

postao moćan mačevalac. Potvrda za to

Fontani (datirano 12. 08 1880.) napisao

su ishodi nekoliko mačevalačkih duela

je: „Gotovo svako predvečerje jašem

u kojima je sudjelovao, zbog obrane

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

105

osobne časti. Prvi je duel imao 1885.

uzoleju Vittoriale ostale su sačuvane

godine ispred stanice Chieti Scalo

boksačke rukavice i par boksačkih

(Abruzzo).U tom je dvoboju zadobio

cipela koje je koristio trenirajući radi

ozbiljnu ranu u glavu, posjekotinu dugu

održavanja dobre fizičke kondicije još

pet centimetara na desnoj strani čela. U

u vrijeme egzila u Francuskoj.

svrhu saniranja te ozljede, liječnik mu

D’Annunzio je bio zaljubljenik u

je preporučio uzeti jaču dozu željeznog

jahanje pa je obično nabavljao konje

perklorida. Nažalost, ona mu je uzro-

velikih vrijednosti kako bi obogatio

kovala trajnu ćelavost. Godinu dana

svoju prestižnu ergelu. Imao je 23 ko-

kasnije, prijatelj mu Scarfoglio odlučio

nja. Jedan od njih - Wollo Mollo - ušao

ga je izazvati na dvoboj. I u njemu se

je u anale po drugom poznatom zba-

D’Annunzio nije baš proslavio jer je na-

civanju pjesnika iz sedla, a koje ga je

kon trećeg napada sabljom ostao lakše

koštalo frakture nosa. Na koncu, zbog

ranjen. Nakon nekog vremena, njih su

financijskih teškoća, bio je prisiljen

dvoje ipak izgladili svoje nesuglasice

prodati sve te konje osim dva koje je

pa su opet postali prijatelji.

uspio zadržati zahvaljujući strpljivom

Jedan od sportova koji su mu se naj-

radu njegova prijatelja i tajnika Anton-

više dopali bio je boks. Fascinirao ga je

ginija. Nakon nekoliko mjeseci borav-

zbog inovativnosti koju sobom donosi,

ka u Parizu, D’Annunzio se zaustavlja

posreduje i prenosi: „Boks je jedan od

u Arcachonu, uz Atlantski ocean. Tu se

prvih sportova kojeg je preuzela kro-

također predaje užicima dugotrajnog

nofotografija (fotografsko prikazivanje

jahanja, koje mu istovremeno dobro

nekog kretanja snimanjem niza tre-

dođe i kao način zavođenja dama koje

nutačnih slika u veoma kratkim vre-

u njegovom društvu jašu. Sportska

menskim razmacima). Uz to, kretanje

hiperaktivnost prouzročila mu je jednu

i rad nogu koji su važni radi ispravnog

distorziju koljena dok je igrao tenis na

upražnjavanja i izvođenja borbe, jako

igralištu pokraj talijanske ambasade,

dobro pristaju i odgovaraju počecima

tako da je jedno vrijeme morao miro-

kinematografije koja je u ekspanziji.

vati, a konja nije ni mogao uzjahati.

Možemo, dakle, reći da je kronofoto-

U vrijeme boravka u Francuskoj pri-

grafija kao neka anti-kamera odno-

sustvovao je važnom boksačkom su-

sno predskazanje (prethodna najava)

sretu između dva velika asa, George

modernog kina.“ D’Annunzio je i sam

Carpentiera i Jane Jannettea, u namjeri

prakticirao boksačke vještine. U ma-

da to dokumentira i da usvoji trikove

106

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

boksačke vještine. Novousvojene po-

slanja biljega za upis i nula ispita koje

krete pjesnik je imao prilike isprobati u

sam položio“. Glavna preokupacija ipak

jednom slučajnom „meču“ izvan ringa,

su mu bili izlasci za koje je talijanska

o čemu je svjedočio njegov dugogodišnji

prijestolnica nudila mnoštvo prigoda.

tajnik Tom Antongini: „Jedne je večeri u

Strast za sportom, a posebno za konji-

Archachonu izašao iz kuće, posve sam,

ma i dalje ga stalno prate: „Gotovo sva-

kako bi se sučelio s jednim ruskim vaga-

ko jutro posezanje za mačem, a poslije

bundom, koji se motao oko vile i za kojeg

podne duga višesatna jahanja na Agru

je pretpostavio da mu je zlostavljao psa.

prije večernjih obveza“ (Agro romano

U odnosu na D’Annunzija, Rus je bio pra-

je prostrano ruralno područje, djelo-

vi grmalj, a uz to nije izgledao kao neka

mice ravno a djelomice brdovito, što

osoba od povjerenja. D’Annunzio mu se,

obuhvaća prostor uokolo Rima, danas

iako naizgled slabašan i nježan, ipak

je to područje općine Fiumicino). Upra-

silovito suprotstavio, a da se prethodno

vo se u Rimu zaokupio svojom novom

nije uopće ni pokušao uvjeriti da li je ovaj

profesijom, onom sportskog novinara.

naoružan ili nije. U tom trenutku, ruski nitkov dao je znak podizanjem ruku, a pjesnik je nasrnuo na njega i zadao mu takav udarac u stomak da se ovaj izmaknuo i odustao od daljnje borbe kako bi izbjegao veće nedaće.“ D’Annunzio je o boksu govorio i u jednom od svojih najpoznatijih romana, u Forse che si’ forse che no, spominjući američkog boksača Jacka Johnsona, prvog tamnoputog boksača koji je postao svjetski prvak u teškoj kategoriji. Nakon završetka školovanja u internatu, D’Annunzio se na jesen 1881. godine seli u Rim radi upisa na studij književnosti i filozofije. Međutim, u aulama fakulteta ga se rijetko viđa. Svoje će sveučilišno razdoblje ovako rezimirati: „Bile su to dvije godine D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

107

D’Annunzio se 1885. godine obra-

firentinske utrke.“ Mačevalačka na-

tio Luigiju Rouxu, glavnom uredniku

tjecanja ga i nadalje zaokupljaju. Tako

dnevnika La Tribuna (čiji je već bio su-

početkom kolovoza 1887. godine pot-

radnik) s prijedlogom da mu povje-

pisuje članak naslovljen Mano sinistra

ri uređivanje rubrike pod naslovom

(Lijeva ruka), u kojem tumači ispravnu

„Sport e altro“ (Sport i ostalo). U njoj

uporabu lijeve ruke u tehnikama ma-

će izvještavati o najznačajnijim sport-

čevalačke borbe prilikom sportskih

skim događajima u prijestolnici, kao

natjecanja. Tu je tehniku obrazložio

što su mačevalačka natjecanja i brojne

navodeći primjer uspješnog dvoboja

konjičke utrke. Već prvog travnja, javlja

između takmaca od kojih se jedan zvao

se člankom Sciabole e Fioretti (Sablje i

Dekeriel, a drugi Chapuis.

floreti), kojeg potpisuje pseudonimom

Ovi prvi objavljeni članci sa sport-

„Vere de Vere“ i u kojem piše o odušev-

skim temama svjedoče o tome kako

ljenju žena vještinom mačevalaca i o

je D’Annunzio, gotovo deset godina

tome kako su njima ostale očarane. Za

prije nego što su u Italiji pokrenute prve

novu rubriku, dva tjedna kasnije piše

sportske novine La Gazzetta dello sport

i drugi članak pod naslovom Corse in

(1896), intuitivno naslutio - prije svih

via Salaria, svoj prvi komentar o jednoj

drugih - prijelaz sporta iz aktivno-

konjičkoj utrci. Taj će mu članak kasnije

sti za elitu u fenomen koji će zahvatiti

poslužiti kao inspiracija za pisanje ro-

široke slojeve masa. S pravom ga se,

mana Il Piacere (1889). Na taj način vla-

zato, može smatrati „prvim talijanskim

stitu je novinarsku kroniku pretočio u

sportskim novinarem.“

roman. Mjesecima kasnije D’Annunzio

Početak dvadesetog, ili kako su ga

dostavlja u La Tribuna novi članak o ko-

neki nazvali „vrlo kratkog“, stoljeća

njičkoj utrci kluba „Societa’ del Lazio“,

obilježeno je stupanjem na scenu mo-

na kojoj su sudjelovala četiri konja.

torizacije, scene na kojoj dominiraju

Početkom svibnja 1886. godine, u

automobili, brodice i zrakoplovi. Osim

članku naslovljenom Il Mail meravigli-

ženskim čarima, D’Annunzio je odmah

oso, divi se motorima - novotariji koja

postao jednako zanesen i novitetima

će posebno obilježiti nadolazeće 20.

novog stoljeća: brzinom, tutnjavom i

stoljeće. Tu u detalje opisuje automobil

treštanjem motora vozila, opijen letom

zvan „Mail“ koji se prvi puta pojavljuje

u zračnim visinama. Već 1904. godine

u Italiji „..na prelijepom polju prepu-

posjeduje automobil Florentia. Toliko se

nom zelenila, na kojem se održavaju

zainteresirao za tzv. eksplozivni motor

108

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

- motor s unutarnjim sagorijevanjem -

po cesti jednako je teško kao kad bi je

da ga je sam naučio rastaviti i sastaviti,

trebao određivati volan bez preciznih

i postao poprilično kompetentan po

instrumenata. Ti to najbolje znaš po

pitanjima automehanike.

tvojim iskustvima s velocipedom.“

Uz to, patentirao je i neka rješenja

Automobil je brzo ušao i u njego-

za pneumatike (autogume), obzirom da

va literarna djela. Godine 1909.,već na

se u to vrijeme nije bilo moguće previše

prvim stranicama romana Forse che si’

pouzdati u iste jer su se znale često i

forse che no, opisuje ludu automobilsku

lako probušiti. Bio je veliki kolekcio-

utrku dva lika, Paola Tarsia i njegove

nar brojnih vozila: Alfa Romeo, Lancia,

ljubavnice Isabelle Inghirami. Često

sjajni Isotta Fraschini cabriolet s 8 ci-

je prisustvovao raznim automobili-

lindara (1936. godine dostizao je brzinu

stičkim utrkama, kako u Italiji tako i

od 150 km/h), razni modeli Fiata, među

u Francuskoj. Njegova strast za auto-

kojima je bio i čuveni T4 kojim se dove-

mobilima nije prestala ni u njegovim

zao u grad Fiume kada ga je okupirao.

poznim godinama tako da je dao sagra-

Bio je počasni član udruge „Automobile

diti, pokraj svoje rezidencije u Gardone

Club de France“ .

Riviera, namjerno vrletnu cestu punu

U odabiru svog voznog parka uvijek

zavoja, uspona i nizbrdica, a sve kako

je mnogo računa vodio o dva, njemu

bi mogao i dalje upražnjavati svoje vje-

najvažnija faktora, o estetici i tehni-

štine za volanom. Često je znao biti i

ci. Svijet brzina je za D’Annunziju bio

pokrovitelj raznim veslačkim i moto-

posebna religija. Brzinu je smatrao na-

nautičkim utrkama što su se održavale

činom da se čovjek uzdigne do Boga.

na jezeru Lago di Garda, kao primjerice

U mondenim kronikama pisanih me-

motonautičkom nadmetanju pod nazi-

dija postao je poznat po svojim ludo

vom La Coppa D’Annunzio održanom od

presmionim vožnjama. Zbog toga je

3. do 11. svibnja 1930. godine.

gotovo redovito bivao „nagrađivan“

Nakon preseljenja u Vittoriale,

kaznama za prekoračenje dopuštene

D’Annunzio je tamo najčešće odbijao

brzine. Ostalo je zabilježeno kako bi u

primati u posjete najveći dio onih koji

takvim slučajevima izravno od Mu-

su se s njim željeli susresti. Ipak je, kra-

ssolinija tražio da ih ovaj podmiri, na

jem travnja 1932. godine, pristao biti

račun njegove kreativnosti na literar-

„testimonial“ u prezentiranju novog

nom i sportskom polju, te mu pisao:

modela Alfa Romeo Berlina 6C 1750. Taj

„Odrediti brzinu kojom se treba voziti

događaj svojom je prisutnošću uveličao

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

109

i tadašnji vladar cestovnih brzinskih

najbržem čovjeku na svijetu.“

utrka Tazio Nuvolari, nadimkom Ni-

Osim za automobil, D’Annunzio se

vola, koji je bio poznat i kao „Il Man-

zanimao za primjenu eksplozivnog

tovano Volante“. Ovaj je sportaš bio

motora i na zrakoplovima. U travnju

europski prvak u motociklizmu (1925.

1909. godine imao je priliku osobno

godine) te dvostruki pobjednik (1930. i

se upoznati s Wilburom, jednim od

1933. godine) automobilističkih utrka

braće Wright koji su u povijest ušli kao

RAC Tourist Trophy u Velikoj Britaniji

ljudi koji su prvi letjeli zrakom. Bilo je

(u rangu svjetskog prvenstva), te je bio

to za vrijeme vježbi letenja, koje su se

pionir driftanja, odnosno tehnike vo-

održavale na polju Centocelle nedaleko

žnje u kojoj vozač namjerno prelazi - uz

Rima, a u društvu prvog talijanskog

gubitak vuče, uz održavanje kontrole, a

pilota Maria Calderare. Nekoliko mje-

dok vozi automobil - kroz cijeli zavoj.

seci poslije toga, pjesnik je sudjelovao

D’Annunzio je Nuvolariju tada poklo-

na jednoj od prvih avijatičarskih de-

nio jedan predmet namjenski izrađen

monstracija na Circuito di Montichia-

samo za njega. Bilo je to ukrasno puce

ri, pokraj Brescie, koju je promatralo

odnosno zakapča za zapučak, izrađena

veliko mnoštvo gledatelja i gdje je bio

od zlata u obliku kornjače, s ugravira-

zajedno s američkim pilotom Glenn

nom posvetom: „Najsporija životinja,

Curtissom. Listu Corriere della sera (u

110

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

izdanju od 13. 09 1909.) D’Annunzio

postao je Gino Bartali, nadimkom Gi-

je dao intervju u kojem je iznio svoje

nettaccio, kojega je pjesnik tom prigo-

impresije s tog događanja: „To je nešto

dom došao osobno pozdraviti i čestitati

božanstveno. Božanstveno i za sada ne-

mu. Ovaj je događaj za organizatore bio

izrecivo. Upravo me prožela neizmjerna

toliko uspješan da su i naredne 1937.

radost, neki poseban osjećaj meni do sada

godine jednu od etapa doveli u Gardone

nepoznat, osjećaj koji me dirnuo i koji me

Riviera. Ostalo je zabilježeno kako,

učinio znatiželjnim. Ne mislim više ni na

međutim, taj put D’Annunzio nije sišao

što drugo nego samo na to kako da letim.

pozdraviti pobjednika. Ograničio se tek

To je meni jedna nova potreba, jedna

na to da definira biciklizam kao „napor

moja nova strast.

kojemu idioti izlažu svoje mišiće i mu-

Glasovita biciklistička utrka Giro

skulaturu.“ To je bio njegov oproštaj

d’Italia, svojom je posljednjom - de-

sa sportom, na ne baš srdačan način.

vetnaestom etapom - 1936. godine

Tada je, naime, već bio vidno umoran,

okončana upravo ispred rezidencije

možda čak predosjećajući svoj skori

Vittoriale. Ukupni pobjednik tog Gira

odlazak. Umro je godinu dana poslije.

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

111

Sport u D’Annunzijevoj „državi“ Fiume i Scudetto

prigodom gubi dva zuba. Od tog trenutka odlučio je kako više neće igra-

Autocentriran, usredotočen na sa-

ti nogomet s drugima u društvu. Za

moga sebe i individualist po prirodi,

svaki slučaj, sačuvao je poklonjenu

D’Annunzio nije nešto posebno oboža-

mu loptu kako bi se povremeno sam s

vao momčadske sportove. Neprestano

njom igrao, prakticirajući tako jednu

zaintrigiran novotarijama, pozornosti

od tjelovježbi radi održavanja fizičke

mladog pisca tako nije izmaknuo je-

kondicije.

dan novi sport koji je već bio u velikoj

Nakon što je prošlo više od dvadeset

ekspanziji, šireći se Europom i dobrim

godina od njegovog prvog dodira s no-

dijelom ostatka svijeta. U pitanju je,

gometnom loptom, ponovo se približio

dakako, bio tzv. Association Football

„najvažnijoj sporednoj stvari na svije-

odnosno nogomet. Moderno nogo(m)

tu“ u vrijeme vladanja gradom Fiume.

loptanje, nastalo tek negdje polovicom

Veliki rat prvo je utjelovljenje danun-

19. stoljeća na britanskom otočju, kao

cijevskog načela „živjeti opasno“, mo-

da je bilo predodređeno da postane

dus agendi (način izrade podsjetnika s

sport kojeg će ljudi širom planeta naj-

bilješkama o onom što se ima uraditi)

više pratiti i voljeti. Prema povijesnim

koji se sastoji od agonizama, odno-

zapisima, taj je sport već 1887. godi-

sno borbenog duha koji je savršeno

ne prvi puta na plažama Francaville,

pristajao rodu Ardita - specijalnom

mjesta kraj Pescare, zaigrala i tamoš-

odredu naoružanog pješaštva kraljev-

nja mladež. Nekako, baš u to vrijeme,

ske vojske - vojnom krilu Danuncijade.

muzičar Francesco Paolo Tosti svom je

Arditi su se odlikovali po zadivljujućim

prijatelju D’Annunziu poklonio pravu

pothvatima u vrijeme ratnih pohoda. U

kožnatu loptu, s unutra umetnutom

njihovoj fizičkoj pripremljenosti sport

gumenom zračnicom, koju mu je donio

je imao temeljnu ulogu.

direktno iz Engleske, u kojoj je tada živio.

Kvarnerska Regencija proglasila je 8. studenog 1920. godine temelj-

D’Annunzio je ljetne dane odmora

ni „državni“ dokument, to jest ustav

obično provodio u svom rodnom kraju,

Carta del Carnaro, u kojem je jedan od

pa nije ni on odolijevao porivu da se s

važnih naglasaka stavljen na „atleti-

prijateljima oproba i u toj novoj igri.

zam fijumanske epopeje“. U sadržaju

U jednoj od ljetnih utakmica, tijekom

šezdesetpetog poglavlja tog ustava

duela, biva oboren na zemlju i tom

izričito se govori o sportu, točnije u

112

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

dijelu „Fondamenti“ (temelji), pod

bili su: prvenstveno se baviti fizičkom

točkom 8. piše:“ Statuti garantira-

pripremom i kondicijom legionara.

ju svim građanima oba spola tjelesni

I on sam kao sportaš, D’Annunzio je

odgoj na otvorenom i u opremljenim

jasno shvatio značenje sporta u druš-

dvoranama.“ Provođenje tog prava

tvu. Razvijanjem sporta postigao je

nadzirat će Ufficio per l’educazione fisica

više ciljeva: njegova je soldateska

e sport (Ured za fizički odgoj i sport).

upražnjavala sport, što je povećavalo

Tjelesna je kultura za D’Annunzija

njenu disciplinu, sportom su se bavili

temeljna komponenta kulture i stila

mladi ljudi i brojni sportski funkci-

života, kako muškarca tako i žene. Uz

oneri, a Comandante nije propuštao

to, tim dokumentom D’Annunzio je i

ni jednu priliku da sportska zbivanja

svojim legionarima nametnuo striktnu

pretvori u manifestaciju svojih po-

sportsku obuku:“ Legionar ne može za

litičkih ideja. Gostovanja, a naročito

sebe reći da je u potpunosti realiziran

pobjede, fijumanskih sportaša u Kra-

ako nije ekspert u trčanju, u izved-

ljevini Italiji prikazivani su kao dokaz

bi skokova, u šakanju i borbi prsa o

njegove političke snage. U gradu su se

prsa, u hrvanju, veslanju, plivanju,

organizirala i održavala natjecanja

uspinjanju i spuštanju niz konop.“ Tu

u raznim sportovima, a najaktivniji

se podrazumijevala i vještina jahanja

su bili lakoatletičari, veslači, plivači i

odnosno sposobnost da se „jaši konje

plivačice, vaterpolisti, boksači, hrvači

na bilo koji način.“

i jedriličari.

U vrijeme D’Annunzijeve fijuman-

Sport broj jedan tada je, dakako, bio

ske epizode sport se u gradu pojavlju-

nogomet. U gradu Fiume djelovalo je

je i razvija kao kulturološki događaj

trinaest klubova, petnaest vojničkih

prvoga reda. Početkom 1920. godine

momčadi, po dvije školske i radnič-

u gradu Fiume već djeluje devetna-

ke reprezentacije. Odigravala su se i

est sportskih klubova, pa se te godine

nogometna prvenstva u obje konku-

osniva Fascio delle Societa’ Sportive di

rencije (vojno i civilno). U civilnoj kon-

Fiume (Savez sportskih društava) koji

kurenciji sudjelovale su momčadi od

okuplja sve sportske udruge grada.

prije već postojećih najjačih klubova:

Pri zapovjedništvu D’Annunzijeva

Esperia, Olympia, Gloria i Juventus Enea.

stožera utemeljen je poseban ured za

Lakoatletičari su se natjecali uglavnom

sport, nešto kao ministarstvo sporta.

u trkačkim disciplinama i brzom ho-

Zadaci ovog vojnog sportskog ureda

danju. Prvu atletsku priredbu organi-

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

113

ziralo je sportsko društvo A.S. Juventus

prihvatili predsjedavanja počasnom

Enea. Utrke u trčanju na 100m, 400m i

žiriju. Za utrku se prijavilo oko stotinu

3000 m održane su zadnjeg dana ve-

natjecatelja. Prilikom otvaranja sport-

ljače 1920 godine. Dva tjedna poslije,

skog vojnog igrališta VIII jurišnog odre-

uličnu utrku gradom organizirao je i

da, u svibnju 1920. godine, na novom

klub A.S. Ardita Juventus. Iz izvještaja

su objektu održana brojna atletska

ondašnjih fijumanskih dnevnih novina

natjecanja, ali i u nekim manje uobi-

La Vedetta d’Italia vidljiva je masovnost

čajenim disciplinama kao što su „salto

bavljenja sportom ne samo vojnika već

mortale“ (okret tijela u letu naprijed,

i natjecatelja civila. Sva su društva bila

unatrag ili bočno za 360 stupnjeva oko

polisportska, a njihovi su se članovi u

ramene osi) i „salto a pesce“ (riblji

pravilu bavili s više sportova, pa malo

skok - pri kojem su ruke uz tijelo što

koji nogometaš nije, primjerice, još bio

podsjeća na riblje peraje).

i trkač ili plivač.

Prvog dana kolovoza 1920., održana

Uviđajući važnost sporta, napo-

je jedna neobična sportska priredba u

se trčanja za održavanje i kondicije

disciplini koja se, još do prije tride-

i discipline, novoosnovani vojni iz-

setak godina, ponegdje prakticirala u

vršni „Ured za sport komande gra-

sličnom obliku kao australijski cross.

da“ organizirao je početkom svibnja

Natjecanje u biciklističko -- atletsko -

1920. uličnu utrku pod nazivom Doppia

plivačko štafetnom klupskom višeboju

Traversata (Dvostruki prolaz gradom)

organizirale su biciklističke sekcije

na stazi koja će poslije biti gotovo kla-

sportskih društava Club dei Quindici i

sična za fijumanske ulične utrke, bilo

C.S. Gloria. Najprije su startali biciklisti

u trčanju bilo u brzom hodanju. Staza

na relaciji Fiume (Mlaka) - Jurdani -

je bila pogodna jer se trčalo u rav-

Fiume, za njima u štafetnom slijedu

nini, bez uspona i padova, a vodila

trkači od kvarta Mlaka do luke gdje su

je iz centra (od tadašnjeg trga Piazza

predali štafetu plivačima koji su po-

Scarpa, a današnjeg Jelačićevog trga)

sljednju dionicu isplivali do lukobrana

starom cestom do brklje na Kantridi i

Molo longo. Pripreme za ovo natjeca-

natrag, u ukupnoj dužini od oko 10 km.

nje bile su intenzivne i pedantne, a i

Zbog političkih zbivanja i opće situacije

zanimanje gledateljstva bilo je veliko.

u gradu, valjalo je utrci dati što veće

Početkom 1920. godine, vojni izvrš-

značenje. Zato su se D’Annunzio, osob-

ni ured odlučio je ugovoriti jedan su-

no, i njegov general Santo Ceccherini

sret između nogometne reprezentacije

114

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

grada Fiume i selekcije danuncijevskih

Nikola I Petrović-Njegoš (otac Jelene,

legionara, a sve u svrhu učvršćivanja

koja udajom 1896. godine za talijan-

prisnosti i uzajamnog odnosa i povje-

skoga kralja Vittoria Emanuellea III di

renja među dvjema stranama. Susret

Savoia, postaje talijanskom kraljicom

je održan dana 7. veljače na igralištu

Regina Elena di Montenegro) dana 8.

Kantrida. Fijumanska reprezentacija

listopada 1912. godine navijestio rat

bila je sastavljena od ponajboljih igrača

Turskoj (Prvi balkanski rat), odušev-

domaćih klubova „Olympie“ i „Cluba

ljeno telegrafirao svom dugogodiš-

sportivo Fiume“. Selekcija legiona-

njem tajniku Antonginiju: „Živio stric

ra nosila je službeni naziv „Comando

Nikola! U zahod sa njegovim zetom!“

Militare“ (Stožer vojnog zapovjedniš-

Uz to, ovakvim odabirom grba želio je

tva) i u toj su utakmici njeni igrači bili

naglasiti svoj stav o tome da bi grad

odjeveni u klasičnom kompletu kojeg

Fiume trebao biti konačno pripojen

su činili dresovi azurne boje i bijele

Italiji, ali ne ovoj monarhističkoj nego

kratke hlačice, budući su reprezentirali

onoj pod stijegom Republikanaca.

talijansku državu.

Utakmicu na Kantridi organizirao

No, u tom susretu na majicama nisu

je „Ufficio per l’ educazione fisica e

imali pričvršćen uobičajeni grb vlada-

sport“ (Ured za fizički odgoj i sport).

juće kraljevske obitelji Savoia (crvene

Prema pisanju lokalnog lista La vedetta

boje s bijelim križem u sredini), nego

d’Italia, za tu su utakmicu igralište

trobojni grb (u bojama talijanske za-

tjednima prije preuređivale čete voj-

stave) heraldički uobličen po predlošku

nika pješadinaca, inače vičnih kopanju

tzv. „modernog francuskog grba“, bez

rovova. Bile su podignute nove drvene

ikakvog uresa ili ukrasa s unutarnje

tribine, kojima su nazočili najviši vojni

strane. Taj je grb izvorno inovacija

i ostali gradski uglednici. Događaju je

Gabriele D’Annunzija, a simbolizirao

nazočio veliki broj gledatelja,a ostva-

je republikanizam. Naime, pjesnik

ren je i rekordni utržak od čak 25.000

nije gajio baš neke simpatije prema

kruna, što je bilo gotovo četverostruko

tadašnjem talijanskom kralju. U vezi

više u odnosu na dotadašnji financijski

s tim postoji jedna zanimljiva crtica:

utržak s neke od utakmica. Susret ko-

romanopisac i jedan od pjesnikovih

jeg je obilježila pojava novog amblema

biografa Piero Chiara pronašao je u do-

na majicama izabrane talijanske vrste,

kumentima da je D’Annunzio, na vijest

svojim je fotografijama dokumentirao

da je crnogorski knjaz (a potom i kralj)

i ovjekovječio Luigi Repetto - fotore-

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

115

porter lista Lo Sport Illustrato (izdanje

la. Novitet scudetto ubrzo je odjeknuo

od 21. 02 1920.). Uz fotografije, u tom je

Italijom, napose u krilu talijanskog

listu objavljen i tekst u kojem je ostalo

nogometnog saveza FIGC. U kolovo-

zapisano da je Reprezentacija grada

zu 1924. godine, na jednoj od svojih

Fiume pobijedila rezultatom 1:0. U iz-

sjednica održanih u Torinu, FIGC je

vještaju s utakmice, zabilježeno je da je

odlučio da ubuduće svaki klub u Italiji,

Comandante D’Annunzio ostao prisu-

koji osvoji nogometno prvenstvo, ima

stvovati susretu sve do kraja utakmice.

pravo ukrasiti svoje dresove trobojnim

U pauzi nakon prvog poluvremena,

scudettom (doduše nešto modificiranim

otišao se osobno upoznati i pozdraviti

„na švicarski način“, odnosno više za-

s kapetanima obje momčadi. Ovom

šiljen prema rubovima u odnosu na onaj

utakmicom na javnu je scenu „stupio“

kojeg je uobličio D’Annunzio).

termin Scudetto, a nešto kasnije i u

Pod pritiskom odluka fašističkog re-

upotrebu u svjetskoj sportskoj ter-

žima 1931. godine, ovaj biva zamijenjen

minologiji. Igralište, kasnije kultni ri-

„starim“ savojskim grbom, ali s dodat-

ječki stadion Kantrida, tako je postalo

kom liktorskog snopa („fascio littorio“)

„rodno mjesto“ Scudetta. Kuriozitet je

uz jedan bok. Doduše, danuncijevski

što je ovu povijesnu činjenicu opisao i

trobojni simbol ostao je u primjeni,

dokumentirao i CONI (Talijanski olim-

ali samo kao ukras klubovima koji su

pijski komitet) u svojem mjesečnom

osvajali Kup Italije. Po okončanju Dru-

glasilu Lo Sport Italiano 1/1998.

gog svjetskog rata i uređenju Italije u

Budući da je prva utakmica pobudila

Republiku, „republikanski danuncijev-

veliki interes i uspjeh, odlučeno je da

ski“ trobojni grb - scudetto - ponovno

se odigra i uzvratni susret 9. svibnja

se uvodi (u izvornom heraldičkom obli-

1920. Fijumanska reprezentacija u uz-

ku) kao dodatno obilježje na sportskoj

vratu je opet pobijedila, rezultatom 2:1.

opremi budućih nogometnih šampiona,

D’Annunzio je po završetku utakmice

a od proljeća 1947. godine kao jedini grb

svakom od članova svoje „legionar-

na majicama igrača nacionalne izabra-

ske“ vrste poklonio po jedan par cipe-

ne vrste s Apeninskog poluotoka.

116

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

Moto i slogani D’Annunzia

zreke i lozinke (zaporke) majstora

D’Annunzio imao na javno mnijenje

života, koji je obilježio cijelu jednu

Italije zahvaljujući svojoj magnetsko-

epohu.

elektrizirajućoj osobnosti. Mnoge će

U slučaju D’Annunzija potvrđuje se

od ovih poznatih i slavnih fraza nešto

kako su izreke, slogani i parole posta-

kasnije, od riječi do riječi, preuzeti

li odraz ne samo jedne nevjerojatne

fašistička retorika.

osobnosti koja je dominirala talijan-

Fenomen D’Annunzija u to doba

skom i europskom kulturalnom i po-

imao je razmjere koji su danas jedva

litičkom scenom gotovo pola stoljeća

zamislivi.

već i cijele jedne zajednice, odnosno

U današnje vrijeme gotovo je ne-

talijanskog društva, tijekom prva dva

moguće vjerovati toj bezumnosti

desetljeća dvadesetog stoljeća. Antički

mase, mnoštva koje ga je smatralo

ratni pokliči, latinske fraze i tekstovi

superiornim bićem koje je obdareno

utisnuti, ugravirani i uklesani na sta-

izvanrednim kvalitetama, gotovo vr-

rim prašnjavim grbovima i zabilježeni

hunskim majstorom života. On je bio

u spisima te preuzeti iz zajedničkog

mali bog - utjelovljenje trojstva poete,

klasičnog i renesansnog nasljeđa - u

heroja i velikog ljubavnika - kojeg su

novo doba već lišeni važnosti i zna-

veličali ali istovremeno i mrzili kao

čaja - postali su magične formule

malo koga na svijetu, koji je još za svog

korištene za pobuđivanje ljubavi za

života ušao u legendu. Integralni dio

domovinu, za rat, ali i za otvoreno

te legende su i izreke i slogani kojima

izazivanje talijanske vlade i državnih

se D’Annunzio svojevremeno okružio

institucija. Taj proces preuzimanja ne

u raskošnoj vili Capponcina, a kasnije

može se objasniti bez uzimanja u obzir

u pustoši osame pribježišta Vittoriale.

silne popularnosti i utjecaja koje je D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

117

Dovoljno je pogledati skup najzna-

sigurnosti, iako je on htio sudjelova-

čajnijih slogana koje je pjesnik kori-

ti u zračnim vojnim naletima. Ipak

stio da bi se moglo shvatiti kako mu

je, početkom kolovoza 1915. godine,

je svaki bio važan za točno određenu

uz pilota Giuseppea Miraglia izvršio

funkciju. Radi lakšeg pregleda, ov-

svoj prvi borbeni let. Nakon rata, ovaj

dje smo ih podijelili u tri skupine, a

je moto D’Annunziu ostao jedan od

prema funkcijama kojima se potiču i

najdražih te ga je dao zlatnim slovima

pobuđuju:

ugravirati, zajedno sa svojim imenom,

- odvažnost, hrabrost i herojski

na novčanicima od crvene kože i plave

pothvati - to su ratni slogani; - na otvoreni izazov vlastima i institucijama - takozvani Fijumanski moto;

marokanske boje, kao i na malim talismanima koje je namijenio prijateljima za darivanje.

- ljubav prema umjetnosti i prema ustrajnom kreativnom naporu, čine

Sufficit animus - „Basta il coraggio“

skupinu ostalih izreka i slogana pje-

(Dovoljno je imati hrabrost)

snika - „Vate nazionale/ proroka“.

Ratni moto

Ovo je drugi moto za Prvu mornaričku eskadrilu. Polovicom siječnja 1916. godine, prilikom jednog oštrog prisilnog slijetanja na more u blizi-

Semper adamas - „Sempre

ni mjesta Grado, pjesnik je desnom

adamantino, forte come il diamante“

sljepoočnicom udario u postolje mi-

(Uvijek dijamantan,

traljeza.

čvrst kao dijamant) D’Annunzio je ovaj moto skovao za Prvu mornaričku eskadrilu (Prima Squadriglia Navale S.A.). Kada se prijavio za sudjelovanje u ratu, već je imao 52 godine. Imenovan je rezervnim poručnikom u jedinici „kopljanika“ Lancieri di Novara. Ali njegov je san bio letjeti. U jednom pismu talijanskom premijeru Antoniu Salandri, žestoko je prosvjedovao zato što mu je Vojna komanda zabranila letjeti iz razloga 118

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

Nakon devet mjeseci mirovanja i

Prema njegovu kazivanju, pokupio

potpune neaktivnosti, ponovo je počeo

je krhotine te vaze, umotao ih u svilenu

s borbenim letovima iako ga je liječ-

tkaninu mrtvačkog pokrova (u bojama

nik savjetovao da to ne čini. Na jesen

talijanske trobojnice) te ih bacio na

1917. godine već se mogao pohvaliti s

pulski Arsenal zajedno s ovim motom

dvanaest letačkih misija obavljenih u

i tucetom bombi.

razdoblju od devet dana. Piu’ alto e piu’ oltre Bis pereo

(U još veće visine i još više

(Umirem dvaput)

tamo daleko, onkraj svega)

Pogrebni moto Giuliana l’Apostate

Još jedan od slogana koje je D’An

(Flavius Claudius Iulianus), kojeg je

nunzio posvetio avijatičarima Prvog

D’Annunzio napisao u poruci što ju je

odreda zračne eskadrile. Ugraviran na

izbacio iz aviona nad Pulom 21. ko-

jednoj okrugloj ploči u čijoj je sredini

lovoza 1918. godine. U toj akciji on se

naslikan motiv velikog krila. Pjesnik ga

pravim čudom uspio izvući bez ikakvih

je napisao 24. svibnja 1917. godine kako

ozlijeda zbog vatre kojom je neprija-

bi ih podsticao da i nadalje izvršavaju

telj uzvratio iz svojih oružja. Jedino

još sveobuhvatnije i još žešće pothvate.

što mu se tada dogodilo bio je prasak eksplozije koji je u komadiće raspršio

Eja, eja, eja, alala’

dragocjenu Muransku vazu koju je on

Ovaj ratnički poklič, nedovoljno

držao na ormariću u svom zrakoplovu.

upućenima najčešće je predmet izrugivanja jer smatraju da je lišen bilo kakvog sadržaja i stoga posve besmislen. D’Annunzio ga je predložio kao zamjenu za „barbarski urlik“: Hip, hip, hurra! tijekom večere (početkom kolovoza 1918. godine) u menzi zrakoplovne baze Campo della Comina, nedaleko Pordenonea. Već dan kasnije, svaki od avijatičara nosio je trobojnu zastavicu na kojoj je pjesnik osobno, vlastitom rukom, ispisao novi ratni poklič s datumom i potpisom. Taj se poklič ubrzo

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

119

proširio među talijanske borce, a posli-

Cominus et neminus ferit - „Ferisca

je rata preuzeli su ga fašisti. Izvor mu

da vicino e da lontano“

je u klasici: Eja ili Heia je grčka riječ, a

(Ranjava i izbliza i iz daleka)

koristili su je Eshil i Platon. U širokoj je

Moto zrakoplovne jedinice „Campo

uporabi bila u Srednjem vijeku, kada su

della Comina“, eskadrile avijatičara

je u svojim pjevanjima koristili križari.

određenih za posebno teške i zahtjevne

Alala’ - izvedenica od grčkog alalazo,

pothvate. Ovaj je moto izvorno bio na-

usklik je ratnika i lovaca, koristili su

pisan uz naslikane kandže orla, koji si-

ga Pindar i Euripid, a nalazi ga se i kod

jeva munje i gromove, na svitku papira.

Carduccija i Pascolija („odašiljao bi

D’Annunzio je dao iscrtati taj slikovni

onda jedan ratnički alala’“).

moto na pilotsku kabinu svojih letjelica.

120

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

Memento audere semper -

Jedan od kormilara triju posada

„Ricordati di osare sempre“

osmislio je akrostih na latinskom sa

(Sjeti se da se uvijek moraš odvažiti)

slovima MAS, Motus animat spes (po-

Moto povezan s znamenitom „Ba-

kreti koji pobuđuju nadu i osokoljuju).

karskom ludorijom“ (Beffa di Buccari),

Ali ovaj se moto pjesniku činio pre-

upadom

malo energičnim te ga je izmijenio

brzih motornih čamaca u Bakarski

u Memento audere semper i zatim ga

zaljev, noću s 10. na 11. veljače 1918. go-

dao ugravirati na pločicu iza samog

dine. U toj teatralnoj avanturi, koju je

kormila. Kasnije je od svog prijatelja

predvodio D’Annunzio, sudjelovala su

De Carolisa naručio crtež koji će pratiti

tri torpedna čamca iz serije tipa MAS

ovaj moto. Crtež prikazuje šaku koja

s posadama - čamaca koji su u Prvom

izvire iz valova i koja čvrstim stiskom

svjetskom ratu pobrali veliku slavu.

drži krunu od hrastovih grančica. Taj

Kratica MAS ima trojako značenje:

je crtež D’Annunzio kasnije uvijek dao

Motoscafo Armato Siluranti (motorni

natiskati na papire na kojima je pisao

čamac naoružan torpedima); Motosca-

stihove kao i na najrazličitije predme-

fo Anti Sommergibile (motorni čamac

te, kutije od srebra i marame od crvene

za lov na podmornice) i Motoscafo Ar-

i plave svile koje bi onda poklanjao

mato SVAN (naoružani motorni čamac

prijateljima i ljubavnicama.

proizvođača Societa’ Veneziana Automobili navali).

Ti con nu, nu con ti (Ti sa nama, a mi s tobom) Moto zračne eskadrile la Serenissima odnosno Squadra di San Marco kojom je zapovijedao D’Annunzio. Ova je uzrečica popraćena figurom Svetog Marka koji se u nebo vinuo obavijen ogrtačem što mu služi kao krilo. Fraza, na venetskom idiomu, uzeta iz dirljivog govora kojeg je starješina općine Perast (male luke u Bokokotorskom zaljevu) održao 1797. godine (prije kapitulacije „Presvijetle Venecijanske republike“), prije no što je Austrijancima otvorio

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

121

gradska vrata. Perast je, sjeća se on,

neizbrisivom tintom, a koja je bila

oduvijek bio vjeran Veneciji, sretan što

umetnuta i zatvorena u trima boca-

može biti „Ti con nu, nu con ti“. Ovoj

ma ostavljenim u Bakarskom zalje-

frazi D’Annunzio daje različita znače-

vu prilikom izvršenja akcije Beffa di

nja: u vrijeme rata bio je to poklič kojeg

Buccari (Bakarske ludorije). Porukom

su svi talijanski borci morali upućivati

se D’Annunzio ruga Austrijancima koji

„sestrinskoj Francuskoj naciji“. Poeta

su isprintali potjernicu i njegovu glavu

je u svom pretjeranom zanosu taj „bo-

ucijenili na iznos od 20.000 kruna.

kokotorski moto“ ponovno upotrijebio u svom govoru što ga je održao u Vene-

Iterum ludit leo -

ciji, a u kojem je podsticao srodne duše

„Di nuovo rugge il leone“

da se late oružja po rješavanju pitanja

(Lav ponovno riče)

grada Fiume i Dalmacije.

Talijanska avijacija je početkom listopada 1917. godine, u akciji koju je

Osare l’inosabile

predvodio upravo D’Annunzio, bomba-

(Usuditi se činiti ono što se

ma zasula austrijsku vojnomornaričku

inače ne bismo usudili činiti)

bazu u Kotoru. On je nekakvim čudom

Moto mornara Italije, sadržan u

ostao neozlijeđen iako mu je avion bio

poruci koju je D’Annunzio napisao

propucan s gotovo 127 rupa. Bio je veoma ponosan na taj svoj pothvat za koji je odlikovan zlatnom medaljom. Na bokovima trupa njegovog aviona, na podlozi grimizne boje, bio je nacrtan lav Svetog Marka u položaju propinjanja na šape, a uz njega ispisan moto Iterum ludit leo. Ovaj je moto D’Annunzio ponovo koristio, u vrijeme svoje riječke osvajačke avanture, za „Plave plamenove“ (zračna eskadrila Carnaro), odnosno plave zastavice što su vijorile na jarbolima. Također ga je koristio i kada su njegovi legionari, dana 4. studenog 1920. godine, zauzeli otočić Sveti Marko (preko kojeg danas

122

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

prolazi most koji spaja otok Krk s ko-

trebno povratiti duh. Talijanska voj-

pnom) Otočić im je bio strateški va-

na komanda odlučila je „iskoristiti“

žan jer je brodovima jamčio slobodan

pjesnika, kao najpogodniju osobu, da

prolaz u slučaju eventualnog napada

svojim plamtećim zanosom i raspalju-

srpskih vojnih snaga.

jućim porukama, te kao živući primjer ostvarenih ludo smjelih pothvata, da

Tramite recto - „Per la diritta via“

podigne vojni moral i vojnicima usadi

(Pravim putem, izravno naprijed)

novu vjeru za rat.

D’Annunzio je ovaj moto smislio za drugi odred Mornaričke eskadri-

Non v’e’ sosta, non v’e’

le, kojim je zapovijedao upravo on.

tregua, non v’e’ sonno

Moto je bio upisan na trupu bombar-

(Nema predaha, nema

dera zajedno s oslikanim prizorom

odmora, nema spavanja)

„sjevernog sokola“ (Falco rusticulus) u

Tako je D’Annunzio propovijedao

činu okomitog obrušavanja, raširenih

borcima zadnje godine rata, nakon po-

krila, na svoju žrtvu. Ova vrsta sokola

bjeda što ih je talijanska vojska izvoje-

smatrana je najplemenitijom od svih

vala na rijeci Piave i kod grada Vittorio

sokola grabljivaca izvježbanih za lov

Veneto, podstičući ih da izdrže još i da

odnosno hvatanje plijena. Avion na

se pridržavaju u praksi tih njegovih

kojem je letio pjesnik nazvan je „Asso

poruka. Nakon što je obavio let iznad

di picche“ (u smislu: majstor letova u

Beča, on sam sebi više nije dozvolio ni

okomitom obrušavanju).

dana odmora, te nastavio s bombardiranjima iznad Pule.

Non piegare di un’ugna (Ne odstupiti, niti za pedalj) U govoru što ga je D’Annunzio odr-

Ti liscio il pelo (doslovni prijevod: gladim

žao u studenom 1917. godine, a nakon

ti dlaku; ali smisao cijele

strahovitog poraza što su ga talijanske

fraze je: „Laskat ću ti“)

vojne snage pretrpjele u bitkama kod

Ovo je moto osme eskadrile iz

Kobarida, bio je ovo apel upućen svim

zračne baze „Campo della Comina“.

talijanskim časnicima. Talijanske su

Popraćen je stiliziranom figurom s

trupe na terenu već bile dobrano iscr-

čovječuljkom koji se savio prema na-

pljene i obnemogle. General Armando

prijed pridržavajući torpedo. S ovom

Diaz rekao je tada kako je vojsci po-

eskadrilom D’Annunzio je u više na-

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

123

vrata obavio letove bombardirajući neprijateljske brodove. Non vogliamo encomi (Ne želimo javne pohvale i nije nas briga za njih) Pjesniku je ovo „najponosniji“ i najsrčaniji moto talijanskog pješadijca. Inspirirala ga je fraza koju je jedan veteran rata 1915-1918 kredom ispisao nakon što je odslušao retorički govor jednog generala „koji je neprestano sjedio“, odnosno kojemu je život protjecao uglavnom u uredu, sjedeći za stolom, i koji nije uopće sudjelovao u

inače nije sam upravljao zrakoplovom,

ratnim operacijama. D’Annunzio ga je

nego mu je bio dodjeljen pilot - dao si

preveo na svoj način, na latinski jezik:

je ugraditi još jedno sjedalo na mjestu s

Per se fulget.

kojeg je maknut spremnik goriva. Ironično je znao prokomentirati kako mu

Donec ad metam - „Fino alla meta“

je dodjeljeno „sjedalo koje žeže i gori“.

(Sve do cilja) Moto koji se odnosi na spektakularni D’Annunzijev let iznad Beča, 9. ko-

Fiso alla meta (Usredotočen na cilj)

lovoza 1918. godine. Moto je, međutim,

Moto namijenjen Trećoj armiji ko-

koncipiran ranije i bio je namijenjen

jom je zapovijedao Emanuele Filiberto

svim avijatičarima još 1915. godine.

Duca d’Aosta (vojvoda od Aoste), a ko-

Naredba je bila: „Ne zaustavljati se!

jeg je D’Annunzio prozvao „Duca ma-

Nikada!“, „Ne se vraćati natrag, a da se

gnanimo“ (velikodušni vojvoda), zbog

prethodno ne stigne do glavnog grada

njegove neustrašivosti i srčanosti pri

Austrije“. Let iznad Beča bio je projekt

sudjelovanju u bitkama na Krasu i na

o kojem je pjesnik najdulje sanjao. Da bi

rijeci Piave. Moto se nalazi i na maloj

mogao sudjelovati u toj ekspediciji, u

zastavi crvene boje odnosno plamencu

kojoj su sudjelovale samo letjelice jed-

na brodu, sa slikom zvijezde što sjaji

nosjedi tipa S.V.A., D’Annunzio - koji

iznad tvrđave.

124

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

vjednika postrojbe „Lupi di Toscana“, koji je junački poginuo 1917. godine. Njemu je pjesnik posvetio dva veoma emotivna govora. Moto je upisan u zastavu grada koji za simbol ima sokola. Et ventis adversis - „Anche con i venti contrari“ (Čak i uz protivne vjetrove) Ovaj je moto skovan za talijansku mornaricu. D’Annunzio se početkom rata ukrcao na razarač Impavido, kao mornar dragovoljac, i 18. kolovoza 1915. godine sudjelovao u ratnoj misiji u voO spezzare o giungere

dama grada Grado. Impresije iz ove

(Ili slomiti ili stići tamo gdje treba)

avanture, pjesnik je opisao u svom

Odnosi se na luk kojeg treba držati

djelu Notturno.

i napeti tako da se, ili gađa u nišan i pogodi cilj, ili da se istog slomi. Prema

Ardisco non ordisco

nekim tumačenjima, ovaj moto potječe

(Odvažujem se, ne spletkarim)

još iz vremena dok je D’Annunzio bo-

Borbeni moto lansiran tijekom go-

ravio u vili Capponcina. Tijekom rata,

vora kojeg je D’Annunzio održao 4.

on ga je posvetio vojvodi od Aoste te

svibnja 1919. godine u rimskom Au-

tražio od De Carolisa da nacrta strijelca

gusteu, u kojem je iskazao protivljenje

koji luk drži tako snažno da se čini kao

uvjetima primirja, a napose prijedlogu

da će ga slomiti.

američkog predsjednika Wilsona koji nije bio za to da grad Fiume pripadne

Fidem servabo genusque -

Italiji. Vlada premijera Orlanda zabra-

„Conservero’ la fede e la stirpe“

nila mu je da slijedeći govor, upravo

(Sačuvat ću vjeru i svoj rod)

pod ovim motom, održi u Campidogliu.

Ovaj je moto D’Annunzio posve-

Pjesnik je ovaj moto ponovo lansirao

tio gradu Monfalcone koji je stradao

u javnost kako bi negirao svoje sudje-

u ratu. Monfalcone je rodno mjesto

lovanje u navodnoj zavjeri za rušenje

majora Giovannija Randaccia, zapo-

tadašnje talijanske vlade, a koju je pla-

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

125

omča koju je predsjednik Wilson htio baciti oko vrata „naivne i bezazlene Italije“ ne dozvoljavajući joj pravo na grad Fiume. Londonski pakt, potpisan 1915. godine, nije predviđao da taj grad bude sastavnim dijelom teritorija koji su Italiji obećani kao naknada za njeno sudjelovanje, odnosno njen prelazak na stranu sila Antante, u Velikom ratu.

Fijumanski moto Gabriele D’Annunzio je ove izreke i slogane osmislio, i u uporabu uveo, uglavnom tijekom svog šesnaestonirao Mussolini pod zaštitom Emanu-

mjesečnog vladanja zapadnim dijelom

ele Filiberta vojvode od Aoste. Vijest o

Rijeke, pa im je stoga dodijeljen skupni

tome proširile su novine u lipnju 1919.

naziv Fijumanski moto.

godine. D’Annunzio je od Adolfa De Carolisa naručio drvorez s urezanim motom uz figuru paučine koju razdire bodež zvan gladius. Taj mu je drvorez služio za utiskivanje na papire na kojima je pisao pisma. Vittoria nostra, non sarai mutilata (Pobjedo naša, okrnjena nećeš biti) Izvorno, to je bila naslovnica članka objavljenog 24. listopada 1918. godine u listu Corriere della Sera, kojeg je napiso D’Annunzio i u kojem piše protiv inicijative i prijedloga američkog predsjednika Wilsona. Uz moto ide slika omče koju presjeca sablja. Prema pjesnikovom objašnjenju, to je 126

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

Indeficienter - „Incessantemente“

je dao utisnuti na poštansku marku

(Nepresušno)

samoproglašene države Reggenza Ita-

Moto koji se nalazi u donjem dijelu grba kojeg je hrvatski kralj i austrijski

liana del Carnaro (Talijanske regencije Kvarnera).

car Leopold I, 6. lipnja 1659. godine, odobrio gradu Fiume (Rijeka) za upo-

Dare in brocca

rabu. Ispisan je ispod crne amfore iz

(Pogoditi u cilj)

koje istječe voda bez prestanka i ne za-

Moto je ispisan u središtu slike, iz-

ustavljajući se, i na koju je svoje kandže

među sedam zlatnih zraka na njoj pri-

prislonio orao raširenih krila. Prema

kazanih, a koje udaraju ravno u znak.

predaji, riječka je voda služila za lije-

Slika je bila nacrtana na jednom od dva

čenje svih moguće zamislivih bolesti.

mala vozila O.M. koji su bili dijelom „marša iz Ronchija“. In alto il ferro! (Gore u vis s željezom!) Željezo je u stvari oštar bodež (gladius) fijumanskih legionara. D’Annunzio je ovaj usklik uzvikivao tijekom govora kojim se 3. listopada 1919. godine obratio svojim arditima. Ardore - ardire (Žar/strast - odvažiti se) Ove dvije riječi za D’Annunzia su, zapravo, jedna te ista riječ odnosno „jedna jedina mistična bit kao što je to Roma-Amor“. D’Annunzio je ovaj moto izgovorio za vrijeme jedne svečanosti u čast legionara. Za njega je grad Fiu-

„Žaru /amforu iz koje ne prestaje

me bio užareni antonomastički grad.

istjecati voda“ sa starog i autentičnog

Kada se izgovaralo „Fiume“, to je za

grba D’Annunzio je preuzeo kao simbol

pjesnika bilo kao da se kazivalo: „go-

grada kojeg su okupirali legionari te

rući / vatreni grad“. „Citta’ olocausta“

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

127

- „grad sagorio i spržen u vlastitoj va-

Ovako su običavali govoriti sta-

tri“; „grad žrtva“; najčešće se prevodi

rorimski legionari nakon što bi

kao „grad mučenik“.

osvojili neki grad. A tako je ponovio i D’Annunzio nakon što je zaprimio

Moriendi insatiatus amor -

službeno priopćenje talijanske vlade

„Insaziato amore di morire“

koja je njegovu okupaciju grada Fiume

(Neuslišana ljubav za umiranjem)

smatrala činom koji je „toliko nesmo-

Parafraza latinske izreke: Edendi

tren i nepromišljen da je posve štetan“.

insatiatus amor (Neutaživa ljubav za jelom) koju je D’Annunzio napisao u

Chi Fiume ferisce di Fiume perisce

prvoj svojoj poruci odaslanoj Fijuma-

(Onaj tko povrijedi grad Fiume,

nima, dan uoči „Svetog ulaska“ (Santa

od grada Fiume će i nastradati)

Entrata) u njihov grad.

Ovaj moto aludira na jedinu državu u povijesti kojom je ikada upravljao

Hic manebimus optime - „Qui

neki pjesnik. Gabriele D’Annunzio te-

rimarremo ottimamente“

pao joj je: Citta’ olocausta (grad muče-

(Ostat ćemo ovdje izvrsno

nik), Citta’ di vita (grad života), Porto

raspoloženi)

dell’amore (luka ljubavi). Slogan, s vlastoručnim potpisom pjesnika, prvi je puta objavljen 11. lipnja 1920. godine uz tekst na propagandnom letku vojnog zapovjedništva („Comando di Fiume“): Legionari di Fiume, combattenti d’Italia, partigiani della Vittoria... (Legionari grada Fiume, borci Italije, partizani Pobjede...) Nekoliko dana kasnije isti je tekst reproduciran u biltenu vojnog zapovjedništva („Bollettino del Comando di Fiume, Anno I n.23“). Kao dio izdvojen iz navedenog teksta, moto je istovremeno bio ispisan i u obliku transparenta (dimenzija 50 x 100 cm) pa kao

128

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

takav tiskan i umnožen u velikom bro-

Colpire, ferire, abbattere

ju primjeraka radi daljnje distribucije.

(Udariti, raniti, oboriti)

Vremenom je ovaj moto postao naširo-

Ratni poklič izvezen na stijegu Dal-

ko poznat zahvaljujući jednom od sa-

macije kojeg je D’Annunzio poklonio

čuvanih primjeraka tog transparenta.

jedinici jahača lake konjice „Dragoni

Naime, Nelson Morpurgo je bio jedan

rossi“ (Crveni zmajevi). Ovaj je moto

od fijumanskih legionara, futurista,

popraćen slikom na kojoj su prikazane

čak i pripadnik fašističkog pokreta od

tri zvijeri sa ždrijelima što se rastva-

kojeg se kasnije odmetnuo te prešao

raju u stanju spremnosti na ugriz.

u ljevičare. Obzirom da je Morpurgo bio Židov, stupanjem na snagu rasnih

Disobbedisco

zakona u Italiji, bio je prisiljen 1939.

(Odbijam poslušnost /

godine izbjeći iz zemlje te se sklonio u

Ne slijedim nikoga)

egipatskom Kairu, u kojem je od svog

Ovom buntovničkom frazom za-

oca naslijedio odvjetnički ured. Na-

počinje prvi od jedanaest proglasa što

kon završetka Drugog svjetskog rata

ih je D’Annunzio napisao u vrijeme

vratio se u Italiju. Poslije Nelsonove

dramatičnog „Krvavog Božića“, kada je

smrti njegova supruga Edmea, među

talijanska vlada odlučila silom privesti

sačuvanim dokumentima, naišla je na

kraju pjesnikovu avanturu u gradu

spomenuti transparent. Iako joj je či-

Fiume. Dana 21. prosinca 1920. go-

tanje izreke s transparenta: „Chi Fiume

dine, po odluci Giovannija Giolittija,

ferisce di Fiume perisce“, moglo even-

tadašnjeg šefa talijanske vlade, gene-

tualno izazvati određenu bol, svoju je

ral Caviglia naredio je blokadu grada,

otmjenost iskazala manirom velike

kako s kopna tako i s mora. Tri dana

gospođe evocirajući jednu epohu sno-

kasnije, nakon što je istekao ultima-

va, zabluda i pretrpljenih poraza. Taj

tum pjesniku - osvajaču, generalove

je moto prokomentirala riječima kako

trupe napale su grad. U toj operaciji,

„nije moguće živjeti ukoliko se ne živi

oklopnjača „Andrea Doria“ ispalila je

u atmosferi poezije“. Tako je, na svoj

topovski udar na Guvernerovu palaču

način, potvrdila i stav D’Annunzijev:

u kojoj se nalazio D’Annunzio. Nakon

„A da je poezija namijenjena tek neko-

svega: „L’incanto era rotto“ odnosno

licini a ne svima, to je tek puka knji-

„Čarolija se rasplinula“, kako su novo

ževnička izmišljotina.“

stanje prokomentirali sami građani.

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

129

Insorgere e’ risorgere

Moto fijumanskih legionara. Napi-

(Pobuniti se protiv nečega

san je na papirnatom smotuljku koji

i nanovo se podignuti)

se kao dekorativni element nalazi u

Moto kojim D’Annunzio bodri i daje

vijencu napravljenom od hrastovih

podstreka svojim legionarima nakon

grančica. U sredini je istaknuta ruka

što se talijanska vlada odlučila za blo-

ratnika s kopljem.

kadu grada Fiume. To je ujedno i naslov trećeg pjesnikovog proglasa napisanog

Nec recisa recedit - „Neanche

u danima „Krvavog Božića“. Usprkos

spezzata retrocede“, odnosno

beznadne i gotovo očajne situacije u

„Nemmeno recisa retrocede“

kojoj se našao, Comandante se na-

(Ne uzmiče čak ni kada je odsječena)

dao da će se stvar ipak nekako smiriti,

D’Annunzio je ovaj moto namijenio

vjerujući u to da niti jedan talijanski

jedinicama „Žutih plamenova“ (Corpo

vojnik ne bi imao hrabrosti udariti na

delle Fiamme Gialle), koje su forma-

njega - „heroja Bakra i Beča“.

cijski bile u sastavu financijske policije (Regia Guardia di Finanza) i koje

Non ducor, duco - „Non

su sudjelovale u Riječkom pothvatu

sono guidato, guido“

(„L’Impresa di Fiume“). Ovime im je

(Mene nitko ne vodi, ja

odao počast za vjernost koju su mu

sam taj koji vodi)

iskazivali tijekom Danuncijade. Ova je fraza 1933. godine postala službeni moto postrojbi Guardie di Finanza te utkana u njihovo heraldičko znamenje.

130

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

Alere flammam - „Alimentare

Cosa fatta capo ha

la fiamma“

(Što je, tu je / Gotova stvar)

(Potpirivati plamen)

Ovu slavnu Danteovu izreku pjesnik

Slogan izvezen na svilenoj zastavici

bi obično koristio kada god je nastojao

vojnih odreda Fiamme cremisi („Gri-

opravdati, potvrditi i zakonski sanci-

miznih plamenova“) koje su utemeljili

onirati svoj „Riječki pothvat“. Time je

Bersaglieri ciclisti (biciklistička pješadija

pridonio da ona postane, doista, legen-

u sastavu VIII bataljuna). Ubrzo na-

darna. Za pjesnika je riječ „capo“ (vrh,

kon što je pjesnik okupirao Fiume, u

glava) imala dvojaki smisao: značenje

grad je pristiglo gotovo 1600 bersaljera.

„principa“ (kao rukovodećeg načela)

D’Annunzio je „Grimizne plamenove“

i istovremeno asocijacija na njega kao

tretirao „braniteljima grada sve do za-

zapovjednika, u ulozi „Comandantea“.

dnjeg daha.“ Italia o morte! (Italija ili smrt !) Ovaj je moto svaki od legionara nosio ispisanog na traci koja je bila izvezena u tri boje gradske zastave: karmin crvenoj, žutoj i ultramarin plavoj. Radi se o paroli iz naslova govora kojeg je D’Annunzio održao u lipnju 1919. godine kako bi prodrmao indiferentnost Italije prema „Fijumanskom pitanju“. Ovaj je usklik ponovio u prvoj poruci Fijumanima, dan uoči marša iz Ronchija. Fiume o morte! (Rijeka ili smrt !) Zakletva pod kojom su Granatieri di Sardegna (Sardinijski grenadiri), kolovoza 1919. godine, D’Annunzija priznali kao svoga vođu u maršu iz Ronchija.

Eja, carne del Carnaro, alala’ (Eja, meso Kvarnera, alala’) Ovo je fijumanska varijacija na ratni poklič kojeg su D’Annunzio i njegovi drugovi uzvikivali pri ludo

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

131

smjelim ratnim pohodima. U vrijeme

Me ne frego

prije marša iz Ronchija i kasnije tije-

(Baš me briga; u žargonu:

kom Danuncijade, pozdrav kojim se

„Boli me glava za sve“)

Comandante obraćao časnicima svih rodova vojske.

Moto izvezen zlatnim slovima u sredini plave zastavice legionara. Pjesnik je ovu izreku definirao kao „tvrdu

Ferrum est quod amat - „E’

i sirovu“ ali ju je preuzeo iz modernog

il ferro che ama“

rimskog narječja. Moto se prvi put po-

(Željezo je ono koje voli)

javljuje na letcima koje su avijatičari

Fraza koju je Comandante izgova-

takozvane „Kvarnerske eskadrile“ ba-

rao prigodom uručivanja „zavjetnog

cali na Trst. Ali, u gradu Fiume: „moji

bodeža“. Fiumanke su u siječnju 1920.

se ljudi ne boje ničega, čak niti riječi

godine ponudile D’Annunziju jedan

neke“, kazivao je Comandante.

bodež, optočen zlatom i srebrom, kao simbol pobune i otpora. Bio je to njihov

Fisso l’idea

odgovor na odluku Francesca Saveria

(Usredotočujem se na ideju)

Nittia - tadašnjeg šefa talijanske vlade - da konačno ukine „pjesnikovu nepriznatu državu“. Nakon što je na gradske zidine dao izvjesiti transparente s proglasima protiv „Njegove Nepristojnosti Francesca Nittia - Cagoje“ D’Annunzio će komentirati: „Željezo je istinsko i pravo srce sudbine“. On je bio alergičan na tadašnjeg liberalnog premijera pa mu je prišio nadimak pogrdnog značenja: Cagoja ! Na venetskom jeziku, taj termin aludira na malenog puža, životinjicu koja se uvlači u svoju kućicu kako bi se zaštitila od bilo kakvih neugodnosti.

132

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

Moto sadržan u jednom od reklamnih poruka što ih je D’Annunzio,

Chi non e’ con noi, e’ contro di noi (Onaj tko nije s nama, protiv nas je)

u studenom 1921. godine, kreirao za

Ovo je parafraza izreke Isusa Kri-

mastila tvrtke „Sanrival“. Slogan je

sta. Comandante ju je koristio za svo-

popraćen crtežom obnaženog muškar-

je „Fiamme Nere“ (Crne plamenove),

ca, gledanog s leđa, kako na koljenima

kako je nazivana Prva divizija juriš-

kleči ispred bijelog zida po kojem piše

nika koja se krajem rata još uvijek na-

guščjim perom s kojeg kaplje tinta.

lazila u Libiji. Nakon što su se tijekom srpnja 1919. godine vratili u Italiju,

Cum lenitate asperitas

stupili su u vezu s arditima kojima je

- „Le difficolta’ vanno

zapovijedao kapetan Host-Venturi.

trattate con dolcezza“

Skupili su se i stavili na raspolaganje

(Teškoćama je potrebno

za predstojeću akciju upada u Fiume.

pristupati s nježnošću)

Već u zoru, 12. rujna 1919., pjevali su

Ovo je jedan od slogana koje je

fijumanskim djevojkama: „Apriteci

D’Annunzio osmislio za promidžbeni

le porte / Libereremo Fiume / A costo

tekst tvrtke LEPIT, proizvođača par-

della morte.“ (Otvorite nam dveri /

fema iz Bologne, u vrijeme vladanja

oslobodit ćemo Rijeku / makar i po

gradom Fiume.

cijenu smrti.) Uno contro uno, uno contro tutti (Jedan na jedan, jedan protiv svih) Ovaj su moto uzvikivali arditi tijekom svojih vojničkih vježbi, dok bi u kompaktno i čvrsto ustrojenim grupama te skladno uigranim marševskim korakom, dolazili u središte grada, na glavni fijumanski trg. Comandante je taj trg (Piazza Dante) tretirao i doživljavao kao narodni skup i zbor ljudi nekadašnjih antičkih komuna, trg na kojem su se držali govori i na kojem se održavalo sveopće slavlje. Slogan „Sami protiv svih“, skupine navijača

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

133

i simpatizera nogometnog kluba „Ri-

sile, odnosno snage naroda koje skrivene

jeka“, djeluje kao da izvorno potječe

tavore u njegovom trudu i muci kao i u

upravo od ovog D’Annunzijevog moto.

njihovom propinjanju i uzdizanju.“

Svijesno, ili nesvijesno, tko to zna? A ferro freddo Fatica senza fatica (Napor bez napora)

(Željezom hladnim) Poklič bitke. D’Annunzio ga je lan-

Stara izreka iz epohe nekadašnjih

sirao protiv Francesca Misiana, za-

lokalnih zajednica Toscane, a koju je

stupnika u parlamentu. Ovaj se pro-

D’Annunzio upotrebljavao kao moto.

tivio avanturi L’Impresa di Fiume, te

Ugraviran je između grančica lovora

je u kolovozu 1920. godine nastojao

i hrasta, iznad kojih je naslikan crve-

ući u „Grad Života“ kako bi izazvao i

ni plamen. Crtež i moto odnose se na

huškao Fijumane na suprotstavljanje

formu koju je produhovio ljudski rad.

Comandanteu. D’Annunzio je pak, sa

Comandante citira ovaj moto na kra-

svoje strane, podsticao svoje legionare

ju XIX. točke statuta odnosno ustava

da hvataju i ulove „izdajicu“ te da ga

Kvarnerske Regencije obznanjenog 30.

odmah kazne „željezom hladnim.“

kolovoza 1920. godine. Arde e non luce - perche’ non si spenga (Gori a nije svjetlo - da se ne ugasi) Moto ispisan na papirnatom smotuljku postavljenom ispod plamena nad kojim je postavljena kruna s trnjem. La materia non conta (Materijalno je nebitno) D’Annunzio je često koristio ovaj moto kako bi naglašavao superiornost svojih vizija, ideala i aspiracija Ova se točka odnosi na zadnju od

nad materijalnošću sitnih prizemnih

deset „korporacija“ predviđenih doku-

problema i poriva. Čak i u slučajevima

mentom. Deseta „korporacija“, po tom je

distanciranja od fizičnosti i opipljivosti

statutu, predodređena za „misteriozne

svakodnevnih problema, akcije koje

134

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

je poduzimao očigledno bi ostavljale

Tieni duro !

posljedice, napose tijekom boravka i u

(Ustraj !, Ne popuštaj !)

opsegu obnašanja vlasti u gradu Fiume.

Ovo je uvijek odgovor na pitanja koja

Glasovi mladih Fijumana koji su tada

je D’Annunzio postavljao ne samo legio-

živjeli - od veselih mladih legionara pa

narima u gradu Fiume nego i Talijanima:

sve do fijumanskih djevojaka - kao da još uvijek odzvanjaju gradskim ulicama. Kako je uopće moguće da utopistički snovi određene osobe postanu mora

Che ti dice la Patria ? (Što ti govori Domovina ?) Che ti dice la Gloria ? (Što ti kazuje Slava ?)

i briga druge neke osobe? Kao da nam

Che ti dice la Vittoria?

se čini da živimo san nekoga drugoga?

(Što ti govori Pobjeda ?)

Si spiritus pro nobis, quis contra nos ?

Mori citius quam deserere - Morire

Se lo spirito e’ con noi, chi

piuttosto che rinunciare

potra’ andare contro di noi ?

(Radije umrijeti nego se čega odreći)

(Ako je duh s nama, tko bi uopće mogao ići protiv nas ?)

Ovaj moto D’Annunzio je namijenio legionarima iz Abruzza, 28. studenog

Parafraza biblijske: „Si Deus prono-

1920. godine, kada je situacija u gradu

bis, quis contra nos ?“. Moto je naveden

Fiume već bila postala gotovo nepod-

prije članka 65. ustava „Carta del Car-

nošljiva. Ispisan je bio na maloj zasta-

naro“. D’Annunzio je dao da se ovaj

vici uz sliku vepra. Slogan Krepat ma ne

moto izveze u središtu velikog crvenog

molat ! (Radije poginuti nego popustiti

stijega „Kvarnerske Regencije“ koji je,

!), koji je među stanovništvom Rijeke i

kao novousvojena zastava Coman-

okolnog kvarnersko-liburnijskog kra-

danteove države, svečano podignut u

ja često u upotrebi, najvjerojatnije je

centru grada, u rujnu 1920. godine. Na

inspiriran ovim pjesnikovim motom.

zastavi je prikazano sedam zvijezda nebeskog Medvjeđeg sazviježđa, obgr-

Viva l’amore, alala’ ! -

ljenih krugom kojeg oblikuje Ouroboros

(Živjela ljubav, alala’ !)

- zlatna zmija koja grize svoj vlastiti

Ovo je bio posljednji usklik što ga je

rep. Ovaj antički simbol ostvarenja

D’Annunzio uputio Fijumanima, prije

punog ciklusa, ciklusa života i vječ-

nego je napustio grad. Dana 7. siječnja

nosti važan je znamen u religijskoj i

1921. godine održao je oproštajni govor

mitološkoj simbolici.

s balkona Guvernerove palače, nakon

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

135

što se na groblju Kozala pomolio nad

Slogan je otisnut i na žigovima ko-

grobnicom svih poginulih u „Krva-

jima bi pjesnik obično pečatirao papir

vom Božiću“ - petodnevnom sukobu

za pisanje pisama. Žigovi su okruglog

talijanskih vladinih snaga i Coman-

oblika, a unutar kruga, uz moto, je i

danteove paravojske. Bilanca žrtava

figura vaze u obliku roga kao simbol

na obje strane brojala je preko pedeset

obilja. D’Annunzio je tvrdio da je na

mrtvih i oko dvijestotine ranjenih.

ovu izreku naišao kada ju je ugledao

„Pjesnik osvajač“ zauvijek je napustio

uklesanu u kamenu ložišta kamina iz

grad Fiume desetak dana kasnije, te se

15. stoljeća. Zapravo se radi o prijevodu

automobilom odvezao u Mestre.

polustiha“Hoc habeo quodcumque dedi“

Ostali pjesnikovi slogani

pjesnika Rabiria, Augustovog suvremenika, kojeg je citirao Seneka u VI knjizi djela De beneficiis. Frazu je opat

Io ho quel che ho donato

Giovanni Ferro, u 17. stoljeću, prenio u

(Posjedujem ono što sam poklonio)

svoj traktat, kao moto jednog španjol-

Jedan od najpoznatijih danuncijev-

skog viteza konjanika iz 16. stoljeća.

skih slogana, ugraviran je na urešenom zabatu nadvratnika ulaza u Vittoriale.

Per non dormire

Ovoj naizgled paradoksalnoj tvrdnji,

(Da se ne bih uspavao)

koju je pjesnik znao često koristiti, pri-

Ovaj je moto vidio ispisanog na zidu

pisuje se ideja velikodušnosti kojom se

palače markiza Bortolini i Salimbeni, na

on navodno inspirirao tijekom godina

trgu Santa Trinita’ u Firenzi. Preuzeo ga

provedenih u osami svog rezidencijalnog zdanja na obali jezera Lago di Garda.

136

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

je i koristio, prema vlastitom priznanju,

Capponcino u Settignanu te na jedan

kako bi sebe podsticao na neprekinuti

jaram, iz njegovog kraja Abruzzo, kojeg

rad, čak i ne spavajući. D’Annunzio je

je objesio o kamin u istoj vili. Uz jaram je

najčešće pisao tijekom cijele noći. Ovom

postavio srp i željeznu lopatu kopačicu,

se izrekom volio prisjećati razdoblja

već dobrano istrošenu od upotrebe, te

svoje „najveće i najsretnije umjetničke

suhe grane s plodovima mogranja-voća

kreativnosti“, godina koje je proveo u

koje budi sjećanje na trilogiju Romanzi

vili Capponcina, u mjestu Settignano,

del melograno, trilogiju koju je započeo

kraj Firence. Ostalo je zabilježeno kako

djelom Il fuoco i koju nikada nije dovr-

se dugo vremena predomišljao oko toga

šio. Pjesnik se ove fraze prisjetio u pi-

da ga možda izmijeni u: „Per non mo-

smu kojeg je krajem srpnja 1915. godine

rire“ (Da ne bih umro).

napisao tadašnjem premijeru Antoniu Salandri, a u kojem je od njega tražio

Ognora desto

da ukine veto Vojnog zapovjedništva

(Uvijek biti budan)

na njegove avijatičarske pothvate. Taj

Još jedan moto koji mu je služio kao

je moto dao uklesati između mramor-

podsticaj za literarni rad. Koristio ga

nih stupića, u središtu malog kamina

je za svoje ex libris, a bio je popraćen

„Muzičke Sale“ u rezidenciji Vittoriale.

crtežom pijetla koji pjeva i kukuriče dok stoji uspravljen na hrpi knjiga.

Ex celeritate lucem - Dalla velocita’ alla luce

Non nisi grandia canto - Non canto se non cose grandi (Pjevam samo o velikim stvarima)

(Od brzine ka svjetlosti) Moto koji je D’Annunzio kreirao u rujnu 1921. godine za ulja tvornice

Ovaj je moto dao uklesati u dno ka-

„Sigla“ iz Genove. Po okončanju Da-

mene stolice postavljene u središtu

nuncijade pjesnik se povukao u osamu

Arenga, u parku rezidencije Vittoriale.

obitavališta u Vittorealu, ali je nastavio s praksom da uvijek rado prima poklo-

Chi l’ tenera’ legato ?

ne i ponude od strane tvrtki iz raznih

(Tko će ga držati vezanog ?)

branši, koje su bile uporne u traganjima

Antički usklik slobode, želje i volje za

i nastojanjima za stjecanje prestiža na

vladanjem, u doba Renesanse često ko-

tržištu. Tako mu je i tvornica „Sigla“

rišten kao porodični moto. D’Annunzio

dostavila motorno ulje za njegov, tada

ga je dao utisnuti na ulazna vrata vile

već legendarni automobil Fiat Tipo 4

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

137

(kojim je predvodio „Marš iz Ronchija“

Forse che si’ forse che no

za ulazak u Rijeku), na čijim je vratima

(Možda da, a možda i ne)

bio naslikan crtež Madonnine iz Loreta.

D’Annunzio je ovaj moto odabrao

D’Annunzio se zahvalio na poklonu

za naslov jednog od svojih proslavlje-

hvaleći „lagano i veoma tekuće ulje koje

nih romana, objavljenog 1910. godine.

njegovom motoru daje čišći, snažniji i

Izvorno je riječ o jednoj toskanskoj

krepkiji pjev i zvuk“. U svom uzvišenom

mudroj poslovici iz 14. stoljeća. Vre-

stilu dodao je i: „Vrijeme je koristiti se

menom, ona je postala refren jednog

uljem za igre božanske munjevitosti

narodnog napjeva, osobito raširenog

Brzine.“ Proizvođač ulja „Sigla“, narav-

u vojvodstvu Mantove krajem 15. sto-

no, umetnuo je ovu zahvalu D’Annunzia

ljeća. Pjesnik je primijetio zapis tog

u svoje oglašivačke memorandume.

refrena na tavanu jedne sale u Palazzo Ducale (vojvodskoj palači) u Mantovi.

Ne’ piu’ fermo ne’ piu’ fedele

Tamo je bio upisan u meandre oslika-

(Ni nepokretniji, ni vjerniji)

nog labirinta što, najvjerojatnije, alu-

Ovaj je moto, zapravo, bio namije-

dira na tešku situaciju u kojoj se našao

njen Mussoliniju. Nakon što se povu-

Vincenzo I Gonzaga (vladar vojvodsta-

kao na svoje imanje u Gardone Riviera,

va Mantove i Montferrat, u razdoblju

D’Annunzio je postao svjestan činje-

1587-1612) u vrijeme rata s Turcima.

nice da na njega „strogo paze i da ga

D’Annunzio je dao reproducirati ukras

nadziru doušnici i špijuni“. Stoga je bio

u obliku kružnog vijenca sa palače,

prisiljen na neaktivnost te se osjećao

preslikavanjem na naslovnicu svog

„nepokretnim i vjernim i pouzdano

romana Forse che si’ forse che no.

sigurnim“ u „pozlaćenom zatvoru Vittoriale“. Ovaj je moto D’Annunzio

Immotus nec iners - Fermo

dao ugravirati u „Grb psa hrta“ na sre-

ma non inerte

dini fasade zdanja „Prioria“ svoje re-

(Miran, ali ne i inertan)

zidencije. Ima onih koji su u tom grbu

Horacijeva fraza koju je D’Annunzio

htjeli pročitati zagonetku“CAN-OSSA“

izabrao za grb svoje plemićke titule

(pas-kosti) odnosno kosti uz noge psa

„Principe di Monte Nevoso“ (Princa od

koji se uspinje. Ovaj moto aludira na

Snežnika, kraj Ilirske Bistrice). Grb mu

posjet Ducea rezidenciji Vittoriale 1925.

je izradio Guido Marussig (tršćanski

godine. „Mussolini ide u Canossa...“

slikar i graver), a prikazuje vrh planine prekriven snijegom iznad kojeg je sedam

138

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

najsjajnijih zvijezda sazviježđa Velikog

se svidio još u vrijeme dok je boravio

medvjeda. Pjesniku je ovu titulu, na pri-

u vili Capponcina te ga je dao utisnuti

jedlog Mussolinija, 15. ožujka 1924. go-

pozlaćenim slovima na umivaoniku

dine - po pripojenju grada Fiume Italiji

kupaonice, pokraj svoje spavaće sobe.

- dodijelio talijanski kralj. D’Annunziju je ovo bila neka vrsta utješne nagrade

Piegandomi lego

za njegove „napore“ oko paravojnog

(Obvezujem se dajući privolu,

upada i okupacije grada Fiume. Izbor

dok se povijam popuštajući)

ovog slogana karakteriziran je polemič-

Moto utisnut na papir za pisanje pi-

kim značenjem. Naime, D’Annunzio nije

sama i na ex libris. Prati ga prikaz žalo-

nikada propuštao niti jednu prigodu da

sne vrbe koja se svija vezujući se tako uz

Mussolinija podsjeti na svoja „junačka

drugo jedno stablo. Radi se o aluziji na

djela“, niti da izražava svoju želju za po-

činjenicu da je D’Annunzio ipak popu-

vratkom u akciju, napose tijekom prvih

stio volji Mussolinija koji ga je nastojao

godina svojeg izbjeglištva u Vittorialeu.

držati što je moguće dalje od političkog života talijanske nacije i eventualne

Ottima e’ l’acqua

pjesnikove aktivnosti u njemu.

(Voda je izvrsna) Moto preuzet iz jedne ode starogrčkog pjesnika Pindara. D’Annunziju D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

Intra me maneo - Resto dentro di me (Ostajem unutar sebe samog) 139

Latinska fraza vezana uz sliku kor-

Collectum durabit robur - Le

njače koja ostaje unutar svojeg oklo-

forze raccolte dureranno

pa. D’Annunzio ju je dao ugravirati na

(Snage skupljene, trajat će)

jednu metalnu pločicu koju je poslao

Ovaj je moto D’Annunzio upotri-

Mussoliniju 1935. godine. On je, ina-

jebio prigodom utemeljenja zaklade

če, imao običaj prijateljima poklanjati

Compagnia del Retaggio i prve zbirke i

male kornjače napravljene od srebra,

izložbe narodne talijanske umjetnosti

a koje je upotrebljavao kao talismane.

inaugurirane krajem rujna 1921. godine.

Numquam deorsum - Mai in basso

Non timeo culices - Non

(Nikada na dnu)

temo zanzare

Jedna od mnogih latinskih izreka

(Ne bojim se komaraca)

koje su pjesniku bile veoma omiljene

Ovo je, ustvari, moto Sigismonda

te ga podsjećale na sliku vatre čiji su

Pandolfa Malateste, plemića i zapo-

plamičci uvijek stremili k najvećim

vjednika plaćeničkih trupa (15. stolje-

visinama. Ovaj je moto bio ispisan u

će). Pjesnik je ovaj moto dao ugravirati

sredini gorućeg plamena nacrtanog

u prstenje s rubinima, a koji su bili na-

na zaštitnom limenom zaklonu jednog

mijenjeni za poklanjanje prijateljima.

od brojnih kamina u vili Capponcina.

Jedan od takvih prstenova poklonio je i Mussoliniju odmah drugi dan nakon

Cinque le dita e cinque le peccata (Pet prstiju i pet grijeha)

što je bio počašćen titulom „Princa od Snežnika“.

Za D’Annunzia je postojalo samo pet golemih grijeha, a ne njih sedam,

Suis viribus pollens - Possente

zato što on luksuz i lakomost nije sma-

di sua propria forza

trao grijesima.

(Gospodar koji pod vlašću drži i svoju osobnu moć) Jedna od najomiljenijih pjesnikovih fraza. Dao je ugravirati na pozlaćene žigove, kojima bi pečatirao kuverte s pismima pri njihovom zatvaranju, kao i na predmete koje je volio darivati prijateljima: dugmad za manžete i srebrne kutije za cigarete.

140

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

lazi na ulaznim vratima privatnih vila. D’Annunzio je ovaj natpis, koji je očigledno namijenjen nepozvanim dosadnjakovićima i nametljivcima - među kojima je bilo i brojnih vjerovnika kojima je pjesnik dugovao novac- postavio na jedan od dvaju kamenih četverokutnih stupova što su se nalazila na ulazu u vilu Capponcina. Na drugom je stupu stajalo napisano: Noli me tangere (Ne diraj me !). U vili koja je bila sakrivena iza gustog zida zelenila, nije nedostajalo pasa. Tijekom jednog razdoblja bilo ih je čak jedaNon dolet - Arria dixit - Non

naest. D’Annunzio, poznat po svojoj

fa male, disse Arria

sklonosti prema hrtovima, za njih je

(Ne pričinja bol, reče Arria)

dao napraviti jednu kućicu od crvenih

Početkom prosinca 1935. godine, „u

cigli s obojenim prozorčićima, koja je

trenucima nepravednih i nesnosnih

bila opremljena žaruljama i kanalićima

sankcija“, D’Annunzio je Mussoliniju

za odvod vode i prljavštine. Na krovu

poslao „zlato, željezo i broncu“, popra-

te kućice vijorila je zastavica s figu-

tivši ponuđeni poklon latinskom frazom

rom hrta i riječi Fidelitas, ispisanom u

koja je reminescencija na priču o Arriaji,

crvenoj boji.

heroini antičkog Rima koja je, prije nego što je usmrtila svog bračnog druga Ceci-

Rosam cape spinam cave -

naiu - a koji je zapravo bio izdajnik - po-

Cogli la rosa, evita la spine

kazala mu oštricu sječiva noža govoreći:

(Uberi ružu, izbjegni bodljike)

„Ne pričinja nikakvu bol“.

Moto je utisnut na arhitravu kolone iznad kojeg stoji statua bezglave Ve-

Cave canem ac dominum -

nere. Arhitrav se nalazi u Parku Priora

Attenti al cane e al padrone

u Vittorialeu. To je jedan od parkova

(Čuvaj se psa, i gospodara)

koji nije dostupan javnosti. Bio je bogat

Radi se o ironičnoj varijanti oba-

ružama za koje D’Annunzio nikada nije

vijesti i upozorenja što se obično na-

dao dozvolu da se beru. Kako bi cvje-

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

141

tale i listale, tako bi oblikovale gusto debeli tepih latica.

Et quid volo nisi ut ardeat ? - Cosa voglio se non affinche’ arda? (Što drugo da poželim no

Ingressus at non regressus Entrato ma non retrocesso (Ušao je, a da nije uzmaknuo)

da u toj želji izgorim?) Biblijski moto kojeg je Moroni, slikar iz Bergama, upisao na „Portretu

Latinski moto utisnut na ulazu

plemića“ (Ritratto di gentiluomo). Pje-

u Arengo, za pjesnika sveto mjesto,

snik ga je dao uklesati na kameni zidni

smješten u šumici magnolija u Vittori-

vijenac biblioteke u vili Capponcina.

aleu. To je ogradom zatvoreni prostor,

Kasnije je ovaj moto postao jedan od

sa kamenitim sjedalima i komemora-

usklika koji je u ljudi trebao pobuđivati

tivnim stupovima.Tamo je D’Annunzio

patriotski duh.

proslavljao svoje obljetnice ratnih poduhvata i okupacije grada Fiume. Na

Vivere ardendo e non bruciarsi mai

stupu zakletvi i prisega, smještenom

(Živjeti tako da se izgara

u središtu Arenga, upisan je moto: Undique fidus undique firmus -

ali nikada izgorjeti) Parafraza jednog stiha Gaspare

Ovunque fedele, ovunque fermo

Stampa (najveće pjesnikinje talijan-

(Gdjegod i kamogod, svuda vjeran,

ske renesanse): „Živjeti izgarajući i

čvrst i postojan).

ne osjećati bol“. D’Annunzio je ovaj moto koristio i u ratu i tijekom Riječ-

Aut Caesar aut nihil - O

kog pothvata.

Cesare o niente (Ili Cezar ili ništa) Valja reći: „ili veliki, ili ništa“. Ovu je poznatu latinsku frazu D’Annunzio

Dant vulnera formam - Le ferite foggiano la forma (Rane su te koje nečemu daju oblik)

dao utisnuti na žigove za pečatiranje

Latinski moto kojeg je D’Annunzio

voskom, pri zatvaranju kuverti mno-

posvetio Adolfu De Carolisu, ilustra-

gobrojnih pisama koje je pisao i slao iz

toru prvog izdanja djela Notturno, kao i

Vittorialea. Zanimljivo je to što je ovoj

njegovoj umjetnosti i vještini litogra-

izreci pripojio sliku glave Svetog Franje.

fije i graviranja.

142

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

Dadaizam i futurizam

ba pokreta, i dadaizam i fu-

bili su obuzeti bijesom zbog strašnih

turizam, imaju nekoliko za-

pokolja Prvoga svjetskog rata. Kiptjeli

jedničkih točaka, kao što su

su od nezadovoljstva i cinizma spram

namjera da se gotovo sve što je uo-

onoga što su smatrali uzrokom ratnih

bičajeno oskvrne i obesveti. Također,

sukoba: spram establišmenta i nje-

zajedničko im je traženje novih me-

gova pretjeranog oslanjanja na ra-

hanizama za bavljenje umjetnostima i

zum, logiku, propise i pravila. Htjeli

umjetnošću općenito. Međutim, imaju

su ponuditi alternativu, utemeljenu na

i neke posve različite karakteristike,

nerazumnosti, nelogičnosti, anarhiji i

nadasve u pogledu pristupa i stava

bezakonju.

prema ratu. Futuristi su iz svoje po-

Sve je počelo prilično mirno kada je

zicije intervencionista u potpunosti

mladi njemački pisac Hugo Ball (1886-

podržavali Veliki rat, dok su mu se

1927) zbog priziva savjesti tijekom Pr-

dadaisti protivili.

vog svjetskog rata pobjegao u švicar-

Dadaizam

ski Zuerich. Kada se tamo smjestio, ovaj kazalištarac koji je svirao klavir

Usred Velikog rata, između Francu-

otvorio je umjetnički klub namije-

ske, Velike Britanije, Rusije, Njemačke,

njen „neovisnim ljudima iznad rata

Austro-Ugarske i Italije, u neutral-

i nacionalizama“ koji „žive za svoje

noj Švicarskoj, u podrumu europske

ideale“. Unajmio je sobičak u stražnjem

klaonice, utočište su pronašli brojni

dijelu jedne gostionice, koja se slučajno

i šaroliki ljudi iz svih krajeva Euro-

nalazila u istoj uskoj ulici u kojoj je

pe, mahom oni koji su iz ovih ili onih

živio Vladimir Iljič Lenjin, i smišljao

razloga bježali od rata i ratovanja te

planove za svoj novi klub. Ball je svoj

od političkih progona. Prvi dadaisti

lokal nazvao Cabaret Voltaire, prema

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

143

satiričaru prosvjetiteljstva Voltaireu,

voj partnerici Emmy Hennings, kaba-

a koji je svojedobno utjecao na način

retskoj izvođačici i pjesnikinji koja je

razmišljanja francuskih revolucionara.

također bila tamo, ni njemačko-fran-

U novinama je objavio priopćenje u

cuskom umjetniku Jean Hans Arpu, ni

kojem objašnjava kako je „pod ovim

rumunjskim „čovječuljcima“ Tzaru i

imenom osnovana skupina mladih

braći Janco, a ni drugim sudionicima

umjetnika i pisaca, čiji je cilj stvoriti

odnosno publici, nije činio kao po-

središte umjetničke zabave“ u kojem

četak neke revolucije. To ciriško „na

će svakodnevno gostovati umjetni-

brzu ruku skupljeno društvo“ nije tada

ci koji će izvoditi umjetničke točke

bilo ni svijesno da je upravo pokrenu-

i čitati. Jedne subote, 5. veljače 1916.

lo jedan od najvećih revolucionarnih

godine, održana je prva predstava, a

pokreta dvadesetog stoljeća, sudeći

dan poslije u novinama je objavljeno

po onodobnim dnevničkim zapisima

slijedeće izvješće:

i kasnijim reminiscencijama dadai-

„Lokal je bio dupkom pun. Mnogi

sta. Bio je to tipičan slučaj suprotnosti

više nisu mogli naći mjesto. Oko šest sati

koje se privlače. Ball je bio tih i sub-

navečer, dok se još marljivo čekićalo i po-

verzivan, a Tristan Tzara (1896-1963),

stavljalo futurističke plakate, pojavila se

pravim imenom Samuel Rosenstock,

jedna deputacija, orijentalnog izgleda, u

bučan i nastrojen nihilistički, prava

kojoj su bila četiri čovječuljka s mapama

eksplozivna mješavina. Iz Berlina im

i slikama pod rukom. Predstavili su se:

se priključuje književnik Walter Serner

Marcel Janko kao slikar, Tristan Tzara,

(rođen u Češkoj, poznat po dadaistič-

Georges Janco i jedan četvrti gospodin čije

kom manifestu Letzte Lockerung - Po-

ime nisam upamtio. Tu se zatekao i Arp i

sljednje opuštanje), student medicine

svi su se sporazumijeli bez previše riječi.

Richard Huselsenbeck, a tu nerijetko,

Uskoro su, među drugim lijepim stvari-

uz Arpa, zalaze i Francis Picabia te švi-

ma, visjeli Jancovi raskošni „arhanđeli“,

carski muzičar Hans Heuser. Uz malu

a Tzara je još iste večeri čitao stihove

pomoć prijatelja, stvorili su anarhi-

starinskoga stila, koje je, na nimalo anti-

stički umjetnički pokret koji je doveo

patičan način, vadio iz džepova kaputa.“

do nadrealizma, utjecao na pop-art, potaknuo beat - generaciju, nadahnuo

Ovaj se događaj s pravom smatra rođenjem „dade“ i „dadaizma“, a koji

punk i stvorio temelje za konceptualnu umjetnost.

se vjerojatno ni Hugu Ballu, ni njego144

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

Oni su očajnički htjeli nešto posve

poruga imenu. Uostalom, sam pojam

novo i drugačije te su se grozničavo

DADA prihvatio se nekako sam od sebe

trudili oko toga, za svojim radnim sto-

pri samom zatvaranju Cabareta Vol-

lovima, u uskim uličicama i po širokim

taire. Hugo Ball tumačio je da je naziv

avenijama Zuericha, a potom Berlina

na rumunjskom (kao i na ruskom te

i New Yorka, u sklepanim tiskarama,

nekim drugim slavenskim jezicima)

u zadimljenim krčmama i blistavim

podvostručenje potvrdne riječi „da“.

galerijama, i dogodila im se revolu-

Za Nijemca ta riječ označava naivca

cija. Jedna od početnih oznaka Dade,

ili privezanost uz dječja kolica, a za

zapravo nisu bile toliko umjetničke

Francuza ona ima značenje „borbe-

težnje, već upozoravanje na sav be-

noga konja“. No ponovljena/podvo-

smisao rata. Dada kao protest protiv

stručena riječ DADA, u francuskom

bezumlja rata, umotanog u celofan

jeziku označava također i blesavost,

uma, bila je ujedno protest protiv do-

ludost, naivnost. Nerijetko se znalo

minantnog, arogantnog i autoritar-

komentirati kako je DADA „dada“. Uz

nog, a u biti prijetvornog i bijednog

sve to, u Švicarskoj je postojala i neka

uma. Dada je sebe samu, u odnosu na

vrsta sapuna s nazivom „dada“ (tvrtka

taj i takav um, p(r)okazivala kao golo

Bergman).

bezumlje, raz-umijevanje u samoj os-

Radovi dadaista sačinjavani su i na-

novi, raz-umljenje (ali i razumijevanje)

stajali po principu takozvane „dadai-

samih osnova umjetnosti, kulture i

stičke kaotologije“ za koju je savršen

civilizacije. Dada je htjela osloboditi

primjer pjesma Gadji beri bimba Huga

čovjeka od imperijalizma i terora uma i

Balla, koju vrijedi citirati u cijelosti:

razuma jer taj isti razum nije garancija ni sreće, ni slobode, pa ni znanja. Dada

gadji beri bimba glandridi laula lonni

se suprotstavila svojem vremenu kao

cadori

najgoroj vrsti nevremena, a umjetno-

gadjama gramma berida bimbala glan-

stima bivših vremena kao pošastima

dri galassassa laulitalomini

kojih se valja čim prije osloboditi.

gadji beri bin blassa glassala laula Ionni

Ironija, sarkazam, poruga, izvla-

cadorsu sassala bim

čenje iz kaosa onog što se odatle dalo

gadjama tuffm i zimzalla binban gligla

izvući, sve se to protivilo svemu gra-

wowolimai bin beri ban

đanskom pa i imenovanju nečega. Po

o katalominai rhinozerossola hopsamen

tome, Dada je više protuime, odnosno

laulitalomini hoooo

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

145

gadjama rhinozerossola hopsamen

je u jednom manifestu napisao: „Ja

bluku terullala blaulala loooo

čitam stihove koji namjeravaju ništa

zimzim urullala zimzim urullala zimzim

manje nego odreći se jezika.... Ja ne

zanzibar zimzalla zam

želim riječi koje su izumili drugi. Sve

elifantolim brussala bulomen brussala

riječi su izumili drugi. Ja želim svoju

bulomen tromtata

vlastitu psinu i k tome samoglasnike i

velo da bang band affalo purzamai affalo

suglasnike koji joj odgovaraju.“

purzamai lengado tor

Dada je svakako pomaknula granice

gadjama bimbalo glandridi glassala zin-

dopustivog i općenito granice slobo-

gtata pimpalo ogrogoooo

de. Njemački dadaist Johannes Baader

gaga di bling blong

rekao je da je dadaist „čovjek koji voli

gaga blung

život u svim njegovim nepreglednim obličjima i koji zna i kaže: „Ne samo

Ball je ovu pjesmu prvi put javno

ovdje, nego i tamo, tamo, tamo je ži-

izveo u Cabaret Voltaireu 23. lipnja 1916.

vot!“ Ono što je, i teoretski i praktički

godine, odjeven u čudnovati „kubi-

i poetski, dadaizam potvrđivao i još

stički“ kostim, oponašajući pri izvedbi

uvijek potvrđuje jesu nužnost i moguć-

„prastaru kadencu svećeničkih la-

nost revolucije kao radikalnog zahvata

mentacija“, „onaj stil misnog pjevanja

u mišljenje, djelovanje i stvaranje.

koji se u katoličkim crkvama koristi

Kako? Kada? Gdje? Tko?

ujutro i navečer“, postajući tako je-

To svatko, svugdje, svagda i svaka-

dan „magični biskup“. Na pola puta

ko treba odgovarati za sebe, ali pret-

između recitacije i pjevanja, ova je pje-

hodno uopće treba doći do tih pitanja

sma - kako i sam Ball kaže - potpuna

te odgovaranje na njih shvatiti kao

novost: „Izumio sam jedan novi rod

neizbježno i urgentno. Prazno mjesto

stihova „stihove bez riječi“ ili gla-

revolucije u čovjekovom biću i povijesti

sovne pjesme“. Njihova se vrijednost

čovječanstva nije naprosto prazno, nije

pokazuje tek u glasu i glazbi, tako da

vacuum, nego je bezgranični prostor

su mnogi nakon Balla izvodili njego-

slobode. Od dadaizma svakako može-

ve glasovne pjesme, a mnogi su ih i

mo naučiti to da su pokušaj i odvaž-

stvarali, kreirajući od „besmislenih“

nost važniji od rezultata i kalkulacija

glasovnih pjesama neku vrstu dadai-

uspjeha.

stičkog brenda. Nema „pravih riječi“?

U kulturalnim krugovima i ambi-

Nema smisla? Nema veze! Hugo Ball

jentima europske avangarde, a koji su

146

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

uglavnom bili orijentirani k svjetonazorima ljevice, „L’impresa di Fiume“

Club Dada Huelsenbeck, Baader, Grosz“

- „Riječki pothvat“ imao je ogromnu

Dadaisti su D’Annunzijev „Riječki

važnost i izvanredno neobičan odjek.

pothvat“ smatrali čisto dadaističkim

To razdoblje D’Annunzieve okupacije

činom, odnosno doživjeli ga kao do-

jedan je od ključnih epicentara fu-

lazak umjetnika na vlast. Ipak je ne-

turističkih i dadaističkih aktivnosti

koliko godina kasnije, Hans Richter

budući da su neki od pripadnika tih

- jedan od dadaista kritizirao stav on-

pokreta pothvat osvajanja grada Fi-

dašnjeg berlinskog Cluba Dada.

ume od strane umjetnika prepoznali kao revolucionarni čin rušenja staroga birokratskog sustava i građanske kon-

Futurizam

vencije. Riječ je o priopćenju (brzojav

Tijekom osmogodišnjeg razdoblja,

reproduciran u knjizi Hansa Richtera:

između 1905. i 1913. godine, moder-

Dada, Arte e antiarte, prijevod na ta-

ni umjetnički pravci pojavljivali su

lijanski, Mazzotta, Milano, 1966, str.

se neprestano u sve većem broju: iz

128) koje je Club Dada iz Berlina tele-

Francuske (fovizam, kubizam, orfi-

gramski dostavio listu Corriere della

zam), Njemačke (Die Bruecke i Der

Sera:

Blaue Reiter), Rusije (rejonizam), Ve-

„Mnogo poštovani gospodine Ga-

like Britanije (vorticizam). Neki su

briele D’Annunzio, „Corriere della

pravci bili značajniji, neki su utjecali

Sera“ Milano,

na druge, ali su svi dali svoj doprinos

U slučaju da saveznici budu pro-

umjetnosti. Brzina njihova pojavlji-

testirali, molimo da se pozovete na

vanja, a ponekad i nestajanja, odra-

Club Dada Berlin. Velika dostignuća

žavala je stanje u tadašnjoj Europi. Bio

dadaističkog pokreta i njegova pre-

je to kontinent u stalnom pokretu i

poznatljivost u svijetu daju nam za

previranju, gdje je mijena bila nešto

pravo da podržimo ovaj grandiozni

posve uobičajeno. Novi mehanički izu-

poduhvat te ćemo za njegovo priznanje

mi stalno su poboljšavali život novog

intervenirati svim sredstvima.

srednjeg sloja koji je sve više uživao u

Svjetski dadaistički atlas DADALO

svom slobodnom vremenu. Skupine

(izdavač Kurt Wolf, Leipzig) već je pri-

umjetnika, pjesnika, romanopisaca,

znao grad Fiume kao talijanski grad.

slikara, glazbenika i filozofa sastajale bi se uz piće i razmjenjivale mišljenja u

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

147

javnim prostorima gradova koji su se

talijanski futurizam drži začetnikom

ubrzano sve više modernizirali. Ogro-

avangardne umjetnosti 20. stoljeća,

mna velegradska područja živjela su

otimajući tako prvenstvo francuskome

sve intenzivnije dvadeset četiri sata

avangardnome pogledu na svijet. Ta-

na dan, pod čudesnim sjajem novog

lijanski se futurizam definira kao prva

električnog svijetla. Bolesti i bijeda

povijesna avangarda prema čijoj će

prethodnog stoljeća postajali su sve

slici i prilici kasnije nastati dadaizam

više stvar prošlosti. Europom se orio

i nadrealizam.

poklič: zaustavimo staro i slavimo novo.

Za razliku od prethodnih pravaca, futurizam je odpočetka bio otvoreno

Barem se to orilo iz usta i pera

politički. Temperamentni Marinetti

Filippa Tommasa Marinettija (1876-

htio je promijeniti svijet. I to mu je, u

1944), pjesnika po vokaciji i urednika

određenoj mjeri, i uspjelo: koliko na

časopisa Poesia. Roditelji su mu bili

bolje, toliko i na gore. Imao je mnogo

Talijani (otac imućni odvjetnik) ali

mana, a ne može se reći da je bio sra-

je rođen u Egiptu i odrastao u Alek-

mežljiv i suzdržan. Ako je Marinetti

sandriji, gdje je kod jezuita iz Lyona

imao neku viziju, onda je smatrao da

stekao francusko-talijansko obrazo-

je i svijet svakako morati čuti te se

vanje. Sve do svoje osamnaeste godine

diviti njegovoj odvažnosti. Jedan pje-

nije bio ni u Italiji ni u Francuskoj, ali

snik i pisac, koji nije baš bio poznat

je zato do tada razvio vrlo romantizi-

izvan krugova talijanske avangarde

ran pogled na obje zemlje. Također je

i simbolističkog pokreta, odlučio je

stekao smisao za vođenje rasprava i

svoj radikalni manifest objaviti u no-

polemiziranje. Eksperimentalne riječi

vinama, na samoj naslovnici. I to ne u

avangardnih pisaca koji su živjeli u Pa-

nekom beznačajnom lokalnom listu,

rizu gutao je kao da je riječ o najfinijem

čak ni u talijanskim novinama. Ne,

vinu. Opijen njihovom moći, stalno ih

nego je u subotu 20. veljače 1909. go-

je vrtio u mislima. Ranih dvadesetih

dine Marinetti svoj futuristički mani-

prošlog stoljeća smjestio se u Milanu

fest predstavio svijetu preko poznatih

i zaključio da njegovoj novoj domovini

francuskih novina Le Figaro. Bio je to

Italiji zapravo nedostaje mjesto za sto-

posve proračunat i briljantan potez.

lom moderne umjetnosti. A taj problem

Marinetti je znao da će njegove ideje

riješio je ubrzo, smislio je novi koncept

primijetiti u međunarodnim umjetnič-

pa ga imenovao: futurizam. Upravo se

kim i intelektualnim krugovima jedino

148

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

ako odu u njihovo dvorište - Pariz - i

svoju zemlju od smrdljive gangrene

tu ih razglasi. Pa čak i po cijenu da se

profesora, arheologa, turističkih vo-

s nekim zakrvi. A to se baš i dogodi-

diča i antikvara.“ Potom je razglabao o

lo. Zakrvio se s najvećim i najopaki-

bogatoj umjetničkoj prošlosti svoje ze-

jim dečkima u gradu, poput Georgesa

mlje. Želio je reći da suvremeno stva-

Braquea, Pabla Picassa, općenito s ku-

ralaštvo u Italiji pati zbog prethodnih

bistima i njihovim glavnim zagovor-

zlatnih doba u toj zemlji, prvenstveno

nikom, Guillaumeom Apollinaireom.

zbog antičkog Rima i renesanse. „Ita-

Vlasnici novina Le Figaro bili su vid-

lija je predugo bila tržnica rabljenom

no nervozni prije objavljivanja manife-

robom. Želimo osloboditi našu zemlju

sta. Kako bi se ogradili od talijanskog

od mnoštva muzeja koji je prekriva-

buntovnika, uz Marinettijev manifest

ju poput nebrojenih groblja. Muzeji,

objavili su ovu napomenu: „Važno je

groblja!...To je jedno te isto!... Idemo,

napomenuti da autor teksta snosi pot-

onda! Zapalite police u knjižnicama!

punu odgovornost za svoje smione

Preusmjerite kanale tako da mogu po-

ideje i često neutemeljenu ekstrava-

plaviti muzeje... Uzmite pijuke, sjekire

gantnost prema onome što zaslužuje

i čekiće i uništite sve cijenjene grado-

svako poštovanje i što se, jednako tako,

ve!“ I to sve prije glavnoga jela, samog

posvuda poštuje. Ali smatrali smo za-

manifesta.

nimljivim omogućiti našim čitateljima

U prvih nekoliko točaka manifesta

da prvi pročitaju ovaj manifest, bez

Le Futurisme navodi se kako: „Mi ho-

obzira na to što će misliti o njemu.“

ćemo pjevati ljubav opasnosti, naviku

Manifest je zauzeo dva i pol stupca

energiji i srčanosti“, i nadalje: „Namje-

naslovnice Le Figaroa. Stupce su činili

ra nam je veličati agresivnu akciju, ne-

naslov Le Futurisme, potom uvodni

mirnu budnost, užurban život, šamar i

tekst i jedanaest točaka manifesta.

stisnutu šaku.“ Dakle, tek se zagrijava,

Bio je to silovit tekst, iz manifesta su

ali najbolje odnosno najskandaloznije

vrištale ideje, pa je razumljivo da su

tek dolazi. Do četvrte točke već je bio

vlasnici novina bili pomalo nervozni.

u punom pogonu: „Mi tvrdimo, da se

Kako bi predstavio sebe i svoje su-

veličajnost svijeta obogatila novom

radnike, Marinetti je napisao: „Iz Ita-

ljepotom: ljepotom brzine. Jureći au-

lije u svijet šaljemo ovaj krajnje silovit

tomobil, čiji je poklopac motora urešen

i buntovan manifest kojim osnivamo

debelim valjcima i velikim ispušnim

„futurizam“, jer želimo osloboditi

cijevima, poput zmajeva eksplozivna

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

149

daha... Bučni automobil koji kao da leti

je taj?“ postao „što si taj umišlja, tko

nošen paljbom iz mitraljeza, ljepši je

je on?“. Reakcija pariških intelektual-

od krilate Nike sa Samotrake („Krilate

nih krugova bila je brza i odlučujuća.

Viktorije“, slavne starogrčke skulpture

Jedan ugledni estet ustvrdit će: „Svoj

nepoznatog autora, glavne zvijezde

manifest nije trebao nazvati futuriz-

pariškog muzeja Louvre).“

mom, nego vandalizmom.“ Drugi je

Futuristi su bili zaljubljeni u brzi-

pak komentirao: „Uznemirenost gos-

nu, avione i automobile, fascinirani

podina Marinettija pokazuje tek veliki

tehnološkim dostignućima s početka

nedostatak promišljanja ili veliku žeđ

20. stoljeća, i upravo su kroz te sfere

za publicitetom.“ S gledišta strategije

propagirali svoje stavove o tehnologiji

oglašavanja, potez je bio lukav, pro-

koja je pobijedila svog tvorca - čovjeka,

fesionalan i vrlo učinkovit. Njegovim

vjerujući kako je ona jedini pravi put

profinjenim manipuliranjem medi-

prema razvoju Zemlje kojeg usporava

ja i javnosti ponosili bi se i najbolji

tradicija. U osmoj točci stoji zapisano:

oglašivači s američke Madison ave-

„Mi smo na posljednjem vrhuncu!...

nije. Francuski kritičar Roger Allard

Zašto da se ogledamo unatrag, ako

napisao je 1913. godine: „Uz pomoć

hoćemo oboriti tajanstvena vrata Ne-

novinskih članaka, pametno organi-

mogućega? Vrijeme i Prostor umrli su

ziranih izložbi, provokativnih preda-

jučer. Mi već živimo u Apsolutnome,

vanja, skandala, manifesta, proglasa,

jer smo već stvorili vječnu brzinu sve-

brošura i drugih oblika oglašavanja

prisutnoga.“ A onda je došla deveta

futurista, stvara se slikar ili skupina

točka manifesta, gdje se njegova re-

slikara. Od Bostona do Kijeva i Kope-

torika otela kontroli. Riječima iz te

nhagena, ova gužva stvara iluziju, a

točke zajamčio si je pozornost koju

autsajder daje zapovijedi.“ Dadaisti,

je priželjkivao, ali je također posijao

Marcel Duchamp, Salvador Dali’, Andy

sjeme budućnosti futurizma kao pre-

Warhol i Damien Hirst zapravo su od

teče fašizmu. „Mi hoćemo slaviti rat,

Marinettija naučili kako publicitet

jedinu higijenu svijeta, militarizam,

pretvoriti u svoju korist.

rodoljublje, destruktivni čin oslobo-

Produkcija manifesta u futuriz-

đenja, prekrasne ideje za koje vrijedi

mu bila je intenzivna, neprestana,

umrijeti, i prezir prema ženama.“

uključivala je mnoge, a pokretao ju je

I tako je Marinetti postigao željeni

isti naboj energije i ubrzanja nazočan

cilj. U roku jednog dana on je od „tko

istodobno kako u književnom tako i u

150

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

likovnom stvaralaštvu. Programat-

19. stoljeća. U ideologiji Marinetti-

ski, manifest je bio novo i privlačno

ja, manifesti imaju funkciju koja ne

sredstvo za predstavljanje futuristič-

predstavlja samo teorijsku podršku

kih ideja. Programatski po tome što

umjetničkom stvaralaštvu pokreta,

je objašnjavao unaprijed ono što će se

nego i funkciju neposrednog oblika

napraviti kasnije. Za umjetničku scenu

djelovanja, napada radi oskvrnuća.

to je bio posve nov, revolucionaran

Riječ je o novom promidžbenom me-

događaj, upravo zato što je umjetničkoj

diju s obilježjima teatralnosti jer je bilo

kreativnosti oduzimao onu još uvijek

poželjno da se manifest recitira, a ne

boemsku auru umjetnika, kao neko-

da se čita. Istovremeno se rasparča-

ga tko svoju inspiraciju pronalazi u

vao na više jezika, i to ne samo putem

ateljeu, te joj je suprotstavljao posve

časopisa kao što su Poesia, Lacerba,

novi stav projekta. Iako u futurističkim

L’Italia futurista, Il Futurismo, nego i

manifestima i djelovanju futurizma

neuobičajenim načinima kao što je

ima dosta konfuzije, nedosljednosti,

bacanje letaka s Torre dell’Orologio

nedorečenosti, praznih i neostvarljivih

u Veneciji 1910. godine, ili za vrijeme

programskih načela, postupaka po-

manifestacija intevencionista.

zajmljenih od prethodnih nekih ško-

Uz plastični dinamizam, taktilne

la, futurizam ima i svojih neupitnih

table s riječima na slobodi, uz crta-

zasluga. Tu su prije svega inovacije u

ne sinteze, s Marinettijem i njegovim

jeziku, oslobađanje stiha, promjene u

drugovima, manifest postaje zasebnim

konfiguraciji stiha i strofe, stepenasti

umjetničkim „rodom“ unutar veli-

stih, pjesma u prozi.

kog sazviježđa futurističkih inven-

Od njegova nastanka 1909. godine

cija, „rodom“ koji paralelno pristupa

sve do 1944. godine (smrti Marinetti-

rekonstrukciji slikarstva, kiparstva,

ja), sve je veći broj manifesta pratio

arhitekture, muzike, kazališta, gra-

različite događaje u pokretu, od he-

fike, fotografije, pa čak i odijevanja

rojskog razdoblja (prema općem mi-

i prehrane. „Rodom“ koji bi trebao

šljenju, trajalo je do 1920.godine) do

biti predmetom ne samo povijesnih

nastanka raznorodnih i mnogobrojnih

nego i lingvistčko-ikoničkih prouča-

grupa. „Manifest“ je termin posuđen

vanja. Osim toga, novo značenje koje

iz protestnog i političkog jezika 18.

su futuristi dali manifestu postat će

stoljeća, kojim su se već služile grupe

modelom za sve ostale proglase bu-

francuskih umjetnika druge polovice

dućih povijesnih avangardi, pose-

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

151

bice dadaizma i nadrealizma. Danas

turni organizator, pokretačka sila i,

se talijanski futurizam definira kao

ako baš hoćemo, odgajatelj i trener

prva povijesna avngarda prema čijoj

umjetničkih duhova i osoba, prijatelj

će slici i prilici kasnije nastati dada i

nekolicine futurista, a svima srda-

nadrealizam. Ovaj se primat zasnivao

čan, iako ponekad pomalo grubi drug.

na globalnoj ideologiji, umjetničkoj i

Boccioni, Balla, Carra’, Palazzeschi,

izvanumjetničkoj, zatim na postojanju

Govoni, Papini, Soffici i istomišljenik

„grupe“ sa srodnim sklonostima, te na

Lucini, genijalni Arhimed-pitagorejac

pisanju koje je imalo ontološko-stili-

Luigi Russolo- duhovni otac „kon-

stičke temelje; nadalje, na „riječi na

kretne muzike“ i prvih elektronskih

slobodi“ kod futurista, „nesuvislost“

istraživanja na polju mikrointervala

i „spontanost“ kod dadaista, ecriture

i frekvencija, itd- neki od najvećih li-

automatique kod nadrealista. Ove su

kova što su pristupili ili su se vrtjeli

osobine naglašenije u futurizmu i na-

oko pokreta.

drealizmu, ali mogu se lako pronaći i

Neke se ideološke crte ipak mogu

u Dadi - u raspršenosti mjesta, „gru-

smatrati zajedničkima čitavoj po-

pica“, i jezika.

vijesnoj avangardi i nemoguće je ne

Futurizam je na određeni način i

pripisati apsolutno prvenstvo futu-

globalna ideologija: futuristi su rekli

rizmu. Koncept „grupe“, istraživa-

svoje na svim područjima ljudskog

nje „novog“, primat „mašte“ nau-

iskustva, u književnosti i likovnim

štrb „inteligencije“, pohvale ludosti

umjetnostima, u kazalištu, u politici, u

kao odraz mržnje prema iracionalnoj

ponašanju. Između 1909. i 1920. godine,

racionalnosti kapitalističkog svijeta,

u vrtoglavom slijedu sjajnih etapa, s

tehnika predodžbe i analogije, sve su

odredom hrabrih duhova, Marinetti je

to elementi na koje možemo naići u

postavio kamene međaše modernosti

futurizmu, u dadaizmu i u nadrealiz-

u umjetnosti. Oko njega su se oku-

mu. U tom svijetlu, ove tri avangar-

pili najbolji. Futurizam se, naravno,

de možemo smatrati veličanstvenom

ne poistovjećuje s Marinettijem, ali

dijalektičkom trijadom, u kojoj na-

Marinetti je - osim što je dao osobni

drealizam predstavlja najviši stupanj,

ideološki i kreativni prilog - bio duša

vrhunsko dostignuće.

pokreta, njegov glavni pokretač. Na

U Italiji, zemlji u kojoj simbolizam

tom polju njegov nam je lik potpuno

nije bio nazočan u većoj mjeri, futu-

nepoznat: mecena, impresario, kul-

rizam nije uspio dublje zariti korije-

152

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

nje. Zahvatio je, doduše, neke hrabre i

sve novima: 1921. godine objavili su i

gorljive duhove, ali nije uspio stvoriti

Manifest taktilizma, umjetnosti opipa.

istinsku, dugotrajnu avangardnu kul-

Općenito se uzima kako je futuri-

turu. Takozvano „herojsko“ razdoblje

zam, tijekom cijelog razdoblja svog

talijanskog futurizma, po nekima, za-

trajanja, prolazio kroz četiri faze. Po-

vršava 1920. godine kada se on rappel

sljednju fazu, uslijed povezanosti s

a’ l’ordre čuje posvuda u Europi, a u

fašizmom, obilježava sve manji broj

Italiji uzrokuje važne pojave kao što

prijestupa. I futurizam i fašizam kre-

su „Ronda“ (književni časopis koji je

nuli su od istog konteksta društvenog

u Rimu izlazio između 1919. i 1923. go-

otpora. Ali, dok je fašizam na početku

dine) te kasnije časopis „900“ („No-

prisvojio revolucionarni i subverzivni

vecento“ odnosno 20. stoljeće) kojeg

naboj futurizma, egzaltacija nasilja

su, na francuskom, pokrenuli Massi-

kod futurista je bila literarne poze u

mo Bontempelli i Curzio Malaparte.

mnogo većoj mjeri no što su to bili

Samo što književnu obnovu u Italiji

ideološko i političko uvjerenje. Fu-

prati nadiranje fašizma, što će ugušiti

turističko pristajanje uz militantni

sve radikalne tendencije u ideologiji i

talijanski nacionalizam početkom i

umjetnosti.

tijekom godina tzv. intervencionizma

Talijanski futurizam je posebno

(1914. do 1915., perioda ulaska Italije u

značajne rezultate ostvario u likov-

Veliki rat), te uz D’Annunzijev „Riječki

nim umjetnostima, ali zanimljivo je

pothvat“ (1919.) i rođenje fašističke

da je imao utjecaja i na talijanske pis-

stranke, talijanska avangarda doživ-

ce izvan futurističkog kruga, što se

ljavala je kao mogući put prema ostva-

primjerice odražava u Pirandellovom

renju svoje „revolucionarne duše“.

„grotesknom kazalištu“, „magičnom

Dok je to zbližavanje futurizma i

realizmu“ Massima Bontempellija i

fašizma (napose tijekom 1918. i 1919.

Ungarettijevom slobodnom stihu. Fu-

godine) dobro poznato, mnogo je ma-

turisti nisu svoje područje djelovanja

nje poznat i istican raskid koji se dogo-

i interesa ograničili samo na književ-

dio u svibnju 1920. godine, kada su na

nost, slikarstvo i kiparstvo, nego su

Drugom kongresu u Milanu, Marinetti,

istraživali i druge vidove umjetnosti

Mario Carli i još neki futuristi istupili

poput arhitekture, kazališta, muzi-

iz redova „Fasci di Combattimento“,

ke, filma i fotografije, plesa pa čak i

jer nije prihvaćen njihov antimonarhi-

gastronomije, a domišljali su se i po-

zam i antiklerikalizam - pozicije koje

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

153

su prethodno bili zajednički ustano-

slobodi“, a onome tko je to htio - malo

vili i dijelili. Iza svega toga stajao je

političkog buntovništva.

anarhični, protudržavni element koji je futuriste udaljio od fašista, i šteta je

Nakon Drugog svjetskog rata ne-

što se malo povjesničara potrudilo da

orealizam je još dublje zakopao fu-

ozbiljno prouči futurizam u politici,

turističke vrijednosti. Tek šezdesetih

razmatranjem ne samo događaja, nego

godina prošlog stoljeća pojava neo-

i dvaju Marinettijevih djela: Futuri-

avangardi (nouveau roman i Tel Quel

stička demokracija (1919.) i S onu stranu

u Francuskoj, „Gruppo 63“ u Italiji)

komunizma (1920.). Tako se konkre-

donijela je poticaj za preispitivanje

tiziralo ono razdvajanje nadležno-

prethodnika u povijesti, odnosno

sti - „umjetnost futuristima, politika

upravo povijesnih avangardi. S druge

Mussoliniju“ - koje je od tog trenutka

strane, napredovanje povijesnih stu-

odlikovalo futuristički pokret.

dija otvorilo je mogućnost da se na nov

Nakon 1920. godine u talijanskoj

način prouče odnosi između fašizma

kulturi dolazi do snažnog odbacivanja

i futurizma. Pad antiavangardistič-

futurizma čemu su doprinijele politika

kih i ideološko-političkih predrasuda,

vladajućih i tendencije u književnosti.

omogućio je talijanskoj kulturi da se

Unatoč zamecima samoraspadanja koji

ispravi i da revidira svoj odnos prema

su se pojavili još tijekom pokreta (smrt

futurizmu kojeg je sama stvorila i dugo

Boccionija, bijeg nekih od najboljih

vremena odbacivala. Futurizam pred-

predstavnika kao što su Palazzesc-

stavlja bitnu etapu onog „projekta mo-

hi, Carra’, Soffici itd.), Marinetti će ga

dernoga“ o čemu je svojedobno tako

sačuvati tvrdoglavo ga održavajući

nadahnuto govorio Juergen Habermas

na životu. Futurizam se iz „pokreta“

(njemački filozof i sociolog, jedan od

ponovo pretvorio u „školu“. Fašizam

najuglednijih svjetskih intelektualaca).

mu zasigurno ne bi dopustio da ustraje

Usprkos arhaizmima, protuslovljima,

u svojoj globalnoj, pa time i političkoj

logičkim poteškoćama i teško rješivim

ideologiji. Novim futurističkim pjesni-

sumnjama i problemima, globalni fu-

cima, odnosno onima koji pripadaju

turistički projekt, zbog proročanske

drugoj fazi futurizma, nije preostalo

napetosti koja mu daje život, zavrije-

ništa drugo nego da poput epigona

đuje i dalje pažnju ne samo kulturalne

vježbaju pisanje postupkom „riječi na

nego i šire obuhvatnije javnosti.

154

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

Gabriele D’Annunzio - Marinettijev Edipov kompleks

vremenskom rasponu od prve

mu najbliži D’Annunzio, čovjek koji

godine 20. stoljeća pa sve do

je svojom svestranom i prodornom

njegovih tridesetih godina, stav

osobnošću zauzimao najveći prostor

i odnos Marinettija prema D’Annunziju

na talijanskoj književnoj sceni. Radi-

postepeno se mijenjao, i kretao se od

lo se o izgonu ovog mrskog i voljenog

izražavanja prijekora pa sve do be-

monstruma pomoću analitičkog oružja

zuvjetnog uzdizanja. U svojim ranim

i kritičke oštroumnosti, ali istodobno i

spisima na francuskom jeziku (1903.-

duhovitosti i ironije. Plod ovog protje-

1908.) Marinetti je izražavao pomije-

rivanja očituje se u knjižici pisanoj na

šane osjećaje o abruceškom pjesniku,

francuskom jeziku čiji je urednik Ma-

dok je u svojim prvim futurističkim

rinetti - Les Dieux s’en vont, D’Annunzio

manifestima (1909.-1915.) prezirao

reste („Bogovi su otišli, D’Annunzio

D’Annunzija kao istaknutog simbo-

ostaje“) - koja je objavljena u Parizu

la pasatizma. Ovaj neprijateljski stav

1908. godine, no čija su pojedina po-

tvorca futurizma promijenio se s Ve-

glavlja već bila objavljena u časopisima

likim ratom i osvajanjem grada Fiume.

između 1900. i 1907. godine. Zanimljivo,

Nakon tih događaja, Marinetti sve više

ova se knjižica rijetko kada spominje

i više predstavlja D’Annunzija kao čo-

u D’Annunzijevim bibliografijama, a

vjeka i pisca futurizma.

poznata je tek ponekom strastvenom

Problem koji se početkom dvade-

ljubitelju futurizma. Pa ipak, sa svojeg

setog stoljeća ispriječio pred mladog

specifičnog položaja talijansko-fran-

Filippa Tomasa Marinettija mogao bi

cuskog pjesnika, s ove takoreći među-

biti ovako formuliran: „biti veliki pje-

narodno povlaštene pozicije, Marinetti

snik, ali ne biti ni Carducci, ni Pascoli,

govori o D’Annunziu zanimljive i dota-

ni D’Annunzio“. Pogotovo ne vremenski

da nikad izrečene stvari.

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

155

Da preciziramo, „Bogovi“ koji

razmjerima... Izuzetno rano sazreli

odlaze su Verdi i Carducci, čijim su

D’Annunzio, nakon što je brzo iscrpio

sprovodima posvećena dva poglav-

svoju intimu, odmah je osjetio potre-

lja: što potvrđuje da je Marinetti-

bu za obogaćivanjem svoje osobnosti.

jev ukus, kada je pisao ovu knjižicu,

U toj namjeri približio se Wagneru,

bio tradicionalan i pun poštovanja.

Shelleyu, Swinburneu i Verlaineu.

Međutim, upravo u završnici knjige

Sigurno je morao osjetiti da se nje-

D’Annunziju suprotstavlja Pascolija

gova bit gubi u ovim kontaktima. Ali

(„najvećeg talijanskog živućeg pje-

nije htio zatomiti svoju senzibilnost.“

snika“). Ali ova tvrdnja u svojoj dubini

„Zbog toga njegova umjetnost popri-

izgleda kao neka više željena nego li

ma oblik derivirane umjetnosti (un art

stvarna, prebrza je i neutemeljena,

derive’), u smislu da je njegovo korito

pa ne bez razloga D’Annunzio ostaje i

preširoko, a njegove obale prestrme

njemu je posvećena ova knjižica. Ma-

da bi ga mogao ispuniti samo jedan

rinetti bez ustezanja, osim izražavanja

izvor.“ Snaga asimilacije i eklekticiz-

osobnih simpatija koje ga vezuju uz

ma, derivirana umjetnost, oznake su

autora djela Il Fuoco, ističe son talent

fenomenološkog tipa koje obilježavaju,

infatigable et multiforme i klanja mu

konstatiraju i nisu nipošto ni negativ-

se kao jednom des plus grands artistes

ne, ni ograničavajuće, ni iznenađuju-

italiens d’aujourd’hui.

će izjave, obzirom na godinu kada su

No to nije bilo dovoljno. U velikom

napisane (1900.). Kao blistave najave,

tekstu objavljenom 1900. godine u La

moguće ih je vezati uz ono što je Lu-

Vogue, a kasnije izostavljenom iz knji-

ciano Anceschi pisao o D’Annunzievoj

ge, Marinetti daje još opsežniju defini-

umjetnosti - kao o eklekticizmu i vr-

ciju D’Annunzijeve umjetnosti. Prema

hunskom manirizmu, kao o „književ-

Marinettiju, osnova D’Annunzijevog

nosti drugog stupnja“.

umjetničkog temperamenta nalazi

Naravno, drugi je vjetar zapuhao

se u „silovitoj i gruboj senzualnosti“.

nakon pojave futurizma, kada će se

„Ova baza koja se sastoji od instin-

Marinetti odreći D’Annunzija, nazi-

ktivne grubosti i dalje postoji, izbrusila

vajući ga „mlađim bratom francuskih

se u trgovini književnošću; a na njoj

simbolista“, čovjekom opsjednutim -

se razvila jedna druga snaga, snaga

između ostalog - „profesorskom stra-

asimilacije i eklekticizma, koju sve

šću prema starinama i prema zbirka-

žestoke rase posjeduju u najvećim

ma.“ Marinetti će se odreći i Pascolija,

156

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

optužujući ga zbog njegovog „tepavog

D’Annunziju možda proizlaze iz jedne

i botaničkog sentimentalizma.“ No

nerazrješive ambivalencije: Marinetti

ovdje u igru ulazi točno određena knji-

je znao osuđivati pisca D’Annunzija,

ževna strategija, odnosno unaprijed

ali je imao veliko poštovanje i divljenje

smišljen književni terorizam, a ove

prema njemu kao čovjeku. D’Annunzio

tvrdnje, naravno, neće biti doslovno

je, naime, utjelovljavao mnoge od kva-

shvaćene.

liteta futurističkog junaka: odvažnost

Marinetti se nekako uvijek nalazio

i hrabrost, optimizam, ljubav prema

u sjeni D’Annunzia. Isprva ga je opo-

brzini, vozilima i strojevima, politič-

našao u vlastitom umjetničkom preva-

ku nepodnošljivost spram status quo

ljivanju puta da bi se kasnije od njega

stanja, ljubav za život. A futuristi su

udaljio tako što je s njim polemizirao

to morali više no jednom prihvaćati i

putem futurističkih manifesta. Kako se

priznavati.

D’Annunziju bližio kraj ovozemaljskog

Unatoč općoj averziji prema

života, Marinetti mu se na kraju opet

D’Annunziju, knjižica Les dieux s’en

počeo približavati. D’Annunzio je, na

vont, D’Annunzio reste donosi ipak

neki način, Marinettiju uvijek pred-

jednu artikuliranu prosudbu o djelu

stavljao obalu o koju je stalno udarao

i liku D’Annunzija. U pojedinim di-

kako u životu tako i u umjetnosti. Ma-

jelovima knjižice, Marinetti izraža-

rinetti se - za razliku od nekih drugih

va iskreno procjenjivanje njegovih

- morao sučeljavati i čak sukobljavati

literarnih kvaliteta, napose vezano

s D’Annunzijem, često podižući glas

na poticanje obnove talijanske knji-

kako bi ga se čulo u buci i žamoru koji

ževnosti: „U teatru, ništa manje nego

su stalno dopirali iz dubina „danunci-

u romanima,D’Annunzio je jedan od

jevske talijanske kulture“ s početaka

najvećih talijanskih umjetnika da-

prošlog stoljeća.

našnjice... sposoban obnoviti talijan-

Iznenađujuća je činjenica da Ma-

ski teatar inspirirajući se grandio-

rinetti, osim nekih izoliranih faza,

znim i veličanstvenim linijama grčke

nikada nije imao običaj nasrnuti na

i narodne tragedije.“ Iako izražava

svog rivala - kao što su to znali činiti

poštovanje prema D’Annunziju - pis-

mnogi drugi intelektualci tog doba

cu, on istovremeno upućuje prijekore

- već bi se zadržavao na općenitim i

D’Annunziju - čovjeku: „On je, ajme,

nekim načelnim osudama pjesnika.

dostizao kolosalnu grešku jer je vje-

Razlozi za ovakvu suzdržljivost prema

rovao da svojoj literaturi pridaje po-

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

157

litičku važnost i težinu, ali je u stvari

fatale. Danuncijevska žena ometa i

svojoj literaturi donosio tek literarnu

spriječava čovjeka u ostvarivanju svoje

važnost... Uvijek i iznad svega, Gabriele

pune čovječnosti, zato što ona apsorbi-

sniva o tome kako da svijet uznemi-

ra vrijeme i energije koje bi trebale biti

ri i protrese jednom frazom. Knjizi i

upotrijebljene za poboljšanje sebe i za

poemi pridodaje direktni utjecaj na

dostizanje pseudo-nietzschejanskog

mase i mnoštvo. Ajme! Mase žive u

ontološkog stanja „multipliciranog

savršenoj neupućenosti u pjesnike....

čovjeka“. Multipliciranom čovjeku

njegova je snaga nepraktična odno-

- isto tako kao i futurističkoj ženi,

sno anti-praktična, zato što se kreće u

nezavisnoj i emancipiranoj - ljubav

snovima i u ljepoti, u stvarima za koje

tako postaje praktični, materijalni na-

narode i parlamente nije uopće briga i

log, reduciran na njegovu ekskluzivno

fućka im se za to.“

seksualno- mehaničku komponentu,

Potrebno je bilo, pod svaku cijenu,

odnosno tek na običan spolni odnos

boriti se protiv Gabriele D’Annunzija

koji za cilj ima budućnost vrste. Da-

jer je on, „sa svim svojim umom i du-

nuncijevska žena je za čovjeka futuri-

hom kao i svojom dovitljivošću, us-

stu prava neprijateljica. Ona je stalna

pio rafinirati ova četiri intelektualna

prijetnja njegovoj vlastitoj zreloj dobi

otrova, koje mi - futuristi - apsolut-

- muškosti: ili ju je potrebno učiniti

no želimo ukloniti i uništiti: prvi je

neofenzivnom, ili je treba zamijeniti

- morbidna i nostalgična poezija uda-

nečim što je manje opasno a mnogo

ljenosti i sjećanja; drugi je - roman-

vjernije, kao što su, primjerice, stroj

tični sentimentalizam koji se slijeva

ili vozilo.

s mjesečeva svjetla, a koji se uzdiže

Ali iznad svega, D’Annunzio je

prema idealu i fatalnosti žene - Lje-

bio prvi koji je savršeno shvatio onu

pote; treći je - opsesija luksuzom s

fuziju umjetnosti i života na kojoj je

trokutom preljuba odnosno brako-

Marinetti zasnivao cjelokupnu svoju

lomstva; i četvrti: profesorsko-sitni-

filozofiju. On je u svojim bilješkama

čarsko-cjepidlačka strast za prošlošću

definirao D’Annunzija kao „dosadnog

i manijakalna sklonost k starinama i

anakronističkog pasatistu kada piše ili

antikvitetima, i njihovom sakupljanju

govori, ali kao futurista u stvarnom ži-

i kolekcioniranju.“

votu i uvaženog i omiljenog talijanskog

Marinetti će cijeli svoj život prove-

ratnika“, kao onog koji je „veliki heroj-

sti u borbi protiv danuncijevske femme

ski i uporno izdržljiv Talijan, koji živi

158

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

kao futurist a piše kao pasatist“. Baš je

koji će tek tri godine kasnije biti prika-

ova distinkcija između čovjeka i poete

zan u javnosti. Paradoksalno je, me-

bila jedna od nerazrješivih čvorova od-

đutim, to da je kod Marinettija najviše

nosa Marinettija prema D’Annunziju,

ironije izazivao baš D’Annunziev talent

odnos koji se nije promijenio tijekom

za samopromoviranje na najbezobzir-

godina ali koji je prošao, da tako ka-

niji način. Ravnodušnost i nehaj kojima

žemo, određenu evoluciju opadajućeg

se D’Annunzio posvećivao promociji

neprijateljstva.

sebe samog, miran način na koji je pri-

Od izrazito antidanuncijevskih po-

mao napade i zvižduke i sučeljavao se s

zicija u Les dieux s’en vont, D’Annunzio

kritikama, bili su upravo onaj element

reste (1908) i od raznih proglasa protiv

koji je Marinettija najviše očaravao kod

njega u prvim futurističkim manife-

tog „prestižnog zavodnika i neiskazivog

stima, Marinetti je u svega nekoliko

potomka Casanove i Cagliostra“. Taj ne-

godina došao do nivoa sa kojeg cijeni

obuzdani abruceški pjesnik pobuđivao

i poštuje Comandante-a grada Fiume i

je u Marinettija mješavinu neodobra-

heroja Beča, sve do toga da se - kroz ci-

vanja, obožavanja i zavisti. Ovaj je u

jelo drugo desetljeće 20. stoljeća - bavio

njem zamjećivao i raspoznavao „ču-

operacijom pravog pravcatog neovla-

desno neobičnu diplomatsku strategiju

štenog prisvajanja njegovog literarnog

nadahnuća, poleta, hira i fantazije te

i simboličkog naslijeđa. D’Annunzio se

lukavost i prepredenost“ od čega je on

za Marinettia, u vremenskom rasponu

sam mnogo naučio.

od svega tri desetljeća, pretvorio iz in-

Ako su futuristi negirali i čak od-

karnacije pasatizma u istinski simbol

bacivali D’Annunzija - pisca nisu,

futurizma.

međutim, mogli to činiti i s njim kao

Marinetti je bio majstor samopro-

čovjekom. Njegove su akcije bile au-

mocije i u tome je bio jedan od najboljih

tentično futurističke, a ponekad čak

učenika D’Annunzija. Da bi sebe promo-

i više futurističke od onih Marinetti-

virao, Marinetti nije oklijevao čak ni u

jevih, pa ovome ne bi preostalo drugo

tome da koristi samog D’Annunzija. Prvi

nego aplaudirati Vate- pjesniku, iako s

broj milanskog časopisa Poesia, kojeg je

ponekom loše skrivenom ili potajnom

uređivao Marinetti u predfuturističkom

neugodnošću. Neprijeporno je kako se

periodu (1905 - 1909), započinje s prai-

D’Annunzio u pojedinim konkretnim

zvedbom upravo odlomka „Prologo“ iz

situacijama pokazao većim futuristom

D’Annunzijevog djela La Nave, komada

od samog Marinettija. Sve do rujna 1914.

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

159

godine, Marinetti se držao poprilično

su zapravo isuviše udaljeni jedan od

rezerviranim po pitanju izjašnjavanja

drugoga: za Marinettia, D’Annunzio

oko ulaska Italije u Veliki rat, dajući

je, na kraju krajeva, bio tek jedan uvje-

prednost stavu iščekivanja u pogledu

reni monarhist („na trgu osvjetljeni

daljnjeg razvoja događaja. Akcije kao što

portret D’Annunzia, postavljen ispod

su bile „Bakarska ludorija“ i let iznad

portreta kralja i kraljice“), dok je jedna

Beča, bile su futurustičkije od bilo koje

od pretpostavki futurističkog pokreta

Marinettijeve proklamacije odnosno

bila baš republika. Uz to, monarhistič-

manifesta

ke ideje su Vate-a opasno približavale

Okupaciju grada Fiume od strane

reakcionarnim snagama, zato što su

D’Annunzieve paravojske, Marinetti

ove bile podržavane od strane dijela

i njegovi drugovi pozdravili su kao

časnika - prije svih šefa Glavnog stožera

apsolutno futuristički akt jer je isto-

Reine i šefa kabineta Giuratia - koji su

vremeno ostvarivao dvije točke poli-

u Marinettievim očima izgledali, više

tičkog programa pokreta futurista: 1.

manje, kao najobičniji špijuni odnosno

„umjetnici na vlasti“ i 2. „priznanje

izdajice. Ali, iznad svega, po Marinettiu

prava građanstva odnosno političko-

D’Annunzio je ostajao previše zaljubljen

socijalnog statusa svim povratnicima

u sebe samoga i u svoje stavove tako da

iz Velikog rata.“ Čim je Marinetti (13.

nije imao onu lucidno potrebnu svijest

rujna 1919. bio je u Rimu) u novinama

o stvarnoj situaciji nastaloj uslijed re-

pročitao najnoviju vijest, odmah je od-

volucionarne važnosti i težine svoje

lučio krenuti u Fiume. Tamo je stigao

Fiumanske mangupijade.

nakon što mu se tijekom puta pokvario

Nekoliko godina kasnije - nakon

motor automobila pa je bio primoran

marša na Rim - Marinetti je evocirao

nastaviti put, najprije pješice, a onda na

svoje fijumansko iskustvo u knjizi Po-

brodici koja mu je naišla u pravi čas. U

ema di Fiume, u kojoj za D’Annunzija

gradu Fiume posve se prepustio tamo

ipak nalazi samo riječi poštovanja. Ova

vladajućoj revolucionarnoj klimi, uži-

je poema pisana futurističkom tehni-

vajući od jedne do druge gozbe. Iako

kom „parolibero“, odnosno „riječima

je tamo često nailazio na D’Annunzia,

na slobodi“. Ako se vratimo razma-

njegovi pokušaji da mu se umiješa u

tranju književnog postupka vezano na

političko vođenje grada padali su u pra-

D’Annunzijev odnos prema „riječima

zno. Kao što je i sam Marinetti ustvrdio

na slobodi“, eventualne utjecaje, i ma-

u svojim zabilješkama, njih dvoje bili

nje više vidljive reakcije, vidjet ćemo

160

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

kako se Marinetti, u dvama tekstovima,

sadrži prikrivenu, ali vrlo raspoznatlji-

vraća na utjecaj „stila riječi na slobodi“

vu nagovijest stila „riječi na slobodi“.

na D’Annunzijev Notturno. Prvi puta u

Čitamo:

uvodu svog romana Gli indomabili (Neu-

„Da bi se mogao predstaviti unutar-

krotivi,1922.), naslovljenom upravo „Stil

nji svijet čovjeka i njegovih nevidljivih

riječi na slobodi“, a drugi puta 1924.

moći, čini se da na ruševinama uobi-

godine, u uvodu djela I nuovi poeti fu-

čajenih književnih postupaka tek treba

turisti. Ova se dva teksta u više dijelova

stvoriti umjetnost riječi. Razumljivo

podudaraju, ali u prvome su obrazlo-

je da su poneki umjetnici, svjesni ove

ženja i objašnjenja na primjerima ipak

potrebe, započeli rušenje gramatičkih

opsežnija.

normi, posebice onih tvorbenih koje

„Riječi na slobodi“, piše Marinetti, „osvojile su naše najveće pisce: među

riječima nameću fiktivnu međusobnu ovisnost i slaganje.“

njima je i Gabriele D’Annunzio koji je

Aluzija na futuriste je očigledna, ali

u svojoj knjizi Notturno znao pronaći

netom pročitani pasus dio je stranice

efekte slične vrlo poznatome Vampe,

koja je čitava prožeta avangardistič-

Vampe, Vampe iz moje Drenopoljske

kim raspoloženjem i motivima. Svatko

bitke.“ Tu Marinetti citira. „lica, lica,

tko ima predznanja i sluha brzo će ih

lica, sve strasti svih lica kroz moje izra-

uočiti, kao primjerice: „... blještavilo

njavano oko... Okrećem se. Padam. Rat.

uobičajenih verbalnih razlika, ili ak-

Rat (...) Lica. Lica. Lica. Sve strasti svih

cije i reakcije umjetnikove duše pomi-

lica. Mrtvi. I ožujski pljusak. Bura. Kiša.

ješane s elementima Univerzuma, ili

Osluškujem pljuštanje.“ „Mora da je

osjećam da, ako našu umjetnost valja

specifično tjelesno stanje utjecalo na

obnoviti, to neće biti pomoću finoće,

D’Annunzijevo pisanje Notturna. Ali,

nego pomoću ne znam koje snažne si-

u jednom tako kreativno mimetič-

rove grubosti.“ Onaj koji zna ponešto

kom, asimilatorskom duhu kao što je

o futurizmu i avangardi neće moći a

D’Annunzijev, teorija i praksa riječi na

ne vratiti se arhetipovima. Dovoljno je

slobodi ostavile su više od tek pokojeg

samo prisjetiti se izjave Boccionija: „Mi

traga. I u ovom slučaju zacijelo se radi

smo utemeljitelji jednog novog, potpuno

o primljenoj i prerađenoj „informaciji“.

promijenjenog senzibiliteta.“

Što se D’Annunzija tiče, postoji jedna stranica u njegovom djelu Cento e cento e

Unatoč

divergenciji

i zmeđu

D’Annunzija i Marinettija, tijekom bo-

cento e cento pagine del Libro segreto koja D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

161

ravka u gradu Fiume među njima je bilo

prethodna D’Annunzijeva djela sadrža-

različitih programatskih kontakata.

vala specifično futurističke dijelove te

Ubrzo je postalo jasno kako u gradu

crte i mjesta kao i futurističke ambicije

Fiume nema mjesta za njih oboje. Svega

(u Piu’ che l’amore), ljubav i razbludnost

dva tjedna nakon svog dolaska, Mari-

(u Il Piacere), prošlost i usud (u Trionfo

netti je odlučio - možda čak i nakon što

della morte), talijanstvo (u La citta’ mor-

ga je D’Annunzio prešutno implicite po-

ta), intervencionizam (u Odi navali). Ali

zvao i na to nagovorio - napustiti grad.

Marinetti je, iznad svega, na navedenim

Bez obzira na to, požurio se odmah jav-

konferencijama prisutnoj publici nasto-

no potkrijepiti svoju bliskost s Coman-

jao sugerirati uvjerenje kako tada ak-

danteom putem jednog pisma kojeg

tualnu, a i buduću, svoju „grandezza“/

je 18. listopada dostavio listu Giornale

veličinu D’Annunzio ima u velikoj mjeri

d’Italia i u kojem je vatrenim tonom na-

zahvaliti upravo dodirima, kontakti-

stojao odgovoriti glasovima koji su kru-

ma i poticajima sa strane futurističke

žili oko njegovog navodnog neslaganja

estetike, koja mu je omogućila da se

s D’Annunzijem. Općenito, Marinetti je

obnovi, i u godinama koje su mu nai-

tih godina jako pazio na to da javnosti

lazile, napiše svoja najbolja djela: „on

predstavi kako je njihov odnos izrazi-

će nam podariti najvažnija djela, djela

to prijateljski kao i odnos uzajamnog

koje su prethodno najavili njegovi brzi

uvažavanja. Nakon svog fijumanskog

i kratkotrajni kontakti i dodiri s nama

iskustva, Marinetti nije ni u najmanjoj

futuristima i Futurizmom.“

mjeri nastojao zauzeti poziciju onog

Usprkos različitim nadimcima

tko se suprotstavlja D’Annunziju. Baš

kojima bi D’Annunzio znao „častiti“

naprotiv, počeo je promovirati sliku i

Marinettija (kao što su „fosforescen-

dojam bliske futurizmu i to na način

tni nedotupavko i kreten“, „glupan s

što je malim ali odlučnim potezima

bljeskovima slaboumnosti“) ili Ma-

korigirao svoje izjave o Comandanteu

rinetti D’Annunzija (poput „Monte

iz prethodnih godina.

Carlo svih književnosti“ ili „Caglio-

U razdoblju između 1937. i 1938.

stro“), njih dvoje su se ipak iskreno po-

godine, Marinetti je širom Italije i u

štivali. D’Annunzio je gotovo odmah

egipatskim gradovima Aleksandriji i

i neposredno posvetio pozornost ocu

Kairu držao javne rasprave o odnosima

futurizmu, ako se uzme u obzir činje-

D’Annunzija i futurizma. Te su rasprave

nica da je prihvatio neke od njegovih

imale za svrhu pokazati kako su još

ideja u knjizi Forse che si’ forse che no.

162

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

D’Annunzio je, također, relativno rano

S druge strane, Marinetti vjerojat-

iskazao poštovanje prema Marinettiju,

no ne bi bio egzistirao kao kolovođa

a prema zapisu osobnog pjesnikovog

futurizma da nije svojeg rivala Ga-

tajnika Toma Antoginija:“D’Annunzio

brielea uvijek priznavao za jednog od

je Filippa Tommasa Marinettija odu-

svojih literarnih očeva, uz „majstore

vijek smatrao čovjekom visokog uma

simbolizma“ kojih se treba odreći, u

i duha, kao i istaknutom osobnošću

tolikoj mjeri da se odredi čak i kao „sin

usred sveprisutnog sivila, jednoličnosti

turbine i D’Annunzia“.

i osrednjosti talijanske književnosti.“

U svakom slučaju, ova dva spisate-

Nekoliko godina kasnije, u knjizi Libro

lja utjecala su na veliki dio talijanske

segreto D’Annunzio je eksplicitno pri-

nacionalne književne scene tijekom

znao i potvrdio doprinos Marinettija

gotovo pola stoljeća, u jednom raz-

u obnavljanju talijanske književnosti,

doblju u kojem se stvarala suvremena

korigirajući svoju ocjenu o posvemaš-

Italija. Claudia Salaris definirala ih

njem odbijanju „paraliberisma“ koju je

je kao „poprsje sa dva lica, na stupu

bio iznio dvadesetak godina prije.

modernosti“.

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

163

Politika i rat

Zastupnik u parlamentu

egdje pred kraj 19. stoljeća,

i ovu je ulogu upražnjavao na bizaran,

D’Annunzio se zaželio stjeca-

senzacionalan i bučan način. Pobuđuje

nja političkog iskustva. Divi

senzaciju (poznata kao Salto della sie-

se velebnim prošlim vremenima pa

pe) krajem ožujka 1900. godine, kada

njegova vjera u obnavljanje Rimskog

je prošao kroz aulu parlamenta da bi

carstva postaje sve snažnija. Pod tim

odšetao među klupe krajnje ljevice uz

dojmovima i u želji da iskusi i čari po-

koju će biti tijekom preostalog dije-

litičkog života pristaje 1897. godine biti

la svog mandata. Tom prigodom dao

kandidat na listi krajnje desnice u iz-

je u crvenoj sali Montecitoria izjavu

borima za jedan od dva doma (Camera)

koja će biti odaslana po cijeloj zemlji:

talijanskog parlamenta. U kratku ali

„Nosim svoje čestitke krajnjoj ljevici

intenzivnu kampanju uključio je najveći

zbog žarkog pregalaštva i zbog upor-

broj svojih poznanika iz svijeta naci-

nosti kojima brani svoju ideju. Nakon

onalnih novina, a kao test iste bilo je

današnje priredbe, ja znam da s jedne

objavljivanje famozne rasprave Discorso

strane postoje mrtvi ljudi koji urlaju, a

della siepe (kasnije objavljene u Laude

da je s druge strane malo onih koji su

dell’illaudato) na drugoj i trećoj stranici

živi i elokventni. Kao čovjek intelekta,

novina La Tribuna (23. kolovoza 1897.)

idem prema životu!“ Učinio je to u znak

S programom Iznad desnice i ljevice,

protesta protiv „zakona koji ukidaju

kojim zagovara suvremeni tip naci-

slobodu“, zakona što ih je donijela vlada

onalizma i ekspanziju Italije, postaje

Luigija Pellouxa nakon krvave represije

parlamentarni zastupnik grada Or-

protiv štrajka u Milanu, pod vodstvom

tona a Mare (Provincija Chieti). Ali,

generala Beccarisa. Tada je ubijen veći

kao i većinu toga što je do tada radio,

broj radnika demonstranata.

164

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

No, ni izmijenjena pozicija nije

Rat i retorika

utjecala na D’Annunzija da promijeni

Do preokreta u životu i književnom

svoj pesimistični stav o učinkovitosti

radu D’Annunzija dolazi neposred-

djelovanja parlamentarnog sustava.

no uoči Prvog svjetskog rata. Tada se

Nakon što je 160 zastupnika početkom

on od dokonog senzualca pretvara u

travnja 1900. godine napustilo aulu,

čovjeka od akcije. U godinama koje

objavio je: „Nije to bila borba nego po-

su neposredno prethodile svjetskom

vlačenje koje vrijedi više od borbe...

sukobu, u čitavoj Europi, a posebice u

Potvrđujem da ne polažem nikakvu

Italiji, u kolektivni se ukus i mentalitet

nadu u priželjkivanu pacifikaciju...

širilo zagovaranje političko-ideološ-

Krajnja ljevica održavat će svoj fokus

kog sadržaja teorije o nadčovjeku. To

nemirne agitacije i uzrujavanja čeka-

se naročito poticalo i nastojalo da-

jući rješenje koje se nikada neće moći

lje razvijati u umjetničkoj aktivnosti

ostvariti osim u slučaju kada snage

avangarde kao i u književnim časo-

izvan parlamenta budu djelovale. Čini

pisima.

mi se da ovdje unutra, u parlamentu, zlo nije moguće izliječiti.“

Pojavi i stvaranju takvog fenomena mase pridonio je i sam D’Annunzio.

Unatoč svemu tome, D’annunzio

Bio je to proces koji se potvrdio, po

je imao političkog utjecaja i na osje-

prvi puta na sustavan način, sred-

ćaje građanstva i političara. Ključ tog

stvima komuniciranja mnoštva, koji

utjecaja vjerojatno je ležao u njegovoj

su tako bili prilagođeni širenju emo-

„apolitičnoj“ esenciji koja je ostavila

tivnih i iracionalnih sadržaja kako bi

značajan trag u talijanskom menta-

se poslužili retorikom koja je čučala u

litetu i to u onoj mjeri u kojoj je indi-

dnu njihovih posebnih komunikacij-

rektno zadirala u spoj svojih katoličkih

skih kodova. „Rimski mit“ i općenito

i ruralnih korijena, a s idejom da se

nacionalistički mitovi postat će ne-

visoki razlozi života, kako oni indi-

obuzdano političko oružje za borbu

vidualni tako i oni društveni, smjeste

u kojoj će riječi imati precizan cilj da

i utabore negdje s onu stranu politike.

vrijeđaju i udaraju. Retorika koju će

U vremenu od 1900. do 1906. godine,

D’Annunzio uspjeti uvijek održavati u

svojim je stajalištima bio veoma blizak

sustavu mass medija, dajući joj uvijek

Talijanskoj socijalističkoj partiji.

privid elitističkog izražajnog modela. Tu se radi o intuiciji koja će anticipirati stil fašističke propagande.

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

165

„Upotreba“ riječi u danuncijevskoj produkciji slijedila je ekstremno posebnu evoluciju, koje opis se savršeno podudara s jedne strane s karakterom „čovjeka“ D’Annunzija, a s druge s konkretnijim aspektima svijeta čijoj izgradnji je i on doprinio. Fizički užitak kao i onaj geste i pokreta te tražene riječi, užitak zvučnosti gotovo savršene u sebe samoj, užitak materijalnosti zvuka kao odraza senzualnosti, već je bilo karakteristično za njegovu poeziju u djelu Laudi. Ali s kazališnim djelima D’Annunzio je zatim potvrdio retoričko-linguistički stil čiji je cilj bio fizički osvojiti publiku u odnosu koji je prema njoj bio uvijek sve izravniji a manje literaran. Nakon poznatog govora održanog početkom svibnja 1915. godine u Genovi, u četvrti Quarto dei Mille,

u stvarnost pretoči sve ono što je do

D’Annunzio dolazi u Rim gdje mu je

tada zagovarao. Naime, nije se mogao

priređen trijumfalni doček. U oba gra-

pomiriti s time da djeluje tek negdje

da držao je govore u kojima je, između

iz pozadine šireći ratnu propagandu.

ostalog, prokazivao talijansku vladu

Kako je već bio prestar za regularnu

kao previše umjerenu gotovo neod-

vojsku, napunivši 52 godine života,

lučnu po pitanju ulaska u rat. On, me-

jedini način da se uključi u rat bio je

đutim, tada još nije bio upoznat s či-

da se prijavi kao dobrovoljac. Ratno

njenicom da je talijanska vlada već 26.

zrakoplovstvo bilo je najmoderniji rod

travnja 1915. godine u tajnosti potpisa-

kojeg je uglavnom sačinjavala aristo-

la Londonski sporazum za intervenciju

kracija. Smatralo ga se područjem koje

na strani Velike Britanije i Francuske.

je imalo više veze s avanturom nego s

Kada je to konačno saznao ozarila ga je

ratovanjem, što se pokazalo idealnim

prilika koja mu se pružila da konačno

za osobu kao što je Gabriele.

166

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

Pun entuzijazma, odlikuje se osob-

U D’Annunzievim ratnim pohodima

nom hrabrošću pri izvođenju svojih

ističu se dvije faze. Prva je ona kada

pothvata. U njih je uvijek kretao s avio

je polovicom siječnja 1916. godine bio

uzletišta u regiji Veneto, leteći nad Tr-

teško ozlijeđen za vrijeme slijetanja na

stom i Trentom, ili iz venecijanske luke

jezero Lago di Garda. To će ga stajati

u mornaričkim upadima. Već u kolo-

gubitka vida na desnom oku i imobi-

vozu 1915. godine izvršio je jedan let

liziranjem za više mjeseci. Ali nije se

iznad Trsta izbacivajući letke kojima je

obeshrabrio već se, naprotiv, osjećao

pozivao „Talijane iz Trsta“ na pružanje

bogatijim u herojskim eskapadama

otpora austrijskoj vlasti. D’Annunzio je

kroz slijedeće dvije godine rata. U toj

cara Franju Josipa zamišljao kao „star-

drugoj fazi ratnih pohoda njegov je

kelju“ kome su „u nozdrvama miljeli

utjecaj enorman u poticanju i podiza-

crvi“, a „s trepavica i s brade kapala

nju borbenog morala, kako na linijama

gnojna duša, krmeljiva i slinava.“

fronta tako i u njihovoj pozadini, a

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

167

posebno nakon katastrofe kod Koba-

u Bakarski zaljev. Torpedima su na-

rida (Caporetto). Protivno savjetima

pali usidrene austrougarske brodove.

liječnika, a zbog iskustva ranjavanja

Dok su ispaljivali torpeda, koja su se

i pogibije njegovog pilota Giovannija

na kraju zaplela u sigurnosne mreže,

Randaccioa koji ga prožimaju nedis-

D’Annunzio je u more bacio tri boce s

cipliniranim entuzijazmom, ponovo

talijanskom trobojnicom. Nijedan od

se odlučuje na letove ratnim zrako-

brodova nije pogođen i nikakva šteta

plovom. Najprije nad Krasom, u žesto-

nije prouzročena, ali je psihološki uči-

kim nadlijetanjima na pravcu između

nak ove akcije bio golem. Austrijske su

Venecije i Trsta. Zatim u listopadu

vlasti ucjenile njegovu glavu na iznos

1917. godine slijedi iznenadni napad

od 20.000 kruna čemu se sam pjesnik,

na Veliki Hribak (kota 343), kraj mje-

sa sebi svojstvenim zadovoljstvom,

sta Komen na Kraškom platou, kada

rugao. Ovu je avanturu nazvao Beffa

Talijani zauzimaju prostor duž linije

di Buccari. Svoj luđački pothvat opi-

koju su do tada držali Austrijanci, za

sao je u knjizi istog naslova, kroz čije

što je D’Annunzio zaslužio čin kape-

stranice najavljuje kako mu se čini da

tana. Krajem godine leti u tri navrata

ima moralno pravo na posjedovanje

nad austrijskom mornaričkom lukom

Rijeke. U toj knjizi, koja mu je priskr-

u Puli. U veljači 1918. godine kreće iz

bila još veću popularnost, zabilježio

Ancone brzim motornim čamcem tipa MAS i upada u Bokokotorski zaljev. Zatim slijede dvije teatralne vojne akcije koje su za Talijane imale uglavnom moralni značaj ali s velikim odjekom: Beffa di Buccari (Bakarska poruga/ ludorija) i let iznad Beča. Tijekom noći, s 10. na 11. veljače 1918. godine D’Annunzio drugi put dolazi u Rijeku, točnije prolazi kraj grada. Tada je organizirao i predvodio diverzantsku akciju. S grupom od 29 ljudi, ukrcanih na tri brza čamca tipa MAS, šuljali su se uzduž istarske obale sve do Rijeke i na kraju uplovili 168

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

je: „Osjećam sol i melanholiju. Nakon

u polasku tako i u povratku, određe-

herojstva, kao i nakon zadovoljavanja

nu rutu leta koju treba prijeći kao i

užitka, duša je tužna.“ A pjesmom La

sve modalitete izvršavanja operacije.

Canzone del Quarnaro završava opis

D’Annunziu je bio određen avion dvo-

akcije ovim refrenom: „Siamo trenta

sjed kojim će pilotirati njegov dobar

d’una sorte, e trentuno con la morte.

prijatelj, kapetan Natale Palli. U danu

Eia, l’ultima! Alala’.“ (S tridesetoro

određenom za polijetanje, vrijeme je

ljudi ovdje stojim/ s tridesetjednim

bilo toliko loše da je akcija odgođena

smrt kad brojim./Eja, zadnja! Alala).

za dan poslije. Trinaest SVA letjelica

D’Annunzio ne miruje i već pla-

je krenulo dan poslije, ali su se zbog

nira novi i još nevjerojatniji podvig.

olujnog vremena iznad grada Udine

Sretan završetak letova iznad Trsta

morali vratiti natrag.

i Trenta, 1915. godine, uvjerili su ga

Konačno je 9. kolovoza, u 5:50 sati, sa

u mogućnost da izvede provokativnu

San Pelagio (nedaleko Trevisa) uzletjelo

akciju na nebu iznad Beča. Piloti 87.

osam aviona, da bi u 9:20 sati već svi bili

eskadrile, zvane „Serenissima“, nakon

iznad austrijske prijestolnice. Na nekih

borbi na rijeci Piave počeli su se pri-

800 m udaljenosti od planirane kote

premati za pothvat potajno uređujući i

počeli su zasipati središte neprijateljske

opremajući veći broj izviđačkih biplana

im metropole s gotovo 390 000 letaka.

SVA (avion dvokrilac širokog radijusa

Na jednima je u poetično sročenom

kretanja, s jednim motorom od 220

tekstu bio ispisan poziv Austrijancima

KS i šest cilindara, talijanskog kon-

da konačno dođu k sebi i da prestanu

struktora „Giovanni Ansaldo e Co.“).

biti sluge Prusima, a na drugima rije-

Kada je pjesnik za to saznao, odmah je

či: „Bečani! Naučite upoznati Talijane.

zahtijevao da mu se dodijeli patronat

Upravo letimo iznad Beča, mogli bismo na

nad planiranim letom iznad Beča te

nj baciti na tone bombi. Ali umjesto toga

uporno tražio svoje pravo da u njem i

šaljemo vam tek pozdrave u trima bojama,

osobno sudjeluje. Na kraju je, uz mnogo

bojama slobode!“ Tekst je završavao

peripetija, ipak uspio dobiti službenu

talijanskom trobojnicom i pokličem

autorizaciju i dozvolu za let. Najprije

„Živjela Italija!“.

je zapovjedništvo talijanskog ratnog

Beč i Austrija bili su u panici. Uku-

zrakoplovstva izdalo naredbu da se

pna dužina tog leta iznosila je nekih

let obavi 1. kolovoza 1918. godine, uz

1000 km od čega oko 800 km u području

formacije kojih se treba držati kako

neprijateljskog neba, čime je postignut

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

169

povijesni rekord dužine leta u Prvom

Let iznad Beča postao je mit, a za tu

svjetskom ratu. Austrijanci nisu voj-

akciju pjesnik je odlikovan talijanskom

no reagirali, a talijanska eskadrila u

zlatnom medaljom. On ju je ponosno

kompaktnoj formaciji letjela je natrag

nosio uz tri srebrne koje je već posje-

rutom Wiener Neustadt - Graz - Lju-

dovao. Kasnije, u svojoj poznijoj život-

bljana - Trst. Samo je jedan od pilota

noj dobi, pjesnik avijatičar dotakao se

imao kvar na motoru pa je bio prisiljen

ovog leta u djelu Libro segreto. Sa svojim

aterirati blizu Wiener Neustadta, gdje

pilotom Natale Pallijem D’Annunzio je

je ostao zarobljen.

22. rujna opet uzletio, ovaj puta pre-

Po povratku u Italiju, ovaj je pothvat

ma Francuskoj, kako bi prenio poruku

postao glavnom temom svjetskih me-

talijanskim vojnicima koji su ratovali

dija. Talijanska su glasila pjesnika iz

na tamošnjem frontu. Letio je nad Pa-

Pescare prikazivala kao najsvjetliju

rizom i nakratko se zaustavio u Eper-

točku svoje nacije. Austrijske novine

nayu. Francuzi su mu dodijelili orden

govorile su o još jednom poniženju

Croix de guerre zbog toga što je „svojim

koje im je on priredio te su otvoreno

genijem i svojim entuzijazmom pokre-

postavljala pitanja austrijskoj javnosti:

nuo herojsku pobunu protiv neprijate-

„Gdje su naši D’Annunziji ?“

lja naše civilizacije i naše rase.“

170

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

Završetkom rata pjesnik postaje glasnik i nositelj nezadovoljstva zbog rezultata mirovnih pregovora u kojima je Italija postigla tek takozvanu „okrnjenu pobjedu“ (vittoria mutilata). Tijekom prosinca 1918. godine bio je već toliko iscrpljen, zabrinuo se da nije možda obolio od opasne „španjolske gripe“ te je odlučio ležati u krevetu. Rijetko je kada bio u tako sumornom i turobnom raspoloženju da je svom tajniku Antonginiju napisao: „Završetkom rata zatičem sebe u najcrnjoj mizeriji i nemam više želje ponovo postati čovjek od pera. Možda ću postati Boljševik, a možda ću umrijeti od gripe „spanjole“. Ti dani bolesti i zabrinutosti na kraju će kulminirati jednim od najneobičnijih događanja po okončanju Velikog rata: L’Impresa di Fiume.

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga prva

171

172

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

Knjiga druga

L’ IMPRESA DI FIUME

Danuncijada Arca Santa o Stultifera Navis. Fiume e’ altrove. La sua dimensione non e’ piu’ geografica, politica, storica, e’ un’estasi, il porto dell’amore. (Sveta lađa ili Brod luđaka. Grad Fiume je negdje drugdje. Njegova dimenzija više nije zemljopisna, politička, povijesna, on je ekstaza, luka ljubavi.) — Giovanni Comisso, Il porto dell’amore

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga druga

173

Kako je sve počelo

rakteristikama koje je on sobom donio.

Jedna skupina koju su pretežno

Gabriele D’Annunzio, poznat i kao Vate

činili dezerteri kraljevske talijanske

(Prorok), a nešto manje kao Ariel, za

vojske, pod vodstvom pjesnika Gabri-

neke degenerik i luđak, a za neke ego-

ele D’Annunzija, ušla je 12. rujna 1919.

istični genijalac i erotoman, u to doba

godine gotovo potajno u grad Fiume

već je bio veoma afirmirani pjesnik i

(zapadni dio današnje Rijeke). Grad su

književnik. Iako gotovo patuljak (vi-

zauzeli i osvojili praktički bez ispalje-

sok svega nekih 160 i koji centimetar),

nog metka. I tako je započeo jedan od

ovom avanturističkom akcijom Ga-

najosobitijih, najčudnovatijih i najori-

briele D’Annunzio dostigao je skoro pa

ginalnijih događaja 20. stoljeća, pothvat

savršenu krunidbu vrhunca svoje hedo-

poznatiji pod nazivom „L’impresa di

nističke egzistencije. Ali ova je avantu-

Fiume“ (Riječki pothvat), ili Danunci-

ra za fijumansku društvenu zajednicu

jada.. Pjesnikov paravojni upad u grad

istovremeno predstavljala traumatski

bit će, nešto kasnije, obogaćen dodat-

prijelaz iz stanja, do tada postojećeg,

nim značenjem znanim pod pojmom

multietničkog mikrokozmosa, u jedno

Fiumanesimo (fijumanizam), i svim ka-

novonastalo neuređeno, kaotično i čak

174

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

prilično razuzdano društveno-političko

nje grada Italiji ohrabrivali i podsticali

stanje. Bio je to pothvat kojim je po prvi

sami građani grada Fiume, odnosno

puta svijetu predstavljen primjer kako

najveći dio njih, te pozivajući se na stav

se političke mase mogu upotrijebiti za

američkog predsjednika Thomasa Wo-

izvođenje spektakla odnosno veličan-

odrow Wilsona o pravu naroda na sa-

stvenih i uzbuđujućih priredbi i zabava,

moopredjeljenje, zatražili su da se Italiji

a što je nešto kasnije postalo temelj svih

pripoji i taj liburnijski grad.

europskih totalitarizama.

Zašto se dogodila “Pjesnikova Fijumanska avantura”

Prateći taktiku opstruiranja skupštinskog rada savezničkih zemalja, koje su lavirale između ideje da se grad Fiume dodijeli novoustrojenoj

Krajem Prvog svjetskog rata, Italija

Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca

je, kao pobjednica odnosno dio saveza

ili mogućnosti da se Kvarner proglasi

Antante (Velika Britanija, Francuska,

slobodnom mikro-državom, Granatie-

Rusija), polagala pravo na aktiviranje

ri di Sardegna (Sardinijski grenadiri),

uvjeta iz Londonskog pakta koji je bio

utaboreni u mjestu Ronchi, prizvali su

potpisan još 1915. godine. Među za-

u pomoć Gabriele D’Annunzija - pje-

htjevima tog sporazuma po kojem bi

snika vojnika - koji već cijelu godinu

Rimu, u slučaju pobjede, trebali pripasti

dana potpiruje vatru i raspaljuje Ape-

gradovi Trento i Trst, cijela Istra i veliki

ninski poluotok tako što drži gorljive

dio Sjeverne Dalmacije, nije se nalazi-

i nadahnjujuće govore na skupovima

lo i uključivanje grada Fiume u sastav

i mitinzima za „protalijanski“ grad

Kraljevine Italije. Iako je većinski udio

Fiume. Unatoč određenim problemi-

stanovništva činio talijanski živalj, taj

ma fizičke naravi, taj je književnik

grad nije figurirao u sadržaju talijan-

odlučio stati na čelo dezertera čiji su

skih teritorijalnih pretenzija budući

se redovi brojno počeli popunjavati

da se još 1915. godine smatralo kako bi

tako što su im se počeli pridruživati

grad Fiume, u jednom predstojećem

ostali vojni prebjezi odnosno Talijani

redimenzioniranju tada još uvijek po-

iz redova poražene Austro--Ugarske

stojećeg Habsburškog imperija, trebao

vojske kao i pripadnici Legione fiu-

imati ulogu jedinog mu izlaza na more.

mana (Fijumanske legije) - paravojne

Međutim, talijanski delegati na mirov-

postrojbe koju su osnovali talijanski

noj konferenciji u Versaillesu, koje su

pripadnici stanovništva grada u cilju

iskazivanjem svoje podrške za pripoje-

očuvanja vlastitog protalijanstva.

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga druga

175

I tako je, zahvaljujući raspoloži-

sanjare. D’Annunzijev Riječki pothvat

vosti talijanskih trupa dislociranih

dogodio se ne samo s namjerom ta-

između gradića Ronchi i grada Fiume,

kozvane „obrane talijanstva grada“

i nedostatku reakcije međusaveznič-

već i s ciljem uspostavljanja osnova za

kih vojnih postrojbi stacioniranih na

jedno eksperimentalno društvo. Tako

Kvarneru, a uz bučno klicanje i veliko

je za Michaela A. Ledeena (D’Annunzio

oduševljenje velikog dijela Fiumana,

a Fiume,1975): „D’Annunzijeva pobuna

dana 12. rujna 1919. započela Riječka

izravan napad na stari poredak koji je

avantura D’Annunzija. Ovaj liburnijski

još uvijek vladao u Zapadnoj Europi, a

grad, odjednom proživljava prijelaz

sama je pobuna izvršena u ime tvorač-

iz tradicionalno laičke i kozmopolit-

koga duha i muškosti mladosti, sve u

ske sredine u nešto posve drugo, te

nadi da će takva pobuna poroditi svijet

postaje eksperimentalno protudruš-

što će biti modeliran prema zamisli

tvo, s idejama i vrijednostima koje su

njegovih osnivača. Bit takve pobune

potpuno suprotne onima postojećeg

jest oslobađanje ljudske osobnosti, ono

ćudoređa. Grad se odjednom zatekao

što se može nazvati „radikalizacijom“

u stanju raspoloživosti i prijemčivosti

narodnih masa koje su tijekom tolikih

za kršenje do tada vladajućih normi, i

stoljeća bile sustavno izrabljivane.“

za transformaciju u prakticiranje buntovničkih masa.

Rijeka mašte sa prednostima stvarnog života

Pjesnikovu Fijumansku avanturu zasigurno je inicirao sentiment talijanskog nacionalizma, koji je imao malo što s anarhističkim idejama, i koji je ustvari bio pretpostavka pojave

Upadom talijanskih paravojnih

fašističke diktature nekoliko godi-

trupa u grad Fiume, koje je predvodio

na kasnije: „Mussolini je inicijativu

slavni pjesnik D’Annunzio, započela

D’Annunzija protumačio kao priliku

je svjetski poznata pojava L’Impresa di

za ojačati nacionalizam novog tipa,

Fiume. Ona će se unutar maloga fiju-

nacionalizam kojeg više neće kontro-

manskog urbsa odigravati sve do Kr-

lirati mase, već kojeg će karakterizirati

vavog Božića, 25. prosinca 1920. godine.

aktivna mobilizacija tih istih masa na

Tijekom tog perioda, gradom se nepre-

političkom terenu, a krećući od spo-

stano razlijevala Utopija koja još i u da-

znaje da su u gradu Fiume, kao i na

našnje doba očarava i intrigira mnoge

„istočnoj granici“, u pitanju sudbine

176

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

pripadnika jedne nacije koju je izdala vladajuća liberalna klasa.“ (Francesco

Situacija u gradu Fiume, zabava i revolucija

Germinario, Fascismo 1919, str. 134-135).

Mnogi misle da znaju što je zabava,

D’Annunzijeva okupacija grada Fi-

ali u gradu Fiume zaista je postojao

ume u raznim je oblicima uključivala i

temelj zabave, a revolucija kao takva

sav onaj darmar i gomilu heterogenih

tamo je značila akciju, kako dugoročnu

snaga proisteklih iz Prvog svjetskog

tako i kratkoročnu, akciju koja se pro-

rata, a u kojem su svoj prostor prona-

vodi svjesno u određenom vremenu

lazili i anarhisti (individualisti ili pak

u težnji za promjenom ekonomske,

osobe koje su to iskustvo individualno

političke i socijalne strukture.

proživjele), komunisti, revolucionari,

Činom organiziranja vlasti u gradu-

buntovnici, umjetnici, i raznorazne

državi pojavljuje se nova vrsta “litur-

druge osobnosti. Ove su snage mislile

gije” masovne politike, što je vidljivo

kako mogu koristiti grad Fiume kao

iz preuzimanja mitologije prošlosti

striktno revolucionarni ključ za po-

to jest pozdrava, gesta, običaja, crnih

stavljanje osnova za izgradnju jednog

košulja, prisega, fesova, marševa i na-

društva oslobođenog od autoritarnih

ravno svakodnevnih govora i čitanja

naslaga. U gradu Fiume tako su, jedno

stihova sa balkona Guvernerove pa-

uz drugo, egzistirali i nacionalističko

lače, sve popraćeno zvukom trube. „Il

krilo i ono revolucionarno, lavirajući

Vate“ (Prorok), kako su mnogi tepali

između vrhunaca i najdubljih padova

našem pjesniku - osvajaču, uspijeva

tijekom trajanja cijelog tog iskustva, s

ostvariti vezu sa mnoštvom. Kasnije

time što je u početnoj fazi prevladavalo

će Benito Mussolini preuzeti, usvojiti

ono nacinalističko, a ono revolucio-

i permanentno koristiti ovu tehniku

narno u završnom stadiju. Gabriele

ovladavanja masom. Zbog toga se ovaj

D’Annunzio bio je svojevrsno „ljepi-

fenomen obično i prilično jednostrano

lo“, koje je u tako širokom okruženju

tumači kao fenomen fašizma i njegove

i okolnostima s toliko diverzificiranih

ikonografije. Najveći dio legionara ipak

osobnosti i ideologija, ipak bilo u sta-

se priključio ideologiji fiumanizma.

nju održavati ravnotežu (barem do nekog određenog momenta).

Sama ideja fijumanske države, Repubblica del Carnaro, ima specifičan karakter i preteča je političko-socijalnog pokreta. U prilog tome govori

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga druga

177

i činjenica da su se mnogi legionari

iz cijelog svijeta. Cijeli projekt trebao

opirali ideji fašizma. Sve se to događa u

bi ujediniti potlačene ljude i narode.

fazi kada se razmišljalo o tome da grad

Bilo je i bizarnih reakcija kao što

Fiume postane centar svjetske Lige

su preusmjeravanje brodova u luku

naroda, o kojoj su ideje tada tek bile

sa svrhom gusarenja, krađa konja ta-

u začetku. Mnogi taj period objašnja-

lijanskoj vojsci, neprekidne danonoć-

vaju konceptualnim sukobom između

ne zabave. Takav koncept, koncept

idealizma, utopije, anarhizma, zabave

anti - države, vodili su intelektualne

i globalne revolucije, uključujući i sve

i umjetničke skupine ljudi. Primjerice,

one koji su bili tlačeni od strane im-

jedan je Keller letio do Rima, a dok ga

perijalističkih sila.

je nadlijetao uspio je izbaciti noćnu

Alceste De Ambris (novinar i zastu-

posudu na Montecitorio, zgradu tali-

pnik u parlamentu, jedan od glavnih

janskog parlamenta. Ovakve i slične,

eksponenata talijanskog revolucio-

teško shvatljive činjenice, još i dan da-

narnog sindikalizma) izrađuje nacrt

nas predmet su istraživanja sociologa.

“oslobodilačke vojske” (primjer Ru-

Dobar dio povjesničara i sociologa, na-

sije) ali gdje nitko ne bi bio isključen.

žalost, namjerno iskrivljuje događaje i

Stožerni dio činila bi ljevica i ljevi-

činjenice u svojim radovima.

čarski pokreti. Nastaje FIUMANIZAM,

Stanje duha tog vremena, u svo-

pokret kontra društva, nepoštivanje

jim su djelima prikazali autori poput

normi, seksualne slobode, homo-

Carlia, Comissa, Kochnitzkog, Guerre,

seksualnost, droga, nudizam, yoga,

Capria, a što prema Jesi pomalo liči

anarhizam, dadaizam, futurizam,

na spartanski ustanak 1919. godine u

odijevanje, kolektivne i psihološke

Berlinu. Citirajući Michaela A.Ledeena:

manifestacije običaja i ponašanja, a

“Ustanak koji je Il Vate poveo bio je

sve to navedeno u Kvarnerskoj povelji

usmjeren protiv zastarjelog poret-

i skicama dokumenata za fijumansku

ka Zapadne Europe i bio je izveden u

Ligu naroda. Grad se pretvara u nešto

ime kreativnosti i mladalačke zrelosti,

sasvim novo, nešto što više nikada

u nadi da će se ostvariti jedan svijet

poslije - čak ni do danas - neće po-

oblikovan prema liku svojih kreatora.

stojati. Repubblica del Carnaro privlači

Bit takve pobune bilo je oslobađanje

umjetnike, predstavnike različitih po-

ljudske osobnosti, ono što se može

kreta, pisce, pjesnike, slikare, filozofe,

zvati radikalizacijom narodnih masa

ateiste iz inicijative “Slobodnih duša”

koje su stoljećima bile iskorištavane.”

178

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

Američki anarhist Hakim Bey,

ge, strast, ljudska prava, harmonični

idejni začetnik modela TAZ ili Tem-

život sa prirodom, ženska emancipa-

porary Autonomous Zone (Privreme-

cija, istraživanje novih načina vođe-

ne autonomne zone), definirao je

nja ljubavi, odbijanje života na način

D’Annunzievu Talijansku regenciju

buržujske obitelji. Posebna se pažnja

Kvarnera (Reggenza del Carnaro) kao

posvetila načinu vođenja politike koji

„prvu modernu TAZ“ koja bi na sve

uključuje veselje, burlesku, karneval i

načine činila svrhu Sanitarne zone,

anti - ekonomiju što znači novi kon-

u koju ne bi prodirale negativne ide-

cept darivanja i dijeljenja.

je protivne ustavu Carta del Carnaro.

Koncept preobrazbe fijumanskog

Emilio Gentile, prema kojem „fiju-

državnog katoličkog klera i moderni-

manski futurizam nije mislio na neku

zacija običaja i svećeničkih struktura

revoluciju koja bi se vodila zbog trino-

pa i abolicije celibata značili su revo-

ma (tročlanog izraza): „modernost,

luciju u tadašnjem načinu razmišljanja.

talijanstvo, moć“, već je on živo želio

Fiumanizam!

revoluciju za oslobođenje pojedinca od

Oko D’Annunzia su se stvorile dvije

raznih klasa i od kojekakvih naroda.

oprečne struje: jedna umjerena, koju

To je klasika misli slobodnjaštva, po-

su predvodili vojna lica, tipični vojni

litičke misli cyberpunka, nihilizma,

mentalitet - i druga revolucionarna,

anarhizma. Sve to obuhvaća fiumani-

s pustolovnim elementima. Ipak svi

zam koji propagira važnost estetske

su se složili oko potrebe da se suzbiju

teorije, pitoresknih uniformi, gusar-

određene “pridošlice”, koje nazivaju

ske ekonomije, života od ekonomske

“male ulizice u palači”, a to su finan-

hiperproduktivnosti, koncept glazbe,

cijski jaki časnici ili eksponenti par-

koncept pjesništva i slikarstva. Samo

tija i jakih banaka koji su imali na-

su tri grada, do sada, pokušala uspo-

mjeru okoristiti se D’Annunzijem za

staviti „Revulucionarnu diktaturu po-

svoje određene ciljeve. Tu je i Banca

kreta i intenzivong življenja“: Fiume/

Commericale koja predstavlja talijan-

Rijeka, Pariz, i Millbrook. Fiumanizam !

sku industriju i političke partije. Ipak

D’Annunzio je propagirao fiumani-

svi planiraju zajedno jednu zabavu i

zam duhovnog stanja i “usuđivanja na

to maškaranu pod nazivom “Dvorac

neusuđujuće”, “mašta na vlast”, važ-

Ljubavi”.

nost zabave i punog života seksualne

“Povratak u red” je intelektualni

slobode, veličanje tijela, upotreba dro-

pokret i njihov časopis “Yoga” koji

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga druga

179

okuplja intelektualce, političare, me-

poziva svih u rat pa čak i strance koji

tafizičare. Futuristi ne odobravaju list

žive u Francuskoj. D’Annunzio prodaje

niti pokret jer nije dovoljno futuristič-

šivaći stroj svoje sobarice da bi mu

ki. Grad je meta mnogih intelektualaca

kupio uniformu. On u gradu Fiume

pa tako i vođe futurista Filippa Toma-

organizira let i bacanje letaka koji-

sa Marinettia. U grad Fiume dolazi i

ma daju podršku novoj državi. Umire

Gugliermo Marconi, koji u jutarnijm

1923. godine i pokopan je na pariškom

satim 22.rujna 1920. godine instali-

groblju Pere Lachaise, a na pogrebu su

ra radio stanicu na palubi svoje jahte

mu bili Picasso, Andre Salome i sva

Elettra, pa je to i prvi radio kontakt u

pariška inteligencija. D’Annunzio šalje

svijetu. Comandante pozdravlja ča-

dirljivi telegram. Četiri godine poslije,

robnjaka prostora, vladara kozmičkih

posthumno mu je objavljena knjiga

energija i dan kasnije sa Elettre šalje

L’usine aux images (Radionica slika),

poruku cijelom svijetu.

u kojoj su sakupljeni njegovi pisani

Tu nije kraj dolasku intelektualaca

radovi o slikama.

i umjetnika jer tijekom dana, u kojem

Grad Fiume ne privlači samo umjet-

se zaključuje famozni Rapallski ugo-

nike i avanturiste nego i mlade, mlade

vor, potporu D’Annunziju dolazi dati i

koji se dive arditima i koji bježe od

čuveni maestro Arturo Toscanini. On

kuće, i to ne samo iz raznih dijelo-

je pristigao vlakom, da bi u tom deli-

va Italije; bilo je tu i Belgijaca, Iraca,

katnom političkom trenutku mogao

Egipćana, i raznih drugih nacija. Duh

dirigirati koncertom, od kojeg će se

mladih prožet je individualizmom i

ostvarena zarada donirati siromašnim

antiburžujskim stavovima koje kasnije

građanima.

preuzima fašizam. Počinje izlaziti ča-

U grad Fiume dolazi i Ricciotto Ca-

sopis Spirito nuovo (Novi duh), časopis

nudo, pisac i kritičar iz Puglie, koji živi

nadrealizma i ekspresionizma. Tu su i

u Parizu gdje se često druži s grupama

lijevo orijentirani, i kreativni intelek-

avangardnih umjetnika i književnika.

tualci kao Forti, Garvay, Shimoi, te Er-

Prijatelj je s Apollinaireom koji mu je

cole Miani i Gabriele Foschiatti (obojici

nadjenuo šaljivi nadimak le Barisien.

je dodijeljena zlatna medalja Otpora).

Smatraju ga jednim od pionira u pri-

Andor Garvay mađarski je pjesnik, koji

mjeni fotografske slike u kinemato-

je pred diktaturom Miklosa Horthyja

grafiji, a općenito se bavio problemi-

izbjegao u Fiume.

ma kinematografske estetike. Canudo 180

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

Alessandro Forti, legionar, u glasilu

Ljevica je najsnažniji dio političke

La Testa di Ferro ovako opisuje ulogu

stvarnosti Repubblice di Carnaro koju

intelektualaca: „Ukoliko intelektu-

vodi Mario Carli. On pokreće list Testa

alni proletarijat bude razumio nova

di ferro (Tvrdoglavi) u kojem se bori

vremena i ako bude znao kako pristati

protiv stavova anarhista i daje otvo-

uz manualni proletarijat u njegovoj

renu podršku boljševicima. Jedan je od

borbi za emancipaciju... onda se više

osnivača talijanskih futurista, a zbog

neće nalaziti u opasnoj i ponižavajućoj

borbenog karaktera zovu ga “Turco”

poziciji jastučića - tampona između

(Turčin). Organizira se i i konfuzna

kapitalizma i rada.“

suradnja ekstremne ljevice, futurista,

Harukichi Shimoi japanski je pje-

fašista, i boraca avangardnih partija.

snik i pisac, koji je u vrijeme trajanja

“Mi slobodnjaci i anarhisti, demokrati

okupacije grada Fiume imao zadaću da

i socijalisti, republikanci, mi nemamo

poruke D’Annunzija (pre)nosi Mussoli-

ništa sa reakcionarnim nacionalisti-

niju koji je tada živio u Milanu. Shimoi

ma, nazadnjacima i klericima”. To je

je 1920. godine, u Napulju, utemeljio

Repubblica di Carnaro .

časopis Sakura. U razdoblju od 1921. do

Mussolini ju je napao svim sred-

1926. držao je katedru japanskog jezika

stvima. To je bio sraz fašizma i bor-

na „Istituto Universitario Orientale di

benog futurizma. Fijumanski ardit je

Napoli“. Indro Montanelli (novinar,

futurist, vojnik koji se protivi svakoj

povjesničar, pisac), koji je dobro po-

diktaturi i hegemoniji, kreativan je i

znavao Shimoija, za nj je rekao da ne

otresit, vedar, pravi ikonoklast (pro-

govori talijanski „ma soltanto napole-

tivnik svetačkih slika, kipova itd.) Fi-

tano“. U časopisu Sakura objavljivani su

ume, Repubblica di Carnaro, sve skupa

prijevodi radova japanskih spisatelja

Delirij - Futuristička Republika.

i pjesnika. Njegov dnevnik, u kojem

Fiume je mali grad, obasjan sjajnim

je bilježio crtice iz vremena trajanja

imenima i osobama iz cijelog svijeta;

fijumanske Danuncijade, sadrži i foto-

grad koji među ljudima širom planete

grafije iz te Comandanteove avanture,

budi duh i maštu osvajanja, i to baš

među kojima se nalazi i fotografija

odavde s Kvarnera. Pothvat ne može

samog Shimoija u odori Ardita. On sam

ostvariti tek skupina koja broji desetak

trebao je sudjelovati i u letu planira-

ljudi. Zato vrata treba otvoriti i vlada-

nom na ruti Rim-Tokio, koji se na kraju

jućoj, a ne samo umjetničkoj kasti, koja

nije ni dogodio.

u konačnici vodi drugim koncepcijama.

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga druga

181

Fijumanski slučaj otvara prepoznat-

nik”, grad u čijem se plamenom grotlu

ljivost od svjetskog interesa i općeg

hrane i kreativno promišljanje i nove

poretka.

potrebe. Na tom sajmu čudesa, iluzi-

Bolješivizam u Rijeci ostvaruje san

onisti i čarobnjaci, proricatelji i pro-

i moto futurista “život je fešta” koji

davači kojekakvih opsjena, akrobati

znači definitivno odvajanje od fašiz-

i žongleri umjetnostima i politikom

ma, a početkom 1920 g. objavljen je

donose na vidjelo neobičnu ponudu

apel ardita kojim se distanciraju od

idealne robe najrazličitijeg porijekla.

fašista. Organizira se i teroristički akt

U grad Fiume su sa raznih strana

protiv fašista, a trebala se postavi-

hrlili intelektualci, avanturisti, pa-

ti bomba koja bi uništila električnu

trioti. Bio je dobrodošao svatko onaj

centralu u Milanu. Datum je trebao

koji je htio suzbiti građansku klasu

biti 28.prosinac ali je terorist uhapšen

buržuja koja je u Veliki rat poslala to-

sa svojim pomagačima. Fijumanizam

liko mladića i koja je sada nastojala

dolazi na korak do razuzdanog revo-

ponovno zauzeti i obnoviti svoje tr-

lucionarizma. Čak se mislilo preseliti

govačke rute i poslove, baš kao da se

uredništvo lista Testa di Ferro u neki

ništa nije dogodilo. Bila je to reakcija

drugi grad jer se, jednostavno, pisalo

na tada postojeće stanje u Europi, iz

pretjerano protiv gotovo svakoga.

koje je nastajala revolucija. Grad-drža-

Centar svijeta – mjesto svih zamislivih mogućnosti

va postaje centar svijeta! Grad-država postao je pravi sajam i istinska zabava iluzionista, mađioničara, vračeva,

U periodu od rujna 1919. do prosinca

ospjenara umjetnosti i politike gdje

1920. godine proticali su mjeseci zano-

se (u Kvarnerskoj povelji „Carta del

sne i opijajuće punoće življenja. Tije-

Carnaro“, odnosno Ustavu što će ka-

kom tog vremena grad Fiume praktički

snije uslijediti) pojavljuju antimpe-

je bio istrgnut iz statusa svoje neke

rijalistički i antikolonijalni zahtjevi,

perifernosti, tako da su ga razni ho-

najnaprednije i tada neshvaćene ideje

dočasnici umjetnosti, književnosti i

o nacionalizmu, nacionalkomunizmu,

poltike, vidjeli, opažali i doživljavali

internacionalizmu, kozmopolitizmu,

- ne samo u Italiji – kao mjesto svih

seksu i drogi, općem pravu glasa jed-

zamislivih mogućnosti. Jednostavno,

nakom za sve, o naoružavanju svih,

kao centar svijeta, slikovitim jezikom

ravnopravnosti spolova i sudjelova-

D’Annunzija rečeno kao “grad muče-

nju žena u vojsci, slobodi i bratstvu

182

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

među ljudima, o autonomiji općina

nim krugovima cijele Europe, veoma

(danas to zovemo jedinicama lokalne

živo i s puno zanosa diskutiralo se o

samouprave), o obrazovanju na ra-

D’Annunzijevoj Regenciji, dok su mladi

znim jezicima i besplatnom odgoju, o

anarhistički umovi s europskog kon-

socijalnoj pomoći i pomoći bolesnima

tinenta čeznuli za tim da postanu dio

i potrebitima.

tog grada.

Kvarnerska regencija prijestolnica antikomformizma - središte nemogućeg

Vlast u gradu Fiume i Kvarnerskoj regenciji U sjecištu kultura Istoka i Zapada,

U razdoblju trajanja D’Annunzijeve

pjesnik osvajač - Comandante - uspio

Regencije, grad Fiume postao je nekom

je okupiti veoma zanimljivo društvo

vrstom slobodne zone, u kojoj je svaki

kako bi ga poveo u neviđenu i nesluće-

pojedinac imao mogućnost odvažiti se

nu avanturu zvanu Repubblica del Car-

i osmjeliti se sve do krajnjih granica

naro. Predvidio je gotovo sve, samo ne

svojih snaga i potencijala. Kao “kre-

provincijalni duh. Organizirao je pravu

ativna” i intelektualna meta, grad je

kozmopolitsku vlast u kojoj, između

k sebi - poput magneta - privlačio “

ostalih, sudjeluje cijeli niz kreativnih

nacionaliste i internacionaliste, mo-

intelektualaca poput Kochnitzkog,

narhiste i republikance, konzervativce

Fursta, Toeplitza, Kellera, Comissa te

i sindikaliste, klerikalce i anarhiste,

legionara Canuda i Carlija.

imperijaliste i komuniste” po riječima belgijskog književnika Leone Koch-

LEON KOCHNITZKY

nitzkyja. Svaki se Fijuman, bilo da je

Rodio se 2. kolovoza 1892. u belgij-

tu rođen bilo da se tu doselio, osjećao

skom gradu Saint-Josse-ten-Noode.

kao da je duboko iz nutrine vezan za

Njegova je majka bila Poljakinja, a otac

ovakvo okruženje, atmosferu s onu

Rus. Ovaj sjevernjak, očaran medite-

stranu stvarnosti, sudjelujući u svakoj

ranskim načinom razmišljanja, muzi-

vrsti uživanja i oslobađanja energije.

kolog i književnik, pjesnik avangarde

Grad Fiume postao je prijestolnica an-

i kolekcionar likovnih djela Picassa,

tikonformizma, središte nemogućeg

Braqua i Miroa, diplomirao je filozofiju

koje se pretvorilo i preobratilo u nešto

u Bologni. Porijeklom Židov, prelazi na

odista stvarno. Grad tisuća zgodnih

katoličanstvo. Rođeni Belgijanac, Leon

i privlačnih prigoda . U intelektual-

život provodi, osim u Belgiji, dobrim

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga druga

183

dijelom i u Italiji te iako tvrdi da je

Francaise mu je 1953. godine dodijelila

„izborom Talijan“, u grad Fiume ga

priznanje Juliette de Wils. Umro je u

ne dovode patriotske pobude.

Comu, 29 svibnja 1955. godine.

Kada je D’Annunzio umarširao u grad Fiume, „kreativni intelektua-

HENRY FURST

lac“ Leon odmah mu se pridružio te

Amerikanac njemačkog podrije-

mu je povjereno radno mjesto „Capo

tla (rođen u New Yorku, 11. listopada

dell’Ufficio Relazioni Esteriori“ (šef

1893. – umro u gradu La Spezia, 15.

Ureda za vanjske poslove) Repubblice

kolovoza 1967.), bio je kazališni reda-

del Carnaro. Kochnitzky je tu funkciju

telj, pisac i novinar. Kako je bio poliglot

obavljao sve do srpnja 1920. godine. No

(korektno je govorio i pisao engleski,

nije nesklon Hrvatima i netalijanskom

talijanski, francuski i njemački), po

življu. U knjizi Quinta stagione o i cen-

dolasku u grad Fiume biva angažiran u

tauri di Fiume, što ju je napisao ubrzo

Uredu za odnose s javnošću, sa zadat-

nakon D’Annunzijeva pada, iznio je

kom praćenja stranih tiskanih medija

još svježe fijumanske uspomene te je

i izdanja. Kao istinski ljevičar, bio je

uvjerljivo opisao žar mladih intelek-

uvjeren da je pobjeda komunističkog

tualaca, pjesnika i pisaca okupljenih

društva na svjetskom nivou moguća

oko pjesnika - osvajača, u kojima, uz

i veoma blizu. Zbog toga je nastojao

rodoljubni, tinja i buntovni internaci-

utjecati na D’Annunzija kada god bi

onalistički duh.

se ovaj našao u situaciji da izvrši neki

Kochnitzky je istinski ljevičar i po-

izbor. Pri tome mu je potporu davao i

bornik Sovjetske Rusije. Fijumanizam

sam Leon Kochnitzky. „Comandante se,

poistovjećuje sa revolucijom siromaš-

međutim, počeo distancirati od ove dvo-

nih, a protiv bogatih. Fijumanizmu je

jice sve do njihovog udaljavanja iz grada

dao međunarodni karakter zahvalju-

Fiume, pokazujući time još jednom ono

jući ligi Lega di Fiume, koja se zala-

što se - po mišljenju mnogih povjesni-

gala za to da narodi tlačeni od strane

čara - pokazalo kao fatalna neodlučnost

imperijalističkih sila dobiju svoj glas.

pjesnikova u vezi s potpunim i strukturi-

Kao sljedbenik futurizma i dadaizma,

ranim revolucionarnim odabirom klase.

piše traktat Bal des Ardents ou les Sa-

Furst se kasnije vraća u SAD te radi

isons fiumaines . Tekst je zapravo bio

na Columbia University. Zanimljiva

namijenjen onima koji nisu razumijeli

je njegova izjava kako su “poštenjaci

svrhu Repubblice del Carnaro. Academie

uvijek protiv režima bilo koje vlasti”!

184

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

LUDOVICO TOEPLITZ DE GRAND RY

za tisak Kabineta Kvarnerske države,

Njegov otac Giuseppe Toeplitz rođen

a onda postaje Ministar vanjskih po-

je u židovskoj obitelji u ruskom dijelu

slova. Za izraz „vanjskih“, D’Annunzio

Poljske. Još dok je bio student oženio je

koristi riječ esteriori umjesto riječi esteri

Belgijanku Anne de Grand Ry. Sin Ludo-

ili esterni koje mu se čine previše „far-

vico uzeo je i očevo i majčino prezime.

maceutske“.

Rodio se zadnje nedjelje karnevala 1893.

U siječnju 1920. godine Toeplitz de

godine., u jednom od spavaćih kola že-

Grand Ry odlazi u Veneciju na mjesto

ljezničkih vagona na središnjoj postaji

konzula Fijumanske države kako bi lak-

u Genovi - na Piazza Principe. Kada je

še i udobnije obavljao svoj posao revolu-

Otto Joel (bratić Giuseppea) utemeljio

cionarnog Ministra vanjskih poslova. U

banku „Banca Commerciale“, Giuseppe

palači iz 18. stoljeća, s parkom uz Canal

mu je postao najbliži suradnik, a kasnije

Grande, koja graniči s veličanstvenom

izvršni direktor s pozicijom jednog od

palačom Papadopoli, Ludovico i Ales-

ekonomski najutjecajnijih ljudi u Italiji.

sandra primali su uzvanike, pjesnike,

Ludovico je studirao političku ekono-

umjetnike i revolucionare koji su po-

miju u Freiburgu, gdje je i diplomirao.

državali D’Annunzijev Riječki pothvat.

Ludovico i njegova prijateljica Ales-

Oko fijumanskih inicijativa uspostavljao

sandra Porro krenuli su za grad Fiume u

se savršeni uzorak suštine estetizira-

posebnoj i tajnoj misiji jer: „Senza i mi-

jućeg i antikonformističkog svijeta tog

lioni non si fan rivoluzioni“ (Bez milijuna

doba: Toeplitz de Grand Ry bio je, na-

ne podižu se revolucije). Naime, otac

ravno, najbolji anfitrione (domaćin/ugo-

Giuseppe povjerio im je ček na iznos

stitelj), kako bi se izrazio D’Annunzio.

od pola milijuna lira, iznos kojeg su

U novoj ulozi, susreće se u Zuerichu

prikupili Talijani iz Brazila, a u korist

sa sovjetskim narodnim komesarom

Fijumanske avanture. Tih pola milijuna

za odnose s inozemstvom, Georgijem

lira predstavljali su pravu blagodat za

Čičerinom. U jednom malom privatnom

tadašnje financije grada-države.

salonu „našeg hotela, potpisali smo

Došavši u Fiume, prima ih D’An

sporazum, u formi protokola, u kojem

nunzio. Ludovico je nastojao i nadalje

mi, zapovjedništvo Corpusa Separatuma

osiguravati izvore financiranja za po-

iz grada Fiume, prvi u cijelom svijetu

trebe fijumanske stvari (L’Impresa di

priznajemo S.S.S.R., koji sa svoje strane

Fiume). Ulazi u krug najbližih suradnika

priznaje nas na osnovu samoodređenja i

Comandantea i najprije radi u uredu

samoopredjeljenja naroda da raspolažu

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga druga

185

sami sa sobom, kojim se mi recipročno

Kroz život se kretao kao istinski

obvezujemo da u Rusiji nećemo pro-

performer, a ironiju je smatrao odlu-

pagirati Fiume, a oni da neće u gradu

čujućom funkcijom ponašanja čak i u

Fiume širiti sovjetsku propagandu.“

političkim akcijama: “Umjetnost ko-

Ludovico Toeplitz de Grand Ry osno-

mandiranja je da se ne komandira!”

vao je, u gradu Fiume, Anti-Societe des

Za sebe nije želio nikakve ovlasti u

Nations (Protudruštvo naroda, kao

novonastaloj Riječkoj državi. Radije

kontru Versailleskom ugovoru). Pre-

se opredijelio za mjesto savjetnika u

ma nekim izvorima, tadašnji američki

Komandi, te ulogu privatnog savjet-

predsjednik Wilson nije spavao par noći

nika D’Annunzija.

kad je za to saznao. Toeplitz je umro 1973. godine.

GUIDO KELLER (BARUN VON KELLER)

Guido Keller bio je avijatičar - pilot, kojega su oslovljavali s: “As avijacije“, pripadnik mitske eskadrile Baracca“ i kojem su nadjenuli nadimak šaljivđija“. On je bio heroj rata, umjetnik bez

Ekscentrični esteta i intelektualac,

ijednog fizički opipljivog umjetnič-

isprva sklon libertarijanskoj ideologiji,

kog djela, slučajni futurist. Osnivač je

a kasnije član stranke PNF („Partito

“Društva ćelavih prijatelja “, koje je u

Nazionale Fascista“), rodio se 1892.

svom programu imalo i ritual šišanja i

godine u Milanu, u staroj švicarskoj

bacanja kose iz aviona. Svojevremeno

obitelji Keller. Umro je 1929. godine u

je izazvao austrijske pilote na dvoboje

mjestu Magliano Sabino.

aviona, ali bez prolijevanja krvi. U letu - dvoboju iznad Trsta, Keller je pobijedio i potom se vratio u grad Fiume. U ovom gradu on je bio nedodirljiv. Mogao si je sebi dozvoliti gotovo sve pa tako i „poslati k vragu“ sve moguće hijerarhije. Kao skrupulozni salutist (zagovornik zdravog načina života) bio je poznat po higijensko - naturalističkim metodama koje uvodi u novu državu, kao što je nudizam. Kupao se gol na suncu, hranio se samo voćem i - kako

186

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

je za sebe znao govoriti - kandiranim

Za Nacionalni savjet D’Annunzijeve

ružinim laticama. Živio je na otvore-

paradržave organizirao je pljačke, u

nom, sa biljkama i životinjama. Nikada

svrhu izbjegavanja pojave gladi u

nije spavao u časničkom hotelu, već je

gradu Fiume uslijed embarga kojeg

običavao spavati u jami ispod drveta,

je Italija uvela. Protiv onih koji su bili

drveta na kojeg bi se penjao posve na-

desno orijentirani, služio se ruganjem

gog tijela i po potrebi s njega obavljao

i ironijom. Obzirom da je bio i mason,

nuždu. Bio je biseksualac i kokaino-

uspijevao je dobivati pomoć za novu

man. Uniforme je smatrao nepotreb-

državu. Postao je i Državni tajnik za

nima, pa je najčešče nosio piđamu, na

akcije, pa je u toj ulozi znao kontak-

nogama orijentalne papuče s vrhovima

tirati umobolnice u Italiji radi toga

zakrenutim uvis, na glavi fes, a u ruci

da mu pošalju što veći broj pacijenata

malu lubanju kao amajliju. Ponekad

koji nisu opasni, a koji bi obično bili

bi šetao gradom potpuno obnažena

kvalificirani kao manijaci. Smatrao je

tijela pri tome noseći na ramenima

da su takve osobe jako korisne. Naime,

svojeg ljubimca orla Guida. U svojem

po njemu je ludost tek lažno mentalno

je avionu, koji je bio nalik na pravi le-

zdravlje. On se solidarizirao sa od-

teći salon, obično držao besprijekoran

bačenima, drugačijima, s lopovima,

pribor za serviranje čaja, kao i cvijeće.

prostitutkama i narkomanima. Svoju je

Postoje priče i predanja o tome kako

ironiju znao izraziti, primjerice, letom

je volio letjeti iznad šume i grmlja, i pri

u svom avionu iznad Rima, u želji da

tome plašio ljubavne parove. Znao bi se

ogoli političare i tako “umre od smije-

sakrivati pokraj groblja i onda ispušta-

ha”. Forma političkog spektakla ga je

ti neljudske krikove, pa su ljudi mislili

oduvijek zaokupljala, pa tako leti iznad

da su to vukodlaci poslali vojsku radi

Vatikana i na nj baca ruže.

izviđanja situacije. Keller je bio jedi-

Da bi prosvjedovao protiv Rapall-

ni legionar koji se D’Annunziju smio

skog ugovora, koji je fijumanskoj utopiji

obraćati sa „ti“. Zajedno s Giovannijem

potkresao krila, Keller je svojom letjeli-

Comissom, na proljeće 1920. godine,

com letio iznad Rima, ali u niskom letu,

udahnuo je život udruzi Yoga odnosno

i na trg Piazzale di Monte Citorio (gdje

Društvu slobodnih duša, te istoimenom

se nalazi Palača Montecitorio, sjedište

časopisu. Cilj im je bila: moralno - po-

Zastupničkog doma talijanskog parla-

litička obnova, ma što to značilo.

menta) istresao sadržaj noćne posude s provokativnom porukom koja je bila

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga druga

187

adresirana na vladu. Tim činom prak-

grad, a među njima je bio i Giovanni

ticiranja politike-umjetnosti-spektakla,

Comisso. Naime, njegova jedinica biva

kojim je demonstrirao da je istinski

priključena međunarodnim vojnim

suvremenik futurista i dadista, desa-

snagama u gradu Fiume, u siječnju

kralizirao je političke institucije. Poslije

1919. godine, kada se još ne zna kome

fijumanske epizode, jedno vrijeme živi

će grad pripasti. On idilično razdoblje

u Berlinu gdje biva zaokupljen idejom

preddanuncijade, u pismu roditeljima

ujedinjenja Južno - američkih država

(20. siječnja 1919.), opisuje ovako: „Ovaj

protiv Sjedinjenih američkih država.

grad kao da je mjesto svjetskoga mira.

Vrlo često šmrka kokain. Frustriran

Tu su vojnici i mornari iz svih zemalja

zbog neuspjelih projekata, priklanja se

na svijetu, dakako i neprijateljski, i svi

futuristima. Uvijek mu je u najvažnijem

se zabavljamo.“ Žestoki je hedonista.

dijelu života bio “Grad Života”, o gra-

Iz Fiume odlazi na nekoliko mjeseci u

du za umjetnike, pustolove, pjesnike,

Rim, gdje na fakultetu pohađa nasta-

grad bez zakona, bez simetričnih ulica

vu za studente-vojna lica. U kolovozu

i standardnih kuća: Fiume grad-država

1919. godine ponovno se vraća na Kvar-

života i fešte!

ner, u svoju regularnu jedinicu.

Ovaj koncept preuzeli su pokret

Kada je stigao D’Annunzio, bio je

Bauhaus i teoretičari unitarne urba-

toliko opčinjen njegovim „svetim ula-

nistike.

skom“ (Santa entrata) u grad Fiume, da

GIOVANNI COMISSO

je dezertirao iz vojske kako bi se priključio legionarima te je postao zapo-

Pisac i intelektualac, rođen 3. li-

vjednikom jedne telegrafske jedinice.

stopada 1895. u Trevisu, gdje je i umro

U pismu roditeljima (20. 09 1919.) ističe

21. siječnja 1969. godine. Italija je 24.

da se druži s Marinettijem. Postaje

svibnja 1915. godine pristupila silama

čovjek od povjerenja najužeg Coman-

Antante. U ime novog savezništva, pa

danteova aparata: šef je za cenzuru

posljedično tome kao sila pobjedni-

i preventivne aktivnosti. Nije volio

ca, Italija je slobodno uplovila u luku

nikakvu hijerarhiju, pa se iz prosto-

Fiume svojim ratnim brodovljem 4.

rija Komande odselio u Hotel Royal.

studenog 1918. godine, odnosno ušla

Nakon što je s Kellerom isprobao let

u grad kopnenim putem 17. studenog.

u njegovoj letjelici, rekao je: „Napo-

Dio, kasnije D’Annunzievih, legiona-

kon Zemlju vidim s pravoga mjesta.“

ra tako je već tada legitimno ušlo u

Tijekom Krvavog Božića (1920.) bori

188

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

se protiv regularne talijanske vojske.

MONTJOIE! (Organe de l’imperialisme

D’Annunzio ga je veoma cijenio i često

artistique francais) u kojem posebno

pozivao na bankete koje je organizirao:

promovira kubizam i suvremenu glaz-

„Baš neku večer, kod Comandantea

bu. Mnogi ga smatraju „ocem teorije

sjedim s njegove desne strane, a on

filma“, kojom se počeo baviti 1907. go-

naručuje Sangue Morlacco.“

dine. Svojim radom iz 1911. godine: Le

Comisso, po priključenju legionari-

Manifeste des sept arts (Manifest sedam

ma i preuzimanju službe u pjesnikovoj

umjetnosti) uvodi rado prihvaćanu, i

paradržavi, uskoro počinje živjeti s

na različite načine tumačenu, ideju o

jednim Rusom i jednim Amerikan-

kinematografiji kao „sedmoj umjet-

cem. Oni jedu uglavnom med, dozrijelo

nosti“. U tom radu tvrdi kako nova

voće, maslac i mlijeko, a spavaju vani,

umjetnost - film, na izvanredno sjajan

ispod jedne brajde kraj potoka. Noću

način, pomiruje i sjedinjuje Ritmove

bi se šetali šumom i osluškivali pjev

Svemira (ritmove „plastičnih umjet-

ptica, a ponekad bi i prospavali ispod

nosti“) i Ritmove Vremena (muziku

drveća. Takav su život objašnjavali

i pjesništvo), čineći tako sintezu pet

kao : „Život bez premca“ ili „Život

drevnih („tradicionalnih“) umjetno-

koji godi tijelu.“ Giovannija Comissa

sti: arhitekture, skulpture, slikarstva,

smatrali su najvećom lirskom dušom

glazbe i poezije. Zatim im je dodao

u gradu Fiume, i hodočasnikom koji je

još i ples (treća ritmička umjetnost,

poezijom opijen.

uz muziku i pjesništvo), kao preteču

RICCIOTTO CANUDO

„šeste umjetnosti“. Ovome je kasnije pridružio i film. Film, odnosno kine-

Ricciotto Canudo (1877-1923); pisac,

matografiju, vidio je kao „plastičnu

filmski kritičar i teoretičar estetike

umjetnost u pokretu“ te joj nadjenuo

kinematografije općenito. Živio je u

etiketu „sedme umjetnosti.“

Parizu, kao pripadnik grupa književne

Četiri godine nakon smrti, posthu-

i umjetničke avangarde. Prijatelj je Gu-

mno mu je objavljena knjiga L’usine

illaume Apollinairea, koji mu je nadje-

aux images (Radionica slika), u kojoj su

nuo šaljivi nadimak le Barisien (Canudo

objedinjeni pojedini, ranije mu objav-

je rođen u mjestu romantičnog imena

ljivani radovi o filmu. U grad Fiume

:Gioia del Colle, nadomak grada Bari,

došao je u veljači 1920. godine, kao

prijestolnice Regije Puglia). Pokrenuo

predsjednik saveza Federation des vo-

je avangardni časopis (dvomjesečnik)

lontaires etrangers.

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga druga

189

MARIO CARLI

mjeseca kasnije na jednom skupu, za-

Novinar, pisac i pjesnik, rođen 30.

jedno s Marinettijem, nazoči konstitu-

prosinca 1888. godine u gradu San Se-

iranju prvih Fascio di combattimento. Na

vero (provincija Foggia, regija Puglia),

vijest da je D’Annunzio okupirao grad

a umro u Rimu, 9. rujna 1935. godine.

Fiume, iz Cremone - gdje je bio po kazni

Ostao upamćen kao najžešći futurista

jer je kao vojno lice djelovao javno agi-

u politici, često lijevih nazora. Preteča

tirajući za okupaciju Dalmacije i grada

je nadrealističkog automatizma (lir-

Fiume - bježi brodom u Trst, pri čemu

ske proze Notti filtrate, 1918). Zajedno

oksidira kosu i tvrdi da je glumac komi-

s Filippom T. Marinettiem i Emiliom

čar. U Trstu se preoblači u željezničara

Settimelliem utemeljio glasilo Roma

i skriven u lokomotivi prelazi granicu

futurista (1918-1920), pravu pravca-

11. listopada 1919. godine. Dolaskom u

tu tribinu futurističkog arditizma, u

Rijeku, postaje kapetan ardita. U listo-

kojem piše da je Ardit „futurista rata,

padu 1920. godine, međutim, objavljuje

avangarda razuzdana i na sve spremna,

rad Con D’Annunzio a Fiume u kojem

snaga dvadesetogodišnjaka - žustra i

priznaje neuspjeh Danuncijade jer da

radosna, mladost koja baca bombe i pri

su u grad Fiume „dotrčali karijeristi,

tome zvižduće melodije uspomena iz

egzibicionisti i afaristi“.

Teatra Varieta’.“ Prema proglasu Il ma-

U veljači 1920. godine, Carli udah-

nifesto del Teatro di Varieta’ što su ga F.T.

njuje život novinama Testa di ferro

Marinetti i Francesco Cangiullo objavili

(„Tvrdoglavi“), koje su bile namijenjene

11. listopada 1921.. „Teatro di Varieta'“

fijumanskim legionarima (Libera voce

odnosi se na „Teatro della sorpresa“

dei legionari di Fiume). Iste su imale sta-

(kazalište iznenađenja), na obnovlje-

tus neslužbenog organa zapovjedništva

ni teatar koji je po futuristima: protiv

Commando di Fiume. Kroz stranice ovog

analize tipične za psihološki teatar, i

medija, Carli zauzima veoma radikalne

koji sugerira nužnost za brzim, elektri-

i neortodoksne pozicije. To je doba u

zirajućim kazalištem koje će uzbuđivati

kojem je novinar podložan dražima

i zabavljati, i koje će biti potpomagano

ruske revolucije. Na kraju „Commando

kinematografskim teatrom. Ukratko,

di Fiume“ zahtijeva od njega da daljnje

radi se o „Sintetičkom“ teatru - pro-

izdavanje lista preseli u Milano, unatoč

duktu suvremene mehaniziranosti.

protivljenju samog D’Annunzija. U listu

U siječnju 1919. godine, Mario Carli je organizirao ardite kao zajednicu, a dva 190

Testa di ferro veoma često se objavljivala slijedeća fraza: Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

„FIUMANIZAM = talijanski grad

dovodio je mase u stanja ekstaze, te je

Fiume - grad novog života - oslobođe-

pri tome uspijevao izmamiti i privući

nje svih onih koji bivaju tlačeni (ljudi,

njihovu zainteresiranost te zadobiti i

klase, staleži, pojedinci) - disciplina

uzaptiti njihovo odobravanje. Svojim

duha nasuprot formalne discipline -

neologizmima, prezirnim frazama te

uništavanje svih hegemonija, dogmi,

pakosnim i podrugljivim nadimcima

konzervatizama i parazitizama - kru-

koje je znao dijeliti drugima, na pri-

cijalnih za nove energije - malo riječi,

lično je lagan način uspijevao privući

mnogo više suštine.“

maksimalnu pozornost i gorljivo div-

Nakon marša na Rim, Carli i Setti-

ljenje talijanske većine Rijeke. Tijekom

melli pokreću fašistički dnevnik

poznatog govora održanog s balkona

L’Impero koji će trajati cijelo jedno

Guvernerove palače, 30. rujna 1919.

desetljeće. Mario Carli završava na

godine, pred mnoštvom koje mu je

kraju u diplomatskoj službi u Brazilu

klicalo odobravanjem, Zapovjednik se

i u grčkom Solunu.

dotaknuo Predsjednika vlade Frances-

Novi način bavljenja politikom

ca Saveria Nittija. Pogrdno ga je oslovio sa “Njegova Nepristojnost Francesco Saverio Cagoia” kako bi time naglasio

Vate je, primjenjujući uvijek aktu-

servilnost ovog talijanskog političara i

alnu strategiju panem et circenses,

njegovu podčinjenost silama Antante.

pridobio naklonost fijumanskog puka,

Za D’Annunzia je premijer Nitti bio

odnosno građana već zanesenih ovim

personifikacija „urođene podlosti,

pjesnikom kojeg su sada, međutim,

niskosti i kukavičluka“. Pjesnik ga ne

smatrali i osloboditeljem. D’Annunzio

može smisliti pa mu „u usta stavlja“

je, uz ostalo, nastojao stvoriti novi na-

izjavu: „Mi no penso che per la pansa“

čin bavljenja politikom, eksperimenti-

(Ne mislim ni na što drugo do li na

rajući s vladom koja bi bila zasnovana

svoju trbušinu)./

na veselju i radosti, na poruzi, šali i

Nakon što je D’Annunzio potvrdio

pokladnoj zabavi, pozivajući na oku-

svoju vlast nad gradom i ustanovio

pljanje ne samo eminentne osobe i

neformalni Kabinet zapovjedništva

uvažene Fijumane nego, prije svega,

(Gabinetto di Comando) u čijem su sa-

običnog čovjeka.

stavu bili ljudi od njegovog povjerenja

Njegov polet u vještini raspravljanja

(Giovanni Giurati, Luigi Rizzo, Gio-

do krajnjih granica talijanskog jezika,

vanni Host-Venturi i, povremeno, Gu-

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga druga

191

ido Keller) nastojao je u sve to uključiti

nekoliko dana po dolasku u grad Fi-

Fijumane, i to svim mogućim sred-

ume, primijetio je, a onda i opisao u

stvima. Počeo je, gotovo svakodnevno,

svojim Taccuini, posve futuristički

držati govore s balkona Guvernerove

karakter izvedbi. Jednu večer koju je

palače, na način da svojim gorljivim

proveo u tom gradu: “Na čelu mase

izražavanjem uspaljuje građanstvo

koja se stalno i sve brže povećava, is-

koje je već ionako bilo opijeno patrio-

pod balkona Filarmonica, futuristički

tizmom, a sada postajalo zaslijepljeno

ritam plesova i veoma veselog koko-

hiperboličnom dijalektikom Vatea.

dakanja, buke, graje, vike i galame.

Kada kalendar i kojekakve obljet-

Dugački redovi Ardita i djevojaka, dr-

nice nisu pogodovale D’Annuzievoj

žeći se naizmjenično za ruke. Djevojke

upravi, ili pak kada se govori pjesnika

luduju od radosti. Frenetična strujanja

ne bi pretvarali u parade, tada bi se

u / iz / kroz Caffe’ Budai. Veoma veliki

zadatak animiranja života na Kvarneru

krug stalnih strujanja i protoka ljudi,

prepustio vlasnicima lokala, koji bi sa

trke u skokovima, pjevanja. Na trgu

malim orkestrima i improviziranim

piazza Dante, govor s jedne kočije drži

pučkim priredbama pozivali i mami-

Libero Tancredi. Idemo na lučki gat .

li što je moguće veći dio populacije,

Zavijajući pozdrav otpozdravljanje s

odnosno onaj dio mnoštva koji je bio

brodova. A zatim, pozvan da ponovno

odlučan u nakani da do krajnosti živi

govorim, penjem se na ramena jednog

jetku i zagrižljivu gradsku atmosferu.

prijatelja.”

Uostalom, živahne i uzavrele večeri

Mnogi povjesničari gledaju na Ri-

što su se provodile uz glazbu i kul-

ječki pothvat kao na vrstu političkog

turna događanja, bile su tako i tako

laboratorija sposobnog kreirati jedno

prirođene duhovnom tkivu grada Fi-

snažno nasljedstvo kojim će se, kasni-

ume, kao stoljetno naslijeđe i tradicija

je, okoristiti Mussolini i njegov faši-

srednjeuropskog načina života, još iz

zam. Nemoguće je, međutim, vidjeti

donedavne ere Habsburgovaca. Kul-

analogije između govora Vatea i onih

turni centri poput Teatro Fenice i Cir-

koje je držao Duce. A uslijed velike us-

colo Filarmonico-Drammatico gotovo

hićenosti, zanosa i entuzijazma koje

svakodnevno su bili mjesta održava-

je pjesnikovo govorništvo izazivalo u

nja najrazličitijih priredbi, koncerata

masama, bilo je za očekivati da će se

i izvedbi. Filippo Tommaso Marinetti,

okupljanja mnoštva ispod njegovog

192

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

balkona transformirati i prelaziti u ne-

najmoderniji, gotovo najanarhičniji

obične parade i povorke koje je Mario

ustavni dokument koji se pojavio u

Carli ovako definirao: “ dinamizirane

Europi. Da li je Gabriele D’Annunzio

fijumanske povorke, snažna mješavina

bio fašist ili antifašist ? O tome i danas

razularenih vojnika, veselih učenika,

postoje različita mišljenja i stavovi,

studenata i maškara.” Te fijumanske

zavisno o stupnju subjektivnosti koje

povorke imaju ekskluzivnu zaslugu za

povjesničari i ostali znanstvenici uno-

to što su stopile politiku i zabavljanje

se u svoje „objektivne“ prikaze na tu

u jednu jedinu i neraščlanjivu jedin-

temu. Ostali imaju pravo na slobodu

stvenost. Ove povorke bile su te koje

izražavanja i interpretiranja u svo-

su pretvorile političke manifestacije

jim literarnim, likovnim, kazališnim,

u svečana i vesela iskustva, povorke

filmskim i ostalim umjetničkim ra-

nastale iz entuzijazma, fizičkog za-

dovima.

dovoljstva tijela koja su se unisono

D’Annunzio je ipak bio isuviše da-

pomicala i dalje kretala marširajući

nuncijevski, a da bi ga se moglo utrpati

tako što su se ljudi držali za ruke, u di-

u neku striktno određenu žanrovsku

onizijskom zanosu i opijenosti u kojem

ladicu. Po okončanju Danuncijade, do-

su mladići i djevojke postajali gotovo

bar dio Fijumana i onih koji su se za-

jedan jedinstveni organizam. Možda

tekli u kvarnerskoj prijestolnici uteklo

su samo mladi u pokretima šezdesetih

se fašizmu, ali je jedan dio njih odbio

godina prošlog stoljeća iskusili takve

slijediti Mussolinija pridruživši se

osjećaje i u toj mjeri.

redovima antifašista. Netko je neg-

Istina je da se Duce (Benito Musso-

dje spomenuo da je u razdoblju svo-

lini), nešto kasnije, obilato okoristio

jeg vladanja gradom Fiume: „pjesnik

instrumentima i sloganima danunci-

želio silom nametnuti zakone koji su

jevske propagande, a posebice elemen-

imali okus ponoćnog poljupca.“ Njegov

tima govorništva koje je Comandante,

su model bili antički i renesansni gra-

pjesnik osvajač, tako vješto upotre-

dovi-države i mletačka Serenissima.

bljavao u opčinjavanju masa. Carta del

On sam nikada sebe nije smatrao ni-

Carnaro (ustav Kvarnerske regencije),

kakvim Duceom, radije si je umišljao

u doba kada ju je D’Annunzio obzna-

da je Duca (vojvoda) ili pak Doge (dužd)

nio, ne ukazuje na neku bliskost s fa-

na čelu vojske koja više nalikuje nekom

šizmom. Bio je to tada najliberalniji,

avanturističkom društvu.

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga druga

193

Fiume kao pobuna potlačenih

ta tamošnjih predsjedničkih izbora. Poruka je glasila: “ L’ epee de la revolte

Situacija u gradu prožeta je kon-

est bien fourbie. Salut a la quatrieme Re-

tradiktornim događajima u kojima se

publique et au jour prochain.” (Mač po-

nazire borba takozvanih “umjerenih

bune je dobro obavio čišćenje. Pozdrav

struja” i “radikalnih struja”. Osobe

četvrtoj republici i sutrašnjem danu.)

kao što su Giurati, koji pregovara s

“Grad Fiume, njegove vođe, brani-

Badogliom i Nittijem, i ekstremist De

telji, čvrsto stoje pri svojoj odluci da

Ambris vjerno oslikavaju stanje .

izdrže sve prepreke na koje nailaze,

„Jučer, danas i sutra, niti jedan po-

sve do trijumfa ideala ljudskog brat-

kušaj oslobođenja ne može krenuti a da

stva, kao i prava naroda da odlučuju o

nije iz grada Fiume. Sve šire promjene

sebi samima, prava koja se tako često

u društvu moram pokrenuti odavde.

proklamiraju, ali onda uvijek i gaze.

Nove riječi polaze odavde, ovdje se

Republika Sovjeta obranila je ovo pra-

osmišljavaju i prakticiraju nove ži-

vo kada se pobjedonosno suprotsta-

votne forme. Samo se ovdje, nasuprot

vila bandama admirala Aleksandra

cijelom svijetu, osjeća sloboda, ovdje

Kolčaka i generala Antona Ivanoviča

na našem Kvarneru, budućem moru !

Denjikina, koji su bili plaćani intarna-

“ (D’Annunzio, 06.01 1920.)

cionalnim financijama i nahuškani od

Kad bi se učestvovalo u nekim predstavama koje ljudi ovdje izvode, onda

strane sudionika Versajske Konferencije.” (D’Annunzio, 17.01.1920.)

bi se moglo shvatiti kako prava životna

Najveći problem u upravljanju gra-

novost nije tamo gdje se Lenjinova

dom predstavljale su međunarodna

doktrina guši u krvi. Boljševički se

zajednica i susjedna Italija, koje su

čičak ovdje pretvara u talijansku ružu,

se najviše bojale širenja boljševizma.

ružu ljubavi. U Uredu za vanjsku poli-

A u gradu na Kvarneru neosporno su

tiku rade Kochinitsky, Toeplitz, Henry

ga nazirale. Comandante Gabriele

Frust, Comission, Bonmartini i neki

D’Annunzio glorificira boljševizam i

drugi.

prema njemu se odnosi kao velikom

Prva propagandna akcija izvedena

revolucionarnom događaju koji je

je 16. siječnja 1920. godine. Tog dana

uništio jedno mrtvo statično društvo,

šalju pilota Cesare Carminianija na let

stvarajući novu državu.

iznad Pariza da odnese poruku grada

„Ja sam za komunizam bez dik-

Fiume, bacajući letke u vezi rezulta-

tature jer moja kultura je anarhična

194

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

i nakon ovoga zadnjeg rata nastupit

smatrali tek sredstvom za perpetui-

će novi uzlet prema neustrašivom

ranje koruptivnog i imperijalističkog

progresu” govorio je Gabriele svojim

status quo.

legionarima. U to vrijeme on stupa u

Bilo je zamišljeno da se Liga, dakle,

kontakt s Čičerinom, tražeći materi-

bori protiv velikih imperijalističkih

jalnu i financijsku pomoć. Rusi ne od-

sila a na strani koloniziranih naroda.

govaraju na zahtjev ali se ipak Toeplitz

Članice su trebale biti sve one zemlje

sastaje sa Čičerinom u Švicarskoj da

koje su sporazumom na Versajskoj

razmotre slučaj.

konferenciji ostale zakinute i time

„Mi možemo propasti ispod ruše-

oštećene, kao i partije i skupine s so-

vina grada Fiume, ali iz ruševina će

cijalističkim predznakom. Cilj je bio

iskočiti DUH, operativan i oprezan.

stvoriti kompaktnu frontu potlačenih

Od neukrotivog Sinn Feina do crvene

naroda, nacija i rasa kako bi pobijedili

zastave, koja u Egiptu ujedinjuje po-

imperijalističke sile (prije svih Veliku

lumjesec i križ, ustanci duha protiv

Britaniju). To je ujedno trebala biti i

žderača sirovog mesa nenaoružanih

borba protiv financijske moći koja se

naroda zapalit će plamen, a ustanici

ljudskim osjećajima nameće putem

će biti naoružani.“

vjere, ljubavi i domoljublja. Da bi Lega

Riječka liga

di Fiume mogla polučiti uspjeh, neophodna je bila njena potpuna neovisnost

Genijalan projekt vanjske politike,

o vojnoj i civilnoj vlasti Kvarnerske

D’Annunzio zaokružuje pokušajem

republike. Zato su sva nastojanja tog

uspostave organizacije Lega di Fiume.

eksperimenta bila usmjerena na nove

Bio je to jedan od mnogobrojnih ek-

članice koje predstavljaju potlačene

sperimenata koji su uzeli maha u vrije-

narode:

me Kvarnerske regencije. D’Annunzio

1) Fiume, Dalmacija, Albanija, Crna

i intelektualci, koji su sudjelovali u

Gora, Hrvatska, Austrija, Katalo-

njegovoj riječkoj avanturi, L’Impresa

nija, Malta, Irska, Flandrija. Na-

di Fiume, težili su tome da utemelje

dalje islamske zemlje: Maroko,

pokret nesvrstanih nacija. U njihovim

Alžir, Tunis, Libija, Egipat, Sirija,

je planovima ovaj pokušaj bio zami-

Palestina, Mezopotamija, Perzija,

šljen kao antiteza Wilsonovom Druš-

Afganistan, Indija, Burma, Kina,

tvu naroda, organizaciji koju su mnogi

Koreja, Filipini, Havaji, Panama,

intelektualci prisutni u gradu Fiume

Kuba, Portoriko; te potlačene rase

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga druga

195

poput Kineza u Kaliforniji, Afroamerikanaca; Izraelski i Palestinski problem.

Yoga Svi koji su sudjelovali u D’Annun zievoj L’Impresa di Fiume, naravno, nisu

2) predstavnici zemalja nepravedno

se i slagali s neprestanim i kaotično

zakinutih Versajskom konferen-

pretjeranim ushićenjem koje je u gradu

cijom: Rusija, Rumunjska, Belgija,

vladalo. Oko Comandantea se relativno

Portugal, Sijam, Njemačka, Bugar-

brzo otvorio žestoki rascjep kojeg su

ska, Turska, Sveta Stolica.

uzrokovale dvije odvojene ali i udaljene

3) delegacije partija i talijanskih,

struje, od kojih je svaka zauzela posve

francuskih, engleskih te američ-

jasan i čvrst stav. Jedna je bila više tra-

kih skupina solidarnih s pokretom

dicionalistička, a činili su je najstariji

“Fiumanizam”.

vojnici. Druga je bila reformatorska,

Nacrt deklaracije o Lega di Fiume

pobunjenička i ekstremna, a činili su

bila je dostavljena svima gore nave-

je najekscentričniji, najobjesniji, naj-

denima. Većina ga je podržala. Među-

hirovitiji i najmušićaviji pojedinci koji

tim, najviše je upita bilo o tome “gdje,

su se zatekli na Kvarneru. Predvodnici

kako i kojim oružjem ?” U programu

ove druge struje bili su članovi kultur-

je bilo predviđeno da se od Fijuman-

nog društva Yoga .

skog ustanka organizira susret naro-

U namjeri da razvijaju “Sjedinjenje i

da i političkih pokreta za neovisnost.

jedinstvo slobodnih duhova koji teže sa-

Za slučaj da se to ne uspije ostvariti,

vršenstvu” Guido Keller i Giovanni Co-

D’Annunzio je zamislio pripremiti

misso inicirali su 1920. godine Udrugu

jedan izvanredni spektakl koji bi se

Yoga: Unione di spiriti liberi tendenti alla

sastojao od inauguracije „Salona od-

perfezione. Cilj je udruge bio pokre-

bačenih“ (Salon des refuses), naroda

nuti moralno buđenje te biti korektiv

odbačenih od izrabljivača, od okoštalih

konzervativizmu D’Annunzijeve sre-

akademika i dokonih bogataša. Razo-

dine kroz animatorsko i provokativno

čaran neuspjehom Lige, Leon Koch-

djelovanje.

nitzky napušta grad Fiume.

Riječ Yoga (joga) vuče korijen iz sankrtske riječi yuj i znači vezu. Također znači i upregnuće. Pritom se misli: niži se dio ljudske prirode upreže u viši, na putu samoostvarenja. Yoga je i jedan od filozofskih pravaca, ali i

196

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

skupni naziv za niz praktičnih poduka

nazvali su „Dvorac ljubavi“, obzirom

i tehnika u vježbanju tijela, uma i duha,

na činjenicu da su ih jako iritirali “po-

u tradicionalnoj indijskoj filozofiji i

slušni vojnici”.

svjetonazoru. Valja spomenuti i kratku

Pokret društva „Yoga“ savršeno

definiciju Carla Gustava Junga: „Yoga

utjelovljuje srž D’Annunzieve Re-

je savršen i pravi način sjedinjavanja

gencije: kroz porugu, šalu, sprdnju i

tijela i uma...Rezultat takvoga jedin-

ismjehivanje suparnika težiti za tim da

stva je duševno stanje koje omogućuje

se suprotstave “zastarjelim” osobno-

intuicijama da transcendiraju svijest.“

stima i konzervativcima koji su okru-

Iako su Keller i Comisso novoosno-

živali D’Annunzija. Udruga „Yoga“ je

vanoj udruzi dali veoma egzotično i

svoje akcije diktirala na instinktivan

primamljivo ime, ona zapravo, u prak-

i iracionalan način. One su veoma če-

si, baš i nije imala neke izravne veze

sto bile eklatantne, toliko očigledne i

s upražnjavanjem istoimene izvorne

uvjerljive, te apsolutno lišene bilo ka-

staroindijske discipline. Međutim, za

kvog preciznog programiranja. Guido

pretpostaviti je da su rječju Yoga aludi-

Keller, hvalisavi aeronaut i buntov-

rali na ujedinjenje arhaičnog i budućeg,

nik, ekolog i Dadaist, posvetio je svo-

preskačući neuspjelu, neučinkovitu,

je vlastite “avanture” poučavanjima

zastarjelu i dekadentnu modernost

o pokretu kojeg je on sam kreirao i

tog doba. Udruga Yoga htjela je nago-

pokrenuo. Tome svjedoče njegov let

vijestiti kult individualizma i spiritu-

nad Rimom, kada je bacio buket ruža

alizma. Zamišljala je društvo kojeg će

na Vatikan - ruža posvećenih Svetom

voditi borbena i ratnička aristokracija,

Franji, te još jedan drugi buket crve-

sposobna kreirati zajednicu što teži k

nih ruža na Quirinale - za kraljicu, i

ljepoti, i koju će podupirati nova mo-

kada je jednu noćnu posudu prosuo

ralnost. Pošto članovi udruge ne pri-

na Montecitorio, pri čemu je za avion

padaju niti jednoj političkoj struji, u

imao zakačen cinični transparent :

pristupu politici i svojim oponentima

“Guido Keller parlamentu i vladi - koji

koriste se šalama i porugama, te or-

se već neko vrijeme održavaju na vlasti

ganiziranjem zabava protiv establis-

- daruje laž i strah, alegorijski dokaz

hmenta. Povodom dana svetog Vida,

njihove vrijednosti.”

gradskog patrona, 15.lipnja zabava im

Ova je akcija bila tek jedna u nizu

se sastojala od otmice časnika Ko-

najsenzacionalnijih poruga koje su

mande grada. Ovaj svoj performans

aktivisti „Yoge“ obično unaprijed smi-

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga druga

197

šljali i najavljivali tijekom živahnih ve-

Sloboda poduzimanja akcije, po ko-

černjih skupova, na kojima bi članovi

joj su članovi ovog bizarnog pokreta

raspravljali o bilo kojoj temi. Članovi

bili poznati, izazvala je, međutim, više

udruge bili su razni idealisti, umjetnici

od jednog trvenja s D’Annunzijem koji

i književnici. Djelovali su istoimenim

je inače volio nadzirati i kontrolirati

glasilom, javnim manifestacijama -

sve udruge i društva grada Fiume. Po-

uvijek s ironijskim pečatom i uvelike

sljednjih mjeseci postojanja Regencije,

šašavo - te se promovirali plakatima

Vate je zanijekao da surađuje s časopi-

i letcima.

som pokreta što su ga utemeljili Keller

Giovanni Comisso, u spisu “Le mie stagioni”, napisat će: “Jedne se veče-

i Comisso. To je kod ovo dvoje izazvalo veliko razočaranje i znatnu ljutnju.

ri pričalo o ukidanju novca, druge o

Organizacijom svog karnevala,

slobodnoj ljubavi, treće o čovjeku iz

udruga “Yoga” uspjela je utrosručiti

vlade, o ustrojstvu vojske, o ukidanju

svoje članstvo. To se dogodilo nakon

zatvora, o ukrašavanju gradova. Svi

što su na plakate postavili imena i fo-

su se oduševljavali time da rasprav-

tografije starih časnika visokog ranga,

ljaju i diskutiraju. Zadovoljstvo nam

a u znak protesta protiv istih. Neki su

je pričinjavala spoznaja o postojanju

njihovi protivnici trgali te plakate što

takvog entuzijazma pa smo Keller i ja

je onda izazvalo navalu na upis no-

smatrali kako bi bilo dobro podupri-

vog članstva. Ovi susreti bili su žarište

jeti ga kakvom gestom pa da potraje.

fijumanskog otpora, i zapravo činili

Nakon nekog vremena dosjetili smo se

katedru legionarske misli. Općenito,

da uzmemo kakav avion kojim bismo

borba protiv ma koje zastarjelosti na-

odletjeli u Rusiju. Mislilo se kako će

lazila se na vrhu preferencija. Sredstva

horde Barbara trebati sići u Europu

i alati u aktivnostima članstva „Yoge“

da bi uništile mehaničku civilizaciju

bili su: savladati i pobijediti protivnika

te kako bi omogućile duhu njegovo

ironijom, maksimalno ga izložiti pod-

ponovno uzdizanje. Ova ideja da se

smijehu tako da mu se oduzme svaki

poslužimo Rusijom kao sredstvom,

bahati autoritet, i to na način kakav

nije nam dala mira, ni danju ni noću.

zaslužuje njegova uobraženost.

Zato smo se jednostavno uputili u naš

Korištenje ironije u političke svrhe

zrakoplovni kamp na Grobniku pa je

u praksu su uveli futuristi i dadaisti.

Keller, poslije dosta vremena, ponovo

Tada se po prvi puta na sceni javlja-

stao za upravljač aviona.”

ju tzv. Urbani Indijanci, a što se opet

198

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

ponovilo u Italiji tek 1977. godine. Bila

glavu mislioca, izrađene u glini, na

je to prava manifestacija ceremoni-

knjigu punu crva.

jalne komunikacije “Mašta će uništiti

Keller je organizirao i grupu naj-

moć i jedan će vas osmijeh sahraniti“

inteligentnijih koji bi sve sumnjivce i

(Henry Bergson). Guido Keller avionom

nepotrebne ljude marginalizirao. Ideja

nadlijeće Zadar i baca letke s govorom

je bila uspostaviti kastinski sustav,

D Annunzija. Talijanska policija ga

nešto poput onoga u Indiji, a koji bi bio

hapsi zbog prisilnog slijetanja, a on

baziran na nivou inteligencije. Oni su

ne priznaje vlast i dovodi ambasadora

željeli osnažiti bitku protiv bezličnosti

Kvarnerske republike, odnosno živog

i cijeli pokret usmjeriti protiv doktrina

malog magarca koji se ukrcava s njim

i floskula poput: „Zbogom dragi”; pro-

u avion i leti za grad Fiume. Tim či-

tiv pozerstva, zlatnih naočala, nazal-

nom, talijanska je vlast na kraju bila

nog R, ludila za ostvarivanjem dobiti;

primorana priznati jadnog magarca za

borbe za prošlo i buduće vrijeme.

ambasadora. Praktički, hippy pokret je

Branitelji Nadčovjeka odlučuju o

- kao produžena ruka dadaizma - već

tome da svakome podare odgovornost

tada stupio na scenu, u samoj Kvar-

bića koje je prilagođeno ambijentu,

nerskoj regenciji.

bića koja se razvijaju prema latentno

Keller je osmislio organizira-

neograničenim mogućnostima organa

ti otmicu samog predsjednika vlade

u nama. Treba istraživati i podržati

Italije, i to iz vlaka tijekom vožnje, ali

znanost ljubavi i transformacije. Ni

ipak odustaje. Berlinski klub Dada so-

sam Keller ne vjeruje u nadmoć zapad-

lidalizira se s D’Annunzijem i prihvaća

njačkih naroda nad onima istočnjač-

pobunu jezikom i kulturom. Organi-

kim. On je smatrao da se nadmoć za-

zira se i udruga Spartak koja djeluje

padnjaka iskazuje jedino pomoću sile,

protiv institucija te izdaje publikaciju

dok nam od istočnjaka dolazi svjetlost.

Jedemann sein eigner Fussball. Njezini

Yoga nije ni zakon, ni oružje. Jedan

pripadnici unajmljuju kočiju i puhač-

čovjek sam, čak ako se radi i o iznimno

ki orkestar za pogrebe dok novinari,

velikom geniju, ne može biti pred-

umjesto cvijeća, u rukama nose smo-

stavnik samo jednog okruženja zbog

tuljke novina. Vezano na pogreb zgod-

duhovne navike i sklonosti koja ne to-

no je prisjetiti se parodije Filosofo pas-

lerira kontraindikacije i razlike. Na taj

satisti, pogreba s govorom Marinettija,

se način izdiže jedna jedina masa koja,

te kako su Benedettu Croceu stavljali

gravitirajući iznad rase, stvara jedno-

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga druga

199

obraznost NEGACIJE ŽIVOTA, pa zato

da obavlja Riccardo Gigante, a blag-

negira lažne aristokrate i arogantne

dan svetog Vida se slavio procesijom i

velikane, a podržava raznolikost am-

govorima Comandantea. Žene, u ku-

bijenta zemlje i sa snagom ljubaznosti

ćama i kućercima Starog grada, uz

sve ostale koje sa sigurnošću smatra

slike svetaca na zid postavljaju i slike

plemenitim predstavnicima rase.

D’Annunzija - pjesnika osvajača. Po-

Struktura grupe, koja se redovito

vodom tog blagdana održavale su se i

sastaje u fijumanskom Starom gradu,

sportske utrke, a navečer su se orga-

takva je da je otvorena za obične ljude

nizirali ples, glazba i čitanje pjesama.

i njihovo sudjelovanje na skupovima.

Očit je bio kontrast između vjerske i

Nešto poput kvartovskog komiteta, a

ove službene proslave.

poželjno je i sudjelovanje žena i dje-

Kao još jedan od načina promovira-

ce, pa čak i njihovih kućnih ljubima-

nja svrhe i djelatnosti udruge „Yoga“,

ca i domaćih životinja, jasno uz uvjet

Kelleru i Comissu trebao je poslužiti

njihovog tihog prisustva. Tu nema

i časopis istog imena. U njegovoj na-

ni šefova, ni bilo kakve hijerarhije.

slovnici, riječ YOGA bila je ispisana iz-

Stav samo jednog čovjeka i komentar

među svastike (kukastog križa) i fraze

o politici su neprihvatljivi. Mišljenja

„Unione di spiriti liberi tendenti alla

se sučeljavaju kako bi nastao verbalni

perfezione“. Kao simbol kroz povijest,

okršaj, zvan “plemenita napetost”.

svastika se javljala u brojnim kultu-

Nisu prihvatljivi ni zakon ni oružje, u

rama te je otkrivena u arheološkim

verbalnom smislu. Eventualnoj aro-

nalazištima širom svijeta. Ona je jedan

ganciji suprotstavlja se ljubaznost, a

od bitnih simbola indijske duhovno-

posebno se cijeni bogatsvo individu-

sti i kulture. Istraživanja i iskustva

alnog izričaja koje nastaje iz negacije

mnogih naraštaja ukazuju na to da

života.

svaki simbol posjeduje određenu moć

Mino Somenzi (eksponent futuriz-

i utjecaj. Tridesetih godina prošlog

ma i novinar koji se 1919., kao dezerter,

stoljeća, francuski znanstvenik dr.

priključio D’Annunziju u paravojnom

Antoine Bovis načinio je aparaturu

upadu u Fiume) dobio je zadatak da na

mjerenja energije, koju je nazvao bi-

jednom od gradskih trgova podigne

ometrom. Njome se mjere energijske

spomenik: sidro i novine Futurismo. On

razine stvari i ljudi, svetišta, simbola,

je uređivao i publikaciju “Ples Sv.Vida“.

boja i raznih drugih pojava. Njemu u

U to vrijeme, funkciju načelnika gra-

čast, drugi su znanstvenici tim mjer-

200

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

nim jedinicama dali naziv bovis. Zdrav

Kod mjerenja biometrom, okrene li se

čovjek zrači energijom od kojih 6500

svastika u suprotan smjer, rezultat

bovisa. Sveta mjesta mjere oko 11000

mjerenja postaje negativan.

bovisa. Što se tiče svastike, ona ima nevjerojatno visok energijski stupanj

Časopis „Yoga“ bio je zamišljen kao

od 1 000 000 bovisa! Moguće da su

tjednik za kulturu i politiku, a cijena

Keller i Comisso znali nešto o tome.

jednog primjerka bila je 20 centezima

Korijen riječi je u sanskrtskom poj-

(stotih dijelova 1 talijanske lire). To

mu svasti što znači sreću i zdravlje. U

legendarno glasilo na kraju je doživjelo

modernom svijetu, svastika se naj-

ukupno svega četiri izdana i publici-

češće koristi u indijskoj kulturi kao

rana broja. Prvi broj objavljen je dan

geometrijski motiv ili religiozni sim-

nakon potpisivanja Rapallskog ugo-

bol u hinduizmu, budizmu i jainizmu.

vora (13. studenog 1920.), a posljednji

Uobičajeno je shvaćanje da okomita

(četvrti) 4. prosinca. 1920. Pojedine

crta predstavlja Boga, dok vodoravna

primjerke časopisa moguće je pronaći

označava čovjeka. Nadalje, središnji

u svega nekoliko javnih institucija u

dio lika, to jest prekrižje uspravnog i

Italiji (npr. u Nacionalnoj biblioteci

vodoravnog smjera, smatra se isho-

u Rimu, u Fondo Comisso u Trevisu).

dišnom točkom svijeta, odnosno, mje-

Simonetta Bartolini uspjela je u do-

stom križanja majčinske (matra joni) i

datku svoje knjige „Yoga“,Soversivi e

očinske (šivalinga) energije. Njihov je

rivoluzionari con D’Annunzio a Fiume,

dodir pojavni svijet svemira. „Ruke“

Luni, objaviti integralnu transkripciju

svastike moraju ostati okrenute na-

svih članaka koji su bili objavljeni u

desno, jer, smatra se, to je smjer iz

sva četiri broja.

kojeg stižu povoljne vibracije. Primjer

Časopis je tiskan u tiskari kapu-

promašaja uporabe ovoga simbola je,

cinske crkve Gospe Lurdske na Žabici,

smatraju neki, nacistička preinaka

tiskari „Miriam“, istoj onoj u kojoj je

svastke, okrenute ulijevo, a s tadašnjim

D’Annunzio dao tiskati nacrt svog

obrazloženjem da će takva nagnutost

ustava DISEGNO DI UN NUOVO ORDI-

ubrzati pokret desnoga kraka svastike

NAMENTO DELLO STATO LIBERO DI

u smjeru kazaljke na satu. Objašnjava

FIUME, i u kojoj se tiskalo i glasilo Testa

se da je dotična preinaka prvotno pro-

di ferro. Nemoguće je znati u koliko se

izvela brz i kratkotrajan uspjeh, ali joj

primjeraka časopis tiskao, obzirom na

je posljedica bila poremećaj i propast.

nedostatak dovoljno materijala, jer je

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga druga

201

grad bio pod embargom i u ekonomskoj blokadi i svekolikoj izolaciji.

Najveći broj objavljenih članaka potpisani su njegovim simbolom. Comissu su „Yoga“ i grad Fiume predstavljali sve. U ovome gradu nastale su njegove najljepše dvije knjige: Il porto dell’amore i Gente di mare, koje će biti tiskane 1924. odnosno 1928. godine. Nakon Krvavog Božića i pada D’Annunzijeve Regencije, Comisso se vraća u Treviso, tamo studira, surađuje u novinama, i već počinje razmišljati o svojoj autobiografiji, možda njegovoj najvažnijoj knjizi: Le mie stagioni. Pečat ovome važnom memoarskom djelu daje istina o seksualnom životu

„Yoga“ je bio anonimni časopis u kontekstu toga što objavljeni članci i dijelovi nisu nikada bili potpisivani imenom autora. Bili su potpisivani jedino simbolima.

tijekom Danuncijade.

Yoga - duhovni red grada Fiume U jednom baru pojavljuje se indijska

Prema jednom od brojeva koje je

svastika i natpis Yoga gdje se pozivaju

Comisso poslao svojim roditeljima, a

građani da šalju svoje rukopise i pozi-

u kojem je iznad svojih članaka rukom

vaju se čiste duše na suradnju i izra-

ispisao simbol beskonačnosti, zaklju-

žavanje mišljenja kao i umjetničkim

čeno je da su svi članci u svim broje-

doprinosima.

vima potpisani tim simbolom zapravo

“Mi, iskrene krvi ulažemo našu si-

njegovo djelo. Također se pretpostavlja

gurnost i vrijednost i izvan smo svih

da je Keller svoje uratke potpisivao

likvidacija na društveno ekonomskom

znakom elise. Iz iščitavanja članaka,

polju, bez zabrinutosti da li će nam

Bartolini je stekla utisak da su dobar

uživanje biti ograničeno formom ili

dio članaka Keller i Comisso napisali

brojem. Naša napredna rasa kroči u

zajednički. Iako je glavni urednik ča-

budućnost”! (časopis “Yoga”)

sopisa formalno bio Keller, duša mu je ipak bio Comisso. 202

Novopristigli klasicizam ukazuje da se intelektualci ne mogu povezati Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

sa mračnim formama i strašnim mi-

ciljeva, ali strogo uvjetovanim malim

sterijama rata !

brojem predstavnika u vlasti i admi-

Često se zabavljalo u Starom gradu,

nistraciji općenito. Moto časopisa je

barovi mračni i krivudave ulice, kuće

“Sraz oprečnih tendencija rađa veli-

užitaka. Tamo se govorilo o vlasti, voj-

čanstvenost”! “Novi poredak”!

nom poretku, ukidanju zatvora, uljepšavanju grada, ljubavi i seksu.

Na osnovama fijumanskih načela održana je osnivačka skupština Ko-

Utemeljitelji udruge i časopisa Yoga,

munističke partije Italije u Livornu

Keller i Comisso osmislili su akciju u

(siječanj 1921.), a predstavnici su mladi

kojoj bi s jednim od svojih aviona pole-

i bistri entuzijasti, pristaše borbe,

tjeli i pozvali barbare da unište Europu

hrabrosti i dominacije. U svemu

s ciljem da omoguće da na njenim ru-

tome, važnu ulogu ima udruga Testa

ševinama nastane nova duhovna sila

di Ferro. Grad Fiume trebao bi biti za-

koja bi pokrenula i unijela harmoniju

jednica duha, oslobođenog od materije,

u živote ljudi. Na godišnjicu osniva-

od elitnih članova i od aristokracije,

nja Kvarnerske republike uređuje se

ali i od masovnog društva. Moderna

povelja Carta del Carnaro - njen ustav,

civilizacija mora stajati nasuprot ne-

a svrhu mu je uspostavljanje novog

gativne materijalističke civilizacije, uz

društvenog poretka (12. rujan). Odmah

aktualan parlamentarni sistem.

se objavljuje i časopis “Slobodni čovjek

„Nikada se ne smije zaboraviti da

na strani istine”, koji se bavi i ustrojem

iznad ideološko - političkih struk-

fijumanske vojske. Novine su u pravilu

tura postoji čovjek sa svojim mrač-

kolektivne knjige, a pisanje u zajednici

nim unutarnjim svijetom. Mi smo

predstavlja razvoj s ciljem da kolek-

revolucionari, ali ne ni za, a ni protiv

tivno pisanje postane znak djelovanja

neke partije, nego smo protiv onoga

i mišljenja većine u fijumanskoj naciji.

što jesmo. Mi želimo pobijediti svoju

Teoretski ciljevi su razvoj i uzviše-

aroganciju i svoje laži. I zato: NE par-

nost individualnosti koji će fijumansku

tijama! DA svojem mišljenju! A tako-

naciju dovesti do spiritualnih darova

zvani demokratski režim to osigurava

i praktičnih ciljeva, pri čemu treba

samo trenutno. Mi smo negatori, ali i

razlučiti korisno od beskorisnog, a

izumitelji naprednih težnji i pristaše

na osnovu individualnog promišlja-

novog života i koherentnog izričaja“.

nja. Yoga će osnivati Narodne domove,

Nadalje, Yoga predlaže oslobađa-

akademije u svrhu ostvarivanja bitnih

nje radnika od ropstva u industriji,

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga druga

203

te poticanje ulaganja u agrikulturu i

“Susret srodnih duša” organizacija

pomorstvo. Na stranicama časopisa

koja govori o našim neprijateljima kao

Yoga nalaze se i reprodukcije iz Valori

o najboljim prijateljima koji su uvijek

plastici (“Plastičnih vrijednosti”), gla-

bili ljubazno pozivani. Po njima, život

sila metafizike, u kojem je objavljen

mora biti u kontaktu s načinom razmi-

i jedan veoma važan esej tog doba:

šljanja: između diskusija upadaju žene

“Principi vrednovanja umjetnosti”.

iz obližnjih kuća koje se bave svojim

Umjetnost “Yoge” nema ništa zajed-

poslovima, njihova djeca se igraju u

ničko sa ahumanom umjetnošću me-

svojoj izvornoj spontanosti; tu je i raz-

haničkog futurizma, što znači da lijek

govor prostitutke i pjesnika, mornara

protiv gubitka vrijednosti ne može biti

i staretinara. U svojim političkim ak-

ništa drugo do povratak subjektivno-

cijama koriste jezik i modalitete poput

sti i intime. Antimetafizičari bivaju

maskenbala, „Dvorca ljubavi“; zaba-

definirani podrugljivim tonovima,

ve u duhu one kojom „Yoga“ poziva

kao oni koji ostaju vezani uz mate-

na ples, svjetlo, miris i glazbu koji su

rijalizam.

elementi uzbuđenja i najprikladniji za

Tome se pridružuje potreba za he-

duhovno vođenje na putu k ljepoti, a

donizmom, bazirana na „Ne Imati“,

sve popraćeno pokretima stopala. Ni-

nego „Biti“, slično franjevačkom od-

kad plesači i plesačice nisu bili važniji,

bijanju bogatstva. Uživati u duhu, vje-

zahvaljujući tisućljetnom svečanom

rovati u vlastitu osobnost, biti siguran

običaju plesanja. Tako je bilo na sku-

da strojevi ne štede vrijeme nego da je

pu „Unione di spiriti liberi tendenti

svaki trenutak, duboko proživljen velik

alla perfezione“, održanom jedne noći

poput života samog, smanjiti potrebe

1920. godine.

na minimum, prezirati novac i luksuz koji su osnovni generatori gluposti. U

Loto Rosso i Loto Marrone

to ime, Keller je poletio iz grada Fiume,

Udruga Yoga održavala je odnose s

da bi nadlijetao Rim i tamo bacao cvi-

futuristima iz cijele Italije, pa tako i s

jeće u čast fratra Francesca. Tu nastaje

futurističko-komunističkim krugom

i politička suradnja sa pripadnicima

u Torinu, zatim s dadaistima u Nje-

skupine okupljene oko Teste di ferro.

mačkoj, ali i s boljševicima u Rusiji i

„Yoga“ ne traži homogenost nego di-

Mađarskoj. Temeljni manifest udru-

ferencijaciju ideja i pozicija koje mogu

ge, i mnoge teme u njenom časopisu,

biti u konfliktu.

imaju mnoge sličnosti s proglasima

204

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

futurista. Ali ono što ih razlikuje od

etička načela, buržoaski moral, raci-

futurističkog anarhizma Marinettija

onalnost mišljenja, dcisciplina, radna

jest njihov „Dionizijski individuali-

etika, materijalizam, lakomost, pohle-

zam“. Primjerice, posljednji - četvrti

pa i gramzivost, itd.

broj časopisa „Yoga“ sadrži dugačku

Udruga Yoga je, međutim, imala i

kritiku Marinettijeve tehnologije kulta

političku dimenziju. Ona je uključi-

ličnosti čovjeka koja iz umjetnosti iz-

vala subverzivne taktike putem kojih

vlači ono što je u njoj najdragocjenije,

se nastojalo preokrenuti i isprevrtati

a to je: dati i dopustiti da se izraze ori-

politički sustav koji je evoluirao ti-

ginalnost i individualnost umjetnika.

jekom industrijske ere. Cilj im je bio

Zbog toga je pogrešno opisati udrugu

zamijeniti „demokraciju brojeva“ s

Yoga kao krug futurista.

načinom na koji je komunizam ovladao

Članove i sljedbenike udruge Yoga

slobodom, a koji je bio zasnovan na

činili su anarhisti i komunisti, boljše-

sindikalnoj organizaciji proizvođača.

vici socijalisti (poput Williama Morri-

Socijalna je revolucija trebala ići ruku

sa, osnivača Socijalističke lige 1844.

pod ruku s političkom revolucijom i

godine), boemi i nihilisti, sanjari tipa

s ciljem da proizvede novi koncept

Rousseaua, Nietzschenijanci i Rosen-

identiteta i individualnosti. Unutar

kreutzeristi, sljedbenici Proudhonove

same udruge došlo je do podjele na

Utopije. Yoga nije bila nekakva partija

dvije sekcije: „Lotto Marrone“ (smeđi

s fiksno utvrđenom doktrinom već

lopoč, odnosno lotus kestenjaste boje)

prije neka vrsta otvorenog sastajališta

i „Lotto Rosso“ (crveni lopoč, odnosno

za sve buntovne karaktere i „slobod-

lotus).

ne duhove“, kako su sebe i nazvali.

„Lotto Marrone“, kao dio udruge

Okupljao ih je njihov buntovnički stav

Yoga, promovirao je ideju takozvane

prema etabliranom političkom i kul-

„agrarne demokracije“ zasnovane na

turalnom sustavu. Oni su veličali stav

napoličarstvu i zakupu malih poljopri-

svojeg širokog kosenzusa: „Mi pro-

vrednih proizvođača. Oni su zastupali

tiv njih!“. Njihovi protivnici nisu bile

ideologiju plemena odnosno roda pri-

samo postojeće političke klike i elite u

rodno vezanog uz zemlju, zalagali se

parlamentima i društveni poretci koji

za novi zaokret koji je ukorijenjen u

su ih održavali na vlasti, nego i vri-

vrijednostima agrara, davali su pred-

jednosni sustav koji ih je promovirao

nost pravu života na selu u odnosu na

i na kojem su bile zasnovana njihova

život u gradu. Njihova se ideologija već

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga druga

205

bila toliko raširila da je u ljudi pobuđi-

po sebi. „Crveni lotus“ imao je brojne

vala snažne anti-kapitalističke, anti-

sljedbenike u Europi, zbog ideje o oku-

industrijske i anti-gradske osjećaje.

pljanju elemenata svih klasa, a prven-

Jake doze misticizma, spiritualizma

stveno one radničke; nadalje zbog toga

i istočnjačke mitologije davali su po-

što je težio uvođenju životne forme u

bornicima „Smeđeg lotusa“ krajnje

svaku sredinu, animiranju svih snaga

utopistički karakter, koji se nije mnogo

koje odbacuju iluzije o sebi samima, a

razlikovao od onog koji je krasio druge

u cilju dosezanja težnje da svoje mane

umjetničke zajednice poput L’Abbaye

volimo kao svoje vrline. Dakle, ne za

de Creteil (utopistička umjetnička i

neki ideal, nego zato da samo to bude

književna komuna, osnovana u listo-

ideal. Pristalice „Crvenog lotusa“ nisu

padu 1906. godine, u predgrađu Pa-

bili nikakvi politički funkcioneri i ope-

riza); Monte Verita’ (brdo u Asconi, u

rativci, već slobodarske duše iz mase

švicarskom kantonu Ticino, služilo kao

koja će stvarati elitu, elitu koja će pro-

mjesto održavanja mnogih utopijskih

movirati vrijednosti životne subver-

i kulturnih događaja i skupova, još

zije i koja vjeruje u internacionalnog

od početka 20. stoljeća); Worpswede

čovjeka, čovjeka koji nije ograničen

(gradić u okrugu Osterholz, Njemačka,

i sputavan samo svojom domovinom

smješten sjeveroistočno od Bremena, u

i koji se suprotstavlja svakom uskom

kojem su dom imale živahne umjetnič-

nacinalizmu. „Crveni lotosi“ bili su

ke komune od kraja 19. stoljeća nadalje,

krajnje aktivni u održavanju grada

u kojima je radilo više od 130 umjetnika

Fiume veoma živim, odnosno u or-

i obrtnika).

ganiziranju mnogobrojnih festivala i

Oni drugi članovi i sljedbenici udru-

umjetničkih izvedbi i događanja. Nji-

ge Yoga, koji su oformili sekciju „Lotto

hova je misija bila slavljenje ljudskog

Rosso“, bili su u većoj mjeri „s noga-

roda u svrhu njegovog daljnjeg razvoja,

ma na zemlji“. Oni su koristili mno-

ali ne na temelju rasizma ili bilo ka-

ge međunarodne veze članova svoje

kve druge diskriminacije (što je nešto

grupe kako bi promovirali svoje ideje

kasnije postalo karakteristika fašizma

„Kretanja. Življenja. Rušenja. Stva-

i nacizma). Pomno su slijedili svoju

ranja“ ali ne u svrhu i u korist nekog

„internacionalnu koncepciju“ koja je

već postojećeg ideala, nego zato da

bila zasnovana na „Dionizijskom ti-

upravo „Kretanje. Življenje. Rušenje.

jeku i strujanju duha putem sredstava

Stvaranje“ postanu ljudima ideal, sam

ljubavi“.

206

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

Prijateljstvo, suparništvo i „Zakon stila“

rinneghiamo i nostri maestri simbolisti ultimi amanti della luna („Mi se odri-

Filippo Tomaso Marinetti stigao

čemo naših učitelja simbolista po-

je u grad Fiume (imao je tada 43 go-

sljednjih ljubavnika Mjeseca“) piše:

dine) odmah po ulasku D’Annunzija.

„Treba se na svaki način boriti protiv

Ovo im nije bilo prvi put da se susreću,

Gabriela D’Annunzija, jer je on svom

kako na kulturnoj tako i na političkoj

svojom darovitošću istančao četiri

sceni. „Iconoclasta“ Marinetti i „Vate

intelektualna otrova koje mi želimo

estetizzante“ Gabriele D’Annunzio po-

apsolutno ukinuti:

držali su rat u Libiji 1911. godine. Iako

1. bolesnu i nostalgičnu poeziju koja

im je poveznica strast prema automo-

pjeva o uspomenama i onome što je

bilima, avionima, i sličnim tehničkim

tamo negdje u daljini ;

inovacijama novog doba, njihovi se

2. romantični sentimentalizam sa ko-

pristupi svemu što rade poprilično ra-

jeg se izlijeva mjesečina, a stremi

zlikuju. Biti umjetnik, kod njih stvara

idealnoj i fatalnoj Ženi--Ljepoti;

novu dimenziju, kako umjetničku tako

3. opsesiju razbludnošću u trokutu što

i “tržišnu”, tvrdeći da u masovnom

ga čine brakolomstvo, incest - papar

društvu umjetnost mora naći svoju pu-

rodoskvrnuća i začin krščanskoga

bliku koja će je financirati. Umjetnost

grijeha;

bi bila za svih, a ne samo za takozvane “znalce” ali kako to netko mora i

4. strast prema povijesti, i maniju za antikom i kolekcionarstvom.“

platiti ona se mora približiti masama što ne znači da gubi na svom značaju i

Slijedi razdoblje njihovog međusob-

kvaliteti. Taština je prisutna kod njih

nog približavanja, jer obojica su za-

obojice. Pošto su oba ćelava, oni javno,

pravo intervencionisti i borci.U rujnu

ljupkom narcisoidnošću, veličaju ćela-

1918. godine Marinetti je održao govor

vost pa prema “Zakonu stila”, stvar je

pred tristotine ardita (srčanih, drzovitih

utoliko ljepša što ona svojom formom

likova) u mjestu Riese i navješćuje - na-

više manifestira svoju svrhu. Marinetti

kon talijanske ratne katastrofe kod Ca-

na to primjećuje kako je u osvajanju

poretta - da je „jedini privilegij ardita

žene ćelavost mali nedostatak ili skoro

- časnika, ubodima noževa u kožu nje-

prednost, ukoliko isijava oštroumnost.

mačkih generala munjevito isprazniti

D’Annunzio je Marinettiju crvena

infamne njemačke ratne biltene“, kao i

krpa: tako godine 1910., u tekstu Noi D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga druga

207

da je „jedini privilegij ardita - časnika spasiti Italiju, i divovski je povećati.“ U govoru pak što ga je održao u Firenci na skupu fašista, početkom listopada 1919. godine, Marinetti kaže da je ardite u Prvom svjetskom ratu, na brdu Monte Grappa, na žrtvu nadahnjivala „golijardska (tal. studentska) improvizacija svega kao i stvaralački umjetnički genij“, pa nastavlja da je „na takav umjetnički način stvaralački D’Annunzijev genij osvojio talijanski grad Fiume. A u tom talijanskom gradu ja sam nedavno oćutio najprodorniji grč radosti u mom životu kad sam zgužvao smotuljak prezrenih austrijskih kruna za sitniš naše pobjede. Bezumna radost što tako napokon gnječim financijsko, vojno, pasatističko srce nasljednoga neprijatelja, u rukama koje su mi još uvijek podrhtavale od vibracija moga mitraljeza na položaju u gradiću Vittorio Veneto! (Ovacije)“

S tog balkona promatra 20. rujna vojnu paradu regularne talijanske

Tri dana nakon ulaska D’Annunzia

vojske, ali pozorno motri i Coman-

u Fiume (dakle 16. rujna 1919.), Ma-

dantea u mnoštvu. Opisuje ga kako

rinetti dolazi u grad. Već prve večeri

uspostavlja skladan odnos sa ma-

eno ga u caffe’ Redenzione, gdje s Lu-

sama i uvjeren je da on misli riječi-

cianom Barbestiom naručuje i plaća

ma promijeniti svijet tako da odnos

boce šampanjca, te ih otvara gađa-

sa masom građana postaje magičan,

jući čepovima, koji se ispalju iz boce,

povjerljiv i kolokvijalan. D’Annunzio

u stražnjicu jedne pjevačice koja diže

iznenada mijenja i pravila ponašanja

suknjicu kako bi je čep pogodio baš

na proslavi, kao i cijelog protokola, pa

tamo gdje treba. U Hotelu Lloyd uzima

tako vojni mimohod prelazi iz strogog

sobu s balkonom.

stupanja u “elastičnu disciplinu” i

208

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

ples pa počinje i uključivanje masa u

državne vlasti. Na izborima u Italiji,

trans kolektivnog veselja. Marinetti

Marinetti je na listi fašista, ali ovi do-

drži govore u Teatro Fenice, ali i na

življavaju težak poraz. Nakon sukoba

burnim skupovima u caffe’ Budai i

fašista sa socijalistima, Mussolini i

u baru svoga hotela, gdje pokatkad

Marinetti su utamničeni. Potom slije-

staje na stol i u tom položaju govori

di takozvani „proces dekompozicije“

okupljenima.

koji će dovesti do odvajanja futurista

Počinju nove nesuglasice s Coman-

od fašista. Tako u Marinettievu listu

danteom. Dana 21. rujna 1919. godine

„Roma futurista“ dolazi do uočljiva

zamjera D’Annunziju da se okružio

zaokreta: do tada politički dnevnik

ljudima koji da su „kvijetisti i kočni-

postaje sada list za pitanja iz umjet-

čari svakoga logičnoga razvoja bojnog

nosti. Marinetti se udaljava od sve de-

pohoda“, pa u svoj notes bilježi kako

snijega Mussolinija te napušta „i fasci

D’Annunzio nije sposoban osloboditi

di combattimento“ i okreće se Lenjinu

se tih „vjerojatnih izdajica“ (Taccuini

i boljševičkoj revoluciji: prepoznaje u

1915-1921). Samoinicijativno poduzima

Rusiji ono što se dogodilo u gradu Fi-

korake kako bi, putem svojih glasnika

ume: ostvario se san da pjesnici budu

koje šalje u Trst, digao Italiju na noge

vodeći državni ljudi!

ne bi li maršem na Fiume ona ispravila

Vrhunac je toga i takvoga Mari-

propuste D’Annunzija. Plan propada.

nettija njegov manifest Al di la’ del

Taccuini tih dana donose najgore riječi

comunismo, tiskan 15. kolovoza 1920.

po Comandanteu („manijak uljuđene

u „Slobodnom glasu fijumanskih le-

geste“, „zatočenik ljeporječivosti“,

gionara“ - La testa di ferro, u kome on

„Cagliostro, Orfej, vještac...“).

piše. „Radostan sam što mogu uočiti

Pada odluka o povlačenju. U pismu

da su ruski futuristi svi odreda i bolj-

D’Annunziju, od 30. rujna 1919. godine,

ševici te da je futuristička umjetnost

Marinetti je prema njemu pun po-

jedno vrijeme bila umjetnost Drža-

niznosti, a 1.listopada, preodjeven u

ve u Rusiji... Svi Futurizmi na svije-

željezničara - u strahu od njega - bježi

tu djeca su talijanskog Futurizma,

iz grada u Milano. I već 9. listopada,

što smo ga mi stvorili u Milanu prije

u Teatro Olimpia u Firenci, drži govor

dvanaest godina. Svi su futuristički

na Prvom kongresu fašista u kome

pokreti međutim autonomni. Svaki

hvali D’Annunzievu odluku o tome

narod imao je ili ima još uvijek vlastiti

da prvi postavi pjesnike u vrhove

pasatizam kojeg mora oboriti. Mi smo

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga druga

209

boljševici zato jer imamo ostvariti našu revoluciju.“ Časopis Roma futurista,1920 godine, objavljuje Apollinaireov ma-

“Očistili smo i pomladili gard” herojskim patriotizmom. D’Annunzio poziva Fijumane na zavjet Riječkoj luci, gradu Fiume i željeznici prema Budimpešti.

nifest „Futuristička antitradicija“

Trg Piazza Dante gori u bakljama,

kojim svrstava D’Annunzija u krug

a Comandante govori: “ Donijeli smo

ljudi starinskih ideja, zaslužnih za

val futurizma i kao pravi heroji prije

slanje “govana” u Rim. Tada nastaje

nego krenemo u napad mi se smijemo,

i borba među futuristima pa Mario

smijemo jako i umiremo od smijeha”!

Carli piše: “Kao futurist i legionar ne

Poslije toga trči se do caffea Budai, dje-

mogu a da ne kritiziram grešku prija-

vojke i vojnici, žene i djeca tamo amo i

telja iz Rima, s kojima se inače slažem

neprestana utrka.

u ekspresiji umjetnosti i života:

Grad je laboratorij političkog ek-

1. politički je neupitna fijumanska

sperimenta i tehnika komunikacije

vjera u futuriste, jer su političke

koje tek mnogo kasnije ulaze u upo-

i umjetničke akcije futurista usko

rabu. Cilj je mobilizirati mase na način

povezana;

da se gradi neka vrsta laičke religije

2. nije istina da je D’Annunzio pasatist, nego je on futurist; 3. nisam očekivao objavljivanje zastarjelog manifesta.“

Ludilo, život, zabava

i sakralizacije politike sa kultovima, proslavama,veseljima, godišnjicama, novim jezikom i govorom bez cenzure, masovnim koreografijama. Sve mora biti neočekivano i spontano. Svako jutro grad se budi kad

U gradu Fiume otvorena su dva ki-

D’Annuzio, s balkona Guvernerove pa-

nematografa okićena D’Annunzijevim

lače, čita pjesme dok svira truba. Tada

zastavama i slikama. Nakon njegovog

se smatra da je dan počeo.

govora i marša vojnika, održavaju se

“Napredni odmetnici” nastaju nasu-

predstave i projekcije filmova. Pone-

prot “Nazadnim odmetnicima”. Bore se

kad dolaze i oklopna kola koja svoje

riječima i govorom dok stoje na stolo-

mitraljeze okreću prema D’Annunziju

vima caffea Budai.Tako nastaje i termin

i kao da pucaju u njega i prijete mu,

za administrativne službenike koji su

stvarajući tako najorginalniji vojni

zapravo “ ravnodušnici koji koče lo-

pozdrav. Formira se duga povorka sa

gično odvijanje prometa”. Ideja je da se

ženama i djecom, a masa traži govor.

takvi proglase izdajicama i da im se sudi.

210

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

Dolazi i do dogovora da se cijela ideja

Polazište Riječkog pothvata bilo

Kvarnerske Republike prenese u Italiju.

je pripajanje grada Fiume Italiji. Ali,

D’Annunzija proglašavaju veličanstve-

nakon gotovo godinu dana sve izvje-

nim čarobnjakom dubokog cinizma i

snija postaje nemogućnost ostvari-

zastrašujuće ambicioznom željom.

vanja tog cilja. D’Annunzio se sve više

Napokon će početi vladati umjetnici

osjeća primoranim na poduzimanje

i od toga napraviti pedantno umijeće

nove akcije. Kada se već toliko dugo

krađe i zastrašivanja. Vjeruje se da su

vremena nalazio u tom gradu, odlu-

parlamentarne demokracije osuđe-

čio je ustrojiti jednu neovisnu državu,

ne na propast, ako se ne budu hranile

državu utemeljenu na vrijednostima

“živim bićima”, poput životinja, pa se

revolucionarnog sindikalizma. I tako

kreativni umovi moraju riješiti bolesti

je on, 12. kolovoza 1920. godine progla-

današnjice, a to su pravnici i profesori.

sio novu Slobodnu državu Kvarnersku

Dva dana prije objave fijumanskog

republiku - La Reggenza Italiana del

ustava Carta del Carnaro, novine Testa di

Carnaro. Tom je prigodom fijuman-

ferro (Tvrdoglavi) pišu da je komunizam

skom puku održao govor, u kojem je

razjareni bik i jedini način borbe za

izrekao i slijedeće :

vraćanje “anarhičnog individualizma”.

„La vostra vittoria e’ in voi. Nessuno

“Mrzimo vojarne isto kao i komuni-

puo salvarvi, nessuno vi salvera’: non

stičke vojarne, anarhični genij smije

il Governo d’Italia, che e’ insipiente ed

se komunističkom zatvoru.”

e’ impotente come tutti gli antecesso-

“Grad života”, to je upravo grad Fi-

ri; non la nazione italiana che, dopo la

ume! Mi ne moramo rušiti svoje pa-

vendemmia della guerra, si lascia pi-

satizme. Mi nismo boljševici, zato jer

giare dai piedi sporchi dei disertori e dei

moramo napraviti svoju revoluciju ! Ta

traditori come un mucchio di vinacce da

misao ukazuje na jedini pravi cilj, a to

far l’acquerello... Domando alla „Citta’ di

je “revolucionarna umjetnost i umjet-

vita“ un atto di vita. Fondiamo in Fiume

nost na vlasti”. Radi se na “umjet-

d’Italia, nella Marca Orientale d’Italia, lo

ničkom rješenju socijalnog problema,

Stato Libero del Carnaro.“

koji uvećava sanjarske sposobnosti

(„Vaša je pobjeda u vama. Nitko vas

naroda”, i na bježanju od “ekonom-

ne može spasiti, nitko vas neće spasiti:

skog pakla”. U Gradu se stvara “lirski

ni talijanska Vlada, koja je nevješta i

poredak”, a ne neki politički odnosno

nemoćna kao i sve one prethodne; a

onaj koji se temelji na potrebama ljudi.

niti talijanska nacija koja se, nakon

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga druga

211

ratne berbe, prepušta tome da ju gnje-

ssich, po pitanju proklamacije i neovi-

če prljave noge dezertera prebjeglica

snosti nove Kvarnerske države, izrazio

i izdajica, da je muljaju kao gomilu

je svoju duboku zabrinutost.

dropa od vinske komine, samo zato

D’Annunzio 30. kolovoza 1920., u

da bi se na kraju dobilo nekakvo tanko

dupke popunjenom Teatro Fenice, pri-

razvodnjeno vino... Od „Grada Života“

sutnima čita nacrt Kvarnerske povelje

zahtijevam čin života. U talijanskom

(Carta del Carnaro), odnosno nacrt ustava

gradu Fiume, u Istočnoj pograničnoj

nove Kvarnerske države. Pojačava se

oblasti Italije, uobličavamo Slobodnu

uloga socijalne glazbe pa u časopisu “

Državu Kvarnera.“)

Više od komunizma” piše kako će glazba

U sastav vlade novoustoličene dr-

vladati svijetom, i kako svaki trg mora

žave ulaze i dva rođena Fijumana:

imati svoj orkestar, pa će nastati fontane

Host-Venturi i Bacci, te Talijan Panta-

harmonije što će i danju i noću osvježa-

leoni. Giovanni Host-Venturi (izvornog

vati težak i naporan svakodnevni život.

prezimena Host-Ivessich), političar

U svakom gradskom kvartu neprekidno

i povjesničar, jedan od najgorljivijih

će se organizirati besplatni koncerti!

protagonista Danuncijade, imenovan

Muzika je društveno ljepilo i raz-

je ministrom komunikacija. Icilio Bacci

bibriga, tako da ona- u samoj ideji

(rođen kao Baccich), političar, docent i

Kvarnerske povelje - postaje vjerska i

odvjetnik, preuzeo je resor unutarnjih

socijalna institucija. U svim općinama

poslova i pravosuđe. Maffeo Pantaleoni

formirat će se zborovi i orkestri, kao

(ekonomist, političar, akademik) bio

tijela/organi nadležnog ministarstva,

je eksponent neoklasične ekonomije,

a koje će financirati Država. Na fakul-

zagovornik ekonomske politike la-

tetu Edili projektira se građevina koja

issez-faire, te jedan od najaktivnijih

može primiti najmanje 10.000 ljudi, u

ekonomista koji su podržavali naj-

svrhu slušanja glazbe. Glazba će vla-

prije nacionalizam, a potom fašizam.

dati svijetom pa se osniva Kvarnerska

Član masonske lože „Grande Oriente

regencija za glazbu . Zanimljivo je i da

d’Italia“. Od rujna do prosinca 1920.

se mijenja naziv „republika“ u „regen-

godine, u Reggenzi je vršio dužnost

cija“, uz objašnjenje da su ritam riječi i

ministra financija. Tadašnji predsjed-

glazbe vrlo bitni, pa „regencija“, zajedno

nik Talijanskog nacionalnog vijeća

s imenom čini jedanaesterac, a ritam je

(„Consiglio nazionale“), Antonio Gro-

uvijek u pravu!

212

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

Država se mora pokoriti univerzu-

Svetkovina svetog Vida, dana za-

mu zajedništva, i to na postulatima da

štitnika grada, slavljena je u ludilu

je život lijep i vrijedan za cjelovitog čo-

povorki i fanfara koje su prolazile

vjeka; a on je cjelovit ako je slobodan.

Korzom, sve do trga Piazza Dante, i

Rad, makar bio i onaj najskromniji,

svako toliko zastajkujući tako da su

ako je obavljen kako treba onda on

tisuće ljudi lupali nogama o tlo, stva-

teži ljepoti i ukrašava svijet. Postoji

rajući tako neslućeni tutanj. A onda

u ustavu i članak o službama gdje su

kreću ples i pjesma uz baklje .To je Bal

nabrojene sve službe odnosno zani-

des Ardents, strastveni nekontrolirani

manja, pa tako i pomorci, te aktivnost

ples kojim drsko pleše cijeli grad što

koja “nema ni umjetnosti ni broja ni

je okružen neprijateljima. Te noći je

značenja - a to je oslobađanje duha nad

postrojena i Dalmatinska legija, koja

krvavim znojem”. “Napor bez muke”,

noseći baklje ide prema uredu Coman-

ušao je u ustav. Tada nastaju i zborni-

dantea, a on sa balkona viče:“ Je li to

ci H2O=Ljubav, Osmijeh guštera, Mrtva

netko noću meni šalje nosioce plame-

priroda, Nokturno i Protiv svega. Kada

na, to mora da je vječna poezija ?“, a

bi ples, glazba i zabava mogli dočarati

onda topot istodobnog udaranja tisuća

politiku onda bi koncertne dvorane bile

ljudi nogom o tlo. Ala la la!

izvor “zdrave snage”.

Dvorac ljubavi, 1920. godine, pro-

Kronike pišu o jednom gradu što

jekt je karnevala. Napravljen je drveni

se zove Fiume, kojim upravlja pje-

dvorac pun žena, a muškarci ih napa-

snik, uzvišen i borben, kojeg svi vole,

daju čokoladom, zlatnim lančićima i

a vojska slavi. Ali čista pravednost i

bombonima dok silaze s ratnih bro-

mudrost nisu dovoljni, jer građani su

dova. Najljepšu su ženu onda zatvorili

žrtvovani Gradskom vijeću, vijeću koji

u kavez za kokoši, pa je odnijeli na

je uspostavljen demokracijom i voljom

pusti otok.

građana. Proglas o invidiualizmu pro-

Riječka plaža bila je nekostimirani

tiv discipline, gusarstvu, originalnosti

performans u kojem grupa ljudi odluči

u odijevanje, pa i nudizmu koji se na-

raditi predstavu i zbog nje spremi ko-

kon proglasa sve više širi, sve to dovodi

stime, ali kostimi budu „ukradeni“, pa

do seksualnih sloboda, konzumacije

oni izlaze goli i pjevaju i plešu Eia,Eia

droga, otvorene homoseksualnosti. To

Ala la la!

je proglas neprekidne zabave .

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga druga

213

o novačenju i uvođenju nove „legije“ u vojni kadar, regrutirao je najnemirnije i najrazuzdanije duše koje su u gradu Fiume bile prisutne. Tu je skupinu činilo nekih dvijestotine mladih ljudi, a krstio ju je znakovitim imenom “La Disperata” (očajna, beznadna). Comisso ju je ovako opisao: “Mnoge vojnike, koji su iz Italije došli u Fiume kao dobrovoljci, vojno zapovjedništvo jednostavno nije prihvatilo iz razloga što nisu imali niBurmanska šuma označava-

kakve dokumente. Umjesto da se vrate

la je izlazak vojnika,ali na način da

natrag kućama, oni su se ulogorili u

se po dva i dva drže za ruke, dok im

velikim gradskim brodogradilištima.

D’Annunzio ponosno govori:“Vidi ih,

Kada je Keller otišao vidjeti što oni

idu u parovima kao tebanske legije“.

tamo zapravo rade, zatekao je neke

Tada vojnici beru cvijeće i njime pune

od njih kako se potpuno goli spremaju

cijevi pušaka i pištolja, a na glave stav-

za skokove u more sa pramaca tamo

ljaju grmove pa kreću prema gradu

privezanih brodova, neke kako poku-

tvoreći na taj način pokretnu šumu.

šavaju manevrirati starim lokomoti-

Po dolasku na rivu, čekaju ih pečeni

vama što su nekada vozile na relaciji

janjci, a D’Annunzio reže meso i di-

između Rijeke i Budimpešte, a ostale

jeli obroke.Onda bi opet uslijedilo već

kako pjevaju dok su se penjali na di-

uobičajeno udaranje cipelama o pod, i

zalice. Svi su mu oni izgledali ushićeni

ludi dionizijski ples.

i sretni, gotovo kao opijeni. Okupio ih

La Disperata („Očajna“)

je i postrojio kao vojsku kako bi izvršio

Tijekom jednog od mnogobrojnih

smotru: svi su izgledali veoma naočiti,

večernjih okupljanja građana, Guido

vrlo ponosni i smioni. Ocijenio ih je

Keller obznanio je posljednju od svojih

najboljim fijumanskim vojnicima. Ova-

umotvorina: stvaranje postrojbe mla-

kva odluka Kellera izazvala je skandal

dih i hirovitih legionara koji bi činili

među višim časnicima, ali Comandante

neku vrstu tjelesne straže zapovjedni-

je prihvatio ponudu. Stvaranjem ove

ka Comandante D’Annunzija. Histrion-

postrojbe, Keller je započeo ostvarivati

ski avijatičar, koji je osobno vodio brigu

svoje ideje o novom vojnom poretku.

214

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

„Pripadnici skupine La Disperata re-

ciji, što zbog neukrotivog i jogunastog

dovito su marširali uzduž i poprijeko

karaktera, što zbog uživanja kokaina.

grada, pjevajući i obnaženog torza,

Na njegovo je mjesto stupio grof Elia

obuveni u kratke čarapice. Oni nisu

Rossi Passavanti (kasnije će postati

bili obvezni tavoriti zatvoreni u vojar-

uvaženi sveučilišni profesor, zastupnik

ni, ali ista ta vježbanja navodila su ih

i odvjetnik). Ovaj je skupinu „Očajni“

na to da se drže u grupama, a navečer

uspio ustrojiti u pravu organiziranu

bi se radi zabave upućivali u pomalo

vojnu strukturu, neke vrste „pretori-

pusti gradski kvart La Torretta gdje bi,

janske legije“, dodijelivši joj prikladne

podijeljeni u dvije skupine, započinjali

uniforme i naoružavši je. Kuriozitet je

prave borbe ručnim bombama, tako da

da je La Disperata planirala desant na

je znalo biti i ranjenih.” (C. Mercanti,

Anconu s dva borbena i posve naoru-

Incontri con Guido Keller, Mantero, Tivoli

žana aviona.

1938, str. 105-106).

Jedina žena koja je bila dio „Fede-

Ovaj poduži citat Giovanni Comissa,

razione Nazionale Arditi d’Italia“ (Na-

velikog Kellerovog prijatelja, omoguća-

cionalni savez ardita Italije), markiza

va nam da savršeno shvatimo duh “La

Margherita Maria Ella Adele Ludovica

Disperate”. Iako su postrojbu ismijavali

di Incisa de Camerana sudjelovala je u

i omalovažavali svi časnici fijumanske

D’Annunzijevu Riječkom pothvatu od

vojske, činjenica je da se ona odlikovala

4. listopada 1919. pa sve do 11. lipnja

svojom hrabrošću, samoprijegorom

1920. godine. Najprije je radila u uredu

i prezirom prema opasnostima. Na

propagande Zapovjedništva, a kasnije

položaju zapovjednika ove postrojbe

je postala dio garde La Disperata, u činu

izmjenjivalo se više časnika tijekom

poručnika, zadužena za propagandu i

njenog postojanja. U svojoj početnoj

obavljajući poslove medicinske sestre,

fazi, ova regimenta nije baš pretjerano

čuvarice vojnih odora i opreme. Dodu-

striktno poštivala vojna pravila, čemu

še, ona je već imala ratnog iskustva s

je kumovao i dosta komforan način

raznih bojišta Velikog rata, jer je mo-

njenog vođenja.

bilizirana još u svibnju 1915. godine u

Za zapovjednika skupine „Očaj-

svojstvu medicinske sestre. Kao pri-

ni“ najprije je bio postavljen poručnik

padnica jedinice La Disperata, obično

Tomaso Beltrani, pravi „capobanda“,

je bila odjevena u sivo-zelenu suknju

neustrašiv i nediscipliniran. Ovaj je,

preko koje je nosila „arditsku“ jaknu

međutim, kratko potrajao na toj pozi-

s crnim zavratcima, te je uza se stalno

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga druga

215

nosila gladius (karakterističan bodež

ritivi. Testa di ferro restoran je tali-

ardita). Sudjelovala je u marševima,

janske kuhinje; il Tappo je, kako kažu,

vojnim vježbama, bdjela je nad mo-

birtija regeneracije duha što zatvara

ralnim zdravljem i disciplinom svojih

sve rupe. Tu je i novi klub Undici e me-

vojnika te im neprestano objašnjavala

zzo za ulazak u kojeg se ulaznica kupu-

razloge zašto su baš oni („Očajni“) iza-

je dokazom da ste bar jednom u životu

brani da čuvaju Comandantea. Krajem

izrekli: „Me ne frego“ (Baš me briga).

srpnja 1920. godine, udala se za zapo-

To su mjesta satire, humora i politike.

vjednika Passavantija, koji je od nje bio

L’Ornitorinco (Kljunaš) - gostio-

17 godina mlađi.

nica koja je dobila ime kada je Keller

Slavni dirigent ArturoToscanini

uzeo iz prirodoslovnog muzeja jednog

stiže u Fiume vlakom, 20. studenog

preparirnanog kljunaša te ga stavio

1920. negdje oko 18 sati. U čast velikog

na stol. Kljunaš je bio poznat po piću

gosta, pod stijenama Kantride organi-

zvanom „Sangue morlacco“ (Vlaš-

zira se zabava. Dok je orkestar svirao,

ka krv). Piće je u stvari bilo nekakav

D’Annunzio uzvikuje: „Sad ćete slu-

sladunjavi cherry, posve nepitak. Pa

šati moju glazbu“. Potom, dok oni još

ipak, britanske novine donose vi-

sviraju, uzima ručne bombe te ih baca

jest da D’Annunzio voli to piće je jer

naokolo, pa mnogi instrumenti bivaju

barbarski tiranin koji pije vlašku krv.

uništeni gelerima . Nakon toga, dodje-

Lokal je, također, bio poznat po so-

ljuje maestru Toscaniniju „medalju od

tonskim obredima s krznima kojima

Ronchija“. Navečer se u Teatru Verdi

su bili obloženi zidovi. Kažu da je bilo

održava ipak ozbiljnija predstava, u ko-

sotonskih obreda, a kokainski prah

joj Toscanini ravna izvođenjem Beet-

je padao sa stropa kako bi se činilo da

hovenove Pete simfonije, kao i djelima

sniježi. Kokain je tada bi moderan, nije

Vivaldija, Wagnera, Verdija i Respighija.

bio zabranjen.

U Teatru Verdi inače se njegovao običaj

Cervo d’ oro (Zlatni jelen) je bio naj-

da se u slučaju neke loše izvedbe bilo

bolji restoran za rižote I škampe. Tu se

drame, bilo ma koje druge predstave,

skupljalo društvo nazvano Mirni koji

netko digne i kaže :“zaustavite dosa-

su grad Fiume doživljavali kao dnev-

du!“ pa se u tom trenutku sva prisutna

ni boravak u kojem se ništa NE RADI,

publika diže i pjeva pjesme.

iz kojeg se gleda u sunce, promatraju

Niz kavana i restorana započinje

djevojke, gdje se jedu kolači i gdje se

slastičarnicom Piva, gdje se piju ape-

puno smije. Lijepo se kupati u vodama

216

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

Kvarnera, u gradu Fiume, gradu rene-

sastanak bio dogovoren. Novinar je iz

sansnog dvorca EUROPE.

puke ljutnje udario nogom o vrata, a

Da bi sve moglo biti zanimljivije,

ova su se automatski otvorila. Upalilo

otovorena je jedna kantina koja je oblo-

se električno svjetlo, a žarulje su bile

žena medvjeđom kožom, puna miri-

razasute po podu, tepih na stropu za-

snih ulja gdje su se izvodila sotonska

jedno s tronošcima i stolicama pričvr-

žrtvovanja, orgije koje su imitirale

ščenim za strop. Sve je bilo naopako uz

umjetni raj. Kokain je padao sa stropa,

natpis: „Grob kretenske logike ljudi!“

dok je iz ljudskih lubanja izlazio dim

Krenuli su u potragu za drugom pro-

zapaljene krvi. Kokaina je bilo posvu-

storijom, a tamo su našli natpis „Izlaz

da, zvali su ga „ludi prah“. Znano je da

je kroz prozor!“ Svi su bili šokirani,

su piloti u zlatnim kutijicama držali

jer u pratnji su bili ministri, poslanici,

kokain samo zato da bi mogli što duže

ljudi od značaja, pa kako da oni ula-

letjeti. Pjevalo se:

ze kroz vrata, a izlaze kroz prozor. Pa

“Svjetluca vatra praha, na kraju

to je apsurdno! Iza prozora nalazio se

moga sna, za tebe za zadnjega Eia, Eia,

pult koji vodi do predsjedničke sobe i

Alalala !“ Moto je bio: „Revolucije se ne

predsjednika koji im je dolazio u susret

rade poslije ručka!“, „Ja i Fiume, jedna

hodajući na rukama, dok su mu noge

smo energija!“ Grad živi od remećenja

bile u zraku. Jedini se snašao nared-

uređenih situacija, rastapanja uobi-

nik Pasquini koji je počeo mijaukati, a

čajenih događaja, to je revolucija radi

predsjednik impresioniran reakcijom

revolucije, umjetnost radi umjetnosti.

izađe iz apsurdne pozicije, staje na noge,

Obzirom da je naporno izaći iz kantine

ali ne prilazi skakučući na jednoj nozi,

i gledati u nebeski svod, vraćamo se

kao Nitti u ministarstvu. Protokol je

unutra.

nalagao da se pozdravi završe tako što

Udruga „Društvo apsurda“ nastoji

će jedni pljuskati one druge. Nakon što

potaknuti vrijednosti fizičko umnih ap-

je to učinjeno, nazdravilo se sastan-

surda. Čitatelji dnevnika Vedetta d’Italia

ku. No apsurdu tu nije bilo kraja, pa je

bili su jako zainteresirani za to društvo

predsjednik povukao jednu špagu na

pa urednici šalju novinara da intervjuira

čijem je kraju bio privezan majmunčić

predsjednika. Kada je novinar došao na

s bocom vina i štrcaljkom, koji je onda

vrata Društva, vidio je da tu nema ni

počeo svih štrcati. Svatko od prisutnih

zvona ni natpisa. Kucao je dvadesetak

nastojao je uhvatiti po koju kap vina, a

minuta, ali nikakvog odgovora, iako je

predsjednik je vikao „Apsurd je vidjeti

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga druga

217

stvari kako se rasipaju, a da ih ne mo-

u ludnicu ili zatvor, protjerate ga iz

žete ni probati.“ Nakon toga je gradska

zemlje, u svakom slučaju pobrinete

svita bila uvjerena da unatoč dobroj volji

se da umre od gladi nakon bijednog i

majmuna i predsjednika, apsurd više ne

sramotnog života, i sve to ako on ne

postoji, jednostavno zato što već stoluje

pristane biti poslušni kućni ljubimac

u normalnom političkom i javnom ži-

u salonu vaših gospođa”!

votu. Zaključak je bio da je sve apsurd, a

“Najbolje umove generacije nala-

podršku je dobila manifestacija Društva

zimo gladne i uništene ludilom, izba-

Apsurda da se tramvaji smjenjuju redo-

čene sa akademija pošto su proglašeni

vito, a da general Ceccherini prestane

luđacima. Viđamo ih kako se vuku u

sa pokazivanjem svojih potkoljenica.

potrazi za drogom !”

Život umjesto čistog preživljavanja - anarhizam u gradu Fiume

(Claudia Salaris, Na zabavi revolucije) Individualnost je podređena racionalnosti, čime gubi svoje intuitivne

Anarhistička je scena vrlo jaka, pa

i božanske vrline. Racionalnost biva

tako izlazi proglas slijedećeg sadržaja:

iskorištena do svojih najopasnijih

“Zaustavite vlakove i brodove, po-

moždanih vijuga i počinju se otkri-

plavite rudnike, jer je ćelije za luđake

vati kontraindikacije svih vladajućih

izmislio sam vrag. Zapalite urede, cr-

imperativa. S druge strane, znanost je

kve i burze na kojima se zarađuje ono

objavila beskrajni kozmos, bez vreme-

što nije vrijedno zaraditi. Spasite živo-

na i prostora i tako smaknula zemlju

te. Oh, s kakvim bi zadovoljstvom tre-

sa kraljevskog trona.

balo spaliti vaše kretenske akademije, gnjile muzeje pune ljepote koju niste

O državi

shvatili, kao i vaše škole umjetnosti

Ne možemo podnositi autoritete

gdje pompozni nesahranjeni leševi

jer oni koče duh i slobodarsku želju

predaju onima koji uče da postanu veći

naroda. Mi smo protiv zlorabe vlasti,

mediokriteti nego sami učitelji. Jedan

a za individualnu slobodu. Privatno

vrč napravljen rukom čovjeka u primi-

vlasništvo se interpretira kroz libe-

tivnom dobu ima veću vrijednost nego

ralnu optiku pa se navodi potreba za

sva vaša produkcija. Niste sposobni

socijalnim skupovima dioničara, so-

stvoriti niti jednog umjetnika, a kad i

cijalnim osiguranjem, pravosudnom i

uspijete onda ga progonite, zatvarate

zemljišnom reformom, regionalnom

218

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

decentralizacijom, nacionalizacijom

apsolutnu moć osobe nad stvarima.Niti

zemlje vode i podzemlja, za razvo-

jedno vlasništvo ne može biti rezervi-

jem zadruga, a sve to u cilju borbe za

rano za osobu, niti se može dozvoliti

zaštitu najslabijih slojeva. Vrijednost

da ga lijeni vlasnik ostavi neiskori-

vlasništva je društveni proizvod, a

štenim ili da ga loše vodi. Samo je rad

posjedovanje mora biti opravdano

istinski vlasnik stvaranja, stvaranja

društvenom iskoristivošću. Vlasniš-

kojeg čini maksimalno plodonosnim

tvo kao takvo mora biti namijenjeno

i maksimalno profitabilnim u cjelini

kolektivu, a rad mora postati pravi

gospodarstva.

gazda zemlje i kapitala. Radnik mora

U vlasti, državnim i javnim služba-

prijeći sa plaće privatnika na državnu

ma mora biti proporcionalan broj žena

plaću kako bi se uspostavio novi gos-

i muškaraca. Žene moraju imati pravo

podarski poredak, poredak koji će ga

glasa, pravo na rad i na jednaku plaću,

osloboditi izrabljivanja. Vlasništvo se

pravo na razvod i aboliciju „suprugove

mora oduzeti individualnoj samovolji,

autorizacije“. Revolucija koja se događa

jer država ne priznaje vlasništvo kao

u gradu Fiume nije samo politička,

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga druga

219

nego je i egzistencijalna. Tu se nalaze

rakteristike grčko - latinskog tipa, te

nacionalisti, internacionalisti, mo-

da se posebno istaknu krajnji dosezi

narhisti, republikanci, konzervativci,

snage ritmova u pokretu. Jurišne trupe

sindikalisti, klerikalci, anarhisti, im-

oformljene za teške situacije moraju

perijalisti, komunisti.

biti sastavljene od najhrabrijih ljudi,

O školstvu

onih koji su ravnodušni prema disciplini brzih odluka.Vojnik mora biti

Škole moraju za sve biti besplatne,

inteligentan, jer samo takav vojnik ima

moderne s naglaskom na tjelesnom

slobodu ponašanja. Slobodan vojnik

odgoju u dvoranama i na otvorenom

neće slušati nadređenog ili vođu, osim

prostoru. Škola je jednaka za sve, jed-

ako u naredbama ne prepoznaje neku

naka za sve religije i za sve ateiste.

vječnu ideju ili neoborivo razumnu

Svjetlim zidovima škola ne priliči

naredbu. Raskopčani ovratnik predpo-

nikakvo religijsko znakovlje, a niti

stavlja skidanje košulje, a samo za to da

političke figure. Javne škole su škole

bi se bolje moglo tući ili skočiti u vodu

svih vjerskih konfesija, sljedbenika

radi spasavanja života. Slobodan vrat

kultova, kao i onih koji žive bez oltara

je vrat kreativnog čovjeka, to je vrat

i boga. Poštuje se svijest pojedinca, i to

oslobođen idiotskih kravata. Atletski

tako da svatko može moliti svoju mo-

vrat rasprskava ovratnik društva.

litvu, u tišini i za sebe. Crkva mora biti odvojena od države. Građevinske škole moraju njegovati i održavati povijesni kontekst izgradnje i kulture.

O vojsci (Nacrt novog vojnog poretka oslobodilačke vojske)

Futurizam i „Tvrdoglavi“ u gradu Fiume Puno prije uspostave Kvarnerske regencije, 1914 g. anonimna „Grupa lijenčina“ okupljenih oko glasila Lacerba piše manifest koji bi trebao „prosvijetliti

U vrijeme mira i sigurnosti ne drži

imbecile i pasatiste koji samo sline u

se naoružana vojska ali država ostaje

ovome gradu“. Kao prapočeci futuriz-

naoružana.Vojna obveza vrijedi za sve

ma postavljaju se vrijednosti i zadaci,

građane oba spola, od osamnaest do

a oni su kratko i taksativno navede-

pedeset i pet godina.Oni sa smanjenim

ni, paljenje knjižnica koje su smrdlji-

sposobnostima idu u administraciju

vo govno pasatista, uništavanje djela

i u bolnice. Propisuje se da vježbama

Wagnera i zamjena ispoliranim zvu-

tjelesnog odgoja budu zastupljene ka-

kovima lokota+prdac+zvuk kotača dok

220

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

se okreće+zvečanje+tuča+kromatska

U Teatru Verdi počinju se davati

ljestvica+huk bure+ ljuljanje telegraf-

predstave “kazališne sinteze“. Publika

skih žica. Sloboda govora bez da se raz-

reagira zviždanjem, a ne pljeskom. Sve

mišlja, i inventivne riječi kao opisi ono-

se baziralo na provokativnim ispadima

matopejom, osnova su slobodnih Riječi.

kao kad je jedan Marinettijev sljedbenik

Fiume kao sjedište revolucionarnog turizma

konobaru, koji je donio račun, aktivirao bombu na sredini stola i stavio je preko računa za večeru. Bomba je bila

Nakon dolaska D’Annunzija, grad

puna petroleja ali to nitko nije mogao

postaje sjedište Revolucionarnog tu-

znati pa je nastala nezamisliva pani-

rizma, nešto poput Pariza 1968. go-

ka. Udruga „Testa di ferro“ propagira

dine, gdje se slijevaju horde hodoča-

tezu Fijumanizma - grad novog živo-

snika koje privlači buntovnička klima,

ta - oslobađanje potlačenih - duhov-

futuristi, dadaisti, anarhisti, nudisti,

na disciplina - uništenje hegemonija

okultisti i umjetnici svih smjerova.Tu

i konzervativnih dogmi. Turizam u

je Angelo Scambelluri, student koji je

smislu: malo riječi puno djela, usuđu-

pokušao aktivirati bombu ispred Vati-

jem se da sanjarim, ili se obnoviti ili

kana. Grad Fiume je božanstven; „Fi-

umrijeti, sami protiv svih i tko protiv

ume zaslužuje sve !“, uzvikuju mase.

nas ! Fiume prihvaća sve koji mogu

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga druga

221

vikati „Eia eia Ala la la“, sve one koji ne

rove palače. Taj Grad Života odjednom

vole kratkovidne imbecile što stavljaju

postaje meta vulkanskih individua

okove i zabrane ljudskom duhu i tijelu.

poput Comissa, Kochnitzkyog, Carlija,

Grad Života

Kellera i, kroz jedno kraće razdoblje, Filippa Marinettija. Vrijeme u gradu

Prisutnost u gradu Fiume jedne

nije više protjecalo u tradicionalnim

takve osobe kao što je bio Gabrie-

ritmovima, već će ono postati, prema

le D’Annunzio nije mogla rezultirati

zapisima Giovannija Comissa, raste-

ničim drugim nego time da se gradski

gnuto i sa smirujućim pauzama na-

život preusmjeri prema vrtlogu egzal-

drealne gradske tišine, da bi tu i tamo

tiranosti i ekscesa masa. To je onda

bilo ubrzavano u ritmovima koji bi

uključilo i one stanovnike grada koji

obarali i preokretali uobičajeno poi-

su bili manje ili nikako skloni glorifi-

manje svijeta. U gradu Fiume živjelo

ciranju retoričkog slavljenja, slavljenja

se i djelovalo na način da se ne slijedi

koje je samom sebi bila svrha. Na ovaj

nekakva taktika ili strategija, već se

kvarnerski grad, koji je zapravo već

svjetina prepuštala instinktima, po-

dvadesetak godina (od 1898. godine

trebama trenutka i obijesti.

kada je definitivno pukla “idila” izme-

U svojoj knjizi Il porto dell’amore

đu grada Fiume i Ugarske, u godini u

(„Luka ljubavi“, 1924.), Comisso piše:

kojoj su talijanski intelektualci u gradu

„Tu devi sapere che sei giunto in una citta’

Fiume započeli sa sustavnom ireden-

pericolosa per i tuoi giovani anni. Qui si fa

tističkom aktivnošću, posebice na kul-

senza alcun ritegno tutto cio’ che si vuole.

turalnom planu) bio na određeni na-

Le forme di vita piu’ basse e piu’ elevate

čin obuzet izazovima iredentističkih

qui s’alternano non altrimenti che la luce

vrenja, doslovno je izvršena invazija

e le tenebre.“ (Moraš znati da si dospio u

ekscentričnih i hirovitih i obijesnih

jedan grad koji je opasan za tvoje mla-

osobnosti tako što su slijedili Vatea, s

dalačke godine. Ovdje se, bez ikakvog

pukim ciljem tek da se prepuste svojim

sustezanja, radi sve ono što god se po-

strastima koje je tradicionalno društvo

želi. Oblici života, kako oni najniži tako

često sputavalo i nastojalo umrtviti.

i oni najuzvišeniji, ovdje se izmjenjuju

Desilo se tako da je Fiume postao “Grad Života”, kako ju je krstio sam

nikako drugačije nego isto onako kako se izmjenjuju svijetlo i tama).

D’Annunzio, tijekom svojih prvih go-

Pri upravi grada organiziraju se

vora koje je držao s balkona Guverne-

Compagnia La Disperata („Društvo

222

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

beznadnih“) i Il Reparto degli Igno-

likovima iz legionarskog miljea i iz-

ranti („Odjel neznalica“). Upravom

mišljenih protagonista, ali na kojima

grada rukovodi kapetan Argentino

autor projicira autobiografske crti-

koji tvrdi da najprije vjeruje u Gabri-

ce. Trilliri je krajnje zanimljivo djelo

ele D’Annunzija, a tek onda u Boga.

imajući u vidu činjenicu da je to jedina

Organiziraju se kulturne manifesta-

riječko-fiumanska novela koju je napi-

cije, povorke i razni skupovi. Sve se

sao netko tko je u gradu boravio i živio

to odlučuje u trenutku, bez priprema

tijekom Danuncijade.

i bilo kakve prethodne najave. Obično

„Pobratimstvo dlaka na vjetru“

se kreće s trubama i fanfarama, i po-

imalo je zadaću krizmati svakog pi-

tom demonstracija krene kroz grad.

lota tako da ga se ošiša na ćelavo, a

Dovoljno je u gradu Fiume živjeti jedan

dlake razbaca po jakom vjetru. Postoji

dan pa da se proživi čitav jedan život!

predaja kako je od tada usvojen naziv

Povorke su bile pune žena, gotovo ih je

„Tvrdoglavi“ (Teste di ferro) kojeg im je

znalo biti polovica od cijele skupine što

dodijelio sam D’Annunzio. „Tvrdogla-

je, kako kaže D’Annunzio, vrlo lirski i

vi“, zajedno sa svojim sljedbenicima,

svježe. Djeca se skupljaju po stepeni-

predlažu da se talijanskom premijeru

cama i drže govore kao odrasli. U gradu

Nittiju (autoru teorije da je talijanski

Fiume uvijek je sunčano!

fašizam isto što i komunizam) prišije

Me ne frego (Baš me briga) - novi

posprdni nadimak Cagoia ! Riječ „ca-

pjesnikov moto - prvi je puta ob-

goia“ u prijevodu, s tršćanskog i/ili

znanjen javnosti kada je jednom

venetskog dijalekta, doslovno znači

D’Annunzio izlazio iz oklopnog vo-

vinogradski puž ili puž balavac (golać);

zila, pred masu ljudi, i pri tome držao

pužić koji se skriva i uvlači u svoju

natpis s istim. „Menefregisti“ od tada

kućicu pred opasnošću; lijena osoba.

posebno štuju lik pjesnika - osvajača..

Dva tjedna nakon što su arditi

Mario Carli je tijekom boravka u

i legionari, predvođeni pjesnikom-

gradu Fiume napisao novelu Trilliri,

vojnikom, izvršili paravojni upad u

koja je publicirana 1922. godine. To

Rijeku, točnije 27. rujna 1919. godine,

njegovo djelo donosi veoma korisne

D’Annunzio je okupljenima pred Gu-

elemente za razumijevanje psihologije

vernerovom palačom održao govor

„Fijumanizma“. U njemu se isprepliću

naslovljen „Cagoia e le Teste di ferro“.

stvarnost i fikcija, u pozadini kojih je

Renzo De Felice ovaj je govor definirao

opis istinitih događaja sa stvarnim

kao „prvu fazu“ fijumanske okupacije,

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga druga

223

janja Comandantea da udovolji onim

Osnove političkog nauka u Regenciji

impulsima i strujanjima koje će nešto

Fiume: Citta ‘- Simbolo (Grad - Simbol),

kasnije moderirati pokret fijumanizma.

Citta’ - Fulcro (Grad - Žarište),

a koju napose karakteriziraju nasto-

Govor „Cagoia e leTeste di ferro“

Citta’ - Polo (Grad - Pol),

predstavlja lingvističku transpozici-

Citta ‘- Arcobaleno (Grad - Duginih

ju „polarizacije prijatelj - neprijatelj“:

boja)

ako na jednoj strani pojam prijatelj

Skupina “Eksplozivni naumi“ ima

asocira na sliku fijumanskog legiona-

podršku Alceste De Ambrisa. Ona želi

ra - povratnika iz vojske i rata, koji je

da se odnosi sa Sovjetskom Rusijom

još uvijek pod oružjem - na upornog

stabiliziraju pa se u svojim pozdravima

i tvrdoglavog Testa di ferro; na drugoj

obraća Ircima, Egipćanima i Hindusi-

strani pojam neprijatelj se čita kao iko-

ma. Ruska socijalna revolucija poklapa

na Cagoia koji je personifikacija svih

se sa idejom Kvarnerske Regencije,

„prljavština“ i zala koji tište postratnu

koja podržava oduzimanje privatnog

Italiju.

vlasništva i stvaranje inovativnog,

Jezik moći djeluje tako što aktivira

obiteljskog okruženja. Najdraži san

mehanizam komplementarnosti iz-

umjetnika i boraca je da se mase iz-

među dvaju polova, između prijatelja

dignu iz materijalnog i duhovnog si-

i neprijatelja, i to tako što uspostavlja

romaštva, da se najprije suzbiju glad,

i utvrđuje hijerarhiju važnosti između

a onda i neznanje. Grad Fiume i Mo-

jedne društvene skupine i one druge:

skvu možda dijeli cijeli ocean, ali to su

vrijednosti, čistoća, svjetlost

dvije obale koje moraju biti povezane

(drzovitost all’arditezza), te prve

mostom. Zabranjuje se govoriti o bolj-

skupine korespondiraju nevrijedno-

ševizmu, a nova riječ za to je lenjini-

stima odnosno bezvrijednostima, ko-

zam. D’Annunzio urla: „Lenjin pristaje

rumpiranosti, apatiji one druge strane.

Marxu kao što stvarnost pristaje snu!

Takav lingvistički mehanizam spleta

Lenjin je, dok se ne dokaže suprotno,

nije funkcionalan samo onda kada se

pobjednik koji je nametnuo mladu Dr-

želi zacementirati veze između pri-

žavu nasuprot aristokratskim i brada-

padnika „čiste“ momčadi, već prije

tim, europskim i američkim silama.

svega i onda kada se „neprijatelja“

Lega di Fiume („Riječka liga“), ili

nastoji delegitimirati kroz ruganje,

prva etapa fijumanizma, donosi ru-

ismijavanje i karikiranje.

briku „Pokret potlačenih“ koja se re-

224

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

ferira na socijalno ekonomsko sta-

Osuđuje se svaki socijalni sistem

nje i traži zakon o minimalnoj plaći.

koji nastoji težiti dominaciji političkog

Futuristi cijelog svijeta šalju pisma

nad ekonomskim, kolektivnog nad

podrške. Fiammetta, autorica ape-

individualnim, koji koncepciju klase

la za zaštitu prava žena pozdravlja

želi zamijeniti koncepcijom Domovine,

Kvarnersku povelju koja potvrđuje

sistem u kojem čovjek postaje tek puki

jednakost muškaraca i žena. Neke su

registrirani izvršitelj.

je takozvane „bogomoljke“optuživale

Fijumanizam i Kvarnerski ustav

da nema osjećaj za moral, a ona bi im

zagovaraju socijalnu i internacional-

odgovarala: “Baš ću se sama blindirati.

nu pravdu, pravdu individue, pravdu

Po fijumanski!“

za narode i klase oslobođene od svih

Važno je distanciranje od fašizma

represalija; ničiju diktaturu, poticanje

pa tako neki od vodećih ljudi, poput

vrednovanja duha, volje kreativno-

Carlija i Marinettija, izlaze iz faši-

sti, kreiranje novih formi umjetnosti

stičkog pokreta o čemu su pismeno

lijepoga, ljubav. Nadalje, zagovaraju

obavijestili Mussolinija. Da bi potvrdili

iskrenost u međudržavnim odnosima,

svoja stajališta, uspostavljaju kontakte

duboku reformu školstva koja promo-

sa anarhističkom ljevicom i listom

vira energiju, hrabrost, prodornost,

Anarhistički dnevnik. U Milanu, 1921.

intuiciju, strast, avanturizam, incija-

godine izlazi list Giornale del Fiume-

tivu i herojstvo. Fijumanski futurizam

nismo („Novine fiumanizma“) koji je

nije: „modernost, talijanstvo, moć“,

neprihvatljiv tadašnjem režimu, ali

nego revolucija koja oslobađa poje-

ga ovaj ne može ugasiti. Fijumanska

dince, klase i narode.

politika mora biti avangardna.

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga druga

225

D’Annunzio i Hrvati

linijevoj vladi; te dr. Ivan Frank, sin mnogo poznatijeg političara dr. Josipa

Chi Fiume ferisce, di Fiume perisce !

Franka, osnivača „Čiste stranke pra-

Morte si, vivo no !

va“, poznatije po nazivu Frankovci. Dr.

Citta di vita...

Josip Frank je Starčevićevu koncepciju pravaštva pretvorio u ideologiju sitne

Kada je božanski pjesnik ostao prilič-

buržoazije s velikoaustrijskim primje-

no usamljen u nastojanjima da obrani

sama, a iz čijeg će se političkog učenja

svoju vladavinu Rijekom, više nije bio

kasnije roditi ustaški pokret. Giovanni

previše izbirljiv u traženju saveznika.

Giurati je tvrdio kako je dr. Ivan Frank

Naime, protiv D’Annuzija su bili mno-

došao u Rijeku s pismom Stjepana Ra-

gi, ne samo Rim i Beograd, već i nje-

dića, koji ga je navodno, u potpunosti

govi politički partneri - fašisti poput

akreditirao. Takvo pismo, međutim,

Mussolinija. Između ostalog, zanosio

nikada nije pronađeno, pa se sumnja da

se idejama o rušenju ili makar desta-

je Radićevo ime spomenuto bez čvršće

bilizaciji vladajuće dinastije Karađor-

osnove. Giurati ovo pismo ne navodi

đević, u Kraljevini SHS), kao i dikta-

ni u knjizi koju je objavio nakon svog

ture Miklosza Hortyia u Mađarskoj.

raskida s fašističkim radikalima, kako

Na ruku mu je išla i situacija s onim

ih je nazvao.

Hrvatima koji su se u novoosnovanoj

Dva tjedna nakon prvog sastan-

državi, Kraljevini SHS, trudili suprot-

ka, Giurati je ponovo razgovarao s

staviti srpskoj hegemoniji. Oni su se

dr. Ivanom Frankom, koji je u Rijeku

uzdali u pomoć upravo D’Annunzija, pa

ovaj puta stigao s odvjetnikom Vladi-

je pjesnik iz toga zaključio da je veoma

mirom Sachsom i kojeg je predstavio

popularan i u Zagrebu. Obzirom da

kao zastupnika Hrvata. Sachs je bio

nije mogao odoljeti svojoj taštini, on

poznati „frankovac“ koji je pokuša-

trijumfalno izjavljuje: „Ja mogu doći

vao privoljeti riječke Hrvate da se pri-

u Zagreb kao vaš osloboditelj !“

klone aneksionističkoj politici Italije.

U Guvernerovoj su se palači 30. si-

Ovi „predstavnici Hrvata“ zatražili

ječnja 1920. godine sastali major Gio-

su da ih Kvarnerska republika i sam

vanni Giurati - tajnik D’Annunzija za

D’Annunzio pomažu vojno i novčano

posebne poslove i organizaciju; kape-

protiv vladajućih Karađorđevića.

tan Gianni Host Venturi - šef riječkih

U arhivu pjesnikovog mauzoleja

legionara i budući ministar u Musso-

Vittoriale, na Lago di Garda, postoje

226

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

dvije priznanice na osnovu kojih će

hvaćeno da Crna Gora postane sastavni

se spomenutom „hrvatskom dvojcu“

dio Kraljevine SHS. Na večeri uprili-

isplatiti slijedeći iznosi: prva tran-

čenoj povodom sporazuma sa „bal-

ša (s datumom 29.01 1920.) od 50.000

kanskim separatistima“, po nalogu

lira i druga (s datumom 11.02 1920.)

i specijalnoj želji samog D’Annunzija

na 10.000 lira: Na priznanicama je,

jela se „majoneza pobjede Crne Gore“,

kao svrha isplate dogovorenih izno-

i nazdravljalo vinom „Srpska krv“.

sa, navedeno da je to „za troškove

Pietro Badoglio, u to vrijeme gene-

propagandne politike“! Giurati, Host

ral, a kasnije će postati maršal Italije,

Venturi, Frank i Sachs vrlo su se brzo

nije imao baš previše razumijevanja

usuglasili oko toga gdje treba biti gra-

za maglovite planove D’Annunzija.

nica između Rijeke i Hrvatske. Sporna

Za ostvarivanje pjesnikovih zamisli,

je bila granica oko Dalmacije. Giurati

generalova komanda - pod čiju juris-

je D’Annunzija odgovarao od pokušaja

dikciju su pripadali i Rijeka i okupirana

da anektira Dalmaciju, tvrdeći da bi to

Dalmacija - nije imala ni novaca ni

bila prava ludost.

razumijevanja. Slično su razmišljali i

Zanimljivo je da su osim „fran-

ostali vodeći talijanski političari, a grof

kovaca“ poseban sporazum sa svim

Sforza - ministar vanjskih poslova,

predstavnicima naroda koje je Srbija

kada mu se Giurati obratio za pomoć

„porobila“, potpisali Jovan Plamenac

„u ime patriotizma“, odgovorio je da:

- šef crnogorske vlade u egzilu, Der-

„je u ovom trenutku konsolidacija Ju-

viš-beg Lufti i Hasan-beg iz Prištine.

goslavije od esencijalnog interesa za

Taj sporazum, potpisan u Veneciji, ob-

našu domovinu“. Na kraju, službeni

vezao je D’Annunzija na pružanje vojne

se Rim priklonio pregovorima s Kra-

pomoći, a Crnogorce, Hrvate i Albance

ljevinom SHS, nakon čega je u Rapallu

na oružani ustanak protiv Beograda.

potpisan sporazum o međusobnim

Mjesec dana ranije, 12. svibnja, Kvar-

državnim granicama.

nerska država i njezin Comandante ugovorom su obećali Plamencu da će

Tajni sporazum kojeg je D’Annunzio potpisao s „frankovcima“, u Veneciji

oružjem i hranom pomoći stvaranje

5. srpnja 1920. godine, navodi da će

Crne Gore što je ovome davalo uvjer-

nakon ostvarenog oslobođenja Hrvat-

ljivu nadu da će možda biti poništena

ska i Slovenija postati neutralne repu-

odluka Narodne skupštine iz studenog

blike, što će priznati i garantirati Ita-

1918. godine, kada je u Podgorici pri-

lija. Granice između Italije i Hrvatske,

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga druga

227

prema tom sporazumu, slijedit će od

tri mjeseca nakon stvaranja Hrvatske

juga prema sjeveru tok Rječine, tako da

republike izjasni plebiscitom da li želi

Italiji ostaju Delta i luka Baroš. Buduća

administrativno i politički ostati au-

Hrvatska republika se obvezuje da neće

tonomna pokrajina, ili biti pridružena

graditi utvrde, čak ni privremene, a

Hrvatskoj. Ispada da su, pri sklapanju

u dubini od 50 kilometara. U slučaju

sporazuma s D’Annuzijem, „frankov-

nepoštivanja prethodnog dogovora

ci“ vrlo „jeftino trgovali“ dijelovima

Italija će imati pravo okupirati stra-

hrvatskog teritorija. Takva galantnost

tešku liniju za obranu Rijeke. Navodi

pratit će kasnije i Antu Pavelića, koji je

se i to da će komanda Rijeke, ako ne bi

Mussoliniju „prodao“ Dalmaciju i još

izborila režim slobodne luke, osigu-

neke krajeve, a Mađarskoj Međimurje.

rati Hrvatskoj slobodnu zonu kako bi se hrvatski teret mogao nesmetano prevoziti. Prema zamisli D’Annunzija, koju su

Fijumanska piratska ekonomija „Posjedujem ono što sam poklonio!“

„frankovci“ podržali, između Italije

Iako tijekom trajanja Prvog svjet-

i Slovenije trebale su se stvoriti dvi-

skog rata sam grad Fiume nije bio izlo-

je granice: jedna carinsko-politička,

žen ratnim razaranjima, već prvih po-

a druga vojna, koja je trebala štititi

ratnih mjeseci njime vlada izvanredno

strateške i prirodne granice Italije. U

stanje. Zastoj proizvodnje i prometa

slučaju da Slovenija ne sudjeluje u po-

te teškoće u opskrbi najosnovnijim

kretu za neovisnost, Italija će zadržati

živežnim namirnicama, koje se nado-

granicu ustanovljenu snagom Lon-

vezuju na dugotrajnu ratnu oskudicu,

donskog ugovora. Otok Krk bit će pod

uvećavaju nevolje i prijete potpunim

vojnom obvezom Italije. Bilo je ugovo-

kolapsom. Camera di Commercio e Indu-

reno da stanovnici otoka plebiscitom

stria (Trgovinska i privredna komora),

odluče žele li, u političkom smislu,

uslijed uzbunjujuće situacije, već 10.

biti uključeni u Italiju ili Hrvatsku, a

siječnja 1919. godine zahtijeva da se

Rim ima pravo tražiti da se plebiscit

ukine potpuna sloboda tržišta.

ponovi pet godina nakon prvog. Otoke

Consiglio Nazionale (Nacionalno

Cres, Lošinj, Unije, Rab, Palagružu i Vis

vijeće), uvidjevši nužnost poduzima-

trebala je, prema odobrenju „franko-

nja potrebnih mjera za normalizaci-

vaca“, pripojiti Italija. Za Dalmaciju je

ju života u gradu, odlučuje osnovati

predviđeno da se njezino stanovništvo

niz posebnih povjerenstava. Svako

228

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

od njih bit će zaduženo za rješavanje

pritisak uperen protiv vlasti pjesnika-

određenog problema, među kojima je

okupatora. Time je nastojao spriječiti

najvažnije bilo uspostaviti nadzor nad

dotok oružja, streljiva i svekolike ratne

dobavom i raspodjelom hrane te nad-

opreme, snabdijevanje sirovinama i

zor nad cijenama i tržištem. Sredinom

čak hranom i živežnim namirnicama.

srpnja konačno je osnovano povjeren-

Ova je odluka Fijumansku državu-

stvo koje je trebalo obuzdati divljanje

grad još više pogodila i priskrbila joj

cijena. No rad povjerenstva bio je posve

dodatne poteškoće. Uz to, nesposob-

onemogućen. Zbog različitih, a če-

nost fijumanske vlasti da održi nad-

sto i posve suprotstavljenih interesa,

zor nad redovitom opskrbom hrane

članovi povjerenstva nisu se okupili

povećavala je opasnost od izbijanja

mjesecima nakon osnutka, a cijena

nereda i kaosa. Prethodno formirana,

hrane u gradu i dalje je nezadrživo

a praktički „nepostojeća“, komisija za

rasla. „Slobodni grad Fiume“, također,

nadzor tržišnih kretanja tek je slije-

nije se mogao osloniti na proizvodne

deće godine, odnosno 11. veljače 1920.

industrije i promet kojih je aktivnost

godine, zamijenjena novim povjeren-

sada već bila u silaznoj putanji.

stvom za nadzor nad cijenama.

Već nakon prvih mjeseci Riječkog

Veliki problemi nastali su upravo

pothvata, koji je fijumanski puk do-

zbog pomanjkanja sirovina i polu-

slovno bacio u euforiju, početno odu-

proizvoda. U nedostaku istih, životni

ševljenje počinje ustupati pred sva-

krvotok fijumanskih industrija slabi,

kodnevnim problemima.

jer ove više nisu u stanju proizvodi-

Situacija se dodatno zaoštrila kada

ti. Industrija je bila srce fijumanske

je talijanska vlada, zbog diplomatskih

ekonomije, ona je kreirala proizvo-

razloga, odmah nakon “la Marcia di

de, otvarala radna mjesta i stvarala

Ronchi” i okupacije liburnijskog gra-

bogatstvo. Malo pomalo počinju se

da, D’Annunziju dostavila ultimatum.

zatvarati najprije velike, a zatim i

Njime je od D’Annunzija i njegove pa-

srednje industrije. A onda su na red

ravojske zatražila da odmah napuste

došle male djelatnosti i sitni poduzet-

grad. Nakon što je Vate,16. rujna, odbio

nici: obrtnici i trgovci. Njihovo sveopće

odluku predsjednika vlade Frances-

osiromašivanje spriječava bilo kakvu

ca Nittija, ovaj je odlučio gradu Fiu-

zaradu i dohodak. Doduše prodajom

me uvesti režim embarga, odnosno

svih dobara Austro-Ugarske vojske

ekonomske blokade, kao djelotvorni

iz lučkih skladišta ostvaren je prihod

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga druga

229

koji je na određeni vremenski period

urednik bio budući talijanski diktator,

zadovoljio financijske potrebe lokalne

što je rezultiralo iznosom od kojih mi-

administracije. Uskoro su, međutim, i

lijun lira. Ostali dio novčane pomoći, u

ta skladišta ostala prazna.

najvećem dijelu, pristigao je od Talija-

Gradske ulice, koje su prethodno

na koji su emigrirali u Južnu Ameriku,

pulsirale punim životom, po spuštanju

kao i od nekih masonskih loža koje su

„željeznih roleta“ za duže su vrijeme

bile u kontaktu s fijumanskim uprav-

poprilično opustjele. Na pojedinim nji-

nim odborom, dok je talijanski Crveni

hovim dijelovima moglo se naići na

križ u nekoliko navrata dostavio u grad

sve brojnije besposličare i prosjake,

Fiume žitarice i druge neophodne po-

od kojih su mnogi bili veoma mladi.

trepštine. Ali to je bila tek kap u moru

Bilo je i žena koje su napuštale svoje

potreba oko 50.000 stanovnika koje

obitelji kako bi se „nudile“ brojnim

je trabalo nahraniti, a uz njih još oko

vojnicima prisutnima u gradu. Jasno

10.000 legionara.

je iz kojih razloga. Ukratko, profilira

Bez obzira na sve to, paralelno se

se teška socijalna kriza. Gradske vlasti

u gradu živi i klima određenog stup-

reagiraju kako mogu.

nja egzaltiranosti. Trebalo je održati

D’Annunzio je na uvedene restrik-

prisutnost duha na visokom nivou i

cije odgovorio svojom uobičajenom

braniti čast i dostojanstvo puka koji

zajedljivom ironijom, uputivši tali-

pruža otpor. Organiziraju se skupovi,

janskom narodu apel za prikupljanjem

modne revije, proslave. Javni se život

pomoći pro-Fiume. Sa balkona Guver-

nastoji obogatiti stvaranjem prigoda

nerove palače, D’Annunzio se nije libio

za dodjelu raznoraznih nagrada oni-

obratiti predsjedniku talijanske vlade

ma koji su za nešto zaslužni; dijele se

urlajući: “ Nesposoban da nas pokori.

medalje, ordeni, priznanja; odaje se

Njegova Izopačenost i Sramotno Ugo-

počast zastavi i detaljno se vodi bri-

jena Nepristojnost Cagoia naumila je

ga o prilikama koje bi bile korisne za

djecu i žene, izmučiti gladovanjem...

manifestiranje prezira i nehaja prema

Zato prikupite za fijumanski narod

materijalnim poteškoćama. U među-

hranu, potrepštine i novac ! ” Pjesni-

vremenu, Comandante vodi briljantan

kovi kontakti s prijateljem mu Mu-

život i u Guvernerovoj palači prima

ssolinijem, također su podsticali na

čuvene, slavne i glasovite osobe koje

prikupljanje priloga i pomoći putem

mu pristižu kako bi iskazale podrš-

novina Popolo d’Italia, kojima je glavni

ku Danuncijadi. Jednostavno, grad se

230

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga druga

231

svlači i razodijeva iz vlastitih mizerija,

Povijest nas je poučila da je ipak

a sve samo da bi se mogao oboružati,

uputno praviti razliku između pirata

obgrliti i obnizati slavom.

i gusara. Pirati imaju samo jedan cilj

Sve ovo, međutim, ipak nije bilo do-

i zadatak, a to je da se protupravno,

statno pa je grad - država bio primoran

protuzakonito i silom domognu tuđeg

pribjeći raznim načinima samofinan-

dobra, imetka, blaga i da sve to odvezu

ciranja pa tako i upotrebi nekonven-

u svoja skladišta. Gusari, pak, imaju

cionalnih metoda, poput onih kojima

određenu vojno-pomorsku osnovu

su se još u 16. stoljeću služili senjski

svog postojanja, izvjesnu pravnu za-

uskoci u svojim gusarskim akcijama

štitu barem jedne od strane zaraćenih

i napadima na brodove Otomanskog

zemalja, a ponekad i obje. Međutim, i

imperija i Mletačke republike. Prave

gusarstvo i piraterija su zapravo vrše-

prihode, koji će konačno pokrenuti

nje nasilja kako na samome moru, od-

ekonomiju Regencije, u stvarnosti će

nosno nad brodovima, tako i u primor-

donositi genijalni “prepadi” i filibu-

skim i uzmorskim mjestima. Gusari za

stjerski pothvati suradnika odanih

takav čin imaju dozvole i zapovijedi, te

Comandanteu.

su i u novije vrijeme zakonima vezani,

Našavši se u situaciji nemoguć-

dok pirati nemaju takvih ovlaštenja.

nosti da legalno raspolaže resursima

D’Annunzio i njegovi legionari nisu

nužnim za preživljavanje građanstva i

bili prvi koji su pribjegli ovakvim kraj-

legionara, D’Annunzio će promovirati

njim rješenjima, odnosno ovakvim

sustavne gusarske i piratske akcije. On

vrstama “izvlaštenja”. Sam marš iz

daje mandat svojim časnicima za orga-

gradića Ronchi, zapravo je obavljen

niziranje otmica i pljački u krstarenji-

zahvaljujući avanturističkoj otmici

ma morem, kao i za smione prepade na

brojnih malih kamiona, a koje je osmi-

zemlji u svrhu dobave prehrambenih

slio i realizirao Guido Keller. Nakon tri

i odjevnih proizvoda, živežnih na-

uspješna “ pljačkaška upada krstare-

mirnica, divljači, konja, prijevoznih

njem”, a koje su osmislili ovaj milanski

sredstava. Tim je ljudima D’Annunzio

barun i kapetan Mario Magri - među

dodijelio skupno ime „gli Uscocchi“,

najmušićavijim mozgovima u službi

upravo po uzoru na nekadašnje senjske

grada/države Fiume - pjesnik je odlučio,

gusare, a sebi samome dodijelio epitet

bez okolišanja, legalizirati akcije ardita.

Velikog Uskoka.

Zato je, uz podršku „Sindicato dei Lavoratori del Mare e dei Ferrovieri“ (Sindi-

232

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga druga

233

kat pomorskih i željezničarskih radni-

li humanu i solidarnu mrežu slijedeći

ka) utemeljio svojevrsno ministarstvo

načelo filozofije doniranja, načelo koje

i nazvao ga U.C.M., odnosno “L’Ufficio

je D’Annunzio sažeo u izricanju svojeg

Colpi di Mano” (Ured za prepade). Svrha

poznatog moto: Io ho quel che ho donato

ovog ureda bila je da organizira i obavlja

(Posjedujem ono što sam poklonio).

skretanje vlakova i brodova sa njihovih

Ekonomija Fijumanske države vrlo

pravaca kretanja i da ih usmjerava pre-

je bizarna. Ne postoje porezi kao u dru-

ma gradu i luci Fiume. Još u listopadu

gim državama, sve počiva na otmica-

1919. godine proširila se vijest o veli-

ma, krađama i na donacijama koje su

kom uspjehu „Ureda za prepade“, na

anonimne. Sve je to bilo nalik na Robin

čelo kojeg je „Grande Uscocco“ Gabriele

Hooda koji je krao bogatima da bi dao

D’Annunzio, imenovao vjernog mu Gu-

siromašnima. Ekonomija grada - države

ida Kellera. Novi D’Annunzijevi uskoci

Fiume vodila se i održavala zahvaljujući

voljeli su se određivati kao „Kellero-

opljačkanim dobrima. Ukradeni plijen

vi ljudi“. U strogu ovisnost o U.C.M. -

se ravnomjerno dijelo narodu. Uscocc-

„Uredima za prepade“, Comandante

hi vrebaju kad treba nahraniti gladne.

je postavio takozvani “L’Ufficio Fal-

Ukradena dobra tako postaju poklon

si” (Ured za falsificiranje isprava)) koji

i bivaju korisna, a pirat-lopov dobije

se bavio time da, zahvaljujući pomoći

poštovanje i uvažavanje. Zarada, kao

tiskara, proizvodi sve dokumente za

produkcija, nije jedini pokretač. Prije

kojima su Keller i ostali „Uskoci“ imali

su to rizik i avantura.

potrebe u svojim gusarskim akcijama.

Filozofija darivanja ne slijedi ideal

Belgijski pisac Kochnitzky, dok je

siromaštva jer da bi se moglo darivati

govorio o ljudima od akcije koji se od-

potrebno je imati i posjedovati. Još nas

nose na U.C.M. opisat će jedan scenarij

povijest tome uči: Abraham je morao

tipičan za anglosaksonske viteške ro-

imati sina da bi ga žrtvovao Jahvi; a

mane: “Uskoci su morski razbojnici

Buda i Sveti Franjo su izgubili sve, ali

koji ne plijene, ne otimaju i ne pljačkaju,

tek nakon što su već imali sve. Sljedbe-

osim u situacijama kada oteto i opljač-

nici fijumanskog pokreta Yoga preziru

kano trebaju dati gladnima kako bi ih

novac i materijalistički kapitalizam te

nahranili. „Gli Uscocchi“ su djelovali

nastoje slijediti Budin način života. Gu-

s namjerom da osiguraju materijalna

ido Keller leti u svom avionu te iz njega

dobra neophodna da bi se nahranilo

baca cvijeće u slavu fratra Franje kao

izgladnjele Fijumane, ali i da bi stvori-

spomen i poštovanje za njegovo siro-

234

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

maštvo. D’Annunzio, koji je inače volio

unosno ili ne, dovodi do toga da se ljudi

luksuz, tijekom jedne od svojih šetnji

međusobno još čvršće (po)vežu, krei-

gradom, prosjaku udjeljuje milostinju,

rajući tako neuništivi odnos bratstva.

a ovaj mu ljubi ruku. Tada D’Annunzio

Osporavatelji i protivnici Riečkog

klekne pred njim i nekoliko trenutaka

pothvata, piratske su akcije pripisivali

zastane u tom položaju, nastojeći time

Kelleru, jednostavno zato jer je bilo uo-

izraziti svoju jednakost s njim.

bičajeno svaku opačinu i ludost staviti

Ovi novi uskoci, između ostalog,

njemu na dušu. Ali u stvarnosti, spiritus

uspjet će uspostaviti gustu mrežu od-

movens filibustjerskih akcija bio je Ma-

nosa što će im pomoći u osmišljavanju

rio Magri (1897-1944). S iskustvom iz

i realiziranju famoznih fijumanskih

Velikog rata, 1919. godine dolazi u grad

poruga i šala. Osim grupe žestokih sim-

Fiume kao legionar čija je dužnost bila

patizera, razmještenih između Venecije

„Aiutante di campo“, odnosno pomoć-

i Trsta, D’Annuncijevi gusari postavljali

nik zapovjedniku D’Annunziju, kao čo-

su i raspoređivali ljude od povjerenja po

vjek od njegovog velikog povjerenja. Po

cijelom Apeninskom poluotoku. Tako je

završetku Danuncijade odlazi u Maroko

u otimanju parobroda Persia brodarske

gdje se pod vodstvom Abd el-Krima bori

kompanije Lloyd, temeljna bila uloga

protiv Španjolaca. Nakon što se 1924.

četvorice ljudi koji su se na brod ukr-

godine dogodio „delitto Matteotti“ (kada

cali u lukama La Spezia i Messina, a uz

su fašisti smaknuli socijalistu Matte-

pomoć nekoliko lokalnih likova.

ottija), Magri se odmah distancirao od

Sam je pjesnik aktivno surađivao

fašističkog režima. Kada se D’Annunzio

s U.C.M.- Uredom za prepade radi re-

povukao u svoj Vittoriale, Magri ga je u

aliziranja zapljena, brinući se više za

više navrata posjetio i pri tome uvijek

ironičnu stranu tih aktivnosti nego li

nagovarao da se otvoreno suprotstavi

za onu pragmatičnu. D’Annunziju je

Mussoliniju. Nakon kapitulacije Italije

mnogo veće zadovoljstvo pričinjavalo

(1943.), pridružio se talijanskom parti-

to da poduzima akcije podrugivanja i

zanskom pokretu otpora.

ismijavanja, i da zbija šale, nego li da

Prva akcija D’Annunzijevih gusara

plijeni sredstva korisna za preživljava-

urodila je mnogim korisnim stvari-

nje građanstva. On je bio čvrsto uvjeren

ma. Naime, približavalo se doba jeseni

kako zajedničko sudjelovanje u poruga-

i zime, a Fiume je tada grad poznat po

ma, pa tako i u svjetlu dijeljenja gusar-

svojim burama i burinima koji probijaju

skog poduhvata, bez obzira na to da li je

kosti. Gotovo su svi legionari bili još

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga druga

235

uvijek u ljetnim odorama. Kako pje-

vanje putnih, tovarnih i svih ostalih

snik-osvajač nije uspio riješiti stvar

dokumenata, već prema potrebi. Za ovaj

putem redovnih i normalnih zahtjeva

konkretan slučaj, sada je bilo potrebno

za opremanje Kraljevske vojske, on je

samo napraviti bonove za podizanje

kapetanu Magriju povjerio zadatak da

potrepština s pečatima, potpisima i

pronađe barem kojih 500 šinjela, isto

biljezima, kako bi četiri kamiona bili

toliko pari vojničkih cipela i odijela, te

spremni, te opremiti ovratnike vozača-

oko tisuću vunenih odjevnih artikala.

vojnika povozne jedinice s oznakama

Magri je sa zapovjedništvom za re-

„Brigade Lombardia“ na njihovim re-

giju Venezia-Giulia (Julijska krajina)

verima. Nakon dobivanja punomoći od

nastojao dogovoriti snabdijevanje tra-

Comandantea, Magri je odmah krenuo

ženom odjećom i obućom, ali nažalost

u izvršenje zadatka. Nekoliko dana, po

bez pozitivnog rezultata. Ipak mu se

uspješno obavljenoj misiji, D’Annunzio

osmjehnula sreća. U jednoj gostionici

je osobno telegrafirao vojnom povjere-

u Trstu doznao je za „Brigadu Lom-

niku za Trst zahvaljujući mu na „ple-

bardia“ (stacionirana na Sušaku), koja

menitoj pošiljci onih dragocjenih i ne-

je predala zahtjev za odjevnim pred-

ophodno potrebnih dobara.“

metima, i da se isti upravo tih dana

Slijedeća se uspješna akcija „La beffa

kompletira. Odjeven u odoru regular-

dei vagoni“ (poruga s vagonima) odvi-

ne talijanske vojske, kapetan Magri se

jala ovako: iz Matulja su prema gradu

pojavio u uredu vojnog povjerenstva

Fiume trebali krenuti vagoni natova-

te je od narednika, koji je bio u smjeni,

reni hranom i živežnim potrepština-

zatražio kopiju zahtjeva postrojbe sa

ma za postrojbe regularne talijanske

Sušaka. Tu nije bilo ničeg spornog, jer

vojske. Kako su mnogi od zaposlenika

je zahtjev došao od strane vojne osobe

na željeznici simpatizirali s pothvatom

višeg ranga (kapetan), pa je narednik na

L’Impresa di Fiume, među njima nije bilo

pisaćem stroju otkucao popis sa: 1200

teško pronaći pomagače za novu akciju.

komada vojničkih šinjela, 400 odijela od

Trebalo je samo saznati kojeg će dana

čohe, 600 pari cipela, bezbrojne druge

krenuti vagoni s hranom, pronaći nači-

predmete za potrebe vojarne.

na da ih se otkači s lokomotive, i onda te

Magri je uzeo papir s popisom ar-

vagone ručno pogurati kojih pedesetak

tikala za dostavu te se vratio u Fiume,

metara i ponadati se da će stići do Rijeke

gdje je već bio ustrojen „Ufficio falsi“,

bez iskliznuća s tračnica. Ova je akcija

pravi pravcati ured za kreiranje i izda-

uspješno okončana, a kapetan Magri

236

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

je uskoro uspio organizirati još jedan

radnika i zaposlenika u pomorstvu“.

pothvat s vagonima koji su ovaj puta

Brod je otplovio iz luke La Spezia. Ka-

bili natovareni oružjem unatoč blokadi

petan Giulietti je nastojao da se na brod

pruge. Naime, prethodna je akcija služ-

popnu četvorica njegovih ljudi, ali se na

beno bila arhivirana kao „greška koju je

kraju uspio ukrcati samo jedan od njih.

počinio rastreseni i nedovoljno prisebni

Ostala su trojica uspjeli vlakom stići do

strojovođa“.

Messine, gdje je brod Persia zastao kako

D’Annunzija je svaka od takvih ak-

bi se snabdio nužnim namirnicama.

cija posebno uzbuđivala. Nakon dru-

Da bi sa svojih uskoka skinuo sva-

gog uspješnog pothvata s vagonima,

ki osjećaj neugodnosti zbog prepada

pozvao je svoje gusare i pirate u lokal

i otmice, kapetan Giulietti na sebe je

Ornitorinco. Kapetan Magri, koji mu je

preuzeo svu krivnju (ili zasluge) za taj

sjedio s desna, predložio je da se prepadi

čin: „Na moru se dogodilo ono što se

i otmice službeno promijene u regu-

moralo dogoditi. Naši su drugovi pre-

larnu aktivnost odjela za okupaciju.

uzeli upravljanje brodom, uzeli kurs i

Comandante je, podižući čašu šampanj-

umjesto da krenu prema Sueskom ka-

ca, nazdravio slijedećim riječima: „Taj

nalu, promijenili su rutu i krenuli ka

ćemo odjel nazvati U.C.M.... i on će biti

luci Fiume. Iz tog razloga, Persia nije

institucija bitnih legionarskih karak-

zaplijenjena. Prijevoz tereta s oružjem,

teristika. A vi ćete biti moji Uscocchi.“

municijom i hranom, koji je namije-

Odmah su određene i dotacije za novo

njen protiv ruskog proletarijata, naši

Ministarstvo za prepade i za organizi-

su predstavnici volonterski obavili do

ranje odjela koji će se specijalizirati za

luke Fiume.“ D’Annunzio je zamislio

izradu lažnih odnosno falsificiranih

da se oružje i streljivo istovare u riječ-

dokumenata.

koj luci, a onda da se brodu dozvoli da

Prvo plovilo koje su „gli Uscocchi“

nastavi svoju rutu do Trsta. Ali kapetan

oteli za potrebe Fijumanske države bio

Giulietti nije podržavao tu soluciju. On

je brod Persia. To se dogodilo u listo-

je tražio da predsjednik vlade Nitti na

padu 1919. godine. Brod je bio natova-

račun osiguranja radnika u pomorstvu

ren znatnim teretom oružja i streljiva

doznači one svote novca koje su već bile

namijenjenih antiboljševičkim trupa-

određene za to, ali kojih je isplata bila

ma u Vladivostoku. Cijelu je operaciju

blokirana iz razloga što su se ti radnici

osmislio kapetan Giuseppe Giuletti,

izjasnili u korist pobunjenika u gradu

svemoćni vođa „Talijanske federacije

Fiume. Tek kada novac bude dozna-

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga druga

237

čen, brodu će biti dopušten nastavak

su njegovi ljudi iskazivali, a posebno

plovidbe.

time što bi sve te pothvate izvodili kroz

Nakon nekog vremena brod Per-

porugu i sprdnju, u stilu u kojem je i on

sia, s tonama hrane i oružja, ponovo je

svojedobno izveo „La beffa di Buccari“.

opljačkan: „Mi ne radimo za nekog iz

Comandante je gotovo svakodnevno

vlade Regencije ili za vladu, mi radimo

svoje „podanike“ kljukao novim sadr-

za slobodnog čovjeka“... „Fijumanska

žajima i podacima i tako ih potpaljivao

stvar nije stvar tla, zemlje, nego stvar

i uzbuđivao, mameći ih da sudjeluju u

duše. To stvara besmrtnost“ govorili bi

planovima kvarnerskog gusarstva.

uskoci. D’Annunzio naređuje i oduzi-

Najbolje su organizirani prepadi ti-

manje robe iz skladišta talijanske drža-

jekom noći, kada na punti otoka Cre-

ve i to 1.000 kaputa, 5.000 košulja, 5.000

sa brzi čamci presreću plovila što iz

komada donjeg rublja, 10.000 čarapa,

pravca Venecije prevoze u luku Fiume

5.000 đempera, 5.000 tegli marmelade,

prehrambene artikle, pšenicu, cipe-

200 vreća graha, 20.000 komada koc-

le, municiju, šampanjac, zračne gume.

ki za juhu. Među veće uspjehe uskoka

Jednom su oteli ambasadora koji je bio

ubraja se i otmica borbenog torpednog

očaran njihovom uvježbanošču. Ubrzo

čamca Bertani u luci Trst. Samo sedam

je bio pušten na slobodu. Najbogatiji

uskoka, uz pomoć jednog časnika, ukr-

plijen činio je jedan albanski brod koji

cava se na brod. Kreću u izvođenje vrlo

je prevozio bankarske vrijednosnice

opasnog manevra bez mornara, koji

spremljene u kovčezima.

su zatočeni u svojim kabinama. Pale

U prosincu 1919. godine obavljena je

se motori, brod Bertani dolazi na vez u

otmica broda Trapani. Brod nosivosti

gradsku luku te ga konfisciraju.

sedam tisuća tona bio je natovaren sije-

Učestale rekvizicije odvijale su se u

nom, vrećama brašna, suhih grahorica,

intervalima malih svakodnevnih upada

voćem i drugim živežnim namirnicama.

i pljački što su ih poduzimali avijatičari

Krenuo je iz Ancone da bi dovezao na-

i obični legionari. One su gradu-državi

ručenu opskrbu za regularne talijanske

omogućavale neprekidno snabdijevanje

postrojbe u Šibeniku. Čim je brod ušao

najnužnijim potrepštinama izbjegava-

u međunarodne vode, sedmero uskoka

jući embargo kojeg je nametnula vlada

zauzima brod te ga usmjeravaju u luku

Kraljevine Italije. Osim toga, D’Annunzio

Fiume.

biva iznimno ushićen načinima domi-

Potpukovnik Vittorio Margonari, di-

šljatosti, lukavosti i snalažljivosti koje

rektor ureda „Servizi di Commissariato

238

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

e Contabilita’ dei Legionari“ („Usluge

luksuznih artikala, dijelom u vlasništvu

zapovjedništva i računovodstva Legi-

talijanskih tvrtki, dijelom stranih, tre-

onara“) brižno i marljivo je izdavao po-

bao je krenuti za Argentinu. Roba koja

tvrde o zaprimljenoj robi i proizvodima

se nalazila na tom brodu zapravo i nije

svaki puta kada mu je U.C.M.

bila zanimljiva kao moguća neophodna

dostavljao plijen iz otmica i prepada.

pripomoć trenutnoj situaciji u gradu

Kada se prvi puta na jednoj strani po-

Fiume, pa je prevladala ideja da se brod

tvrde potpisao, ironizirajući samog sebe

ipak otme i onda od talijanske vlade za-

pred Comandanteom, sa „Il ricettatore

traži otkupnina. D’Annunzio je planirao

(riječ s dva smisla: primatelj, ali i uta-

zatražiti iznos od 200 milijuna lira u

jivač) Margonari“, pjesnik se na drugoj

formi zajma gradu-državi. U slučaju da

strani iste primke potpisao sa „Grande

se ne udovolji njegovom zahtjevu, vrije-

Uscocco Gabriele D’Annunzio“.

dan teret bi se rasprodao privatnicima.

Izvanredno vješt i maestralno izve-

Svega osam fijumanskih uskoka

den prepad zbio se kada su fijumanski

presrelo je brod i otelo ga. Prema kro-

gusari - pirati zapriječili prolaz brodu

ničarima, među njima je bio i jedan se-

Baro Fejervary koji je bio toliko natova-

damnaestogodišnjak koji je pobjegao

ren žitom da ni svi silosi raspoloživi u

od kuće da bi se pridružio legionarima

luci Fiume nisu bili dostatni za preu-

u riječkoj avanturi. Taj se mladić, kojeg

zimanje čitavog tereta. Ono što se nije

je zbog svog izgleda D’Annunzio krstio

uspjelo istovariti, pa je ostalo u štivama,

sa „Jim zelenih očiju“, zvao Ettore Muti.

vraćeno je talijanskoj vladi, zajedno s

Kasnije, tijekom fašističkog režima, bio

brodom, ali u zamjenu za milijun i pol

je politički veoma angažiran, a nekoliko

lira. Magično ime Fiume bilo je dovoljno

dana prije kapitulacije Italije dao ga je

da se promijeni ruta svakog broda na

smaknuti sam Badoglio.

Jadranu.

Po pitanju zaplijenjenog broda na

Osim za gusarske pothvate,

kraju je postignut sporazum između

D’Annunzijevi su se uskoci izvježba-

zainteresiranih strana zahvaljujući mi-

li i specijalizirali i za ucjene i iznude.

lanskom poduzetniku Senatoru Bor-

Njihova najodvažnija akcija tog tipa

lettiju, inače pjesnikovom prijatelju.

izvedena je s brodom Cogne, kompanije

On je, naime, 1917. godine D’Annunziju

Ansaldo iz Genove. Brod natovaren vri-

povjerio posao osmišljavanja naziva za

jednim dobrima poput svile, automo-

njegovu robnu kuću u Milanu, na piazzi

bila, švicarskih satova i raznih drugih

Duomo. Pod nazivom

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga druga

239

La Rinascente, ona tamo postoji i dan

dati lekciju pa organiziraju otmicu. Ima

danas, kao i cijeli lanac dućana u Italiji.

nekoliko verzija, ali službena verzija

Borletti je uspio okupiti veći broj podu-

Komande bazira se na rekonstrukciji

zetnika koji su D’Annunziju stavili na

događaja. Obaviješteni da će 26. siječ-

raspolaganje dvanaest milijuna lira, u

nja 1920 Nigra proći planinskim putem

apoenima od po tisuću lira, i taj je iznos

iznad grada, arditi ga hvataju te vode u

trebalo isplatiti otmičarima u dvije rate.

pritvor, a optužba je bila da „izražava

Nakon što je uplaćena prva rata, usko-

neprijateljski stav prema gradu Fiu-

ci-pirati dozvolili su brodu Cogne da

me“. Počinje službena prepiska između

nastavi svoju rutu.

D’Annunzija i generala Caviglie . Nakon

Posebni ured Kvarnerske regencije neprestano se bavi planovima o novim

njihovog susreta, Nigra je 9.veljače pušten.

prepadima. Keller sa svojim avionom,

Jedan od najsenzacionalnijih

u vrijeme velike nestašice hrane, traži

pothvata zbio se na proljeće 1920. go-

namirnice leteći naokolo. Jednom je po-

dine. Bila je to poruga, baš po ukusu

remetio ravnotežu aviona nakon što je

D’Annunzija. Postrojbe, kojima je na

u nj utovario debele svinje; drugi put je

čelu bio general Enrico Caviglia, znale

napunio avion kokošima; a slučaj kad je

su arditima i legionarima raditi proble-

avion napunio krastavcima i letio iznad

me, i čak im upućivati i uvrede, kada bi

grada, nagnao je građane da pomisle da

iz Fiume, u tranzitu kroz Trst, odlazili u

se radi o bombarderu jer su krastavci

posjet svojim porodicama u Italiju. Co-

poispadali po gradu.

mandante je arditima naredio da otmu

Jedna od najrizičnijih akcija bila je

konje za vuču koje je regularna talijan-

otmica generala Nigre, zapovjednika

ska vojska sklonila u hale kamenoloma

45. divizije, koji sa brigadama „Resine“

u uvali Preluk, kraj Voloskog.

i „Firenze“ čuva granicu između Italije

Kasno navečer, 18. travnja, jedan

i grada-države Fiume. Vojne postrojbe

je remorker krenuo prema luci Fiume.

na graničnim prijelazima znale su se

Kada se približio obali, na nj prethodno

često sukobljavati pa je među njima po-

ukrcani danuncijevci, tada su odskočili

stojala velika doza animoziteta. Nigra je

na zemlju, stražaru rupcem začepili

Fijumane nazivao lopovima, pa su ovi

usta te imobilizirali stražu držeći je

posumnjali da će on izvršiti prepad na

pod prijetnjom oružjem. Na remorker je

aerodrom na Grobniku odakle lete fiju-

ukrcano 46 konja. Već slijedećeg dana,

manski avioni. Fijumani su mu odlučili 240

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

rano u zoru, rzali su i njištali pred Guvernerovom palačom.

Legionari i arditi su loše timarene konje nekoliko dana skupljali po gradu i

General Caviglia je pobijesnio pa je

njegovoj okolici. Vojne su se vlasti, da bi

Nacionalnom vijeću („Consiglio Nazi-

izbjegle kompliciranje situacije, pravile

onale“) grada Fiume poručio kako će

kako nisu primijetile da se išta poseb-

narediti mjeru represalije: „Ukoliko u

no dogodilo. D’Annunzio se, vezano na

roku od tri dana konji ne budu vraće-

taj događaj, branio u svom karakteri-

ni, zaustavit će se kretanje vlakova iz

stičnom stilu: “Mi nikada nismo ukrali

i u grad Fiume“, a to je značilo da će

nešto što nije bilo na poklon“.

doprema pomoći (u brašnu i šećeru) iz

Dinamika u ritmu ukrasti-pokloni-

Italije biti blokirana. Obzirom da konji

ti-dobiti zatvara svekoliku vezu među

nisu vraćeni ni pet dana od otmice, sa

ljudima i ujedinjuje ih. Cijeli je slučaj

željezničkih pragova iščupan je jedan

prokomentirao Hakim Bey, prouča-

dio tračnica.

vajući anarhizam pod konceptom TAZ

U dopisu generalu, D’Annunzio je

(Temporary Autonomous Zone). Po njemu,

iznio svoju obranu objasnivši da je cilj

Kvarnerska republika predstavlja po-

pothvata bio samo taj da se ubuduće

sljednju gusarsku utopiju u 20. stoljeću,

prema arditima i legionarima iskazuje

odnosno prvi TAZ- „Trenutnu autono-

poštovanje te da će osigurati povrat

mnu zonu“ !

konja, koje je nazvao „konjima apokalipse“, ukoliko se general Caviglia

Fijumanski Dekameron

bude osobno angažirao u izbjegavanju

Moralno poučavanje i organizacija

budućih incidenata. General je pristao

života najviše je sličila scenama iz De-

na te uvjete.

kamerona. Užitak je privilegij za nad-

Željezničke su tračnice vraćene u

čovjeka. Fijuman je nadčovjek, on se

prvobitnu funkciju te se jedna grupa

razlikuje od masa ljudi jer potiče užitke

D’Annunzijevih ljudi pojavila na sa-

bez granica, inicira zabave, ponašanje

stanku. Tijekom pregovora dogovoren

bez ikakvih ograda i inhibicija, nema

je povrat svih 46 ukradenih četverono-

moraliziranja. Marinetti tvrdi da je op-

žaca. Ali kulminacija poruge sastojala

sesija jednom ženom zapravo komedija

se u tome što je regularnoj vojsci natrag

ljubavi, i da je sam brak prevaziđena

poslano 46 grla pothranjene, jadne i

stvar. Na socijalnoj i političkoj razi-

izmučene kljusadi umjesto onih 46 ro-

ni bori se protiv ustaljenih moralnih

busnih konja s Preluke.

normi pa se veličaju homoseksualnost

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga druga

241

i prostitucija. Poziva se na seksualnu

kakve druge seksualne odnose. Grad

revoluciju gdje će homoseksualnost do-

Fiume prozvan je „Fiziološkom Inter-

biti pridjev „vrlo dobrog ukusa“. Prijed-

nacionalom“ (nešto kao Capri). U Regen-

log je da se tradicionalni brak zamijeni

ciju se slijevaju umjetnici i avangardisti

nekom vrstom super - familijom. Sve

cijelog svijeta, Amerike, Engleske, Nje-

to će se dešavati ponovo šezdesetih i

mačke, Rusije, Francuske, Španjolske.

sedamdesetih godina kad nastaje izraz

Velik je broj umjetnika i pisaca koje je

„otvoreni par“.

Regencija privukla svojom raznolikošću.

Grad - država Fiume, Kvarnerska

Keller i sljedbenici udruge Yoga vode

regencija, dozvoljavaju rastavu braka

život povezan sa prirodom, biljkama

pa mnogi parovi iz cijele Europe dolaze

i životinjama. Oni teže jednostavnoj

na Kvarner kako bi i službeno dobili

hrani jer, kako kažu: „U raju nema po-

razvod odnosno rastakanje bračnih za-

trebe ni za odjećom, ni za krovom nad

vjeta. Stanovnice grada Fiume dobile su

glavom, pa se preferiraju nudizam i

pravo glasa ! Revolucija dolazi čak i iz

vegetarijanski način ishrane. Jedan od

crkvenih redova pa fijumanski kapucini

njegovih prijatelja koji je uživao u voću i

zahtijevaju ukidanje celibata, kontrolu

povrću, natočio je u čašu meda i mlijeka

trošenja crkvenog novca. Čak i redov-

te je to neuredno ispijao. Kako je imao

nici - modernisti u redovima kapucina

veliku bradu, na njoj su mu se počele

prijete da će napustiti službu te donose

skupljati pčele, a on nije reagirao nego

proglas pod nazivom Javna ispovijest.

je dopustio da mu ulaze u usta. Toliko

Problem ovakvog ponašanja odra-

su se nakupile na njegovu bradu da je

žava se na vojsku i neke časnike koji se

izgledao kao monstrum. To je povratak

protive žestokim zadovoljstvima i slo-

spontanosti i vraćanje smisla početku

bodnoj ljubavi jer dok se vojnici ludiraju

postanka svijeta na Zemlji. Bića moraju

i zabavljaju sa ženama, nisu spremni za

biti prilagođena svojem okruženju. Seks

pružanje otpora vojsci Kraljevine SHS

je milost duše kojom se gubi svoje Ja i

(Jugoslavije) koja ih se možda sprema

svaka veza sa izvanjskim svijetom.

napasti.

U Regenciji je postojao poseban od-

Tu je Kochnitzky koji traži od pu-

nos prema hrani i odijevanju. Ljudi su

kovnika da svoje avanture sa ženama

se oblačili kao na maškarama, nastojali

prošire i na muškarce. Keller je slobod-

su utjeloviti neki lik koji bi sami za-

njak, prakticira grupni seks, a Comisso

mislili i poslati poruku drugima. Tako

homoseksualac koji ne isključuje bilo

su se oblačili kada bi išli na posao, na

242

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

neku zabavu, ili pak na pogreb. Svaki

služujući vegetarijansku hranu, kako

je vojnik imao svoju uniformu, upravo

su govorili naturalističku i filozofsku

onakvu kakvu je htio imati, a uključi-

hranu. Keller se bori protiv debljine,

vala je marame, kravate. Jedino je fes

osuđuje sve debele ljude. Salata mu je

svima bio jednako drag. Engleski časnici

začinjena medom i ružinim cvijetom s

koji su dovedeni kao ispomoć, nikako

malo šećera. Hrana mora biti lagana, a

nisu mogli provariti takvo što. Bizaran

estetika serviranja je vrlo važna. Filozo-

je bio izgled zadarskih i dalmatinskih

fija pomaže vojnicima da se bolje bore,

legija koje su na bilo koji način dodavale

skidanje težine i masti je vrlo važno

crvenu vrpcu na svoje odore. Uniforma

jer one prekrivaju naše živce. „Hrana

alpinaca bila je pomiješana s onom pilo-

kakvu jedete puna je otrova pa vas ona

ta i pješadije, kao nešto najnormalnije.

tjera na spavanje i odmor. Kad se rije-

Žene nose majice i na prsima zlatnim

šiš takve ishrane imat ćeš dvostruko

tkivom ušivaju natpis: Fiume o morte !

više vremena za život.“ Nisu zaobišli ni

(Fiume ili smrt !). To se najviše dopalo

predsjednika vlade Nittija kojeg imenuju

Japancima koji su recitiriali svoje sti-

„vrećom tupog sala!“

hove, a koje nitko nije razumio osim

Moramo znati da se u Regenciji, pa

njihovog kolovođe Harukichi Shimoia.

čak i u publicistici tog vremena, debela

Jedan je vojnik na uniformu ušio sliku

osoba smatra dezerterom koji svoje in-

papagaja. Kada ga je D’Annunzio pri-

terese u jedenju pretpostavlja državnim

mijetio, upitao ga je što mu to znači, a

interesima, snalažljivcem koji se bogati

on je uzvratio: “Mi smo odred papagaja

dok se drugi bore. Debeli čovjek je mor-

kojem si ti komandant!“ Keller je na

ska ajkula, kapitalist, pa ga je takvim i

sastanke vlade i udruge Yoga, kao lju-

Majakovski prikazao. Trbuhomasci ili

bitelj životinja, obično dolazio noseći

panciafichisti!

velikog orla na svojim plećima. Taj je

Ovo je termin kojeg Fijumani kori-

orao najviše volio zaranjati svoj kljun u

ste za fašiste. Mentalna lakoća, moral

njegovu bujnu kosu, a kada bi ga pitali

i egzistencija, to je ono što je prepreka

gdje je Keller, uvijek bi odgovorio: „Živi

težini samog čovjeka. Otuda proizla-

s orlom!“

zi mit o vitkom tijelu kao buntovni-

Ludizam, hedonizam i estetizam

ku, naprednom u usporedbi s debelim

vladali su banketima koji su se više

koji je konzervativan i spor. Revolucija

puta organizirali u čast D’Annunzija,

manjine protiv većine, mršavih protiv

a konobari bi obično bili polugoli po-

debelih.

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga druga

243

Tišina Desete korporacije i Arturo Toscanini

doba idejnih previranja nakon Prvoga svjetskog rata, u vremenima u kojima

U sjeni povijesnog zaborava,

su se miješale stare i nove ideologije.

D’Annunzijeva Reggenza Italiana del

Iako nedovoljno razrađen prijedlog

Carnaro - čije je proglašenje početkom

uređivanja jedne nove države, ipak

rujna 1920. godine iz riječke luke svi-

je riječ o kompleksnom dokumentu

jetu bežičnim medijem prenosio Gu-

koji je utemeljen na vrijednostima iz

lielmo Marconi - do danas ne nailazi

kojih su izvedeni prijedlozi djelomice

na jednoznačne interpretacije.

uklopljeni u svoje doba, ali po nekim

CARTA DEL CARNARO

mjerilima futuristički, teško provodljivi, neobični, gotovo nerealni.

Još je intrigantniji dokument koji je

Po obliku vladanja, Kvarnerska Re-

popratio objavu stvaranja Kvarnerske

gencija je u vlasti radnog naroda. De-

Regencije: Carta del Carnaro - Disegno di

mokracija je utemeljena na pravu na

un nuovo ordinamento dello Stato libero

rad, dok je po obliku funkcioniranja

di Fiume, odnosno nacrt novog poretka

same vladavine ta država utemeljena

Slobodne države Rijeka (u literaturi se

na različitim formama autonomija koje

rabe i izrazi Kvarnerska povelja, Nacrt

je svojevremeno uživao Riječki Corpus

ustava ili jednostavno Statut).

separatum. Kao država i kao politička or-

Iako je ovaj dokument, u prvome

ganizacija, Kvarnerska Regencija je prema

redu, odraz političkih ideja i rezul-

nacrtu novog Statuta utemeljena na tri

tat usaglašavanja dvojice svojih au-

instituta: građani, korporacije i općine.

tora ( Alcestea de Ambrisa i Gabriele

Općenito se smatra da je najoriginal-

D’Annunzija) te društvenih skupina

niji dio ovog dokumenta upravo institut

koje su oni u to doba predstavljali, on

korporacije. Taj dio najbolje ilustrira De

je zapravo nadmašio događaj koji ga

Ambrisovu anarhosindikalističku kon-

je proizveo. Naime, ovaj je dokument

cepciju Slobodne riječke države. Bez

ponudio neka nova rješenja koja i u da-

obzira na to koji posao netko obavlja,

našnje vrijeme mogu biti zanimljiva pa

on mora biti obavezno upisan u jednu

je zato, posebice među povjesničarima

od deset utemeljenih korporacija ko-

i politolozima, kao tema neprestano

jima onda općina daje obrazac organi-

predmet istraživanja.

ziranja. Međutim, korporacije slobodno

Statut Kvarnerske Regencije nije bio

određuju svoje uzajamne obveze. Svaka

izvan vremena i prostora. Nastao je u

korporacija dovršen je pravni subjekt i

244

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

kao takav priznat od strane države. Na

u ritmu poezije, tamo muzika nalazi

čelu svake korporacije nalazi se konzul,

svoj ritam i sadržaj. Od njezinih stanki

odnosno upravitelj.

napravljena je tišina desete korpo-

Statut Kvarnerske Regencije sadrži

racije. Graditeljstvo i muzika spajaju

ukupno 65 članaka. U posljednja dva

se u jednom zajedničkom zadatku, u

članka poseban je naglasak stavljen

zadatku neophodnosti izgradnje jedne

na važnost muzičke umjetnosti te ve-

rotonde koja bi mogla primiti desetak

zano uz to na pokretanje i osnivanje

tisuća slušatelja i sudionika. velike

vokalnih zborova i instrumentalnih

zborne i orkestralne proslave bile bi

orkestara kao i izgradnju objekata na

„posve besplatne“.

kojima će se izvoditi muzička djela. Muzika je u Kvarnerskoj Regenciji i vjerska i socijalna ustanova.

Tekst posljednja dva članka, članak 64. i članak 65: „Della musica

U članku LXIV Statuta, riječ „hi-

LXIV – Nella reggenza italiana del Car-

mna“ je upotrijebljena u smislu jed-

naro la Musica è una istituzione religiosa

ne poetske metafore. Najbliže bi joj

e sociale.

značenje bilo pojam kreativnost, a

Ogni mille anni, ogni duemila anni sorge

ovaj je pojam najbliži pojmu identite-

dalla profondità del popolo un inno e si

ta. D’Annunzio govori: „Veliki narod

perpetua.

nije samo onaj narod koji stvara svog

Un grande popolo non è soltanto quello

boga prema svojemu liku, već onaj koji

che crea il suo dio a sua simiglianza ma qu-

stvara i svoju himnu za svoga boga.“

ello che anche crea il suo inno per il suo dio.

Ako su zadovoljene neke pretpo-

Se ogni rinascita d’una gente nobile è

stavke, kao primjerice „da je svaki jed-

uno sforzo lirico, se ogni sentimento una-

nodušni i kreativni osjećaj u suštini

nime e creatore è una potenza lirica, se

lirska snaga, da je svaki novi poredak

ogni ordine nuovo è un ordine lirico nel

u stvari lirski poredak, da je svako

senso vigoroso e impetuoso della parola, la

ponovno rođenje plemenitih ljudi lir-

Musica considerata come linguaggio rituale

ski napor“, tada je muzika - prema

è l’esaltatrice dell’atto di vita, dell’opera

Gabriele D’Annunziju - „snaga koja

di vita.

oduševljava za sam čin rođenja. Tada muzika doziva praskozorje.“ U instrumentima i oruđima za rad,

Non sembra che la grande Musica annunzi ogni volta alla moltitudine intenta e ansiosa il regno dello spirito?

za zabavu i igru, u strojevima koji rade D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga druga

245

Il regno dello spirito umano non è cominciato ancora.

ARTURO TOSCANINI Koliku važnost treba imati muzika u

«Quando la materia operante su la

životu Kvarnerske regencije, D’Annunzio

materia potrà tener vece delle braccia

je htio istaknuti i jednim svojim kon-

dell’uomo, allora lo spirito comincerà a

kretnim potezom. Zbog toga je u posjetu

intravedere l’aurora della sua libertà» disse

Rijeci pozvao velikog dirigenta Artura

un uomo adriatico, un uomo dalmatico: il

Toscaninija. Uputio mu je pismo slije-

cieco veggente di Sebenico.

dećeg sadržaja: „ Dragi Maestro, veliki

Come il grido del gallo eccita l’alba, la

moj prijatelju, dođite u Fiume d’Italia,

musica eccita l’aurora, quell’aurora: «exci-

ukoliko Vam je to ikako moguće. Danas

tat auroram».

se ovdje izvodi arija koja najzvučnije

Intanto negli strumenti del lavoro e del lucro e del gioco, nelle macchine fragorose

odjekuje svijetom. Duša našeg naroda simfonijska je kao i Vaš Orkestar! „

che anch’esse obbediscono al ritmo esatto

Maestro Toscanini prihvatio je pje-

come la poesia, la Musica trova i suoi mo-

snikov poziv. D’Annunzijeva avantura

vimenti e le sue pienezze.

L’Impresa di Fiume već je neko vrijeme

Delle sue pause è formato il silenzio della decima Corporazione.

mnoge u Italiji nadahnjivala i dodatno prožimala patriotskim zanosom, pa se

LXV – Sono istituiti in tutti i Comuni de-

takvim osjećajima nije uspio oduprijeti

lla Reggenza corpi corali e corpi strumentali

čak niti jedan od najvećih vođa orkestara

con sovvenzione dello Stato.

svih vremena. On se još i tijekom Velikog

Nella città di Fiume al collegio degli Edili

rata, upražnjavajući svoju umjetnost,

è commessa l’edificazione di una Rotonda

zalagao za talijansku nacionalnu stvar.

capace di almeno diecimila uditori, fornita

Gostovanje u Rijeci, Maestru će ostati u

di gradinate comode per il popolo e d’una

nezaboravnom sjećanju, između osta-

vasta fossa per l’orchestra e per il coro.

log i zato jer nikada prije, a ni poslije u

Le grandi celebrazioni corali e orche-

njegovom životu nije mu se dogodilo

strali sono «totalmente gratuite» come

to da „pridonese svojom prisutnošću

dai padri della Chiesa è detto delle grazie

toliko iskrenom i zanosnom iskazivanju

di Dio.“

i ljubavi za domovinu“, kako je i sam priznao.

(Izvor: R. De Felice , La Carta del Carnaro nei testi di Alceste De Ambris e di Gabriele D’Annunzio, il Mulino, Bologna, 1973, str. 35 )

Vlasti u Rimu tretirali su „pobunjenički grad Fiume“ na poseban način. Pa ipak, kada su saznali za D’Annunzijev

246

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

poziv Velikom dirigentu, ne samo da

talijanskim vlastima samo kompliciralo

nisu htjeli spriječiti realizaciju tog go-

donošenje rješenja oko riječkog pitanja.

stovanja već su za sve članove Tosca-

Deset dana prije povijesnog glazbenog

ninijevog orkestra odobrili cijeli jedan

događaja, novi predsjednik talijanske

poseban vlak. Željeznička kompozicija

vlade Giovanni Giolitti odlučio je presjeći

sastojala se od nekoliko vagona dru-

zamršeni čvor. Pronašao je diplomatsko

gog razreda kako bi na vrijeme stigla na

rješenje za pitanje statusa grada Fiume,

odredište u Rijeku. Obzirom na tadašnje

pitanje delikatnog i kompleksnog na-

prilike i skromnost u raspolaganju pri-

slijeđa Prvoga svjetskog rata, a koje je

jevoznim sredstvima, bio je to nezane-

„onečišćavalo“ odnose s Kraljevinom

mariv logistički pothvat.

SHS. U Rapallu se, 12. studenog 1920. go-

Po ulasku posebnog vlaka u riječku

dine, Italija sporazumjela s Beogradom,

željezničku stanicu, vojni orkestar je

na način što se utemeljuje Slobodna Dr-

svirao patriotske himne, a pristigle mu-

žava Rijeka.

zičare dočekao je gradonačelnik Riccar-

I sam D’Annunzio konačno je shva-

do Gigante s članovima svoje obitelji.

tio da su igre već pri kraju, ali on ipak

Nakon što su se rukovali s Maestrom ,

odbija taj kompromis i tvrdoglavo

otpratili su ga do automobila koji ih je

ostaje pri stavu kako mu je prihvat-

odvezao u Guvernerovu palaču. Tamo

ljiva samo i jedino aneksija grada Fi-

je D’Annunzio za svoje goste organi-

ume Italiji. Njegova desna ruka, Guido

zirao doček i održao govor u kojem je

Keller, odmah je kao odgovor na Ra-

istaknuo važnost i ozbiljnost trenutka i

pallski ugovor smislio akciju „Beffa

izrazio svoj osjećaj okrijepe i utjehe zbog

del pitale“ (Sprdnja s vrčinom). On se

prisutnosti samog Maestra i članova

jednostavno popeo u svoj aeroplan te

njegova orkestra. Comandante ih je tom

vještinom iskusnog letačkog asa još iz

prigodom počastio nazivom „Orfičke

Velikog rata, poletio ravno nad nebo

Legije“.

Rima. Dok je nadlijetao palaču Monte-

Proteklo je nešto više od godine dana

citorio (u kojoj je sjedište Zastupničkog

kako su pjesnikove paravojne trupe oku-

doma talijanskog parlamenta), na istu

pirale grad na zapadnoj obali Rječine , a

je izbacio željeznu zahodsku školjku u

situacija u odnosima s Rimom približa-

kojoj je bilo više komada repe vezanih

vala se točki usijanja. Već su dva mjeseca

u snop lancem od vodokotlića. I tako

od proglašenja Kvarnerske regencije

su on i Comandante poslali simboličku

- Reggenza Italiana del Carnaro - što je

poruku vlastima u Italiji.

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga druga

247

najviše vrhunce valova simfonijskog oceana.“ Koncert je počeo u 20:30 sati. Kazalište je bilo dupkom puno posjetiteljima. Nitko nije htio propustiti jedinstvenu priliku da uživo prisustvuje, vidi, sluša i doživi čari izvedbe takvog mita i legende planetarno vrednovanog i poštovanog vođe orkestra poput Artura Toscaninija. Ulaznice za koncert bile su u prodaji još od 18. studenog 1920. godiKonačno, u nedjelju 20. studenog

ne, po cijenama od 80 lira za mezzanino

1920. godine, u kazalištu „Teatro Co-

ložu kao i one u prvome redu, pa sve do

munale Giuseppe Verdi“ (kako se tada

10 lira za parter te 2 lire za galeriju. Svi

zvalo današnje HNK „Ivana pl. Zajca“)

članovi orkestra, kao i sam maestro

je održan koncert kojeg su tadašnji ti-

Toscanini, na fraku su nosili medalju s

skani mediji naširoko komentirali, a list

ispisom „Hic manebimus optime“.

„Popolo d’Italia“ objavio je i integral-

Spektakl koncernog muziciranja tra-

ni tekst dvaju D’Annunzijevih govora.

jao je gotovo puna tri sata, a otvoren je

Koncert je organiziran pod pokrovi-

bio izvođenjem „Pete Simfonije (Eroi-

teljstvom Comandantea i službenim

ca)“ Ludwiga van Beethovena, djelom

okriljem gradskog Municipija. Sredstva

koje je D’Annunziju bilo najomiljenije.

prikupljena od koncerta unaprijed su

Nakon toga uslijedile su izvedbe: „Kon-

bila namijenjena u dobrotvorne svrhe,

certa u A-molu“ Antonija Vivaldija, suite

posebice za siromašne u gradu. Prije po-

„Piemonte“ Leona Sinigaglie, zatim

četka koncerta, D’Annunzio se obratio

„Iberia“ Claude Debussyja, „Le fontane

Toscaniniju riječima: „O moj Maestro,

di Roma“ Ottorina Respighija, te na kra-

krasno je to što ste došli ovdje k nama s

ju izvedba „Vespri Siciliani“ (Sicilijanska

takvom odvažnošću i ne obazirući se na

večernja- 30. 03 1282.) Giuseppea Verdi-

prijetnje upućenih našoj stvari. Lijepo

ja. Orkestar i sam Maestro neprekidno

je to da u grad Fiume, grad kojeg nije

su pozdravljani burnim ovacijama. Na

moguće ukrotiti i poniziti, Vi dolazi-

kraju, publika je u potpunom deliriju

te kako bi našu bol - izazvanu našom

aplauza zatražila bis čemu se svojom

smionošću i hrabrošću - Vi uzdigli na

zamolbom pridružio i sam Comandante.

248

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

Nakon što je orkestar ponovno zauzeo

onu stranu čuda i onkraj smrti: zar ne ?“

svoja mjesta, izveden je dio pod nazivom

Kada je D’Annunzio završio svoj go-

„Smrt Izolde“ iz djela „Tristan i Izolda“

vor Toscanini mu je poklonio svoj di-

Richarda Wagnera. Sam je Toscanini

rigentski štapić. U vezi s tim štapićem

koncert opisao kao ogled bravurozne

(nalazi se u D’Annunzijevom mauzoleju

izvedbe kakvu članovi njegova orkestra

Vittoriale) postoji slijedeća anegdota:

nikada još do tada nisu bili ostvarili.

kada je slavni dirigent Riccardo Muti

D’Annunzio je sišao na podij kako bi

2016. godine primao nagradu „VII Pre-

čestitao glazbenicima i Maestru.

mio del Vittoriale“ dali su mu taj diri-

Sav ushićen, Comandante je pri tome

gentski štapić da ga razgleda. Dok ga

održao govor: „Pogledajte ga (Tosca-

je promatrao, opazio je kako je štapić

ninija), on je vašeg soja, ogoljen kao

zakrivljen te je izjavio: „Pa doista je isti-

i vi. Gledajte mu ruku koja drži žezlo.

na da je Maestro Toscanini njime čla-

Njegovo je žezlo ovaj štapić, lagan kao

novima orkestra znao davati po glavi“.

šiba bazge. Njime on podiže velike va-

Slijedeće jutro, dan nakon održa-

love svog orkestra, njime on oslobađa

nog koncerta, Comandante je na sta-

i rasprostire velike bujice harmonije,

dionu Kantrida inscenirao “Ratničke

pušta veliku nabujalu rijeku da se ra-

svečanosti”, odnosno vježbu u kojoj su

zlijeva u slapovima i da iskapa snagu iz

njegovi arditi pucali iz oružja te uoko-

dubine, otima je i uzdiže k vrhuncima.

lo bacali bombe. Ostalo je zabilježeno

Ovim štapićem on zaustavlja buku, vre-

kako su krhotine eksplodiranih bombi

vu i metež te ih umiruje i svodi u šapat

ozlijedile nekolicinu legionara, a jednog

i šuštanje, njime on proizvodi svjetlo i

od članova orkestra i okrznula po licu.

sjenu, tvori vedrinu i oluju, stvara žalost

U toj najbizarnijoj od mogućih pogi-

i veselje. Tko je, dakle, on? On je Capo,

beljnih igara, nije ostao pošteđen ni

kao što sam i ja Capo, o ljudi moji! Do-

sam Toscanini. Navodno mu je jedan

voljna mi je jedna kretnja tijelom, jedan

hitac iz vatrenog oružja skinuo veliki

mig da vas svih uhvatim za riječ, od

šešir s glave. Ovaj cirkus na Kantridi

jedne do druge riječi, i da vas prenesem

bio je vrhunac Comandanteove golgote.

tamo gdje ljudska odvažnost još nikada

Bilo je tu praska eksplozija, grmljavine,

nije stigla. Dovoljan mi je jedan jedini

plamteće navale krvi u glavu, bilo je

pokret pa da vas svih vrcnem uvis, svih

tu krikova i pjevanja, bilo je tu bijesa

vas koji urlate i jaukate i koji ste sakati i

i zanosnog oduševljavanja, bila je to

krnji, da vas učinim da poletite tamo s

navodno njegova pobjeda.“

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga druga

249

KRAJ JEDNOG SNA

prostranstvima SAD i Kanade, tamo

Sama izvedba koncentriranja Tosca-

sve do mjeseca svibnja 1921. godine.

ninijevog orkestra za D’Annunzija je bila

Fašizam sve više osvaja političku sce-

„božji dar“, a Arturo Toscanini postat

nu Italije, a Arturo Toscanini već se

će njegov dragi prijatelj i „veliki brat“.

na samom početku njegovog zamaha

Maestro će uzvratiti pjesniku jednakim

počinje isticati kao glas kritiziranja

izrazima poštovanja: „Comandante Ga-

unutar samog tog režima vjerojatno

briele D’Annunzio, ja ne poznajem ništa

zahvaljujući i ogromnoj međunarodnoj

što bi moglo biti jednako skladu tvoje

slavi koju je stekao. Tako je tijekom

fascinirajuće riječi i energiji tvojeg po-

održavanja jednog koncerta pred najvi-

bjedonosnog djela. Odanim srcem, koje

šim dužnosnicima fašističke hijerarhije

u meni prepoznaje Talijana i umjetnika,

odbio izvoditi pjesme „Giovinezza“ i

želim ti da se ostvare sve tvoje želje. Za

„Marcia reale“ čome je postao žrtvom

lijepu Italiju, za veliku Italiju, za njenog

jedne agresije. Agresije koja ga je navela

najplemenitijeg sina, za njegove vrijed-

na čin raskida mostova s Italijom, sve

ne drugove, Eia, eia, eia, alala’!“ I tako

dokle god fašizam i monarhija budu na

su njih dvoje nastavili, nakon održanog

vlasti u njegovoj domovini. U Sjedinje-

koncerta, izmjenjivati zdravice i za-

nim Američkim Državama pronašao je

hvale u gostionici Ornitorinco (Kljunaš)

svoju drugu domovinu.

jednom od legionarima najomiljenijih sastajališta.

U gradu Fiume, stvari su se u međuvremenu počele odvijati od stanja lošeg

Slijedećeg dana, 22. studenog 1920.

ka onom najgorem da bi završile tra-

godine, posebnim ali istim vlakom ko-

gičnim epilogom takozvanog „Krva-

jim je i dospio u Rijeku, Toscanini i nje-

vog Božića“ 1920. godine. Novorođena

gov orkestar napustili su grad. Otišli su

država Stato Libero imat će tek kratko

u Trst gdje im je slijedio novi koncert.

prolaznu trajnost uslijed fašističkog

Toscanini je još od ožujka mjeseca iste

prevrata. Gabriele D’Annunzio, Co-

godine započeo projekt potpune obnove

mandante, neodoljivi „Pjesnik osva-

orkestra slavnog milanskog Teatro Sca-

jač“, grad će zauvijek napustiti u si-

la, a prije nego što započne dugu turneju

ječnju 1921. godine. On sam, okončat

po dvadeset i jednom gradu Italije.

će posljednji period svog burnog i ne-

Krajem studenog orkestar slavnog

običnog života u veličanstvenoj rezi-

Maestra preplovit će Atlantski ocean

denciji - mauzoleju u mjestu Gardone

kako bi održao gotovo 130 koncerata 250

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

na jezeru Garda. To će mjesto postati

kako su se uvjeti života pod novom na-

njegov „pozlaćeni kavez“.

cionalističkom vlašću znatno pogoršali,

U D’Annunzijevu pohodu na Rije-

mnogi su mu razočarano okrenuli leđa.

ku, vođenom pod geslom “O Fiume o

Jedinstveno mišljenje ne postoji ni

morte” (Rijeka ili smrt), mnogi vide

kad se postavi pitanje je li D’Annunzijeva

začetak kasnijeg talijanskog fašizma,

kvarnerska epizoda označila uvod u fa-

uzme li se u obzir mlaka podrška što

šističko pripajanje Rijeke Italiji ili je ipak

ju je samozvanom fijumanskom “Co-

uvjetovala nastanak Slobodne države

mandanteu” pružio budući Duce Benito

Rijeke, koji je uslijedio nakon pjesni-

Mussolini ili, pak, činjenica da je nje-

kova protjerivanja iz grada. Sjećanje na

gov bliski suradnik i kasniji talijanski

državu, kojom je do fašističkog puča i

ministar Giovanni Host Venturi, po-

aneksije 1924. predsjedao legalno iza-

drijetlom iz Kastva, svojom “Riječkom

brani riječki autonomistički političar

legijom” zadao prototip za organizaciju

Riccardo Zanella, što ga je, kako se pri-

svih kasnijih fašističkih formacija.

ča, i Tito po oslobođenju još oslovljavao

U gradu, čije je stanovništvo tada

s “gospodine predsjedniče”, danas čuva

(bez Sušaka) bilo većinski talijansko,

udruga “Slobodna država Rijeka”, koja

ulazak legionara, što će ga D’Annunzio

se, među ostalim, zalaže za autonomiju

poslije prozvati svetim (“Santa entra-

Rijeke po uzoru na njemačke gradove -

da”), predstavljao je čin oslobođenja, no

države Hamburg ili Bremen.

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Knjiga druga

251

252

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

POPIS LITERATURE Altrocchi, Rudolph, Gabriele

Boncoddo, Marco, Idillio dei popoli

D’Annunzio: Poet of Beauty and

e tensioni etniche nella Fiume

Decadence

imperialregia (1868-1914)

Angelini, Ennio, Gabriele D’Annunzio e

Brecourt-Villars, Claudine, D’Annunzio

l’impresa fiumana

et la Duse, Les amants de Venise

Annibale, Silverio, La questione di

Burburan, Luciano, A 40 anni dalla

Fiume nel diritto internazionale

Resistenza, quale valore per le nuove

Antongini,Tom, Vita segreta di Gabriele D’Annunzio Arhivi Rijeke, Beča, Budimpešte i Rima Baldini, Alessandro, Il fiumanesimo e gli anarchici italiani: Fiume

generazioni ? Caille’, Alain, Il terzo paradigma: antropologia filosofica del dono Car Emin, Viktor, Danuncijada, romansirana kronisterija riječke tragikomedije 1919-1921

„controsocieta’“ sperimentale?

Carli, Mario, Trilliri’

Bartolini, Simonetta, „Yoga“ Sovversivi

Carli, Mario, Con D’Annunzio a Fiume

e rivoluzionari con D’Annunzio a Fiume Berghaus, Guenter, Futurism and Politics, Between Anarchist Rebellion and Fascist Reaction, 1909-1944 Berri, Gino, La gesta di Fiume

Carli, Mario, Il nostro Bolscevismo Carlino, Marcello, D’Annunzio Gabriele Chiara, Piero, Vita di Gabriele D’Annunzio Comisso, Giovanni, Le mie stagioni Comisso, Giovanni, Il porto dell’amore

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Popis literature

253

Čulinović, Ferdo, Riječka država D’Annunzio, Gabriele, Manuale del rivoluzionario De Ambris, Alceste, La questione di Fiume, le forze e le forme della Citta’ di Vita De Felice, Renzo, Sindacalismo rivoluzionario e fiumanesimo nel carteggio De Ambris - D’Annunzio (1919-1922) Delbello, Piero, Gli unni...e gli altri, Satira e propaganda per le terre irredente 1900-1920 Depoli, Aldo, Fiume, una storia meravigliosa

Ercolani, Antonella, Da Fiume a Rijeka. Profilo storico-politico dal 1918-1947 Fabrio, Nedjeljko, Talijanska književnička danuncijada, „Rijeka“ VIII/2003, svezak 2, str. 31-41 Franzinelli Mimmo, Cavassini Paolo, Fiume, l’ultima impresa di D’Annunzio Frassetto, Riccardo, I disertori di Ronchi Fried, Ilona, „Out to Sea, Hungarians!“, History, Myth, Memories. Fiume 18681945 Gentile, Emilio, La nostra sfida alle stelle, futuristi in politica Germinario, Francesco, Fascismo 1919. Mito politico e nazionalizzazionedelle

Dešković Gigante, Ernie, Previranja

masse

potkraj Prvog svjetskog rata i

Gerra, Ferdinando, L’Impresa di Fiume

danuncijada, „Rijeka za radoznale“, Fijumanologija I/2008, str. 31-56 Dornis, Jean, Essai sur Gabriele D’Annunzio Dota, Franko, Zaraćeno poraće Dubrović, Ervin, Drenig

Gigante, Riccardo, Folklore Fiumano Gottardi, Francesco, Nato a Fiume Guerri, Giordano Bruno, Disobbedisco, cinquecento giorni di rivoluzione Hakim, Bey, T.A.Z. Ontological Anarchy, Poetic Terrorism

Đurić, Dajana, Državnopravni položaj

Host - Venturi, Giovanni, L’Impresa

Rijeke u D’Annunzijevom vremenu 1918.-

fiumana

1920.

Hughes-Hallett, Lucy, The Pike -

Ercini, Sergio, Il poeta la morte e il

Gabriele D’Annunzio, Poet, Seducer, and

giovane

Preacher of War

254

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

Impiglia, Marco, Lo scudetto e il Vate,

Lormier, Dominique, Gabriele

„Lo sport italiano“, CONI 1/98, str.

D’Annunzio ou le roman de la Belle

60-63

Epoque

Jullian, Philippe, D’Annunzio

Macdonald, J.N., A Political Escapade:

Karpowitz - Toševa, Ljubinka,

The Story of Fiume and D’Annunzio

D’Annunzio u Rijeci

Manco, Giovanni Luigi, La Reggenza

Klinger, William, Un’altra Italia: Fiume

del Carnaro

1724 - 1924

Marinetti, Filippo Tommaso,

Kochnitzky, Leon, La quinta stagione o

D’Annunzio intimo

i centauri di Fiume

Marinetti, Filippo Tommaso, Poema di

Krimer (Cristoforo Mercati), Incontro

Fiume

con Guido Keller

Marinetti, Filippo Tommaso, L’uomo

Landa, Ishay, Fašizam i mase: pobuna

moltiplicato e il regno della macchina

protiv posljednjih ljudi, 1848-1945

(manifest)

Laszy, Giacinto, Fiume - Tra storia e

Marinetti, Filippo Tommaso, Al di la’

leggenda

del comunismo (manifest)

Lazzarini, Mario, L’Impresa di Fiume,

Massagrande, Danilo, D’Annunzio e

Immagini di storia

Fiume

Ledda, Elena, Fiume e D’Annunzio

Mazza, Attilio, D’Annunzio e l’occulto

Ledeen, Michael, The First Duce:

Mayhew, Tea, D’Annunzio - Božić 1920

D’Annunzio at Fiume

Medved, Marko, Riječka crkva u

Lewis, Pericles, Modernism,

razdoblju fašizma

Nationalism, and the Novel

Menga, Giammarco, Sportivamente

Londres, Albert, L’equipee’ de Gabriele

D’Annunzio

Milutinović, Kosta, Borba za Rijeku

Londres, Albert, Gabriele D’Annunzio et

(1918 -1920) pred britanskom javnošću

l’incident de Fiume

Miškulin, Dolores, Književne teme u

Lormier, Dominique, Gabriele

riječkoj periodici na talijanskome jeziku

D’Annunzio en France 1910 - 1915

1900. - 1919.

D’ANNUNZIJEV POTPIS - Popis literature

255

Moravček, Goran, Rijeka prešućena

Serra, Maurizio, D’Annunzio le

povijest

Magnifique

Mosse, George Lachmann, Masses and

Sitwell, Sir Osbert, Noble Essences: A

Man: Nationalist and Fascist Perceptions of Realiy Pace, Ezio, Sicurezza sociale nel Carnaro, prima e con Gabriele

Book of Characters, Chapter V - Gabriele D’Annunzio (str. 125-142)

D’Annunzio

Sorge, Paola, Motti dannunziani

Perfetti, Francesco, Futurismo e politica

Stelli, Giovanni, Storia di Fiume dalle

Piscopo, Ugo, Futurismo a Napoli

origini ai giorni nostri

Pupo, Raoul, Fiume citta’ di passione

Superina, Massimo, Stradario di Fiume

Reich, Jacqueline, The Maciste Films of

Toeplitz de Grand Ry, Ludovico, Ciak a

Italian Silent Cinema

chi tocca

Ricciardi, Mario, Coscienza e struttura

Tosseri, Olivier, La folie D’Annunzio,

nella prosa di D’Annunzio Richter, Hans, Dada: art and anti art

L’affaire de Fiume (1919 - 1920) Vatta, Luigi, Fiume - la saga dei

Ricov, Joja, Talijanski futurizam

legionari di Gabriele D’Annunzio

Salaris, Claudia, Alla festa della

Venanzi, Paolo, Italia o morte! Vicende e

rivoluzione Salaris, Claudia, Cibo futurista: dalla cucina nell’arte all’arte in cucina Salaris, Claudia, Dada in Svizzera Salaris, Claudia, Marinetti: Arte e vita futurista Salaris, Claudia, Storia del futurismo (ll libro erotico-sociale) Santoli, Carlo, Le theatre francais de

figure nella storia di Fiume Vercesi, Pier Luigi, Fiume, l’avventura che cambio’ l’Italia Verginella, Marta, Granica drugih - Pitanje Julijske krajine i slovensko pamćenje Villari, Lucio, La luna di Fiume 1919: il complotto

Gabriele D’Annunzio et l’art decoratif de

Woodhouse, John Robert, Gabriele

Leon Bakst

D’Annunzio: Defiant Archangel

256

Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak

ISBN 978-953-8238-40-6

9 789538 238406 Cijena: 150 kn

9 789538 238406

Ferruccio Burburan Zlatko Moranjak

D’ANNUNZIJEV POTPIS

Ferruccio Burburan Zlatko Moranjak

D’ANNUNZIJEV POTPIS

D Annuzijev potpis

Articles inside

POPIS LITERATURE

Kraj jednog sna

Arturo Toscanini

Fijumanski Dekameron

Fijumanska piratska ekonomija „Posjedujem ono što sam poklonio!“

Osnove političkog nauka u Regenciji

D’Annunzio i Hrvati

Fiume kao sjedište revolucionarnog turizma

Grad Života

Ludilo, život, zabava

Prijateljstvo, suparništvo i „Zakon stila“

Loto Rosso i Loto Marrone

Yoga - duhovni red grada Fiume

Yoga

Ricciotto Canudo

Fiume kao pobuna potlačenih

Mario Carli

Novi način bavljenja politikom

Giovanni Comisso

Guido Keller (Barun von Keller

Ludovico Toeplitz de Grand Ry

Henry Furst

Rijeka mašte sa prednostima stvarnog života

Centar svijeta – mjesto svih zamislivih mogućnosti

Situacija u gradu Fiume, zabava i revolucija

Kako je sve počelo

Zašto se dogodila “Pjesnikova Fijumanska avantura”

Danuncijada

Futurizam

Fijumanski moto

Ratni moto

Ostali pjesnikovi slogani

Zastupnik u parlamentu

Sport u D’Annunzijevoj „državi“ Fiume i Scudetto

Rat i retorika

Dadaizam

Scudetto

Il Parrozzo

Trup aviona

La Rinascente

Problem imenice automobil

Parfemi

Pecivo „alla italiana“

Ostali promidžbeno-oglasni angažmani

Dekadentizam

Povijesni kontekst grada Rijeke

Ars poetica

Radovi za kinematografiju

Estetizam i nadčovječstvo

Kritika o D’Annunzievom spisateljskom opusu

Novinarski rad

Morske hore