vikati „Eia eia Ala la la“, sve one koji ne
rove palače. Taj Grad Života odjednom
vole kratkovidne imbecile što stavljaju
postaje meta vulkanskih individua
okove i zabrane ljudskom duhu i tijelu.
poput Comissa, Kochnitzkyog, Carlija,
Grad Života
Kellera i, kroz jedno kraće razdoblje, Filippa Marinettija. Vrijeme u gradu
Prisutnost u gradu Fiume jedne
nije više protjecalo u tradicionalnim
takve osobe kao što je bio Gabrie-
ritmovima, već će ono postati, prema
le D’Annunzio nije mogla rezultirati
zapisima Giovannija Comissa, raste-
ničim drugim nego time da se gradski
gnuto i sa smirujućim pauzama na-
život preusmjeri prema vrtlogu egzal-
drealne gradske tišine, da bi tu i tamo
tiranosti i ekscesa masa. To je onda
bilo ubrzavano u ritmovima koji bi
uključilo i one stanovnike grada koji
obarali i preokretali uobičajeno poi-
su bili manje ili nikako skloni glorifi-
manje svijeta. U gradu Fiume živjelo
ciranju retoričkog slavljenja, slavljenja
se i djelovalo na način da se ne slijedi
koje je samom sebi bila svrha. Na ovaj
nekakva taktika ili strategija, već se
kvarnerski grad, koji je zapravo već
svjetina prepuštala instinktima, po-
dvadesetak godina (od 1898. godine
trebama trenutka i obijesti.
kada je definitivno pukla “idila” izme-
U svojoj knjizi Il porto dell’amore
đu grada Fiume i Ugarske, u godini u
(„Luka ljubavi“, 1924.), Comisso piše:
kojoj su talijanski intelektualci u gradu
„Tu devi sapere che sei giunto in una citta’
Fiume započeli sa sustavnom ireden-
pericolosa per i tuoi giovani anni. Qui si fa
tističkom aktivnošću, posebice na kul-
senza alcun ritegno tutto cio’ che si vuole.
turalnom planu) bio na određeni na-
Le forme di vita piu’ basse e piu’ elevate
čin obuzet izazovima iredentističkih
qui s’alternano non altrimenti che la luce
vrenja, doslovno je izvršena invazija
e le tenebre.“ (Moraš znati da si dospio u
ekscentričnih i hirovitih i obijesnih
jedan grad koji je opasan za tvoje mla-
osobnosti tako što su slijedili Vatea, s
dalačke godine. Ovdje se, bez ikakvog
pukim ciljem tek da se prepuste svojim
sustezanja, radi sve ono što god se po-
strastima koje je tradicionalno društvo
želi. Oblici života, kako oni najniži tako
često sputavalo i nastojalo umrtviti.
i oni najuzvišeniji, ovdje se izmjenjuju
Desilo se tako da je Fiume postao “Grad Života”, kako ju je krstio sam
nikako drugačije nego isto onako kako se izmjenjuju svijetlo i tama).
D’Annunzio, tijekom svojih prvih go-
Pri upravi grada organiziraju se
vora koje je držao s balkona Guverne-
Compagnia La Disperata („Društvo
222
Ferruccio Burburan · Zlatko Moranjak
