248
AIDA ORAHOVAC KUČ ZOV HEROJA - SPASAVANJE MJESEČEVE GALAKSIJE
Vedra majska noć, zrikavci u horu pjevaju svoju jednoličnu pjesmu, čuje se samo poneki automobil koji prolazi ulicom. Miris ljeta me omamljuje, pokušavam da zaspim, ali to je teško kada vam je glava puna utisaka. Mir ljetnje noći remetilo je lupanje lopte na obližnjem košarkaškom terenu. Ne obazirući se na to i dalje pokušavam da utonem u san. Osim misli koje mi glavom prolaze brzinom svjetlosti, sada i lupanje loptom to čini dodatno nemogućim. Stavljam jastuk preko glave, ali tada mi postaje vruće, zatvaram velika balkonska vrata, međutim, sobu ispunjava osjećaj zagušljivosti pa ih ponovo otvaram. Premorena sam, lopta lupa o svaku moju misao. Nemoguće je, ne mogu ništa učiniti da je ne čujem. Ustajem iz kreveta, odlučna da idem vidjeti ko mi remeti san igrajući košarku u ove sitne sate, ovako sam sa sobom. U prolasku kroz hodnik ogrćem lagan bijeli džemper. Uz sjaj srebrnog Mjeseca i nekoliko uličnih svjetiljki, koje jedva da rade, nazirem siluetu jedne visoke mršavice. Kreće se po terenu kao da se nalazi usred neke važne životne utakmice. ” Ne znam da li znaš da ljudi noću spavaju! Zar baš moraš da igraš košarku sada?” Veoma mlada djevojka neobične srebrne kose gledala me uplašeno. Uspjela je blago da se nasmiješi i pruži mi malu srebrnu kutiju sa ugraviranim slovom F na poklopcu. Otvorivši kutiju, ugledala sam blještavu narukvicu s imenom FIONA.
