256 SUZANA MARIĆ LJUBAV IZMEĐU DVA SVIJETA
Tog
je dana bila izgubljena u mislima. Njen devetnaesti rođendan,
slavlje, prijatelji… sve joj je djelovalo nestvarno. Nije željela biti tu, sada, baš na ovom mjestu, u grupi ljudi koji su se nadvikivali, s bocama i čašama u rukama. Željela je pobjeći, ali je znala da to ne bi bilo u redu. Znala je da bi ražalostila majku i svoju najbolju prijateljicu; obje su se namučile da joj prirede iznenađenje. Sa zapada je nebo postajalo sve crvenije. Predvečerje je osvježilo topao ljetni dan blagim maestralom. Bila je nemirna. Torta je odavno pojedena, većina je gostiju otišla. Nekoliko ih je još sjedilo na terasi i dovršavalo svoje piće. Željela je pobjeći do stijena na obali. Željela ga je opet vidjeti. Pomagala je majci pospremiti kuću i oprati posuđe, ali joj je pogled bio prikovan za prozor. Gledala je sivu stijenu u daljini, gdje strši nad morem kao svjetionik. Privlačila ju je poput magneta... dozivala. „Mama, moram van, ne mogu više biti u kući, idem prošetati do plaže!“ „Nisi li umorna? Zašto ne legneš i odmoriš se?“ Majka ju je pogledala i nasmiješila se. Bio je to onaj njen blagi osmijeh pun ljubavi. „Pođi, ali nemoj ići na one nesretne stijene, znaš da je opasno noću hodati onuda!“ Tjeskoba se osjetila u majčinom glasu, ali ju je prikrila lažnim osmijehom. Kažu da majke osjete... da naslute prije nego li se nešto dogodi njihovom djetetu. Ova
