278
MARIJA JURAČIĆ VOJNICI OD TERAKOTE
Helga je promatrala svoje učenike. Pisali su test iz povijesti. Mnoga pitanja odnosila su se na djetinjstvo i ratne uspjehe čelnika države, jer on je bio uzor mladom naraštaju. Mogla je isto tako gledati kroz prozor. Znala je da nitko neće prepisivati, budući da se takva vrsta krađe kažnjavala izbacivanjem iz škole, a rijetke prekršitelje bi njihovi prijatelji redovito prijavljivali, jer se sustav ocjenjivanja vršio usporedbom jednog učeničkog rada s drugim. Ponosila se svojim razredom, tim njegovanim, mladim ljudima. Jedino ju je Dean zabrinjavao. Činilo joj se da nešto skriva. Prolazeći
školskim
hodnikom, slučajno je čula kako nekome govori da su tolike zastave, koje sada vijore glavnom ulicom, čisto razmetanje, a ne odraz domoljublja i da se novac mogao bolje utrošiti, možda onima s druge strane rijeke pomoći u obrazovanju. Druga strana rijeke nije bila druga država, nego zabranjeni dio iste države. Tamo su slali one koji se nisu prilagodili režimu. Za lijepa vremena mogla je u daljini nazrijeti visoke, tamne zgrade koje kao da su lebdjele iznad rijeke koja ih je dijelila od njezinog čistog, uređenog svijeta. Sviđao joj se taj mladić i nije joj bilo drago što je čula njegove riječi. Znalo se dogoditi da netko namjerno u javnosti provocira neprimjerenim govorom i ako onaj tko se nalazio u blizini ne bi prijavio govornika, sam bi stradao. Nastavi li tako, morat će ga prijaviti školskim vlastima. Ako to ne učini, izgubit će sve privilegije koje joj kao nastavnici pripadaju: jednosoban stan u krugu škole, besplatan ručak u školskoj menzi, slobodno korištenje povijesnog