313
MARIJA JURAČIĆ ZAPIS IZ MRTVOG DOMA
Ne znam što mi bi da u okviru svog diplomskog istraživačkog rada dođem na ovaj mrtav planet koji iz nekih nerazumljivih razloga zovu Plavi. No sada mi nije žao jer sam došao u posjed zanimljivog dokumenta koji je potpisan samo inicijalima, koji mi ništa ne znače. Začudo, slova su ista kao naša, jezik je pomalo arhaičan, ali razumljiv. Evo što piše: „Nije stiglo kao oluja, čak ni kao obična kiša. Moglo se predvidjeti, jer se taložilo godinama i pripadalo je samo jednoj vrsti na cijelom planetu, onoj ljudskoj, onoj koja sebe smatra najpametnijom, gospodarom svega okruženja. I dok su druge životinjske vrste polako nestajale, povlačile se u sve uža zelena područja ili ulazile u ljudska staništa tražeći hranu koju im priroda više nije mogla pružiti, ljudski se rod raširio po cijeloj planeti. Začahuren je u svojim betonskim nastambama, juri u limenim kutijama i ponaša se prilično čudno. Čini se da ovisi o zgrtanju svega i svačega. Većinu dana provodi rmbajući, kako bi u ostatku vremena mogao kupovati sve i svašta. I to sve i svašta trpa u svoja skloništa i slijedi nerazumnu parolu svojih čelnika: „Proizvodimo što više, trošimo da bismo mogli kupovati, kupujmo da bismo mogli proizvoditi.“ I tako se taj krug zatvara. Horde potrošača bjesomučno kupuju kako industrija zemlje ne bi zastala, kako se ekonomski rast ne bi zaustavio, a kada ne znaju što s kupljenim, bacaju to na smeće da naprave mjesta za nove proizvode. Vladajući ne žele vidjeti da je kupovina davno premašila potrebe, da su potrebe umjetno stvorene, da čovjek nije stonoga i da mu ne treba sto pari cipela, da mu ne treba
