91 MIRO MATIJAŠ D. DIMENZIJA
Svako jutro sam išao isključiti struju da mi ne dođu kontrolori. Naime, nisam platio račune struje pa su me isključili. Preko noći sam uključivao da djeca imaju struju, a ujutro isključivao da me kontrola ne uhvati. Neki susjedi su vidjeli da prčkam, ali su šutjeli. Jednog dana sam napokon platio, jer tog mjeseca na plaći nije bilo ovrha od strane gradskog čudovišta i monopolista kojeg zovu Holding, valjda da bi izgledao zastrašujuće. Sljedećeg dana, kad sam platio, vratili su se oni ljudi iz Elektre i uvrnuli osigurač koji život znači. Dan kasnije dođu opet neki ljudi, njih dvojica, i kažu da su došli da mi uključe struju. Bili su nekako drugačiji, ali ipak isti. Boja kose i lica je bila crvenkasta, ali mislim, pa šta. Pitam ih, tko ih je poslao i zašto su došli kad je već jučer sve riješeno. Kaže jedan od njih, onaj deblji i malo buljav: „Što je riješeno?“ Odgovorih da su mi jučer uključili struju jer sam platio cijeli dug. „Tko vas je uključio?“ pita on. „Pa vi, Elektra, što sad opet hoćete?“ Onaj drugi, pak, štrkljavi, kaže da su ih poslali da me uključe jer sam podmirio dug. „Naravno da jesam, ali bili ste jučer.“ Opet će oni uglas: „Što je s Vama, nitko nije bio jučer i otkud Vam sad struja ako ste bili isključeni?“ Rekoh da se nose i da ne mogu više raspravljati, neka idu nekud drugamo i da je to neka zabuna, te da do njih nije došla informacija.
